Glavni ideali Francuske izraženi su uDeklaraciji o pravima čovjeka i građanina. Ustavom je definirana kao nedjeljiva, sekularna, demokratska i socijalna država. Jedna je od najrazvijenijih, najbogatijih i najprepoznatljivijih država svijeta, a s 82 milijuna turista godišnje i najposjećenija.[1]
Teritorij današnje Francuske ljudi su nastanjivali od prapovijesnih vremena. Iz tog doba ostaju mnoge oslikane spilje, uključujući jednu od najpoznatijih i najbolje očuvanu, onu uLascauxu.
Grčka kolonija Masalija osnovana je oko 600. godine prije Krista, na mjestu današnjeg gradaMarseillea. Istovremeno, unutrašnjost Francuske nastanjuju galska plemena. Granice današnje Francuske, odRajne do Atlantika, i odPireneja iSredozemnog mora do kanalaLa Manche otprilike odgovaraju granicama keltske države Galije.
Sjeverni dio Galije nastanili suFranci, koji su uspjeli pokoriti ostala plemena. Njihov se kraljKlodvig I. preobratio nakršćanstvo498. godine. Franci su prihvatili galsko-rimsko nasljeđe iromanske jezike. Klodvig je proglasioPariz svojim glavnim gradom i osnovao dinastiju Merovinga.
Francuski su vitezovi igrali značajnu ulogu uKrižarskim ratovima, do te mjere da jearapska riječ za križaraAl-Franj, što znači Franak.
1328. godine bez nasljednika umireKarlo IV. "Lijepi". PremaSalijskom zakoniku, kruna nije mogla pripasti ženi, niti rođaku po ženskoj liniji. U skladu s time, krunu umjesto engleskog kraljaEdvarda III. nasljeđuje Karlov rođakFilip IV. Edvard je osporio njegovo nasljedstvo, pa su Engleska i Francuska1337. godine započele sukob koji je kasnije prozvanStogodišnjim ratom. Iako su tijekom rata izgubili značajnu količinu teritorija, Francuzi su pod vodstvomIvane Orleanske uspjeli vratiti većinu izgubljenih posjeda.
U to je doba Francuska, kao i ostatak Europe, bila zahvaćena epidemijomkuge, koja jeprepolovila Francusku populaciju od 17 milijuna ljudi.
Za vrijemeRenesanse, Francuska je vodila ratove sa Svetim Rimskim Carstvom, poznate pod imenomTalijanski ratovi. Došlo je do standardizacije francuskog jezika, koji će postati jezikom europskearistokracije.
Francuska moć u Europi je postupno rasla, da bi kulminirala za vrijeme kraljaLuja XIV. u17. stoljeću. Francuska je tada imala najbrojniju populaciju na kontinentu i enorman utjecaj na europsku politiku, ekonomiju i kulturu. Francuski je postao jezikom diplomacije, znanosti i književnosti, te je ostao najznačajniji svjetski jezik sve do20. stoljeća. Francusko se kraljevstvo prostiralo Sjevernom Amerikom, Afrikom i Azijom, te je bilo manje samo odBritanskog Carstva.
Juriš na Bastilju
Pod vladavinomLuja XV. Francuska je pretrpila poraz uSedmogodišnjem ratu i izgubila dio prekomorskih posjeda, ali je stekla nove teritorije u Europi, poputKorzike i pokrajineLorraine. Luj XV. je svom unuku i nasljednikuLuju XVI. zemlju ostavio u financijski, politički i vojno nepovoljnoj situaciji. On je pak podržavaoameričku borbu za neovisnost, što je dodatno produbilo francuske dugove. Financijska kriza i primjerAmeričke revolucije bili su među glavnim povodima njene francuske inačice.
Francuska revolucija započela jePadom Bastilje14. srpnja1789. Apsolutna monarhija je zamijenjena ustavnom monarhijom. Donesena jeDeklaracija o pravima čovjeka i građanina, kojom su definirana ljudska prava građana Francuske i svih ljudi bez iznimke. Deklaracija utvrđuje prirodna ljudska prava naslobodu,vlasništvo,sigurnost i otpor opresiji. Poziva na ukidanje aristokratskih privilegija poput izuzetaka kod oporezivanja, te jamči mogućnost rada u javnim službama na osnovi zasluga, a ne roda. Također proglašava slobodu govora i tiska, te zabranjuje neosnovana uhićenja. Ukidanjem privilegija plemstva i svećenstva uvodi se socijalna jednakost.
Iako je Luj XVI. uživao popularnost kao ustavni monarh, javno mnijenje se polako počelo okretati protv njega, što je samo pogoršano njegovim bijegom uVarenne. Istovremeno, ostale europske monarhije bile su užasnute razvojem događaja u Francuskoj.1792. godine je austro-pruska koalicija donijelaManifest u Braunschweigu, kojim prijeti razaranjem Pariza u slučaju da kraljevska obitelj Francuske nastrada. To dovodi do proglašenja rata s Austrijom u travnju, te ukidanja ustavne monarhije i proglašenjaRepublike u rujnu 1792.
Napoleon Bonaparte
Godinu dana kasnije, Luj XVI. i njegova ženaMarija Antoaneta osuđeni su za izdaju i smaknuti nagiljotini. Pod utjecajem stranih monarhija izbijaju mnoge proturevolucije i unutarnji ratovi, te nastupaVladavina terora. Unutar godine dana smaknuto je između 16 i 40 tisuća ljudi u sukobima suprotstavljenih revolucionarnih frakcija,Žirondinaca iJakobinaca. Tek jeTermidorskom reakcijom 1794. i pogubljenjemMaximiliena Robespierrea nasilju došao kraj.
Na vlast1799. godine stupaNapoleon Bonaparte, prvo kao Konzul, a zatim i kao car. Napoleon je pokorio većinu kontinentalne Europe, usprkos različitim koalicijama europskih zemalja koje su mu se suprotstavljale. Tim pobjedama svijetom su pronešeni francuski revolucionarni ideali i reforme, poputmetričkog sustava. Napoleon je poražen nakon katastrofalnogpohoda na Rusiju, te jeBurbonska dinastija1815. vraćena na vlast.
Do političkih promjena ponovno dolazi 15 godina kasnije, kada su Burbonci svrgnuti i uspostavljena ustavnaSrpanjska monarhija; ona je pak trajala do proglašenjaDruge republike u jeku europskih revolucija1848. Odluke o ukidanju ropstva i univerzalnom muškompravu glasa, donesene za vrijeme Revolucije pa kasnije ukinute, su ponovno stupile na snagu. Predsjednik Louis-Napoleon Bonaparte se proglasio carem Drugog carstva pod imenomNapoleon III.;1870. je izgubio vlast nakonFrancusko-pruskog rata i njegov je režim zamijenila Treća republika.
Francuski kolonijalni posjedi su rasli u 19. i 20. stoljeću, da bi kulminirali1920-ih i30-ih godina, kada je Francuska pod kontrolom držala oko 13 milijuna četvornih kilometara teritorija, odnosno 8,6% svjetske kopnene površine.
UočiPrvog svjetskog rata Francuska je bila članicaAntante. Rat je odnio živote 1,4 milijuna francuskih državljana. Međuratno razdoblje obilježile su napetosti u međunarnodnim odnosima i različite socijalne reforme, poputgodišnjeg odmora, smanjenja broja radnih sati, te prisutsva žena u politici.
Nakon rata osnovana je Četvrta republika, na čelu s predsjednikom de Gaulleom. Uslijedilo je trideset godina spektakularnog gospodarskog rasta (Les Trente Glorieuses). Žene supravo glasa dobile1944. Francuska je bila jedna od osnivačicaNATO-a1949.
U50-im i60-im godinama Francuska je vodila dva kolonijalna rata.1954. poražena je u pokušaju da zadrži kontrolu nadFrancuskom Indokinom. Samo nekoliko mjeseci kasnije izbili su je sukob uAlžiru, kojeg je tada nastanjivalo oko milijun Europljana, uglavnom Francuza. U intenzivnoj debati o neovisnosti Alžira, koja je gotovo dovela do građanskog rata,1958. dolazi do ustavnih promjena i uspostave Pete republike, s osnaženom ulogom predsjednika. To je de Gaulleu omogućilo da rat u Alžiru privede kraju1962., proglašenjem alžirske neovisnosti. Preostale francuske kolonije postupno su dobivale neovisnost, posljednja među njimaVanuatu1980.
Prosvjedi1968. godine značajno su utjecali na socijalna pitanja u Francuskoj. Bio je to prijelomni trenutak kada se konzervativna Francuska, s izraženom ulogom religije, patriotizma i respekta prema autoritetu, okrenula liberalnijim idealima.
Francuska je od početka bila među glavnim protagonistima europskog ujedinjenja. Put prema Europskoj uniji započeo jepovijesnom deklaracijom francuskog ministra vanjskih poslovaRoberta Schumana,9. svibnja1952. Francuska se i danas zalaže za čvršće ujedinjenje europskih država i uspostavu snažnijeg političkog i obrambenog europskog aparata.
Zbog tako velike površine, u Francuskoj postoje mnogi reljefni oblici i različita klimatska obilježja. Na sjeveru i zapadu Francuske nalaze se goleme ravnice, na jugozapaduPireneji, u južnom središnjem dijelu izdiže seSredišnji masiv, dok jugoistokom dominirajuAlpe. 4810 metara visokMont Blanc, dugo smatran najvišim vrhom Europe, nalazi se na granici Francuske iItalije. Francusku ispresijecaju njene četiri najveće rijeke:Seine,Loire,Garonne iRhône. U Kontinentalnu Francusku spada i otokKorzika.
Južnim dijelom Francuske prevladavamediteranska klima, u središnjemkontinentalna s toplim ljetima i oštrim zimama, dok sjeverni i zapadni dio imajuoceansku klimu s blažim ljetima i zimama, i s više oborina. Alpe i ostala planinska područja imajualpsku klimu.
Francuski prekomorski posjedi dodaju njenom teritoriju još 127.813 km², čime se ukupna površina penje na 674.843 km². Francuska ima drugi najvećiisključivi gospodarski pojas na svijetu, koji pokriva 11.035.000 km², odmah iza američkih 11.351.000 km².
Francuska je podijeljena na 27 administrativnih pokrajina (région), od kojih se 22 nalaze u Kontinentalnoj Francuskoj. Pokrajine su podijeljene na 101 departman (département), koji su pobrojani (uglavnom abecednim redom). Broj departmana se koristi, između ostalog, upoštanskim brojevima iregistracijskim oznakama vozila.
Departmane čini 341 okrug (arrondissement), koji se pak sastoje od 4051 kantona (canton), a njih sačinjava 36697 komuna (commune). Komune biraju (gradska) vijeća, zbog čega je većina komuna član određene grupe koja se sastoji od dviju ili više komuna, sa zajedničkim vijećem.
UstavPete Republike usvojen je općim referendumom28. rujna1958. godine. Dao je mnogo veće ovlasti izvršnoj vlasti u odnosu na Parlament. Predsjednik se izravno bira na pet godina. Predsjednik imenuje predsjednika vlade, predsjeda kabinetom, zapovijeda oružanim snagama i sklapa državne sporazume.
Assemblée Nationale (francuski parlament) je glavno zakonodavno tijelo. Svi se zastupnici izravno biraju na pet godina. Postoji iSenat, gdje senatore bira izborni odbor na devet godina, a svake tri godine bira se jedna trećina Senata. Senat ima ograničene zakonodavne ovlasti, a u slučaju neslaganja između dva doma, Parlament ima posljednju riječ. Vlada ima jak utjecaj na određivanje dnevnog reda Parlamenta.
Francusko gospodarstvo se sastoji od razvijenog privatnog poduzetništva i znatnog, ali opadajućeg državnog vlasništva.
Velike površine obradive zemlje, primjena najnovije tehnologije i subvencije učinile su Francusku vodećom poljoprivrednom silom Zapadne Europe.
Vlada i dalje vrši znatan utjecaj na ključne segmente infrastrukture. Ima većinsko vlasništvo u željezničkim, energetskim, zrakoplovnim i telekomunikacijskim tvrtkama.
Od početka1990-ih država postupno prodaje svoje udjele uFrance Telecom,Air France i osiguravajućim, bankovnim i vojnim segmentima.
Dominantno političko, gospodarsko, znanstveno i kulturno središte Francuske je Pariz, a u usporedni s njim ostali su gradovi mali. Uzrok leži u povijesnim događajima, u političkom centralizmu i pogodnom geografskom položaju.
Francusko gospodarstvo šesto je po veličini u svijetu, a četvrti je po redu svjetski izvoznik, što je čini jednom od najbogatijih zemalja svijeta čiji stanovnici ostvaruju vrlo visok bruto nacionalni dohodak.
Jedna je od osnivačica Europske unije, a po veličini teritorija, njezina je najveća članica. Francuska je također jedna od osnivačica Ujedinjenih naroda, te jedna od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti, što potvrđuje njeno veliko političko značenje u svijetu. Uz to, jedna je od 8 svjetski priznatih nuklearnih sila, kao i jedna od članica NATO saveza.
Stanovništvo Francuske ima oko 66 milijuna, a prosječna gustoća naseljenosti je 110 stanovnika po km2. Najgušće su naseljeni dijelovi oko Pariza, velikih luka, industrijskih regija, a najmanje planinska područja. Danas 70,8% stanovništva radi u tercijarnim djelatnostima (najviše u turizmu), samo 4,3% u moderniziranoj poljoprivrednoj proizvodnji, a ostalih 24,9% u sekundarnom sektoru. Privredni razvoj i potreba za radnom snagom doveli su do useljavanja znatnog broja stanovništva iz drugih europskih država i francuskih prekomorskih kolonija. Uz to, veliki je mortalitet, a slab natalitet, pa Francuska daje najmanji broj iseljenika, a prima najveći broj useljenika.
Tri četvrtine stanovništva Francuske žive u gradovima.
Sastav stanovništva Francuske relativno je homogen, iako su današnji Francuzi nastali miješanjem više naroda.
Nisu se doskora znali točni podaci o manjinama, jer je pojam "etnička manjina" gotovo nepoznat u Francuskoj. Naime, još odFrancuske revolucije država primjenjuje "zakon tla" (droit du sol), koji kaže da su prebivalište i etnički identitet nerazdvojni, tj. onaj tko živi u Francuskoj automatski je Francuz. Etničke manjine su kroz povijest asimilirane na sve načine, i to vrlo uspješno.[2]
Tek je nedavno, i to pod pritiskomEuropske unije, Francuska dala iole važnija prava etničkim manjinama.
Službeni jezik jefrancuski, ali postoji više lokalnih jezika:baskijski,bretonski,katalonski,korzički,flamanski,njemački (elzaški),okcitanski. Francuska vlada i školstvo tek su odnedavno dopustili njihovo korištenje. Regionalni se jezici danas uče u nekim školama, ali francuski ostaje jedini službeni jezik, kako na lokalnoj tako i na državnoj razini.
Glavna religija u Francuskoj jekatoličanstvo. Više od 80% stanovnika se izjašnjava kao katolici, ali to je zapravo samo tradicionalna vjerska pripadnost, jer najveći dio ljudi uopće ne drži katoličkih obreda, s obzirom na to da je Francuska još odFrancuske revolucije vrlo svjetovna zemlja. Ipak, u njoj se nalaziLourdes, možda najslavnije katoličko mjesto hodočašća na svijetu.
Islam se u zadnjih pedeset godina jako proširio Francuskom zbog muslimanskih doseljenika iz bivših kolonija u sjevernoj Africi. Danas oko 5% stanovništva Francuske prakticira islam.
Židovi čine samo 1% stanovništva, ali to je čak jedna trećina ukupnog broja Židova u Europi. Židovska je zajednica oduvijek igrala vrlo važnu ulogu u Francuskoj, kako gospodarski tako i kulturno.
Francuska je svijetu dala ogroman doprinos u kulturi. U 17. i18. stoljeću je njezin kulturni utjecaj bio toliki da je francuski biolingua franca Europe, kao danas engleski.
Među nebrojenim velikanima i genijima, spomenimo samo nekolicinu:
U Francuskoj živi između 30.000 i 40.000[3]Hrvata, od čega uParizu oko 5.000, a nešto manje na području Azurne obale /Cote d'Azur/ (4.000 do 5.000), koji žive uglavnom u gradovimaMarseilleu,Nici te u okolici kneževineMonaka.
Premda nisu tako brojni kao npr. u Njemačkoj ili Austriji, oni imaju niz udruga, katoličkih misija, glasila, zajednica i ostalih oblika udruživanja diljem Francuske. Postoji i festival[4]Croatie, la voici.
Juergen Hartmann,Politički sustavi Velike Britanije, SAD i Francuske: parlamentarni, predsjednički i polupredsjednički sustav vlasti, Politička kultura, Zagreb, 2006.,ISBN9532580018
1) Značajan dio teritorija se nalazi uAziji2) Nije član UN-a. Priznalo ga je 97 od 193 država članica UN-a (do kraja 2020.), 22 od 27 zemalja EU.3) U potpunosti u Aziji, ali ima društvene i političke veze s Europom4) Posjeduje zavisne ili slične teritorije izvan Europe5) Priznata od strane više članica UN-a, uključujućiRusku Federaciju
