Nakon prestankasovjetske vojne pomoći Etiopiji eritrejski gerilci uspjeli su početkom devedesetih pobijediti etiopske snage i izvojevati neovisnost. Mlada je država bila dodatno opterećena dvogodišnjim ratom s Etiopijom oko granične crte koji je izbio1998. Obećana demokratizacija zemlje nije provedena i Eritreja je još uvijek jednostranačka država kojom vlada Narodni front za demokraciju i pravdu (PFDJ), nasljednik oslobodilačkog pokreta EPLF, i njegov vođa Isaias Afewerki. Svi su javni mediji u državnom vlasništvu.
Godine 1995. u Eritreji, su pronađeni ostacihominida stariji od 1 milijun godina, za koje se smatra da bi mogli predstavljati poveznicu između hominida i prvih ljudi. Smatra se da se Eritreja nalazila na putu kojim su prvi ljudi naseljavaliStari svijet. Godine 1999. otkriveno je kameno oruđe staro oko 125 000 godina u zaljevu Zula južno od grada Massawa duž obale Crvenog mora. Spiljske crteže iz vremenaepipaleolitika pronašli su talijanski kolonizatori u središnjem i sjeverozapadanom dijelu Eritreje. Smatra se područjedanakilske pustinje ima važnu ulogu u istraživanju evolucije čovjeka.
Na prostoru današnje Eritreje postojale su neke od najstarijih civilizacija. Tako se Eritreja zajedno sa sjevernomSomalijom,Džibutijem i obalnim dijelomSudana, smatra prostorom na kojem se najvjerojatnije nalazila, država koju sudrevni Egipćani nazivali zemlja Punt ("Ta Netjeru") koja se prvi puta spominje u zapisima iz 25. stoljeća prije Krista. Puntiti su imali bliske odnose s Egipćanima u vrijeme faraonaSahure i kraljiceHatšepsut.
U vrijeme 8. stoljeća prije Krista,Kraljevstvo Damot (ili D'mt) postojalo je na području Eritreje i sjeverne Etiopije. Glavni grad je bio Jeha. Od prvog stoljeća prije Krista i u prvom stoljeću postojalo jeKraljevstvo Aksum.
U srednjem vijeku, jačanjemislama, moć Aksuma je slabila. Kulminacija dominacije islama u području zbila se 1557. kada su snageSulejmana I. osvojile grad Massawu, susjedne gradove Arqiqo i Debarwa, te osnovali provinciju Habesh.
Granice današnje Eritreje, te čitavog područja nastale su tijekom europske kolonizacije područja. Tijekom srednjeg vijeka i otomanske okupacije povijesno ime Eritreje je biloBahre-Negash (Kraljevstvo mora). Nakon pada kraljevstva naziv je bioMedri Bahri ("Zemlja mora"). Italija je pred kraj 19. stoljeća osnovala koloniju pod nazivom Eritreja. Naziv je dobila premalatinskoj riječiErythræa (od grčki:Erythraia, Ἐρυθραία), kako su nazivaliCrveno more.
Udrugom svjetskom ratu britanci su pobjedom nad Talijanima u bitci za Keren 1941. preuzeli upravljanje kolonijom. Nakon drugog svjetskog rata, područja nekadašnje talijanske kolonije Eritreje federalizirana su u zajednicu s Etiopijom, rezolucijomUN 15. rujna 1952.
Ranih 1950-ih u Eritreji je još bilo oko 17 000Talijana. Tada je u cijeloj zemlji bilo 300 kmželjeznice i 16kinematografa. Niti jedan stanovnik nije bio fakultetski obrazovan, a 10 ih je imalo završenu srednju školu. 85 % stanovništva Asmare bilo je zaraženo veneričnim bolestima.Benito Mussolini je htio Asmaru učiniti biserom novog Talijanskog Carstva. Grad je izgrađen po uzoru na Tripolis, sa širokim ulicama, urešenim javnim zgradama ikanalizacijom. Talijani su podigli trkalište i klaonicu, ali nisu niti jednu školu. U neposrednoj okolini grada živjeli su poznati razbojniciŠifte, koji su se znali spuštati sve do mora. Na glasu je bilo domaćepivo zvanomeloti.[2]
Nakon dugogodišnje oružane i političke borbe za nezavisnost, Eritreja je 24. svibnja 1993. postala neovisna država. Zbog graničnog spora s Etiopijom, Eritreja je 1998. ušla u dvogodišnji rat, koji je završen sporazumom uAlžiru, potpisanim 2000.
Eritreja se nalazi na sjeveroistoku Afrike na obali Crvenog mora. Arhipelag Dahlak, koji se sastoji od dva velika i 124 mala otoka, nalazi se ispred pješčane i suhe obale nedaleko od grada Massawa, mjesto je ribarenja. TjesnacBab-el-Mandeb strateški je važan prolaz koji povezuje Eritreju iJemen. Na jugu Eritreja graniči s Etiopijom, a na sjeverozapadu sa Sudanom.Afarski trokut (Dankilska depresija) je geološka depresija, stjecište tritektonske ploče koje se razilaze. Najviša točka države je planinaEmba Soira na 3018 m.
Prema podatcimaameričkog ministarstva vanjskih poslova iz2010. 50% stanovništva jeislamske vjeroispovjesti.Kršćani čine 48% populacije dok ostali nemaju religiju.
Najpopularniji sportovi u Eritreji sunogomet ibiciklizam. Sportaši iz Eritreje odOlimpijskih igara u Sydneyu 2000. redovito nastupaju samostalno na ljetnim olimpijskim igrama. AtletičarZersenay Tadese osvojio je jedinu olimpijsku medalju za Eritreju od samostalnosti (brončana medalja u utrci na 10000 mAtena 2004.). Od 1956. do 1992. sportaši iz Eritreje nastupali su pod zastavom Etiopije.
.svg)
