Pretpostavlja se kako su se prviFilipinosi, pripadnici plemenaAeta, prije oko 25 000 godina doselili s azijskog kopna prešavši preko prevlake koja je u to doba još postojala. Za njima su se prije otprilike 6000 godina te ponovo oko 1000. pr. Kr. naselili takozvaniProtomalajci, pomorci koji su prekoTajvana naseljavali obale Filipina iIndonezije. Oni su uveli način života karakterističan za mlađe kameno doba poput poljoprivrede (obrada rižinih polja pod vodom) i novog oruđa, te su potisnuli Aete u brda. Oko 300. pr. Kr. na obale Filipina pristajuDeuteromalajci koji dolaze u velikim brodovima na vesla,barangayima. Oni su primjenom novih tehnika, kao što je obrada metala i tkanje označili kraj kamenog doba. Društvene odnose organizirali su u hijerarhiju sličnu onoj na brodu. I danas se jedna seoska zajednica na Filipinima zoveBarangay.
PortugalacFerdinand Magellan pristao je uožujku1521. na otokSamar ploveći podšpanjolskomzastavom odrta Horn premaMolučkim otocima. Zahvaljujući njemu, osobito imajući na umu da je istražio i ostale otoke ovogaotočjapokrštavajući usput domorodce, zapadni svijet je doznao za postojanje ove otočne skupine. U razdoblju vladavine kraljaFilipa II.,Miguelu Lópezu de Legazpiju pošlo je za rukom da uime španjolskog kralja zaposjedne otokeVisayas. Istodobno je otočju nadjenuo imeLas Islas Felipinas, Filipinski otoci, čime je označen službeni početak španjolske kolonijalne vladavine koja će potrajati 333 godine. Za vrijeme kolonijalne vladavineManila se razvila u pokretača jugoističneAzije. Između1604. i1815. odatle su doAcapulca uMeksiku, jedanput do dvaput godišnje, plovili slavni manilski galeoni natovareniporculanom,svilom,parfemima izačinima. Na povratku su se na brod ukrcavali novi doseljenici,misionari i državni službenici. Misionarstvo se odvijalo uspješno i brzo. U provincijskim gradovima vladali sualkaldi, mjesni suci, koji su se doseljavali na Filipine bez ikakve imovine. Urođenike se prisiljavalo da alkaldima prodaju svoje proizvode i od njih kupuju njihove po cijenama koje bi ovi odredili. Posljedice ovakva načina gospodarenja na dobrobit samo jedne strane osjećaju se još i danas, naimekorupcija inepotizam međubirokracijom su jako rašireni.Francuska revolucija1789. utrla je put društvenim promjenama i na Filipinima, no istinski napredak nastupa tek u19. stoljeću usporednu s buđenjem nacionalne svijesti i pozivom na slobodu.
UŠpanjolsko-američkom ratu1898.Amerikanci osvajaju Filipine. No isprva obećana neovisnost još nije stečena. Na poticaj ilegalne organizacijeKatipunan pokrenut je još u doba španjolske vlasti opći ustanak na čelu sEmiliom Aguinaldom, koji je12. lipnja1898. proglasio neovisnost Filipina i stao na čelo republike koja se nalazila ugerilskom ratu. Prvi civilniguverner Filipina postao je1901. kasniji američki predsjednikWilliam Howard Taft. Pod njegovom upravom Amerikanci su ulagali u infrastrukturu i školstvo. Filipinci su postupno stekli autonomiju na regionalnoj razini, a potom1935. i djelomičnu državnu autonomiju. Za prvog predsjednika izabran jeManuel L. Quezon. TijekomII. svjetskog rata filipinsko-američki odnosi stavljeni su na tešku kušnju. Nakon napada naPearl Harbor1941. uslijedila jejapanska invazija na obale Filipina. Tako je zemlja1942. potpala pod japanski nadzor. Japan je ulistopadu1943. proglasio Filipinsku republiku i imenovaoJosea Laurela njezinim predsjednikom. Amerikanci su već1944. ponovno osvojili Filipine, a Japanci su kapitulirali1945. godine.
PredsjednikManuel A. Roxas koji je izabran utravnju1946., proglasio je4. srpnja iste godine neovisnost Filipina. Zemlja je dobilaustav po uzoru na američki.1965. predsjednik je postaoFerdinand Marcos. Kako bi izbjegao reformu Ustava predviđenu za 1973., kojom je predsjednička republika trebala postati parlamentarna, on je godinu dana prije toga u zemlji proglasio izvanredno stanje koje je potrajalo sve do1981. godine. Potom je zemljom vladaodiktatorski. Korupcija i nepotizam, kojima je vlastiti narod opljačkao za nekoliko milijardi američkih dolara, poprimile su dotad nepojmljive razmjere. Vrhunac državnog kriminala bilo je ubojstvo vođe opozicijeBeninga Aquina pri njegovu povratku iz progonstva. Rastući otpor stanovništva i završetak američka potpore natjerali su Marcosa na bijeg iz zemlje. Godine1986. predsjednica je postala Aquinova udovicaCorazon Aquino. Ona je novim ustavom spriječila zloporabu predsjedničke vlasti ograničivši mandat predsjednika na šest godina, a trajanje izvanrednog stanja na najviše 60 dana. Prva se odluka međutim pokazala kao politička prepreka, prije svega u slučaju predsjednikaFidela Ramosa, izabranog1992., koji je u okviru projektaPhilippines 2000 osjetno poboljšao prilike u zemlji, i to obzirnom ekonomskom politikom, borbom protiv siromaštva, oštrim mjerama štednje i suzbijanjem nepotizma. Njega je na položaju naslijedioJoseph Estrada za čijeg je mandata zemlja ponovno krenula unatrag. Međutim, narodu se više nije svidio ponovni povratak na staro korupcijsko gospodarstvo pa je Estradu početkom2001. otjerao s položaja nakon samo tri godine mandata. Njegovo mjesto je zauzela dotadašnja potpredsjednica,Gloria Macapagal Arroyo, koja je i2004. osvojila predsjednički mandat. Usvibnju2010. predsjednik je postaoBenigno Aquino III. Na kraju lipnja2016. predsjednik je postaoRodrigo Duterte.
na zapadu otokPalawan dug 400 kilometara sa susjednim otocima. Palawan je poput vrha koplja usmjeren premaKalimantanu s kojim je nekoć bio povezan prevlakom.
Od ukupno oko 7100 otoka stalno je nastanjeno samo oko 860; mnogi otoci su ustvari morske hridi. Na jedanaest najvećih otoka, koji zauzimaju 95% ukupne površine državnog teritorija, živi velika većina stanovništva.
Položaj ove otočne skupine na geološkoj morskoj brazdi našegaplaneta uzrok je čestihvulkanskih erupcija uglavnom praćenih kopnenim i podmorskimpotresima. Podmorski potresi često izazivaju goleme valove zvanetsunami, koji izazivaju teške poplavne štete u priobalnim područjima. Od 47 vulkana stalno je aktivno još 17, među kojima je i 2400 metara visokMayon naLuzonu sa svojim savršeno oblikovanim stošcem, kao i najviši vrh Filipina,Mount Apo, visok 2954 metra, na otokuMindanao.
15. lipnja1991., nakon 600 godina mirovanja,erumpirao je vulkanPinatubo u planinamaZambales u središnjem dijelu otokaLuzon. Oblaci erupcije sezali su 40 kilometara uvis, sve dostratosfere. nebo se potpuno zacrnilo, a pepeo, komadi kamenja i pijeska zatrpali su golem prostor oko vulkana slojem debelim nekoliko metara. Dugotrajne i snažne kiše koje je donio sa sobomtajfun, što je u to vrijeme harao ovim područjem, izazvao je razornelavine blata, takozvanelahare, koje su se potom skrutile stvarajući sloj tvrd poput betona. I danas jake kiše mogu izazvati pojavu lahara. Vulkan se smirio tek urujnu kad su u punom svjetlu postale vidljive konačne posljedice ove katastrofe: opustošeno je više tisuća hektara poljoprivrednog zemljišta, uništeno je više od 40 000 domova, bez krova nad glavom je ostalo 250 000 ljudi. Smrt je snašla 900 stanovnika ovog područja, a mnogi među njima živjeli su na samoj planini.
Klimu i količinu godišnjih oborina određujumonsunski vjetrovi koji se mijenjaju ovisno o godišnjem dobu. Kad se zimi zrak nad kontinentom ohladi, tone prema tlu te se u smjeru juga spušta prema moru. Suhi sjeveroistočnimonsun izmeđuprosinca isvibnja donosi Filipinima dosta sunčanih dana, a doveljače i umjerene temperature. Ljeti se pakazijsko kopno zagrijava, ugrijani zrak se diže, pa u blizini tla struji prema kopnu hladniji zrak s mora. Vlažni jugozapadnimonsun donosi sa zapadnog dijelaTihog oceana izmeđusvibnja istudenog obilne oborine praćene tropskimciklonima. Količina kiše ovisi o nadmorskoj visini i geografskoj širini, a iznosi između 1000 i 4500 milimetara.Azijske ciklone, brzine vjetra do 240km/h, u istočnojAziji se zovutajfunima. Oni uglavnom pustoše sjeverni dio Filipina, i to u razdoblju odlipnja dostudenog. Golema prostranstva ove zemlje tada su poplavljena, a često je uništena i sva ljetina. Ipak, još više štete od tajfuna izazivaju jake, višednevne kiše na rubnim područjima ciklona koje nastaju prije i nakon prolaskaolujnog vjetra. U roku od samo nekoliko sati rijeke se izlijevaju iz svojih korita, dok se potoci pretvaraju ubujice koje nose sve što im se nađe na putu. Na mjestima na kojima su planinskešume iskrčene, kiša ispire slojeve zemlje s obronaka te stvara velike erozivne brazde, sve dok na koncu ne ostanu samo ogoljene stijene.
Ime države dolazi od španjolskog kraljaFilipa II., po kome jeRuy López de Villalobos 1542. godine nazvao otokeLeyte iSamar. Kasnije se naziv "Filipinsko otočje" (Las Islas Filipinas) počeo primjenjivati za sve otoke otočja. Prije nego što se ovo ime ustalilo, Španjolci su rabili naziveIslas del Poniente (Otoci zapada) iSan Lázaro (to ime im je daoMagellan).
Stanovništvo u Filipinima poraslo je od 1990. do 2008. godine za oko 28 milijuna.[1] Prvi službeni popis stanovništva u Filipinima je proveden1877. godine i zabilježio je populaciju od 5.567.685 stanovnika. Prema popisu iz 2011. godine Filipini su postali 12. najmnogoljudnija zemlja svijeta, s populacijom od preko 94 milijuna. Procjenjuje se da polovica stanovništva živi na otoku Luzonu. Stopa rasta stanovništva između 1995. do 2000. je od 3,21% smanjena na procijenjenih 1,95% za razdoblje od 2005. do 2010. što ostaje sporno pitanje.[2][3] Prosječna dob je 22,7 godina s 60,9% u dobi od 15 do 64 godina starosti. Očekivano trajanje života pri rođenju je 71,94 godina, (75,03 godine za žene i 68,99 godina za muškarce).[4]Postoji oko 11 milijuna Filipinaca izvan Filipina.[5] Odliberalizacije imigracijskih zakona uSAD-u 1965. godine, broj ljudi u SAD-u koji ima filipinsko podrijetlo je znatno porastao. Nekoliko milijuna Filipinaca radi uBliskom Istoku.
Rimokatolička vjera je dominantna religija i najveća kršćanska zajednica, s procjenama da oko 80% stanovništva pripada toj vjeri na Filipinima.[6] Zemlja ima značajnušpanjolsku katoličku tradiciju, a španjolski stil katoličanstva vrlo je ugrađen u kulturu, koja je stečena odsvećenika iliredovnika. Tradicijama je snažno izražena u mnogim procesijama, gdje se okuplja veliki broj ljudi, u čast svog sveca zaštitnika.
Islam je stigao na Filipine u 14. stoljeću s dolaskommalajskih ijavanski trgovaca. Postoji oko 5 do 10 milijuna muslimana na Filipinima, oko 5-10% od ukupnog broja stanovnika. Muslimani čine oko 20 posto stanovništva otoka Mindanaa, oko 5 milijuna od 25 milijuna ljudi na Mindanau.[7][8] Muslimani su većinsko stanovništvo uAutonomnoj regiji Muslimanski Mindanao gdje živi i većina filipinskih muslimana.
sekundarne 31,3% (osobito proizvodnja automobila, električnih uređaja i tekstilna industrija; industrijski sektor zapošljava 15% radne snage, koja u Filipinima ukupno ima oko 40 milijuna ljudi)
tercijarne 54,8% (uslužni sektor zapošljava 52% radne snage; raste udio usluga poslovne podrške ("bussines support services")za strane naručitelje, poput knjigovodstva i telefonskih servisa za tehničku podrškom; Filipini sudjeluju na svjetskom tržištu takvih usluga s oko 15%, te je taj sektor filipinskog gospodarstva zapošljavao 2010. god. preko pola milijuna radnika)[9]
BDP (2012.): 250 mlrd. US$
BDP po stanovniku, nominalni (2012.): 2.580 US$
Društveni proizvod po stanovniku, prema paritetu kupovne moći (2012.): 4.380 US$
Zahvaljujući visokim stopama ekonomskog rasta (preko 5% godišnje, u prosjeku), Filipini bilježe rast nominalnog nacionalnog proizvoda s 96 mlrd. US$ u 2004. godini na 250 mlrd. US$ u 2012. godini.[10] Međunarodne prognoze očekuju u toj zemlji za razdoblje do 2016. godine čak i više stope rasta - gotovo 7% godišnje,[11] čime se osigurava skromni porast blagostanja za rastuće stanovništvo i postupnu modernizaciju zemlje.
Filipini su podijeljeni u tri otočne skupine:Luzon,Visayas iMindanao. Od ožujka 2010., država je podijeljena na 17 regija, 80 provincija, 138 gradova, 1.496 općina i 42.025barangaysa.[12] Osim toga, Odjeljak 2. Republičkog zakona br. 5.446 tvrdi da definicija teritorijalnog mora oko Filipinskog otočja ne utječe na zahtjev premaSabahu (međunarodno priznati dio Malezije, prema kojem Filipini imaju pretenzije).[13]
.svg)
.svg)
