Glavna reljefna cjelina zemlje jeEtiopska visoravan koje zauzima više od polovice državne površine. Sastoji se od visokih ravnjaka ispresijecanih dubokim riječnim dolinama i međusobno razdvojenih planinama, od kojih je najvišaRas Dashan (4550 m).Velika rasjedna dolina (engl.Great Rift Valley) prolazi kroz zemlju u smjeru sjeveroistok-jugozapad i dijeli gorje na veći sjeverozapadni i manji jugoistočni dio. Klima i biljni pokrov ovise prvenstveno o nadmorskoj visini: najbolji uvjeti za poljoprivredu su na visinama od 1700 do 2500 m.
Povijest Etiopije je po mnogo čemu iznimna među afričkim zemljama. S izuzetkom kratkog razdoblja uočidrugog svjetskog rata1936. –1941. kada je bila podtalijanskom vlašću, zemlja nikada nije bila europska kolonija.
Prva zabilježena država na području Etiopije bilo jeKraljevstvo Aksum koje se u prvom stoljeću poslije Krista razvilo u pomorsku i trgovačku silu naCrvenom moru. Zemlja je primilamonofizitskokršćanstvo u 4. stoljeću, a vrhunac snage dosegnula je u 6. stoljeću kada je kontrolirala i južni dioArapskog poluotoka. Sa širenjemIslama od 7. stoljeća nadalje važnostAksuma se smanjila, a arapsko osvajanje crvenomorske obale odsjeklo je državu od trgovačkih puteva. Ipak, zemlja nije osvojena i uključena u arapsko-islamsku sferu utjecaja kaoEgipat iSudan na sjeveru.
U 14. i 15. stoljeću etiopska je država uspijevala održati premoć nad muslimanskim sultanatima koji su nastali uz njenu južnu granicu, ali nakon nekoliko poraza u početku 16. stoljeća njen je opstanak doveden u pitanje. Tada jePortugal uputio vojnu pomoć Etiopiji i nakon početnih neuspjeha1543. pobijeđen je islamski vojskovođaAhmad Granj. S portugalskim vojnicima stigli su imisionari pa je Etiopija u kratkom razdoblju za vrijeme vladavineSuseniosa I. (1606. –1632.) bilakatolička zemlja. No već njegov nasljednikneguš negastiFasilides (1632. –1667.) odmah po stupanju na tron1632. vratio raniji položajEtiopskoj pravoslavnoj tevahedo crkvi, i protjerao svekatoličkemisionare.
U područja južne Etiopije opustošena ratovima s muslimanima počeo se tijekom 16. stoljeća u sve većem broju s juga doseljavati stočarski narodOromo čije su pripadnike etiopski starosjedioci smatrali barbarima, dijelom i zbog njihovih animističkih vjerovanja. U 18. i prvoj polovici 19. stoljeća dolazi do slabljenja središnje države u korist regionalnih vladara među kojima se ističu i plemići naroda Oromo koji su se postupno uključili u amharski kršćanski kulturni krug.
Razdoblje slabih careva završava1855. kada je carsko prijestolje zauzeo Tewodros II. On i njegovi nasljedniciIvan IV. iMenelik II. uspjeli su očuvati etiopsku neovisnost pred nadirućom europskom kolonizacijom, aMenelik II. je1896. pobijedio malobrojnutalijansku vojsku kod Adve. U sljedećih četrdeset godina Etiopija se modernizirala, proširila prema jugu i znatno obogatila izvozomkave. Godine1930. prijestolje je preuzeo carHaile Selassie koji je ubrzao modernizaciju zemlje po europskim uzorima. Ipak, nije uspio zaustaviti talijansku vojsku u drugom pokušaju osvajanja zemlje pa je razdoblje talijanske okupacije od1936. do1941. proveo u egzilu.
Nakondrugog svjetskog rata Haile Selassie je uspio zadržati vlast i pripojiti bivšu talijansku kolonijuEritreju Etiopiji dobivajući na taj način izlaz na more, ali je1960-ih20. st. rastao je otpor njegovoj politici. Nezadovoljstvo je kulminiralo1974. vojnim udarom u kojem je car svrgnut i vjerojatno ubijen. Pučisti, okupljeni u vijeću Derg pod vodstvom bojnikaMengistu Haile Mariama približili su zemljuSovjetskom Savezu, a politika kolektivizacije i prisilnog otkupa žita uzrokovala je veliku glad1984. (povod za prviLive Aid koncert).
Pad komunizma1991. značio je i propast Mengistuova režima kojeg su porazili ujedinjeni gerilci iz sjeverne provincije Tigray i Eritreje koja se desetljećima borila za neovisnost. Nova vlada predvođena gerilskim vođom Melesom Zenawijem dala je široku autonomiju etničkim pokrajinama i priznala neovisnost Eritreje s kojom je ratovala trideset godina, ali je svojim opreznim pristupom reformama usporila potencijalno snažan gospodarski rast. Dodatne probleme za vladu donio je rat s Eritrejom oko graničnog spora koji je trajao od1998. do2000. i u kojem je poginulo oko 100.000 ljudi s obje strane.[1]
Etiopija je za afričke pojmove ekonomski div i bitni savezenik SAD na Rogu Afrike. Politička je svakodnevnica obilježena zatvaranjem političkih protivnika, namještanjem izbora i nasilnim gušenjem prosvjeda te represijama nad nepodobnim narodima poput Oromaca. Danas, jednu od najvećih pobunjeničkih skupina u Etiopiji, skupinuGinbot 7, predvodi dr.Berhanu Nega, nesuđeni gradonačelnik Adis Abebe, dok drugi vođaAndargachew Tsega je uhićen.[1] 2015. i 2016. je obilježena nasilnim gušenjem prosvjeda u pokrajinama Oromu iAmhari, pa čak i glavnom gradu Adis Abebi, dotad pošteđenom prosvjeda.[2]Na turbulentne odnose u Etiopiji utječe i postupna promjena ukupne stope fertiliteta čiji se odnos kod kršćana i muslimana promijenio.[3]
Vezivni narod Etiopije danas su Oromci, čiji je odnos kršćana i muslimana približno jednak, a vjersk i teritorijalno nisu izmiješani, nego su teritoriji već vjerski čisti.[nedostaje izvor]Etiopijom faktički i praktično vladaju Amharci, drevni kršćanski narod s malom muslimanskom manjinom.[nedostaje izvor]
jezici pripadaju afrazijskoj porodici, među kojima omotski, kušitski, nilotski, etiopski, berta, kumuz i druge skupine. Službeni jezik jeamharski. 90 jezika bez gamo, gofa i dawro koji su nastali podjelomgamo-gofa-dawro jezika. Pet jezika je izumrlo
Vladajuća religija u Etiopiji jekršćanstvo. Kršćani su uglavnom pripadnici Etiopske ortodoksne Crkve (43,5%), a ima i protestanata (18,6%) i katolika (0,7%). Kršćani su se tu naselili polovicom 4. stoljeća. Bili su to monofiziti. Došlo je za vladavine kralja Ezane, posredstvom grčko-rimskih trgovaca iz luke Adulis (južno od današnje Massawe). Aksum je postao sjedište crkvenoga glavara. Druga religija u državi jeislam. Tu su se 615. godinemuslimani doselili zbog lošeg života jer su bili mučeniMeki poArapima, koji tada nisu bilimuslimani. PrvimujezinBilal ibn Ribah bio je Etiopljanin. Islamska ekspanzija zahvatila je istočna i južna područja Etiopije i ondje se organiziralo nekoliko sultanata te odsjeklo Etiopiju od ostatka kršćanskog svijeta. Veze s kršćanskom Europom obnovila je u 15. stoljeću i sudjelovala na ekumenskom koncilu u Firenci. Protiv osmanskih osvajača iz Egipta pomogli su im Portugalci. Monofiziti su prevladali u 17. stoljeću, usprkos nastojanjima portugalskih misionara i isusovaca. Do 1980-ih uEtiopiji je bio i značajan brojŽidova.Falaši, etiopski Židovi su prema mjesnoj kršćanskoj predaji u svezi s Aksumskim Kraljevstvom koje je utemeljio Menelik I., sin židovskoga kralja Salamuna i kraljice od Sabe.[4] Na jugu su se zadržale stareanimističke religije.[5]
Etiopsko gospodarstvo još je uvijek većim dijelom poljoprivredno (80% zaposlenih i 50%BDP-a). Uzgajaju se žitarice za vlastitu potrošnju ikava kao glavni izvozni proizvod. Etiopija spada u skupinu siromašnijih afričkih zemalja s BDP-om po stanovniku u 2004. od 800USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.
