Pojamfilozofija povijesti iskovao jeVoltaire, koji je1765. objavio raspravu naslovljenuPhilosophie de l'histoire. Preteča "filozofije povijesti" kao posebne filozofske discipline jeGiambatista Vico (1668. – 1744.), koji u svojem djeluPrincipi nove znanosti razrađuje prvu filozofiju povijesti na ne-teološkom osnovu. Po Vicu, ljudi sami stvaraju svoju povijest, i nju treba razumjeti na osnovu razumijevanja ljudske prirode, bez pozivanja na teološke pojmove.
Za osnivača filozofije povijesti kao posebne filozofske discipline smatra seJ. G. Herder, koji je1784. –1787. objavioIdeen zur Prhilosophie der Geschichte der Menscheit ("Ideje za filozofiju povijesti humaniteta"). Njegovo se razumijevanje ljudske povijesti zasniva na ideji progresa: povijest je postupno napredovanje čovjeka k punom humanitetu.
Možemo govoriti o specifičnoj kršćanskoj filozofiji povijesti kodAurelija Augustina. Ovateološka koncepcija, koja razlikuje "dva grada" i dvije vrste povijesnog zbivanja (s jedne strane ratovi, politički sukobi itd. su samo "događaji", dok je bitna "povijest spasa") nastavila je utjecati na koncepcije teoretičara i filozofa povijesti, uz razne transformacije, i do najnovijeg doba.(Vidi članakHistorija i povijest u praxis filozofiji)
Najvažnija je, i u povijesti filozofije nezaobilazna,Hegelova filozofija povijesti (čiji je dio ipovijest filozofije. On prikazuje kako se apsolutni duh razvija u vremenu u sve savršenije oblike. Njegova filozofija izazivala je kontroverze i oprečna tumačenja, ali ostaje značajna za razumijevanje koncepcija koje su slijedile, sve do danas. Npr.Fukuyama se obilno poziva na Hegela, a iHuntington se može dovesti u vezu s nekim Hegelovim tezama.
U XIX. i XX. stoljeću ova se filozofska disciplina razvija bez gotovo ikakve veze s radompovjesničara. Oni u XIX. stoljeću razvijaju prvenstvenometodologiju svoje znanosti (rad na izvorima, utvrđivanje činjenica i njihova interpretacija). U svojempozitivističkom pristupu, u duhu samouvjerenosti XIX. stoljeća, oni smatraju da im nikakva filozofija nije potrebna.(Carr, str. 15)
Krajem XIX. i početkom XX. stoljeća pojavljuje se tzv. "analitička filozofija povijesti", koju razvijajuWilhelm Dilthey,Benedetto Croce iRoger Colingwood. Metodološke dvojbe, koje se javljaju u povijesnoj znanosti (historiografiji), vode do obnove interesa za teoriju.
Značajna djela koja se mogu uvrstiti pod pojam "filozofije povijesti" i koja su izazvala mnogo polemika u posljednjem desetljeću XX. stoljeća suFrancis Fukuyama:Kraj povijesti iSamuel P. Huntington:Sukob civilizacija. Prva izražava optimističku liberalnu filozofiju (sustav liberalne demokracije ostao je bez ozbiljnh oponenata), a druga pesimističku konzervativnu (globalni sukobi su neizbježni, u XXI. stoljeću oni će biti "sukobi civilizacija"). Obje knjige prevedene su i objavljene i u Hrvatskoj.
Nezaobilazna literatura kod filozofije povijesti je i "Smisao povijesti"Nikolaja Berdjajeva, ruskog kršćanskog filozofa koji je bio zatvaran i prognan izSSSR. Na hrvatskom izdana2005.
DjeloFranje TuđmanaBespuća povijesne zbiljnosti također je u većoj mjeri posvećeno filozofiji povijesti, a manjim dijelom je znanstvenahistoriografija. Tuđmanova filozofija povijesti je pesimistička: pritišće ga problem "zlosilja" (zla, nasilja) u povijesti. On je kasnije izrazito cijenioHuntingtonove ideje.
