Evangelista Torricelli (Rim,15. listopada1608. –Firenca,25. listopada1647.),talijanski fizičar, matematičar i dobar prijateljGalilea Galileja. Školovao se uFaenzi, a od 1627. na Sveučilištu u Rimu. Pošto je objavio svoje djeloO gibanju tijela koja slobodno padaju ili su izbačena (lat.De motu gravium naturaliter descendentium et proiectorum, 1641.), pozvao ga jeGalileo Galilei da s njim surađuje i nastavi njegova istraživanja. Nakon Galileijeve smrti (1642.), preuzeo je dužnost matematičara firentinskoga velikoga vojvode i bio jeprofesor matematike na Sveučilištu u Firenci. Znamenit je njegov izum živinabarometra (1643. ili 1644.), kojim je odbacio uvriježenu predrasudu o strahu od praznine (lat.horror vacui: strah pred prazninom). Torricelli je zataljenu staklenucijev ispunioživom i otvor cijevi uronio u posudu ispunjenu živom. Živa je tek djelomično istekla iz cijevi u posudu, a nad stupcem žive u cijevi nastao je zrakoprazan prostor,vakuum. Torricelli je tu pojavu protumačioatmosferskim tlakom koji djeluje na površinu žive u posudi i održavaravnotežustupcu žive u cijevi. Tim jepokusom dokazano postojanje atmosferskoga tlaka i pokazano kako se on može mjeriti na temelju pomicanja živina stupca. Odredio je također brzinu istjecanja vode iz posude, usavršio metodu za rješavanje matematičkog problematangente, služio sekinematičkim predodžbama, riješio kvadraturuparabole za bilo koju vrijednost eksponenta, izveo kvadraturucikloide, odredio duljinu lukalogaritmičke spirale i drugo. Velik broj njegovih radova objavljen je tek 1919., kada su izdana njegova sabrana djela.[1]
Nakon što je Galileo Galilei umro 1642., Torricelli ga nasljeđuje kaoprofesora matematike na Sveučilistu u Pisi. Od tada je riješio čitav niz matematičkih problema, kao što je određivanje površine cikloide i rješavanje centara gravitacije. Konstruirao je i gradioteleskope i jednostavnemikroskope. Torricelli je umro odtrbušnog tifusa 1647.
Torricelli je prvi uspio stvoriti stalnivakuum i izumio jebarometar (1643.). Staklenu cijev, zatvorenu na jednom kraju, napunio ježivom i pažljivo uronio otvorenim krajem u posudu sa živom. Živa u cijevi se spustila ostavljajući vakuum u cijevi iznad nje. Otkrio je da se visina stupca žive mijenja ovisno oatmosferskom tlaku. Torricelli je staklenu cijev duljine približno jedanmetar, zatvorenu na jednome kraju, napunio živom. Zatim je otvoreni kraj cijevi zatvorio prstom i tako ju uronio u širu posudu sa živom. Tada se prst makne, jedan dio žive isteče, ali se brzo uspostavlja ravnoteža kada živin stupac dostigne 760mm. To znači da zrak atmosferskim tlakom djeluje na površinu žive u široj posudi, prenosi se podjednako u svim smjerovima (Pascalov zakon) i uravnotežuježivin stupac od 760mm. Tako je visina živina stupca mjera zatlak zraka. Pod normalnim uvjetima, kada se pokus obavlja na morskoj razini pri 0ºC, taj se tlak nazivanormalnim atmosferskim tlakom. Atmosferski se tlak smanjuje snadmorskom visinom, jer se smanjuje sloj zraka iznad te točke, s porastomvlažnosti zraka jervodena para ima manjugustoću od zraka i porastomtemperature jer se zagrijavanjem smanjujegustoća zraka zbog širenja.
Ostala nam je poznata Torricellijeva izreka: “Živimo na dnu zračnoga oceana, a zrak nas tlači svojom težinom”. Torricelli je prvi znanstveno opisao pojavuvjetra: “... vjetrovi su stvoreni zbog razliketemperatura, a time igustoća, između dva područja naZemlji”.
Torricellijev zakon iliTorricellijeva jednadžba jejednadžba ili formula koju je 1643. postavio Torricelli za određivanjebrzine istjecanjakapljevine iz posude. Ako se u otkritoj posudi nalazi kapljevina kojoj se površina nalazi na visinih iznad središta otvora kroz koji istječe, onda je vodoravna brzina istjecanjav dana jednadžbom:
gdje je:g –ubrzanje zemljine sile teže, ah – visina otvora do površine tekućine (fluida). Iz jednadžbe se vidi da jebrzina neovisna o vrsti kapljevine i da je jednaka brzini koju tijelo postigne uslobodnom padu s visineh. To vrijedi samo u idealnom slučaju, inače brzina ovisi oviskoznosti kapljevine, te o veličini i obliku otvora.
