| Fan Noli | |
 | |
| Rođenje | 6. siječnja1882. |
|---|---|
| Smrt | 13. ožujka1965. (83 godina) Fort Lauderdale, Broward County, Florida, USA |
| Posljednje počivalište | Forest Hills Cemetery and Crematory Jamaica Plain, Suffolk County, Massachusetts, USA, Redeood avenue plot 36[1] |
| Etnicitet | Albanac |
| Državljanstvo | američko, albansko |
| Poznat(a) po | osnivanjuAlbanske autokefalne pravoslavne crkve predstavljanju Albanije uLigi naroda |
| Obrazovanje | Harvard (BA) Boston New England Conservatory of Music (MA) Boston University (DA). |
| Zanimanje | 1922.ministar vanjskih poslova albanske vlade 1923.metropolitDrača odnosno Albanske autokefalne pravoslavne crkve 1924. nekoliko mjesecipremijer Albanije |
| Titula | Ph.D. in History |
| Prethodnik | Ilias Vrioni |
| Nasljednik | Ilias Vrioni |
| Politička stranka | albanska Seljačka stranka |
| Vjera | pravoslavna |
| Potpis | |
.svg) | |
| Portal o životopisima | |
Teofan Fan Noli (Stilian Mavromati), (Ibrik Tepe, 6. siječnja1882.-Fort Lauderdale, 13. ožujka1965.), čovjek enciklopedijske naobrazbe,[2]albanski pisac, klasičar, prevoditelj, političar, diplomat, pjesnik, osnivač Albanskeautokefalne pravoslavne crkve,metropolit, skladatelj.[3]
Rođen, pod punim imenom Teofan Stilian Mavromatis, u Ibrik Tepe (alb. Qytezë),Otomansko carstvo,vilajetEdirne (u hrvatskom jeziku znan i kaoDrinopolje ili Jedrene), a danas sjeverozapadna turskaTrakija, na granici s Grčkom. Otac mu je bio pravoslavni svećenik u maloj pravoslavnoj zajednici koja je zbog političkih nemira u južnoj Albaniji izbjegla uTrakiju. Pohađao je grčku osnovnu školu i grčku gimnaziju uDrinopolju.[4] Kao mladić je neko vrijeme putovao Mediteranom. Živio je uAteni,Aleksandriji (Egipat),Odesi (Rusija) uzdržavajući se glumom, podukama i prevođenjem. Pored albanskog govorio je još grčki, engleski, francuski, turski i arapski.[4] Godine 1903. je otišao uEgipat gdje je radio kao učitelj u grčkim školama u Aleksandriji i još nije gajio albanske nacionalne osjećaje, koje je prihvatio kasnije, radeći kao učitelj i u egipatskom kazalištu. UEgiptu je došao u vezu s albanskim pokretom u izbjeglištvu i postao je njihov vatreni pristalica.
Godine 1906. se preselio u SAD-e, najprije uBuffalo,New York a kasnije uBoston,Massachusetts. U Buffalu je radio u pilani, u Bostonu je najprije sa Sotirom Pecijem radio za Kombi (Nacija), prve albanske novine u SAD-u, a kasnije na stroju za ljepljenje etiketa na limenkama.1908., uNew Yorku ga je biskupRuske pravoslavne crkve Platon zaredio zađakona. Svećenički poziv je bio više patriotske nego duhovne naravi. Nadao se, naime, da će tako isključiti grčki utjecaj na albanske pravoslavce u Americi. U početku se usredotočio na prevođenje crkvenihliturgija, s krajnjim ciljem osnivanjaAlbanske autokefalne crkve, koju je smatrao od životne važnosti za nacionalno ujedinjenje i važno oružje protiv pristalica ideje „Velike Grčke".[4]
Godine 1908. je počeo studirati naHarvardu i 1912. je stekaobakalaureat iz društvenih znanosti, BA), 1938. je diplomirao na prestižnomGlazbenom konzervatoriju u Bostonu (the New England Conservatory of Music), i na koncu 1945. stekao doktorat naBostonskom sveučilištu (Boston University). Istovremeno je bio i politički angažiran. Radio je kao urednik albansko-američke tiskovine Dielli (Sunce) i Adriatic Review. Bio je aktivan u udruzi Vatra (Ognjište), udruzi Amerikanaca albanskog porijekla sa sjedištem uBostonu, koju je Fan Noli, skupa s liderom Albanaca u AmericiFaikom Konicom, osnovao 1912.
Godine 1911. je posjetio albanske pravoslavne zajednice u Bugarskoj,Ukrajini i Rumunjskoj. Diplomatsku karijeru započinje 1912., nakon albanske Deklaracije o neovisnosti. Između 1912. – 1915. aktivan je u promicanju albanskih interesa po Europi. Bio je učesnik i govornik naKongresu Albanaca u Trstu 1913.[5] Albaniju je prvi put posjetio 1913., a 1915. se ponovo vratio u SAD i postao je predsjednik udruge Vatra. 1918. je bio učesnik Kongresa potlačenih naroda u Washingtonu, gdje se susreo s američkim predsjednikomWoodrow Wilsonom. Bio je albanski delegat na Prvom zasjedanjuLige naroda. Vratio se 1920. u Albaniju, gdje je 1922. bio izabran za ministra vanjskih poslova, a 1923. zametropolitaDrača, odnosnoAlbanske pravoslavne crkve (tada jealbanska pravoslavna crkva bila priznata kao samostalna). God. 1924. bio je na čelu Seljačke stranke i građanske demokratske struje koja je srušila feudalni režim Ahmeda I. Zogua, a iste je godine bio nekoliko mjeseci premijer. Nakon Zoguova povratka na vlast 1925. živio u izbjeglištvu[3]
U 19. stoljeću pravoslavni albanci su bili podCarigradskom patrijaršijom, crkveni obredi i škole su bili na grčkom jeziku i poistovjećivali su se s grčkim nacionalnim težnjama.[4]Budući sepravoslavlje dovodilo u vezu s grčkim nacionalnim osjećajima, bujanje albanskog nacionalnog pokreta je izazvao zbrku kod pravoslavnih albanaca jer je prekidao formiranje grčke nacionalne svijesti.[4]Kako bi se odbranili odhelenizacije, početkom 20. stoljeća je u albanskoj dijaspori nastala ideja o osnivanju albanskog pravoslavlja.[4] Osnivanje je ubrzao „Slučaj Hudson“. U Hudsonu,Mass., je umro pravoslavni albanac Kristaq Dishnica. Grčki svećenik je odbio obaviti sprovodni obred s razloga što je mladić bio albanski nacionalist i kao takav „automatski ekskomuniciran“. Kako u okolici nije bilo drugih svećenika, mladić je sahranjen bez vjerskog obreda. Slučaj je izazvao ogorčenje kod Albanaca izMassachusettsa, koji su sazvali sastanak i odlučili da se Albanac zaredi za svećenika. Pozvali su Nolija da prihvati misiju i 8. ožujka 1908. Noli je zaređen. Zaredio ga je Platon, ruski nadbiskup izNew Yorka,[6] i 22. ožujka 1908. je uBostonu, u Knights of Honor Hall, održana prva misa na albanskom.[6] Misu je pred više od 500 Albanaca predvodio Noli, služeći se vlastitim prijevodima Božje riječi, o čemu je dva dana kasnije izvjestio Boston Globe.[7]
Autokefalnost je proglasila na Kongresu uBeratu 1922. godine, a 1937. priznao ju jeCarigradski Patrijarh.
Pola od pedesetak Nolijevih izdanih knjiga su prijevodiliturgijskih tekstova s grčkog na albanski i engleski. Na engleski je preveoNovi zavjet,Psalme i dvije knjigekatekizama i ti se prijevodi koriste i danas ualbanskim pravoslavnim crkvama u Americi.Iz osobnog iskustva, sjećajući se zbunjenosti i krize identiteta koju je imao, bio je svjestan važnosti uporabe albanskog jezika uliturgiji. Odriče se i heleniziranog prezimena (Mavromatis) i uzima izvorno prezime Noli. Prijevodima je Noli snažno utjecao na politički, vjerski i intelektualni životAlbanaca uAmerici iAlbaniji. Nolija su zato smatrali neprijateljemGrčke crkve.Grčka crkva nije odobravala zamjenu grčkog jezika albanskim u crkvenojliturgiji, tvrdeći da su pravoslavniAlbanci nekanonski proglasili svoju nacionalnu,autokefalnu crkvu.[8]
Shërbes' e Javës së Madhe, 1908 (ObrediVelikog tjedna)
Librë e Shërbesave të Shënta të Kishës Orthodoxe, 1909 (Obredne knjige crkvenih službenika pravoslavne crkve)
Libre e të Kremteve të Mëdha të Kishës Orthodoxe, 1911 (Knjige Velikih zavjeta pravoslavne crkve)
Triodi i Vogël, 1913 (Malo Trodnevlje)
Pesëdhjetore e Vogël, 1914 (Duhovi)
Lutjesorja, 1914 (Molitvenik)
Uratore e Kishës Orthodokse, 1941
Kremtore e Kishës Orthodokse, 1947
Triodi dhe Pesëdhjetorja, 1952
Orthodox Prayer Book 1949. (Molitvenik iDjela apostolska)
Liturgy and Catechism of the Eastern Orthodox Church 1955. (Misal ikatekizam pravoslavne crkve)
Three Liturgies of the Eastern Orthodox Church 1955.
The New Testament of our Lord and Savior Jesus Christ 1961. (Novi zavjet)
The Poet of Nazareth 1962.
The Psalms 1964. (Psalmi)
Noli je jedan od najvećih prevoditelja ikad u Albaniji, donoseći maestralno u albanski jezik velika djela klasične svjetske književnosti;[10]
W.Shakespeare: Hamlet, Otelo, Macbeth, Julije Cezar
Henrik Ibsen: Gospođa Inger iz Estrota, Narodni neprijatelj
Miguel de Cervantes: Don Quijote
Omar Hajjam; Rubaije
Poeziju mnogih pjesnika:Wolfgang Goethe,Paul Verlaine,Charles Baudelaire, Tjutchev,Heinrich Heine
Hymnore për Kor të Përzier 1936. (Crkvena pjesmarica za mješoviti zbor)
Eastern Orthodox Hymnal 1951. (Crkvena pjesmarica istočnog pravoslavlja)
Byzantine Hymnal 1959. (Bizantinska crkvena pjesmarica)