FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo međunarodno jenogometno natjecanje koje organiziraFIFA, krovna organizacija svjetskoganogometa. Prvo natjecanje odigrano je2000. godine uBrazilu. U razdoblju od 2001. do 2004. natjecanja su bila otkazana zbog propasti FIFA-ine markentinške tvrtkeISL. Natjecanja su ponovno pokrenuta2005. godine.
Prvo Svjetsko klupsko prvenstvo igralo se paralelno sInterkontinentalnim kupom, natjecanjem koje su zajednički organizirale europska (UEFA) i južnoamerička nogometna organizacija (CONMEBOL) i koje se igralo od 1960. godine između pobjednika Kupa prvaka (kasnijeUEFA Liga prvaka) iCopa Libertadores. Godine 2005., nakon posljednjega izdanja Interkontinentalnoga kupa, to je natjecanje spojeno s FIFA-inim klupskim prvenstvom.
Prvi pokušaji da se stvori globalno klupsko nogometno natjecanje bilo je 1909. godine, 21 godinu prije prvogSvjetskog nogometnog prvenstva, premaFIFA-inim podatcima.[1] Natjecanje zvanoSir Thomas Lipton Trophy održano je u Italiji 1909. i 1911., u kojem su sudjelovale engleske, talijanske, njemačke i švicarske momčadi.[2] Natjecanje je oba puta osvojila engleska amaterska momčadWest Auckland.[3] Ideja da FIFA organizira međunarodno klupsko natjecanje potječe još iz1950-ih.[4] 1951., kada jeFIFA-in predsjednikJules Rimet upitan je li natjecanjeCopa Rio organizirala upravo FIFA, odgovorio je da natjecanje nije u njihovoj nadležnosti jer nije oragniziran niti podržan od straneBrazilskog nogometnog saveza (CBF).[5] To je natjecanje nasljedio turnirTorneio Octogonal Rivadavia Corrêa Meyer, kojeg je osvojilaVasco da Gama.[6] Turnir je imao pet brazilskih momčadi te tri strana kluba,[7] izgubivši tako svoj međukontinentalni aspekt. U prosincu 2007., FIFA je odbilaPalmeirasov zahtjev da turnir prizna kao svjetsko klupsko prvenstvo jer su sudionici bili sa samo dva kontinenta.[8]
Iako je natjecanje naposljetku ukinuto, ostalo je respektirano u svijetu nogometa. FIFA-ini članovi odboraStanley Rous iOttorino Barassi osobno su sudjelovali u organizaciji izdanja iz 1951., iako ne kao službenici FIFA-e.[9] Rousova uloga bila je pregovaranje s europskim klubovima, dok je Barassi pomogao u oblikovanju samog natjecanja. KomentirajućiJuventusovo prihvaćanje sudjelovanja uCopi Rio, u talijanskom tisku pisalo je da "talijanski klub ne smije propustiti tako važan i globalan događaj".[10]
Zbog CBF-ovih poteškoća da dovedu europske klubove u natjecanje, novineO Estado de S. Paulo predložile su da se FIFA treba uključiti u sastavljanje međunarodnih klupskih natjecanja objavivši kako "međunarodna natjecanja, ovdje ili u inozemstvu, trebala bi se igrati onda kada FIFA to odredi". Međutim, nije bilo nikakvog odgovora.[11] TakozvanoPequeña Copa del Mundo ili malo svjetsko prvenstvo, bilo je natjecanje održano uVenezueli između 1952. i 1957., s dva kratka oživljenja 1963. i 1965.[12] Obično je u njemu igralo osam ekipa, pola iz Europe pola iz Južne Amerike. Nakon kasnih1950-ih, natjecanje je ubrzo izgubilo prestiž kako se i broj uglednih sudionika smanjivao. Međutim, ovo je natjecanje, sa stvaranjemKupa prvaka iCopa Libertadoresa, bilo temelj za kasnijiInterkontinentalni kup.[12]
Interkontinentalni kup, problemi osnivanja prvenstva
Nizozemska je momčad [Ajax] pobijedila bez ikakvih problema, ova utakmica nije bila ništa teža od banalnog susreta u Kupu prvaka.
–Nizozemski novinar izAmsterdama, komentirajući kvalitetu natjecanja iAjaxovog protivnika u Interkontinentalnom kupu 1972. (De Telegraaf, 30. rujna 1972.)[13]
Ravnodušnost navijača jedino je objašnjenje našeg financijskog neuspjeha [u Interkontinentalnom kupu]. Bilo bi mnogo bolje kad bismo dobili prijateljski susret sličan onome uTel Avivu 11. siječnja, za 255 000dolara.
Tournoi de Paris bilo je natjecanje čija je prvotna namjena okupiti najveće europske i južnoameričke momčadi da bi se utvrdiode facto "najbolji klub na svijetu"; prvi put je održano 1957. kad je prvak Južne AmerikeVasco da Gama pobijedio domaćinaRacing Paris u polufinalu, a zatim i dvostrukog europskog prvakaReal Madrid rezultatom 4:3 u finalu naParku prinčeva, stadionu Realovog trijumfa uprvoj sezoni Kupa prvaka.[15] Pobjeda je hvaljena u oba kontinenta jer je to bilo prvo međunarodno natjecanje koje Real Madrid nije uspio osvojiti.[16] Nakon toga, Real Madrid se udaljio od natjecanja i tvrdio da bi se ono nadalje trebalo gledati samo kao prijateljski turnir.[17] Španjolska se momčad ubrzo oporavila od poraza pobijedivši u prvomInterkontinentalnom kupu.[18][19]
Španjolski se klub nakon uspjeha prozvaosvjetskim prvakom dok seFIFA nije uključila i usprotivila tvrdnji, objasnivši kako natjecanje nije uključivalo nijedne prvake iz drugih konfederacija, te izjavila kako se mogu prozvati samo interkontinentalnim prvacima natjecanja u kojem su sudjelovale dvije organizacije gdje nitko drugi nije imao prilike sudjelovati.[20] FIFA je zatim objavila kako će zabraniti igranje Interkontinentalnog kupa 1961. ako organizatori ne počnu oslovljavati natjecanje kao prijateljski susret dviju organizacija.[21] Iste godine godine kad je započeo Interkontinentalni kup, FIFA je odobrila igranje natjecanja zvanogInternational Soccer League, koje je igrano pod pokroviteljstvomSir Stanleyja Rousa, tadašnjeg predsjednika FIFA-e.[22]
Iako se FIFA nadala da će seInternational Soccer League pretvoriti u Svjetsko klupsko prvenstvo,Interkontinentalni kup je bio taj koji je privlačio više pažnje i zanimanja ostalih kontinenata.[23] Konfederacija Sjeverne i srednje Amerike,CONCACAF, osnovana je 1961. da bi ostvarila zamisao uključivanja svojih klubova uCopa Libertadores i, samim time, u Interkontinentalni kup.[24] Međutim, njihov zahtjev za oba natjecanja je odbijen. Ubrzo nakon, osniva seCONCACAF Kup prvaka 1962.[25] CONMEBOL i UEFA su 1963. tražili od FIFA-e da prizna Interkontinentalni kup; međutim, FIFA je dala isti odgovor kao i 1960. i izjavila kako će priznati natjecanje samo ako se azijske i afričke momčadi priključe.[26]
Zbog brutalnostiargentinskih iurugvajskih klubova na Interkontinentalnom kupu, od FIFA-e je nekoliko puta zatraženo krajem 1960-ih da procijeni kazne i regulira natjecanje.[27] Međutim, FIFA je odbila svaki zahtjev.[28] Prvi od tih zahtjeva podnešen je 1967., nakon utakmice kasnije prozvaneBitka zaMontevideo.[29]Škotski nogometni savez putem predsjednika Willieja Allana, tražio je od FIFA-e da prizna natjecanje kako bi provodila nogometne propise; FIFA je odgovorila da ne može regulirati natjecanje koje ona ne organizira.[30] Allanovi napori bili su otežani kada je CONMEBOL, uz podršku predsjednika Teofila Salinasa iArgentinskog nogometnog saveza (AFA), odbio dopustiti FIFA-i da ima ikakvog utjecaja na natjecanje, izjavivši kako je: "posaoCSF-a kontroliranje turnira između prvaka Europe i [Južne] Amerike, natjecanja kojeg FIFA smatra kao prijateljsko", te dodavši: "Mislimo kako nije primjereno da se FIFA miješa u predmet".[31]
FIFA-in glavni pod-tajnik René Courte napisao je članak ubrzo nakon, objavivši kako FIFA natjecanje vidi kao "Europsko-južnoamerički prijateljski susret".[32] Članak je potvrdioSir Stanley Rous. Osnivanjem azijskih i sjevernoameričkih klupskih natjecanja, FIFA je otvorila mogućnost uzeti natjecanje pod svoju nadležnost ako bi se uključile te konfederacije; prijedlog je dočekan negativno od strane UEFA-e i CONMEBOL-a. Interkontinentalni kupovi 1968. i 1969. završeni su na sličan način kao i prijašnji; menadžerManchester UnitedaMatt Busby inzistirao je da "Argentincima treba zabraniti sudjelovanje u nogometu. FIFA bi se stvarno trebala uključiti."[33]
1973., francuske sportske novineL'Équipe, koje su pomogle pri osnivanjuEuropskog kupa prvaka,[34] ponudili su se da dobrovoljno sponzoriraju svjetsko klupsko prvenstvo koje bi činili prvaci Europe, Južne i Sjeverne Amerike te Azije, tada jedina četiri klupska kontinentalna natjecanja; natjecanje bi potencijalno započelo uParizu između rujna i listopada 1974., s eventualnim finalem naParku prinčeva. Ekstremni negativizam Europljana spriječio je da se ovo natjecanje ostvari.[35]L'Équipe je 1975. još jedanput pokušao stvoriti svjetsko klupsko prvenstvo, u kojem bi sudjelovala četiri polufinalista Kupa prvaka, dva finalista Copa Libertadoresa, kao i prvaci Afrike i Azije.[36] Međutim, UEFA je preko svog predsjednikaArtemija Franchija, odbila prijedlog i on je opet propao.[37]
U opasnosti da seInterkontinentalni kup raspadne,[38] UEFA i CONMEBOL su 1980. unajmili britanskumarketinšku tvrtku West Nally, da pronađe izvedivo riješnje za natjecanje;[39][40][41]Toyota Motor Corporation je preko West Nallyja preuzela natjecanje pod svoje okrilje i preimenovala ga uToyota Cup, sa samo jednom finalnom utakmicom igranom uJapanu.[42][43] Toyota je investirala više of 700 000dolara u izdanje Interkontinentalnog kupa 1980., igranog naOlimpijskom stadionu uTokiju, s tim da je preko 200 000 $ išlo sudionicima susreta.[44] Sa svojim novim formatom, na Toyota Cup se gledalo sa skepticizmom, s obzirom na to da je nogomet bio manje poznat naDalekom istoku.[45][46] Međutim, financijski je poticaj bio dobrodošao, kako su se tada i europske i južnoameričke momčadi borile s financijskim problemima.[47] Da bi se zaštitili od mogućih odbijanja sudjelovanja od strane europskih momčadi,Toyota,UEFA te svaki sudionikKupa prvaka morao je potpisati godišnji ugovor koji je zahtijevao od eventualnih prvaka Europe da sudjeluje u Interkontinentalnom kupu; to je bio jedan od uvjeta sudjelovanja u Kupu prvaka, inače bi klub riskirao tužbu UEFA-e i Toyote.[48] 1983. godine, engleskiThe Football Association pokušao je organizirati svjetsko klupsko prvenstvo koje bi se igralo 1985. i čiji bi pokrovitelj bio West Nally, no to je odbila UEFA.[49]
Interamerički kup i Afroazijsko klupsko prvenstvo bila su natjecanja koja su omogućavala drugim kontinentima da imaju klupska prvenstva, s obzirom na to da im su UEFA i CONMEBOL odbijali sudjelovanja klubovaCONCACAF-a,AFC-a iCAF-a u Interkontinentalnom kupu.[50]
Natjecanje je svoj osnutak doživjelo 1993. uLas Vegasu,Nevada, nakon sastanka Izvršnog odbora FIFA-e
StrukturaFIFA Svjetskog klupskog prvenstva 2000. bila je sastavljena godinama unaprijed.[51] PremaSeppu Blatteru, ideju za prvenstvo prezentirao je tadašnji predsjednikAC MilanaSilvio Berlusconi Izvršnom odboru FIFA-e u prosincu 1993. uLas Vegasu,SAD.[52] S obzirom na to da je tada već svaka konfederacija imala stabilno kontinentalno natjecanje, u FIFA-i su smatrali da bi bilo razborito i bitno osnovati svjetsko prvenstvo za klubove. U početku, bilo je devet kandidata za domaćinstvo prvog natjecanja:Kina,Brazil,Meksiko,Paragvaj,Saudijska Arabija,Tahiti,Turska,Sjedinjene Države iUrugvaj; a od tih devet, samo su S. Arabija, Meksiko, Brazil i Urugvaj potvrdili svoj interes FIFA-i. 3. rujna 1997., FIFA je odabrala Brazil za domaćina prvenstva, koje je trebalo započeti 1999.[53] LegendaManchester Uniteda i članengleske pobjedničke momčadiiz 1966.,Sir Bobby Charlton, izjavio je da Svjetsko klupsko prvenstvo daje "fantastičnu priliku postati prvim istinskim prvakom svijeta."[54] Za prvenstvo se dijelilo 28 milijunaameričkih dolara nagradnog novca, a televizijska prava vrijedna 40 milijuna$ prodana su 15 TV postajama širom pet kontinenata.[54] Završni ždrijeb prvog Svjetskog klupskog prvenstva u održan je 19. listopada 1999. u HoteluCopacabana Palace uRio de Janeiru.[55]
Prvo se prvenstvo trebalo održati 1999. godine s kontinentalnim prvacima iz 1998., pobjednikomInterkontinentalnog kupa i nacionalnim prvakom države domaćina, ali je odgođeno za iduću godinu. Kad se promijenio termin natjecanja, promijenilo se i osam novih natjecatelja, to su bili: brazilskiCorinthians iVasco da Gama, engleskiManchester United, meksičkiNecaxa, marokanskaRaja Casablanca, španjolskiReal Madrid, saudijskiAl-Nassr te australskiSouth Melbourne.[56] Prvi pogodak prvenstva postigao je napadač Real MadridaNicolas Anelka u susretu protiv Al-Nassra, kojeg je real naposljetku pobijedio rezultatom 3:1.[57] Finale je bio susret dviju brazilskih momčadi, za sada jedino takvo finale Svjetskog prvenstva.[58] Vasco da Gama nije iskoristio prednost domaćina i poražen je 4:3 najedanaesterce nakon utakmice bez pogodaka.[59][60]
Drugo prvenstvo planiralo se za 2001. uŠpanjolskoj i trebalo se sastojati od 12 ekipa.[61] Ždrijeb je održan 6. ožujka 2001. uLa Coruñi.[62] Međutim, natjecanje je otkazano 18. svibnja, zbog kombinacije više čimbenika, ali najviše zbog pada FIFA-inemarketinške tvrkeInternational Sport and Leisure (ISL).[63] Svaki sudionik otkazanog prvenstva dobio je kompenzaciju od 750.000$;Španjolski nogometni savez (RFEF) također je dobio milijun dolara od FIFA-e.[64] Još je jedan pokušaj postojao da se održi izdanje za 2003. godinu, u kojem je 17 zemalja izrazilo zanimanje za domaćinstvo natjecanja, ali je pokušaj naposljetku propao.[65][66] FIFA je postigla dogovor sUEFA-om,CONMEBOL-om iToyotom da spoji Interkontinentalni kup i Svjetsko klupsko prvenstvo u jedno natjecanje.[67] Posljednji Interkontinentalni kup odigran je 2004., a obnovljeno Svjetsko klupsko prvenstvo održano je u prosincu 2005. uJapanu.[68]
Prvenstvo 2005. bilo je znatno kraće od prijašnjeg izdanja, riješivši tako problem raspoređivanja natjecanja, s obzirom na to da su se sezone različito odvijale na svakom kontinentu. Natjecalo se samo šest kontinentalnih prvaka, s tim da su predstavnici CONMEBOL-a i UEFA-e direktno prolazili u polufinale. Uveden je novi trofej koji je zamijenio trofej Interkontinentalnog kupa, Toyotin trofej i trofej iz 2000. Ždrijeb prvenstva 2005. održan je 30. srpnja 2005. u Hotelu Westin uTokiju.[69] Prvenstvo je osvojio brazilskiSão Paulo, koji je jednim pogotkomMineira u finalu svladao engleskiLiverpool;[70] tako je Mineiro postao prvi strijelac ufinalima FIFA Svjetskih klupskih prvenstava.[71]
Internacional je pobijedio svjetske i južnoameričke prvake São Paulo u finaluCopa Libertadoresa 2006., kvalificiravši se tako zaSvjetsko prvenstvo 2006.[72] U polufinalu natjecanja, Internacional je pobijedom nad egipatskimAl-Ahlyjem čekaoBarcelonu u finalu.[73] Tamo je kasnim golomAdriana Gabirua osvojio natjecanje i vratio trofej natrag u Brazil.[74][75] Tek je uprvenstvu 2007. brazilska dominacija napokon prekinuta, kada je talijanskiAC Milan porazio argentinskuBocu Juniors 4:2 u finalu, koje je ujedno bilo i prvo finale Svjetskog prvenstva u kojem je jedan igrač isključen: (MilanovgruzijacKakha Kaladze u 77. minuti).[76]Pablo Ledesma iz Boce Juniors pridružio se Kaladzeu s crvenim kartonom 11 minuta kasnije.[77] Iduće godine,Manchester United je ostvario Milanov uspjeh, pobijedivši prvo japanskuGamba Osaku rezulatatom 5:3 u polufinalu,[78] a zatim i ekvadorskiLDU Quito 1:0 u finalu, postavši tako novi svjetski prvak.[79][80]
Ujedinjeni Arapski Emirati su se uspješno kandidirali za domaćine prvenstava 2009. i 2010.[81] Nakon neuspjeha tri godine ranije, Barcelona je porazila svjetske i europske prvake Manchester United ufinalu UEFA Lige prvaka 2009. i kvalificiravši se zaizdanje 2009. Svjetskog prvenstva.[82] Tamo su pobijedili meksičkiAtlante u polufinalu i čekali argentinskiEstudiantes u finalu.[83] Nakon vrlo guste utakmice koja je otišla i uprodužetke,Lionel Messi je glavom pogodio za vodstvo i eventualnu pobjedu Barcelone.[84][85][86][87][88]Prvenstvo 2010. donijelo je prvu momčad koja nije iz Europe ili Južne Amerike u finalu:kongoanskiMazembe pobijedio je Internacional 2:0 u polufinalu i sučelio se s talijanskimInterom, koji je na putu do finala svladao južnokorejskiSeongnam 3:0.[89][90] Internazionale je naposljetku pobijedio Mazembe rezultatom 3:0 i postao drugi svjetski prvak iz Italije.[91][92]
Svjetsko klupsko prvenstvo vratilo se u Japan za 2011. i 2012. godinu.[93] Uizdanju 2011., Barcelona je još jednom pokazala moć, pobijedivši u finalu brazilskiSantos rezultatom 4:0, što je do sada najveća pobjeda u finalima ovog natjecanja.[94]Messi je pogotkom u finalu postao prvi igrač koji je zabijao u dvafinala Svjetskog prvenstva.[95]2012. je stala dominacija europljana kada jeCorinthians, uz podršku 30.000 navijača koji su putovali do Japana, pobijedio engleskiChelsea rezultatom 1:0 pogotkomGuerrera.[59][96]
Prvo izdanje prvenstva bilo je podijeljeno u dva dijela. Osam sudionika bilo je podijeljeno u dvije skupine po četiri momčadi. Pobjednici skupina išli su u finale, dok su se drugoplasirani borili za treće mjesto. Natjecanje je promijenilo format nakon obnove 2005., otad je natjecanje u tzv.nokaut formatu, gdje momčadi međusobno igraju jednu utakmicu. Ako bi rezultat bio neriješen, igrali bi seprodužetci, a zatim po potrebijedanaesterci. U četvrtfinalu igrali bi prvaci Oceanije, Afrike, Azije i Sjeverne Amerike, dok bi ih u polufinalu čekali prvaci Europe i Južne Amerike. Pobjednici polufinala igrali bi u finalu.[97][97]
Corinthiansova pobjeda u prvom izdanju natjecanja do danas je najbolji rezultat prvaka države domaćina. Momčadi iz Brazila osvajale su natjecanje četiri puta, najviše od bilo koje druge države.[98]
Barcelona drži rekord za najviše pobjeda u natjecanju, sa sedam.[98]Corinthians,Necaxa,Real Madrid iKashiwa Reysol imaju najviše neriješenih rezultata, po dva susreta svaki, dokAl Ahly drži rekord od najviše poraza sa sedam.[98] Katalonska je momčad također postigla ukupno 23 pogotka, što je rekord natjecanja, dok je Al Ahly primio rekordnih 15 golova. Osim toga, Barcelona ima najpozitivniju gol-razliku u povijesti prvenstva sa +20.[98]
Nakon krajaprvenstva 2016., Auckland City je postao momčad s najvećim brojem utakmica, s 14 susreta u osam sezona; slijedi ga Al Ahly (12 susreta u pet sezona).
Originalni trofej Svjetskog klupskog prvenstva izradili je talijanska dizajnerska tvrtkaSawaya & Moroni izMilana, koja se bavi suvremenim dizajnom s kluturalnom pozadinom. Trofej, u potpunosti obavijensrebrom težio je 4 kilograma i imao visinu od 1cm. Imao je bazu od dva postolja s četiri pravokutna stupa. Dva stupa su imala natpise na sebi, na jednom je pisalo "FIFA Club World Championship" (eng.). Na drugom je samo pisalo "FIFA". Na vrhu trofeja bila je nogometna lopta koja je dizajnirana po uzoru naAdidas Tricolore, službenu loptuSvjetskog nogometnog prvenstva 1998. Trošak proizvodnje trofeja bio je 25 000dolara. Prvi put je prezentiran 4. siječnja 2000. u Hotelu Sheraton uRio de Janeiru.[134][135][136][137]
Od 2005., kada je natjecanje svoje ime na engeskom promijenilo izFIFA Club World Championship uFIFA Club World Cup, trofej dijeli službeno ime s natjecanjem. Trofej se zbog toga popularno zove ila Copa. Predstavljen je 30. srpnja 2005. uTokiju tijekom ždrijeba za natjecanjate godine. Dizajnirao ga je engleski dizajner Jane Powell zajedno s pomoćnikom Dawnom Forbesom, iz tvrtkeThomas Fattorini Ltd izBirminghama uEngleskoj, koju je unajmila FIFA.Zlatno-srebrni trofej težak je 5,2kg i visok 50cm. Njegovo postolje i najšire točke su točno 20cm. Napravljen je od kombinacijemjeda,bakra,sterling srebra, pozlaćenogmetala,aluminija,kroma irodija.[69][135]
Dizajn, premaFIFA-i, prikazuje šest zakrivljenih stupaca koji predstavlja šest prvaka svojih kontinenata, dok odvojena metalna struktura predstavlja pobjednika natjecanja. Stupci zajedno podupiruglobus u oblikunogometne lopte, što je uobičajena osobina FIFA-inih trofeja. Graciozne krivulje i puka čvrstina trofeja evociraju na atletske osobine potrebne za sudjelovanje na Svjetskom prvenstvu, dok napetost i pokret opisuju kompetitivnu energiju među sudionicima. Na zlatnom postolju upisana je fraza "FIFA Club World Cup".[135]
Na završetku svakog Svjetskog klupskog prvenstva, prezentiraju se nagrade igračima i momčadima za njihova dodatna postignuća. Trenutno se dijele četiri nagrade:[138]
Zlatna lopta dodjeljuje se najboljem igraču prvenstva, kojeg određuju glasovi članova medija; Srebrna i Brončana lopta se također dijele za igrače na drugom i trećem mjestu;[138]
Zlatna kopačka dodjeljuje se najboljem strijelcu prvenstva; Srebrna i Brončana kopačka se također dijele za strijelce na drugom i trećem mjestu;[138]
FIFA Fair Play trofej dodjeljuje se momčadi s najboljomfair-play statistikom, čiji sustav i kriterije određuje FIFA-in Odbor za fair play.[138]
MVP završne utakmice dodjeljuje se najvrijednijem igraču finala prvenstva. Nagrada je uvedena 2005 godine. MVP završne utakmice također dobiva nagradni automobil odToyote, trenutačnog sponzora Svjetskog klupskog prvenstva.[138]
Pobjednici prvenstva također dobivaju oznaku (bedž) svjetskih prvaka u nogometu na kojem se nalazi ikonatrofeja prvenstva; pobjednik natjecanja ima pravo držati oznaku na svom dresu sve do finala prvenstva iduće godine. Oznaka je prvi put dodijeljenaA.C. Milanu, pobjednikuprvenstva 2007.[139]
Najbolje tri momčadi svakog prvenstva dobivaju komplet zlatnih, srebrnih i brončanih medalja za svoje igrače.
Zaprvo izdanje 2000. FIFA je sudionicima pripremila 28 milijunaameričkih dolara nagradnog novca. Novac je klubovima podijeljen na temelju nastupa i rezultata. Klubovi od petog do osmog mjesta dobili su 2,5 milijuna $. Klub na četvrtom mjestu dobio je 3 milijuna, dok je trećeplasirana momčad zaradila 4 milijuna dolara. Momčad na drugom mjestu dobila je 5 milijuna, dok su eventualni prvaci stekli 6 milijuna $.[140]
Za obnovljeno natjecanje2005. godine došlo je do promjena u iznosu i kriteriju dijeljenja nagradnog novca. Ukupan iznos podjeljenog novca bio je 16 milijunadolara. Pobjedniku je išlo 5 milijuna, a drugoplasiranoj momčadi 4 milijuna $, dok je 2,5 milijuna išlo za treće, 2 milijuna za četvrto, 1,5 milijun za peto te 1 milijun za šesto mjesto u prvenstvu.[141][141]
Zaprvenstvo 2007., kada je uvedeno doigravanje za četvrtfinale između prvakaOceanije i domaćina da bi se povećalo zanimanje za natjecanje, došlo je do promjena u raspodjeli nagradnog novca. Kad je2008. godine vraćen susret za peto mjesto, ukupni iznos podjeljenog novca povećao se za još pola milijuna za ukupni iznos od 16,5 milijuna dolara.[142]
Klubovi mogu nositi dresove sa sponzorima, čak i ako je neki od tih sponzora konkurent FIFA-inim. Međutim, samo je jedan sponzor dopušten na dresu kluba, uz oznaku proizvođača dresa.[97]
Trenutačni sponzori i brandovi koji se reklamiraju (ukurzivu) na Svjetskom klupskom prvenstvu su:[145]
Od nastanka prvenstva 2000. godine, natjecanje je unatoč svome nazivu i uspjesima njegovih sudionika dobilo različite reakcije. U većini Europe teško pronalazi širu medijsku pozornost usporedivu sUEFA Ligom prvaka i obično se ne smatra veoma prestižnim turnirom.[146][147] U Južnoj Americi se međutim igranje na ovom prvenstvu smatra najvažnijim podvigom u karijeri jednog nogometaša, trenera ili momčadi.[148][149]
Najčešće kritike na račun Svjetskog klupskog prvenstva, obično od strane europskih medija i navijača, odnosi se format natjecanja koji je uvelike naklonjen momčadima iz UEFA-e i CONMEBOL-a, s obzirom na to da se te ekipe izravno plasiraju u polufinale natjecanja i međusobno mogu igrati samo u finalu. Kritike također uključuju i lošu organizaciju turnira, loš odaziv lokalnih navijača za susrete bez europskih i južnoameričkih momčadi, FIFA-inu odluku da domaćina prvenstva odabere na temelju ekonomskih razloga umjesto nogometnih (poputMaroka iUjedinjenih Arapskih Emirata), te loše ekonomske benificije pobjedničkim momčadima, navodeći da su često slabije od nagrada većine superkup natjecanja.[150][151]
↑The History of Football.FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. Inačicaizvorne stranice arhivirana 14. ožujka 2013. Pristupljeno 6. ožujka 2013.
↑de Arruda, Marcelo Leme; Ricardo Caldas e Almeida, José. 20. svibnja 2004. Moreira, Marcos Galves; Prais, Mauro (ur.).Torneio Octogonal Rivadavia Corrêa Meyer 1953. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation. Pristupljeno 6. ožujka 2013.
↑Originalno su u natjecanju iz 1953. trebale nastupiti 4 brazilske i 4 strane ekipe. Međutim, Urugvajski nogometni savez zabranio je klubu Montevideo nastupanje, tako da je još jedan brazilski klub, Fluminense, upao u natjecanje jer nije bilo vremena da se nađe druga zamjena.
↑Taça não interessa mais aos alemães[The tournament holds no interest from the Germans].Jornal do Brasil (portugalski). 22. prosinca 1976. str.20. Pristupljeno 6. ožujka 2013.
↑Mundial de Clubs en 1999(PDF).El Mundo Deportivo (španjolski). 3. prosinca 1997. str.42. Pristupljeno 6. ožujka 2013.
123Charlton, Bobby. 28. prosinca 1999.Un desafio fascinante.Jornal do Brasil (portugalski). str.54. Pristupljeno 6. ožujka 2013.CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - authorlink1 (pomoć)
↑Brazil 2000 Final Draw.FIFA.com (engleski). Fédération Internationale de Football Association. 14. listopada 1999. Inačicaizvorne stranice arhivirana 9. studenoga 2013. Pristupljeno 6. ožujka 2013.
↑Who will go down in history?.FIFA.com (engleski). Fédération Internationale de Football Association. 31. prosinca 1999. Inačicaizvorne stranice arhivirana 9. travnja 2013. Pristupljeno 6. ožujka 2013.
↑Real Madrid - Al Nassr.FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. 5. siječnja 2000. Pristupljeno 6. ožujka 2013.
↑Corinthians - Vasco da Gama.FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. 14. siječnja 2000. Pristupljeno 6. ožujka 2013.
12Futebol: Titulos (portugalski). Sport Club Corinthians Paulista. Inačicaizvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2013. Pristupljeno 6. ožujka 2013.
↑Barça reign supreme.FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. 27. svibnja 2009. Inačicaizvorne stranice arhivirana 2. kolovoza 2013. Pristupljeno 6. ožujka 2013.
↑Exceptional Barça reach final.FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. 16. prosinca 2009. Pristupljeno 6. ožujka 2013.
↑Palmarès[Trophies].fcbarcelona.cat (katalonski). FC Barcelona. Inačicaizvorne stranice arhivirana 4. studenoga 2012. Pristupljeno 6. ožujka 2013.
↑Barça belatedly rule the world.FIFA.com (engleski). Fédération Internationale de Football Association. 19. prosinca 2009. Inačicaizvorne stranice arhivirana 11. srpnja 2015. Pristupljeno 6. ožujka 2013.
↑The year in pictures.FIFA.com (engleski). Fédération Internationale de Football Association. Inačicaizvorne stranice arhivirana 9. svibnja 2012. Pristupljeno 6. ožujka 2013.
↑Internazionale on top of the world.FIFA.com (engleski). Fédération Internationale de Football Association. 18. prosinca 2010. Pristupljeno 6. ožujka 2013.
12Lionel Messi.FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. Inačicaizvorne stranice arhivirana 29. lipnja 2015. Pristupljeno 6. ožujka 2013.
↑Dani Alves.FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. Inačicaizvorne stranice arhivirana 3. srpnja 2015. Pristupljeno 6. ožujka 2013.
↑Sergio Busquets.FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. Inačicaizvorne stranice arhivirana 2. kolovoza 2015. Pristupljeno 6. ožujka 2013.
12Andres Iniesta.FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. Inačicaizvorne stranice arhivirana 29. lipnja 2015. Pristupljeno 6. ožujka 2013.
↑Gerard Pique.FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. Inačicaizvorne stranice arhivirana 4. kolovoza 2015. Pristupljeno 6. ožujka 2013.
↑Lionel Messi.FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. Inačicaizvorne stranice arhivirana 22. studenoga 2015. Pristupljeno 6. ožujka 2013.
↑Toni kroos.FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. Inačicaizvorne stranice arhivirana 3. srpnja 2015. Pristupljeno 6. ožujka 2013.
↑Cesar Delgado.FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. Inačicaizvorne stranice arhivirana 23. srpnja 2015. Pristupljeno 6. ožujka 2013.
12Denilson.FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. Inačicaizvorne stranice arhivirana 2. kolovoza 2015. Pristupljeno 6. ožujka 2013.
↑Mohamed Aboutrika.FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. Inačicaizvorne stranice arhivirana 23. srpnja 2015. Pristupljeno 6. ožujka 2013.
↑Wael Gomaa.FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. Inačicaizvorne stranice arhivirana 20. lipnja 2017. Pristupljeno 23. ožujka 2017.
↑1994 FIFA World Cup USA.FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. Inačicaizvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2018. Pristupljeno 6. ožujka 2013.
123FIFA awards(PDF).FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. str.2. Inačicaizvorne stranice(PDF) arhivirana 15. svibnja 2019. Pristupljeno 6. ožujka 2013.
Augustyn, Adam. 2011.The Britannica Guide to Soccer. The Rosen Publishing Group.ISBN1-61530-581-5(engl.)
Darby, Paul. 2002.Africa, Football and Fifa: Politics, Colonialism and Resistance (Sport in the Global Society). Frank Cass Publishers.ISBN0-7146-8029-X(engl.)
Dunmore, Tom. 2011.Historical Dictionary of Soccer. Scarecrow Press.ISBN0-8108-7188-2(engl.)
Fortin, François. 2003.Sports: The Complete Visual Reference. Firefly Books.ISBN1-55297-807-9(engl.)
Goldblatt, David. 2008.The Ball Is Round: A Global History of Soccer. Penguin Group.ISBN1-59448-296-9(engl.)
Jozsa, Frank. 2009.Global Sports: Cultures, Markets and Organizations. World Scientific.ISBN981-283-569-5(engl.)
Mitten, Adam. 2010.The Rough Guide to Cult Football. Penguin Group.ISBN1-4053-8577-4(engl.)
Oliver, Guy. 2006.Almanack of World Football 2007. Headline Book Publishing.ISBN0-7553-1506-5(engl.)
Peterson, Marc. 2009.The Integrity of the Game and Shareholdings in European Football Clubs. GRIN Verlag.ISBN3-640-43109-X(engl.)
Radnedge, Keir. 2011.FIFA World Football Records 2012. Carlton Books.ISBN1-84732-840-7(engl.)
Sugden, John. 1998.FIFA and the Contest For World Football. Polity Press.ISBN0-7456-1661-5(engl.)
Trecker, Jim; Miers, Charles. 2008. Whitesell, J. Brett (ur.).Women's Soccer: The Game and the Fifa World Cup. Illustratedizdanje. Explorer Publishing.ISBN9948-8585-3-0(engl.)
Witzig, Richard. 2006.The Global Art of Soccer. CusiBoy Publishing.ISBN0-9776688-0-0(engl.)
Explorer Tokyo: The Complete Residents' Guide. Penguin Group. 2008.ISBN1-59448-296-9(engl.)
