Najveći dio Finske je nizak, blago valovit, šumovit kraj s mnogo jezera. Ima 187.888 jezera (većih od 500 m²) te 179.584 otoka. Rijeke se koriste za splavarenje drva. Veliko prometno značenje imaju i plovni kanali. Najveće prirodno bogatstvo su šume stoga glavno mjesto u industriji zauzima prerada drva, proizvodnja papira, namještaja i celuloze. U gušće naseljenom primorju razvio seHelsinki, glavni grad i najveća luka s razvijenom industrijom.
Finci pripadaju ugrofinskoj skupini naroda i govore finskim jezikom. Uz finski službeni jezik je i švedski. Godine1995. postala je članicaEuropske unije. Godine2023. postala je članicaNATO-a.
Finska jesjevernoeuropska,nordijska ibaltička zemlja. S obzirom na skandinavske zemlje s kojima graniči, Finska se može opisati kao nizinska država jer joj najviši vrh jedva prelazi 1.300 metaranadmorske visine. Za razliku od skandinavskih zemalja, Finska je također najčešće smatrana kontinentalnom zemljom bez obzira na to što izlazi naBaltičko more. Po mnogim osobinama je sličnijaKareliji i poluotokuKoli (Rusija), nego zemljama skandinavskoga poluotoka. Državni teritorij presijeca polarni krug, zbog čega je oko četvrtina njenog teritorija iznad sjeverne polarnice. Granica Finske se nalazi vrlo blizuSjevernog ledenog oceana na koji je imala izlaz prije Drugog svjetskog rata. Državni teritorij se proteže od 60° do 70° sjevernezemljopisne širine. Njena dužina u smjeru sjever-jug prelazi 1.100km, a njena prosječna širina je 600km. Površina Finske je 338.145km² s 5.183.545 stanovnika (2002. godine) s prosječnomgustoćom od 16 stanovnika po km², što Finsku čini jednom od najrjeđe naseljenih zemalja u Europi. Graniči sNorveškom na sjeveru, na istoku sRusijom, na jugozapadu s Baltičkim morem Finskim zaljevom te na zapadu s Botničkim zaljevom i Švedskom.
Ta podjela odgovara i vertikalnoj regionalizaciji. Laponija odgovara regiji Sjeverne Finske, Jezerska Finska odgovara regiji Južne Finske, a regija Finskoga Primorja odgovara regijiBotničke obale.
Finska Laponija je pretežno brežuljkasta regija izuzev krajnjeg sjeverozapada, gdje imaplaninski karakter. Osobitost Laponije je manjakjezera, no izuzetak ipak čini jezeroInari. Na finskome se regiju nazivaLappi, a na švedskomLapland. Zauzima oko trećinu državnog prostora (100.300km²).Zimi je vrlo hladna (–15°C do –20°C) i pokrivenasnijegom, dok za kratkogljeta vlada ugodnija temperatura (zabilježeni apsolutni maksimum od +33°C). Sjeverniji predjeli su pretežitotundra bez stabala, slišajevima, ponekim grmom, malimmočvarama i malim brojem cvjetonoša na ljeto, kada je i stanište mnogihptica.
U ranijim vremenima regija je bila isključivo naseljenaSaamima, zastarjelog imena „laponci”. Tradicionalni život Saama podrazumijeva uzgojsobova iribolov tenomadski i polunomadski način života. Smatra se da danas u Finskoj Laponiji nema više od 2.000 Saama, dok su u Norveškoj i Švedskoj populacije poprilično veće. Iako sve više postaju stalni stanovnici naselja, neki Saami i danas žive nomadskim životom. Otkada je1929. godine izgrađen arktički put, u ovoj se regiji razvija iturizam. Uz suvremenu cestu dugu 460km izgrađeni su hoteli s visokim konforom. Turističke atrakcije u regiji primarno su ribolov, skijanje i vožnja sanjkama koje vukusobovi. Ipak, Sjeverna Finska je razmjerno ruralan i najrjeđe naseljen dio države. Nomadsko stočarstvo sobova i sječa šume su glavne privredne aktivnosti u regiji. Centar Finske Laponije je gradRovaniemi koji leži na obali rijekeKemi u blizini sjeverne polarnice. Upravni je, trgovačko-prometni i turistički centar Laponije te se ističe po trgovinikože.
Jezerska Finska se nalazi u središnjem dijelu države.Geomorfološki, dio je morenskih bedema kojima su stvorene brojne jezerskedepresije. Zbog ove je regije Finska nazvana amfibijskom zemljom. U njoj se nalaze mnogobrojnaglacijalna jezera, a pejsaž dopunjuju nepreglednečetinarske šume. Najveće jezero jeSaimaa, s cjelokupnim sustavom jezera pod imenomVelika Saimaa, površine od 4.400km². Sva jezera sutektonski predisponirana, ali za njihovo konačno oblikovanje su bile značajneledenjačka erozija i akumulacija. Najveća dubina jezera Saimaa je 82 m. Zapadno od Saime nalazi se jezeroPäijänne površine 1.065 m², maksimalne dubine 93 m. Jezera su međusobno odvojena kordonima morena, ali su hidrografski povezana riječnim tokovima i kanalima. Neke rijeke npr.Oulu,Komo imaju značajne vodne snage koje se iskorištavaju hidroelektranama. Oko jezera su nanizana mala sela s tradicionalnim drvenim kućama, dok neka naselja imaju fizionomiju gradskih naselja. Između jezera su izgrađene tri željezničke pruge u smjeru sjever – jug i dvije u smjeru zapad – istok. Kao gradska središta razvili su seKuopio,Tampere iLahti. Kuopio je izraziti centardrvne industrije te središte cijele regije i Finske. U sferi utjecaja grada jerudarski revir Finske gdje se proizvodibakar,olovo,cink,azbest ikvarc. Tu se nalazi i rudarski centarOutokumpu. Najveći grad regije je Tampere, s preko 150.000 stanovnika. Poznat je po svojojtekstilnoj,metalnoj ipapirnoj industriji i nosi epitet finskogaManchestera. Grad Lahti je u prijelaznoj oblasti. Ima funkciju etapne stanice u kojoj se okupljaju sudionicizimskih sportova. U istočnim i središnjim dijelovima regije osnovano je nekoliko desetina tisuća novih gazdinstava nastalih od doseljenika s teritorija koji su poslijeDrugog svjetskog rata pripaliSSSR-u.
Finsko primorje je dio Finske s izlazom naBaltičko more, odnosnoBotnički iFinski zaljev. U usporedbi s ostatkom Finske, u primorju nema za sjeverne zemlje prepoznatljivih morenskih sedimenata, ali su prisutni sedimenti morskog porijekla, ostaci nekadašnjegJoldijskog mora. Iako je jedinstvena regija, može se podijeliti na dvije podregije: sjevernija, prostor oko Botničkog zaljeva, i južnija, prostor oko Finskog zaljeva.
Botničko primorje je pojas Finske uz istoimeni zaljev dug oko 700km, uvelike izložen sjevernim vjetrovima. OdŠvedske granice na sjeveru do gradaVaasa na jugu prostire se šuma. Značajnije naselje je gradOulu, smješten na ušćuistoimene rijeke koja je dio otokaistoimenog jezera. Poznat je kao centar drvne industrije u regiji. Sjevernije od njega nalazi se gradKemi na istoimenojrijeci Kemi, a funkcija mu je ista kao Oulua. Najjužnije točke Botničkog primorja su gradoviVaasa iPori.
Južno primorje, morenski greben uz Finski zaljev, naziva se „salpausselkä”. Regija ima povoljnijetlo iklimu, čime su stvoreni uvjeti za intenzivnupoljoprivredu, osobitopšenicu išećernu repu, testočarstvo, pored čega je i visoko industrijski razvijena. Također je i najgušće naseljena regija Finske. Obali su paralelne mnoge važne ceste i željeznice. Na jugozapadu je gradTurku, najstariji grad Finske, nekada i prijestolnica. Njegovi stanovnici pretežito govorešvedskim jezikom. Okružen je skupinama otoka koji se na finskom jeziku zovukari, a na švedskomskär. Nalazi se u blagoj klimi i plodnom okruženju te je bogat srednjovjekovnomarhitekturom. Nedaleko od Turkua se nalaziarhipelag Åland, koji je bliže Švedskoj nego Finskoj. Sastoji se od oko 6.500 otoka, od kojih je 80 naseljeno. Stanovnici pretežito govore švedski i bave se poljoprivredom i ribolovom. Najveći je grad regije, a ujedno i cijele države,Helsinki, velik i moderan kulturni, politički, trgovački i industrijski centar.
Finska je smještena naBaltičkom štitu. Štit je sačinjen od kristalnihškriljevaca,granita,gnajsa ivulkanita iz dobaarhaika, a nabrao se tijekomprekambrija. Djelovanjem vanjskih sila teren je zatim uravnjen. Upleistocenu je područje Finske bilo potpuno prekriveno kontinentalnim glečerom. Pleistocenskaglacijacija i glečeri općenito uvelike su utjecali na reljef zemlje.Ledenjaci su kod manje otpornih stijenaerodirali površinske slojeve sve do podloge. Taj materijal je akumuliran u oblikumorena. Morene su ogradile brojna jezera, zbog čega je Finska ispunjena jezerima. Oko 80% Finske prekrivaju ledenjački nanosi u obliku morena idrumlina (izduženi brežuljci sastavljeni odgline ipijeska dužine 500 do 1000 metara, visine 20 do 30 metara). Veći dio površine čini blag, ravan reljef od 100 do 300 m nadmorske visine. U Laponiji se nalazi ravan u kojoj se bregovi dižu do 500 m nadmorske visine. Na sjeverozapadu Finske su posljednji izdanci Skandinavskih planina, gdje se nalazi i najviši vrh države,Haltiotuturi (1234 m).
Zbog utjecaja okolnih vodenih površina, klima je značajno manje ekstremna od očekivanog s obzirom na položaj. Prosječna srpanjska temperatura na obali je 16°C, a u veljači –9°C. Količinapadalina je 460mm na sjeveru i 710 na jugu. Slab snijeg pokriva zemlju između 4 i 5 mjeseca u godini na jugu i 7 mjeseci na sjeveru. Helsinki u najhladnijem mjesecu ima prosječnu temperaturu od –6,3°C, a Oulu na sjeveru –0,3°C, dok je prosječna srpanjska temperatura u Helsinkiju 16,5°C, a u Oulu 15,5°C. Krajnji sjever je značajno hladniji. Siječanjska temperatura u Laponiji doseže –15°C.
Za Finsku se kaže da je „amfibijska zemlja”, zemlja vode i kopna. Podaci o broju jezera u Finskoj se razlikuju, ali se procjenjuje da ih ima oko 60.000. Rijeke su većinom otoke pojedinih jezera, a najveća jeVuoksi, s vodopadom Imatrom, koja je otoka najvećeg finskog jezera Saimaa (1800 m²), a ujedno je i pritoka jezeraLadoge. Saimaa je1968. godine plovidbenim kanalom spojena s Finskim zaljevom, a s druge strane povezana je s gradomViborgom, kanalom dugim 60km. Druga važna jezera suPäijänne,Kalla,Orivesi iKeitele na jugu te jezero Inari na sjeveru. Inari je smješten sjevernije od polarnog kruga, na 69° sjevernezemljopisne širine, s maksimalnom dubinom od 60 m. Po nekim podacima, na jezeru ima 3000 otoka, a površina akvatorija bez otoka je 1000 m².
Najvrjedniji resurs Finske je zasigurno plodna, šumska zemlja. Omorika, bor i srebrna jela su dominirajuće vrste drveća. Prirodni resursi zemlje su većinski drvo,treset, toplokrznene životinje,hidroenergija iriba. Finska također ima neka nalazištametala od kojih se izdvajajucink,bakar,željezo inikal, dok se također pronalaze i vanadij, srebro te zlato. Najobilnijinemetali u zemlji sugranit ivapnenac.
Najstariji tragovi o ljudskom postojanju u Finskoj potječu od 8000. godine pr. Kr. Primitivnilovci i sakupljači koji su tada nastanili područje vjerojatno su stigli s istoka. Proizvodnja lončarije karakterizira tip kulture iz kamenog doba poznate kao ukrasna keramika. Širenje kulture ratne sjekire (1800. – 1600. pr. Kr.) potencijalno je u Finsku došlo preko indoeuropskih naorda iz južnijihbaltičkih regija, koji su bili i uspješni pomorci te uveli poljodjelstvo. Udruživanje kulture ratne sjekire s prethodnim stanovništvom dovelo je do noveKiukainen kulturekamenoga doba.Brončano doba u Finskoj je započelo oko 1300. g. pr. Kr. Tijekom prvog razdoblja pretkršćanske ere i narednih stoljeća, ljudi su govorili prajezikom današnjihfinskih jezika. Etnogenetski, finski narodi (što uključuje Saame,Karelijce iEstonce) ni s jednim od dvoje nemaju poveznica. Unutar Europe, najbliži etnički srodnici su imMađari uPanonskoj nizini, s obzirom da su oba naroda diougrofinske skupine.
Prošlost Finske obilježilo je dugo razdoblje dominacijegermanskih (prvenstvenoŠveđana) islavenskih naroda (Rusa). Dva naroda, Finci i Hemejci, pokršteni su narimokatoličku vjeru, aKarelijce su Rusi preobratili na grčko-istočnupravoslavnu vjeru. Šveđani su tijekomsrednjega vijeka pokorili i politički prisvojili cijelu Finsku. Bila je sastavni dio Švedskog kraljevstva sve do1809. godine, kada je predanaRuskom carstvu i postala vojvodina. Finska ostaje u Ruskoj vlasti sve do1917. godine. U tom razdoblju,1906. godine, Finska je promijenila izborni zakon i postala prva zemlja na svijetu koja je dala ženama pravo glasa i pravo da budu birane. Po proglašenjuLenjinovih socijalističkih naroda o samoopredjeljenju naroda Rusije, Finci su iskoristili trenutak i proglasili neovisnost6. prosinca1917. godine. Finsku je tijekomDrugog svjetskog rata napao SSSR te je Savezu bila primorana ustupiti dio Karelije, cijelu obalu jezera Ladoga izaljev Petsamo na obaliBarentsovog mora. Tim je promjenama granica Finska svedena na područje koje zauzima danas. Konačan mirovni sporazum sa Sovjetima potpisan je1948. godine. Naknada štete u obliku robe široke potrošnje je isplaćena u potpunosti1952. godine. Novi odnosi sa SSSR-om doveli su do ponovne legalizacijekomunističke partije te sporazuma o prijateljstvu, suradnji i obostranoj pomoći.
Finci čine više od 93% populacije, a potomci Šveđana oko 6%. Sjever države je naseljen s oko 2.500Saama, a druge, manje grupe čine ispod od 1% populacije. Iako suŠveđani u manjini, imaju vlastitu političku stranku, škole i druge institucije. Ukupno 67% populacije naseljava urbana područja. Više od 93% stanovnika navodifinski jezik kao materinski. Oko 6% stanovnika, uglavnom koncentriranih na Ålandskom arhipelagu i jugozapadnoj obali, govore švedskim kao prvim jezikom. Saami govore samijskim ililaponskim jezikom, srodnom finskomu. Evangelističkaluteranska crkva prevladava među Fincima; njeni članovi čine 86% stanovništva.Sloboda vjeroispovjesti je zakonski garantirana.Pravoslavna Crkva u broju vjernika opada od Drugog svjetskog rata.
Prema procjenamaUjedinjenih naroda za 2018. godinu, Finska ima 5.520.535 stanovnika[1] (16 stan./km²), što je čini jednom od najrjeđe naseljenih zemalja uEuropi. Više od dvije trećine stanovnika je smješteno u južnim krajevima. Glavni grad, Helsinki, 2005. je godine imao oko 1.054.127 stanovnika. Sljedeća tri najveća grada po broju stanovnika suTampere (281.092),Turku (242.153) iOulu (166.053) koji su također industrijski centri.
Na području Finske govori se 12 jezika koji pripadaju nekoliko različitih jezičnih skupina. Dva jezika suznakovni jezici gluhih osoba;finski ifinsko-švedski znakovni jezik. Službeni su govorni jezici finski i švedski.
Vojni rok od 11 mjeseci je obvezan za muškarce starije od 17 god. Finska ima vojsku, mornaricu i zračne snage, ali su vojne snage smanjenePariškim mirovnim ugovorom iz1947. na maksimalno 41.900 osoba. Godine2001., oko 32.250 ljudi bilo je na služenju vojnog roka. Rezerva se sastoji od 500.000 ljudi. Godine 1994. Finska se pridružila programu „Partnerstvo za mir” kao prvi korak punom članstvu uNATO-u koje je stekla4. travnja2023. godine, postajući time 31. članica saveza.
Školovanje je besplatno i obvezno od 7. do 16. godine.Nepismenost je gotovo nepostojeća. Uz redovno osnovno i srednje obrazovanje, postoje i škole narodne akademije i radnički instituti. Škole za odrasle su privatne, društvene ili provincijske te imaju podršku države. Finska provodi sustav srednjih usmjerenih škola, koje uključuju komercijalne, obrtničke, tehničke, trgovačke i poljoprivredne škole. Finski instituti višeg obrazovanja uključuju 13 sveučilišta i nekoliko koledža te škola za obuku nastavnika s godišnjim upisom od 205.000 studenata. Najveće je sveučilište ono u Helsinkiju.
Nakon osvajanja finskih plemena od Šveđana, domaća kultura je bila pod utjecajem Šveđana, koji traje i danas. Među seljacima su pjevane tradicionalneepske pjesme. Radovi u drvetu i tapeti su još uvijek dekorirani tradicionalnim ukrasima i spiralnim i sličnim jednostavnim geometrijskim oblicima. Među obrazovanim prevladala je švedska kultura.
Govorio se švedski jezik koji je, uz rijetke iznimke, bio i književni jezik zbog toga što su švedska umjetnost i arhitektura bile iz mnogo pravaca. Mnoge Finske građevine i umjetnički radovi oslikavaju talijanske, flamanske, njemačke i druge utjecaje. U 19. stoljeću obrazovani Finci počeli su oživljavati svoju nacionalnu tradiciju. U isto vrijeme nacionalnafinska književnost nastaje na vlastitom jeziku. Parna kupka,sauna, koja nastaje lijevanjem vode preko vrelih stijena, finski je izum. Finci veoma vole knjige, a biblioteke i muzeji su sastavni dio njihove kulture. Helsinška gradska knjižnica ima oko 2,1 milijuna svezaka, a sveučilišna 2,6 milijuna i služi kao nacionalna biblioteka. Finska ima 1.500 knjižnica širom zemlje.
Drugi svjetski rat je ostavio Finsku s ogromnim gospodarskim problemima uključujući visokuinflaciju,nezaposlenost i nepovoljnavanjskotrgovinska bilanca. Od tada se industrijski sektor širio do šezdesetih godina 20. stoljeća.
Osim javnih ustanova, industrija i biznis su privatizirani. Državni proračun 1998. predviđao je 41,3 milijarde dolara proračunskih prihoda i 43,1 milijardu dolara proračunskih troškova. Porast domaće proizvodnje u 2000. g. bio je 121,5 milijarda USD.
Ratarstvo je uglavnom ograničeno na plodne priobalne regije. Samo 7% površine Finske je pod poljoprivrednim kulturama. Većina farmi su manje od 20hektara, a manje od 20% farmi upošljava plaćene radnike. U 2001. godini usjevi su biliječam,zob ipšenica (3,9 mil. mmetričkih tona), i korjenasto povrće kaokrumpir išećerna repa (816.000 metr. tona).Životinje su uključivale 6 milijunaperadi, 1,1 milijun goveda, 1,3 milijunasvinja, 106.600ovaca. Finska ima 414.000 pripitomljenihsobova. Oko 60% šuma u Finskoj je u privatnom vlasništvu. Ulov ribe u1997. je bio 196.513 metr. tona. Više od 1/3 ribe potječe iz unutrašnjih voda.
Drvna masa,papir,drvoprerađivačka industrija predstavlja značajan segment finske industrije. Ranih1990-ih je proizvođeno oko 1,3 metr. tona papira godišnje. Proizvodnja ostalih papirnih i drvnih proizvoda ukupno iznosi 7,9 milijuna godišnje. Finska posjeduje industriju teških strojeva, metala, brodova, tiskarskog materijala, elektroindustriju, industriju hrane i pića, tekstilnu industriju, industriju odjeće, kemikalija, keramike i stakla.
Finska je značajan izvor bakra (proiz. 11.600 metr. tona 2000. g.), cinka, srebra (24 metr. tone), akrom, nikal i zlato se također iskopavaju. Papir, drvna masa i drvni proizvodi čine 40% god. Finskog izvoza. Uvoz uključujebenzin, kemikalije, strojeve, transportnu opremu,grožđe,čelične proizvode, hranu i tekstil. Značajna trgovina se vodi s Njemačkom, UK, Švedskom, i drugim zemljama EU. 2000. g. uvoz je bio 32,6 milijardi dolara, a izvoz 44,5 milijardi dolara. Finska je član slobodne trgovinske unije od1961., a u siječnju 1995. pridružila seEuropskoj uniji. Radnog stanovništva je 2,6 milijuna (2000.). Radnike zastupaju radničkisindikati grupirani u dvije velike federacije: Središnja organizacija i Konfederacija plaćenih radnika.
Sustav kanala koji povezuju Finska jezera s ostalim i s Finskim zaljevom predstavljaju jeftin i efikasan vid transporta za drvnu industriju. Oko 6600km unutrašnjih voda su plovne. Željeznica je u državnom vlasništvu (dužina oko 5.836km) Finska ima oko 77.900km puteva 65%asfaltiranih.Finnair obuhvaća inozemne letove u zemlji, Karair i Finnaviation opslužuju mnoge gradove. Glavna zračna luka u zemlji jeZračna luka Helsinki-Vantaa.
Vlada kontroliratelefonske službe, aFinska TV prenosi većinuTV iradio programa. Privatne TV stanice nude oko 20 sati komercijalnog programa tjedno. Oko 1/3 telefonije je u državnom vlasništvu. U 2000. je bilo 550 telefonskih linija na svakih 1000 stanovnika. Zemlja ima 1.498 radio i 622 TV prijemnika na 1000 domaćinstava 1997. g. Ima 56dnevnih novina, te magazine, tjednike, mjesečnike i dr.
Novčana jedinica jeeuro, uveden1. siječnja1999., a samo za elektronske transfere i finska valutamarka je korištena u ostalim slučajevima do 1. siječnja 2002., kada je euro postao službena valuta i prestala je upotreba marke. Budući da je prihvatila Euro, Finska mora slijediti ekonomska pravila Europske banke (ECB). ECB je uFrankfurtu i regulira posredovanje novcem.
Finska jerepublika s demokratskim i parlamentarnim oblikom vlasti. Vlast je konstituirana i usvojena1919. godine. Na čelu Finske jepredsjednik izabran na šestogodišnji mandat direktnim glasovanjem. Vlada je izabrana od strane predsjednika i odobrena odparlamenta na čijem čelu jepremijer. Glasaju stariji od 18 godina. Finski parlament je jedinstveno tijelo poznato kaoEduskunta. Njenih 200 članova je narod izabrao na 4 god. Izvršna vlast u pokrajinama pripadaguverneru koji je izabran od strane predsjednika države. UAlandu koji ima autonomiju pokrajinsko vijeće biraju stanovnici, pokrajinski savjet bira izvršni savjet koji dijeli moć s guvernerom. Lokalni sudski sustav je podijeljen na općinske sudove u gradovima i distriktne sudove u ruralnim sredinama. Apelacijski sudovi su smješteni u Turku, Vaasi, Kuopiu, Kouvoli, Rovaniemiju i Helsinkiju. Vrhovni sud, čije je sjedište u Helsinkiju, glavni je sud za civilne i kriminalne slučajeve.
Finski socijalni sistem dopušta nezaposlenim, bolesnim, nemoćnim i starim osiguranje, obiteljsku i dječju zaštitu, i nadoknadu invalidima. Medicinska zaštita se izdaje preko mjesta zaposlenja, ali nacionalnim zdravstvenim ciljem od1972. omogućeno je osnivanje zdravstvenih centara u svim općinama i isključenje doktorskih honorara.
1)Značajan dio teritorija se nalazi uAziji2)Nije član UN-a. Priznalo ga je 97 od 193 država članica UN-a (do kraja 2020.), 22 od 27 zemalja EU.3)U potpunosti u Aziji, ali ima društvene i političke veze s Europom4)Posjeduje zavisne ili slične teritorije izvan Europe5)Priznata od strane više članica UN-a, uključujućiRusku Federaciju
.jpg)
