Politički u Francuze su popisivani i drugi narodi na području Francuske koji su nastali romanizacijom stare Galije i germanskih plemena. Među ovima danas razlikujemoFranko-Provansalce (574.000) iz istočne Francuske u pograničnim krajevima saŠvicarskom (7100) iItalijom (71.000);Okcitance (2.377.000) na jugu Francuske;Provansalce (251.000) s obale Sredozemlja;Gaskonjce koji su po svoj prilici akvitanijskim jezikom romaniziraniBaski, a ima ih danas oko 250.000 na jugozapadu Francuske i oko 4000 tisuća u susjednojŠpanjolskoj;Korzikance sKorzike (302.000), kojih ima i uSAD-u (104.000) i Italiji (preko 5000).
Posebne zajednice čine danas i narodi koje poznajemo kaoFrankošvicarci, kojih u Francuskoj ima oko 29.000 i govore francuski;Frankokanađani (7.294.000) izQuebeca i njihov ogranakKajuni (Cajuns) izLouisiane koji se smatraju posebnom zajednicom, a ima ih 1.014.000. Frankokanađana ima i 1.079.000 u SAD. Čistih Francuza, bez onih političkih, silom zakona pofrancuženih, ima2005. godine 37.345.000 u Francuskoj (2005. imala je 60.491.000 stanovnika), a svih zajedno u svijetu 41.330.000 nastanjenih u 124 države. Osim u Francuskoj, pravih Francuza ima najviše u SAD (2.429.000). Francuski jezik naravno ima daleko veći broj govornika (124.000.000,1995. godine), ali je etno-kulturno nasljeđe tih naroda sasvim različito.
Kajuni, potomci Francuza, odnosno Franko-Kanađana iz kanadskeAkadije. U 17. stoljeću Francuzi su se nastanili u kanadskim Maritime Provinces, da bi od 1765. do 1785. preko 3000 ovih ljudi, potražilo novi dom u močvarama Louisiane, koja im je postala nova Akadija. Slika prikazuje dolazak Kajuna u Louisianu.
Francuzi svoje ime dobivaju po germanskim plemenimaFranaka što su se od 3. do 6. stoljeća pojavili na granicamaGalije, zemlji nastanjenojkeltskim plemenima, i počeli je naseljavati. U francuskom jeziku ovaj naziv glasi /les/ Français, (u engleskom French).
Franci su nastanili područje do rijekeLoire i u idućim se stoljećima pomiješali i stopili sGalima. Ovo se stanovništvo prestankom rimske vladavine, koja završava u 5 stoljeću, počelo intenzivno romanizirati, a do 10. stoljeća su zaboravili svoj jezik. Jezična romanizacija galsko-franačkog stanovništva je proces koji se odvijao negdje od 11. do 14. stoljeća, kroz ovaj je period nastajao staro-francuski jezik.
Latinski jezik na području današnje francuske bio je naravno pod utjecajem lokalnih jezika, tako da je evoluirao u više dijalekata, kojima se služe potomci naroda koji su njima govorili. Jedine neromanizirane skupine ostali suBretonci, što su se u 5. stoljeću na područje Bretanje naselili sBritanskog otočja. Njihovo porijeklo je također keltsko i srodno kontinentalnim Galima.
Druga grupa, također neromanizirana, suBaski ili Euskaldunak koji su sačuvali predindoeuropski jezik euskara, i tajanstvenog su porijekla. Baski naseljavaju tek ekstremni jugozapad Francuske. Kod frankofona Francuske nastalo je više dijalekata od kojih bi možda trebalo izdvojiti valonski iokcitanski (langdočki) kojima se služeValonci, danas uglavnom nastanjeni uBelgiji iOkcitanci s juga Francuske, koje ne treba poistovjećivati s Francuzima. Pravi Francuzi ifrancuski jezik čine one grupe što su govorile langue d'oïl, a napose francuskim jezikom (u području Ile-de-France.), koji je poslužio da postane zajednički jezik svim Francuzima te postao službenim.
Karlo Ćelavi (Charles le Chauve) Prvi vladar zemlje s kojim počinje francuska povijest.
Prethodnici i preci današnjih Francuza i njima srodnih etničkih zajednica područja današnje Francuske, odnosno keltskiGali, živjeli su u ovom kraju još ubrončano doba, a do prodora Rimljana dolazi 121. pr. Kr. Rimska vojska je donosilalatinski jezik ali i civilizaciju. Konačan plod rimskog utjecaja na susjedne narode bila je jezična romanizacija, i upravo ta rimska vojska odlučujuće je utjecala na stvaranje suvremenih romanskih naroda, koji po njihovom glavnom gradu Romi (Rim) nose ime. Na ovaj način nastali su (što se tiče zapadne Europe) Francuzi,Valonci,Španjolci,Katalonci,Portugalci,Galjegi, maleniMonegaski, pa i samiTalijani. Osvajanja Galije završavaCezar od 58. do 51 pr. Kr. Rimska vladavina završava dolaskomSalijaca i ratobornogKlodviga koji je 486. kod današnjegSoissona potukao Sijagrija (Syagrius), posljednjeg rimskog namjesnika.
Klodvig postaje prvi dinastMerovinga. Država Merovinga širi se na područjaBurgundije, Provanse, pa iTiringije iBavarske. Što je država postajala veća kraljevska vlast je sve više prelazila u ruke kraljevskihmajordoma. Ovi još više šire franačku državu, aKarlo Martel kod Poatijea (Poitiers) tuče arapsku vojsku. Karlov sinPipin Mali svrgava posljednjeg Merovinga i 751. proglašava se kraljem. Martelovi potomci su odlučnog i jakog kova, i Pipin Mali ima sina,Karla Velikog (768. – 814.), on pak namjerava obnovitiZapadno Rimsko Carstvo, a papa ga 800. kruni za rimskog cara. Ekspanziju Franaka zaustavit će sama gramzivost koja se očitava u prijestolonasljedničkoj svađi i borbi sinovaLudovika Pobožnog. On je sin Karlov, ali ne uspijeva sačuvati očevo nasljedstvo. Približava se kobna 843.
Te godine u Verdunu ćeLotar,Ludvig Njemački iKarlo Ćelavi potpisati ugovor koji će odrediti granice budućih država i nastanka novih nacija. Karlo Ćelavi što vladaše od 843. – 877. naslijedit će područje zapadnog dijela franačke države, države koja će se ubuduće nazivati Francuska, i time početi pisati svoju vlastitu povijest.
Saint Emilion, selo uskih ulica, tipično francuskoj kulturi. U okolici se nalaze vinogradi sa svjetski poznatim 'bordeauxom'.
Poznati francuski pleskotiljon (cotillon), nije se prvi puta pojavio u Francuskoj, kako se to često navodi, nego je porijeklom iz Zapadnih Indija (Kariba), gdje se plesao ranih 1700.-tih godina. On u Francusku dolazi 1750.-tih, gdje postaje nacionalnim plesom. Otuda se za nekih desetak godina dalje širi u Englesku, da bi se negdje1844. pojavio kaoder kotillion i u Njemačkoj. –Ime plesa dolazi po 'podsuknjii', deminutiv (=cotillon) što nastaje od 'cote' =haljina. –Kotiljon se pleše u parovima, a prati ga i dijeljenjecotillon-darova.
Ljubav Francuza prema hrani je opće poznata, kao i to, da je njihov rafinirani ukus dao mnoge poznate specijalitete. Postoji velika ljubav premasirevima, kao i raznim juhama (jedna od poznatijih jebouillabaisse izNice, s umakom odšafrana), složencima, pečenkama, salatama, slasticama, a uz to naravno idu i pića od kojih su najpoznatija razna vina (pjenušacšampanjac), i žestoko pićekonjak.
Tipična francuska sela građena su od kamenih kuća koje se redaju uz uske krivudave ulice, i obično okružena vinogradima, kao što je 'bordeaux' blizu istoimenog grada.
