Epitel iliepitelno tkivo (novolat.epithelium, od epi- + grč.ϑηλή:dojka; prvotno je naziv označivao samo tkivo na bradavici dojke), tanko, plošno prostrtotkivo koje pokriva sve vanjske tjelesne površine i oblaže unutarnje tjelesne šupljine višestaničnihživotinjskih ilibiljnih organizama. Jedna od 4 osnovne vrste tkiva. Tijekom intrauterinog razvitka nastaje iz sva tri zametna listića. Sastavljeno je od tijesno priljubljenihstanica koje su gusto zbijene i čvrsto povezane. Ima malomeđustanične tvari. Potpuno je avaskularno tj. nema krvnih žila, ali iznimka je stria vaskularis u unutarnjem uhu. Prehranjuje sedifuzijom iz krvnih kapilara vezivnog tkiva. Epitelno tkivo je smješteno iznadvezivnog tkiva, odvojeno je od njega strukturom koja je vidljiva svjetlosnim mikroskopom i naziva sebazalna membrana. Oblik uvjetuje gusti smještajepitelnih stanica te ih dijelimo na:
pločaste stanice
kubične stanice
Oblik njihovih jezgara prilagođen je obliku same stanice, a može biti kuglast, izdužen ili ovalan. Kubične stanice imaju okruglu jezgru, dok pločaste i cilindrične imaju spljoštene, ovalne jezgre pri čemu je uzdužna os jezgre uvijek usporedna s glavnom osi stanice.
Epitelno tkivo nastaje iz svih trijuembrionalnih zametnih listića. Najveći dio epitela koji prekriva kožu, usnu i nosnu šupljinu te anus jeektodermalnog podrijetla. Epitel dišnog i probavnog sustava te žlijezda koje su im priključene nastaje odendoderma. Ostali epiteli (npr. endotel krvnih žila) potječu odmezoderma.
epitelne stanice
Stijenke epitelne stanice:
Bazalna stijenka ima sloj izvanstanične tvari koji se nazivabazalna lamina. Derivat je epitela. Vidi se samo elektronskim mikroskopom, a sastoji se od mreže tankih vlakanaca što se nazivalamina densa i može s jedne ili obje strane lamine denese imati i svjetliji sloj -lamina rara. Bazalna lamina je izgrađena odkolagena tipa IV,laminina iproteoglikana (heparan sulfat). Sidrenim vlakancima, građenih od kolagena tip VII i snopova mikrofibrila, je s donje starne pričvršćena na vezivno tkivo. Ima ulogu selektivne barijere, a potrebna je za uzajamno djelovanje stanice, te pri njihovom razmještanju i gibanju.Bazalna membrana je pojam u svjetlosnoj mikroskopiji, a sastoji se od dvije bazalne lamine ili jedne bazalne lamine i retikularne lamine. Za razliku od bazalne lamine, retikularna lamina je derivat stanica vezivnog tkiva. Uz bazalnu laminu prilježe bazalni pol epitelnih stanica. On je kod većine epitelnih stanica građen gotovo jednako jer služi istoj svrsi - izmjeni tvari.
Lateralna stijenka ima nekoliko specijaliziranih područja stanične membrane koji omogućuju udruživanje stanica, njihovu međusobnu povezanost i komunikaciju. To su različite makromolekule i ioni (glikoproteini, proteoglikani, kalcij uz EDTA), ali na lateralnoj stijenci to sumeđustanični spojevi.[1]
Oni su mjesta adhezije, brtvila koja sprječavaju prolaz tvari kroz međustanični prostor te tvorbe koje omogućuju komunikaciju.
Nepropusni spojevi
čvrste spojeve (Zonula okludens,okludentna zonula)čine membrane susjednih stanica su se stopile i zabrtvile međustanični prostor da priječe protok tvari između epitelnih stanica (paracelularni put). Nalaze se na samom vrhu stanice.
Pričvrsni spojevi
Zonula adherens (adherentna zonula, intermedijarni spoj) sadrži ploču guste tvari na citoplazmatskoj strani spojnog dijela membrane od koje polazeaktinski filamenti šireći se u citoplazmu. Taj spoj okružuje stanicu poput pojasa i služi za povezivanje susjednih stanica. Zonula okludens i zonula adherens zajedno čine završnu prečku koja se vidi svjetlosnim mikroskopom.
Dezmosom (Macula adherens) je ovalna tvorba smještena nasuprot jednakoj tvorbi na susjednoj stanici pri čemu su njihove membrabne malo razmaknute. S unutrašnje stranestanične membrane nalazi se kružna gusta nakupina tvari - pričvrsna ploča na koju se vežu citokeratinskiintermedijarni filamenti koji se tu svijaju i vraćaju u citoplazmu poput sigurnosne igle. Izgledaju poput zakrpa. Na dodirnoj površini nekih epitelnih stanica i njihove bazalne lamine (povezuje ih) se često nalazihemidezmosom što izgleda poput polovice dezmosoma.
Komunikacijski spojevi
tijesni spoj (nexus,procjepna veza, gap junction) čine susjedne stanične membrane koje povezujubjelančevine shidrofobnim središtem (konekson), pa nastajehidrofilni kanal koji omogućuje prelaženje čestica male molekularne mase iz jedne stanice u drugu. Nalaze se u jetri, leći i srčanom mišiću. Stanice tako nisu neovisne, nego djeluju u skladu jedna s drugom.
Slobodna stijenka (površina) čini apikalni pol, a razlikuje se ovisno o funkciji stanice (zaštita, sekrecija, apsorpcija, podražljivost). Ima specijalizirane tvorbe koje upućuju na njenu funkciju :
Mikrovili su kratki ili dugi, prstoliki izdanci citoplazme pokriveni staničnom membranom i povećavaju slobodnu površinu stanice, a osnovna funkcija im je apsorpcija. Prekriva ih glikoproteinski glikokaliks (vlaknasta ovojnica). Na svjetlosnom mikroskopu, mikrovili s glikokaliksom su gusto zbijeni i nazivaju se četkasta prevlaka. Nalaze se na pokrovnom epitelu tankog crijeva i proksimalnom kanaliću bubrega
cilije respiratornog epitela
Stereocilije su dugi, nepokretni, razgranati mikrovili (u kanalićima epididimisa)
Trepetljike (cilije) – izduženi, pokretljivi izdanci na slobodnoj površini epitelnih stanica. Dulje su od mikrovila. Sadrže jedan par mikrotubula okruženih s još devet parova mikrotubula i polaze odbazalnog tjelešaca koje ima strukturucentriola. Omogućuju strujanje tekućine ili čestica u jednom smjeru svojim gibanjem napred nazad. nalaze se u dišnom sustavu.
Bičevi (flagela) su istog sastava kao i trepetljike, ali su još duži. U čovjeka se nalaze samo kod spermija gdje jedna stanica ima jedan bič.
Vrste epitela:
Zbog razlika u funkciji epitelno tkivo dijelimo na:
Pokrovni epiteli su tkiva u kojima su stanice poredane u slojeve i pokrivaju površinu tijela ili unutrašnjost organa. Osnovna funkcija pokrovnog epitela je zaštita površine na kojoj se nalazi. Grade ga stanice koje mogu biti pločastog, kubičnog ili cilindričnog oblika, složene u jedan ili više slojeva. Prema obliku i broju slojeva stanica svaki pokrovni epitel dobiva svoj naziv. U slučaju da sve stanice u jednom epitelu nisu jednakog oblika, tada u naziv ulazi oblik stanica koje se nalaze u površinskom sloju.
Jednoslojni epitel sadržava samo jedan sloj stanica i sve stanice dodiruju bazalnu laminu.
Jednoslojni pločasti
Jednoslojni kubični
Jednoslojni cilindrični
Višeredni cilindrični
Mnogoslojni epitel ima više od jednog sloja stanice.
Jednoslojni pločasti epitel je sastavljen od jednog sloja pločastihstanica čije sujezgre spljoštene, paralelne s bazalnom laminom. Nalazi se na više mjesta u tijelu (npr.unutarnje uho, oko, tanki segmentHenleove petlje). Posebni oblici su:mezotel,endotel imezenhimni epitel.
Jednoslojni kubični epitel je građen od jednog sloja višekutnihstanica čije su sve tri dimenzije podjednake. Jezgre kubičnih stanice su okrugle. Ovaj epitel oblaže lumen većine bubrežnih kanalića, nalazi se na prednjoj površinileće, prekriva površinujajnika itd.
Jednoslojni cilindrični epitel je građen od jednog sloja uskih i visokih - cilindričnih stanica. Jezgre su ovalne tako da je njihova dulja os paralelna s duljomosi stanice. Prekriva unutrašnju površinuželuca,tankog idebelog crijeva, žučnog mjehura itd. Na preparatu tankog crijeva između cilindričnih stanica se nalaze žljezdanevrčaste stanice koje izlučujusluz.
Višeredni cilindrični epitel je građen od jednog sloja cilindričnih stanica koje nisu sve jednako visoke. Sve stanice leže na bazalnoj lamini, ali samo neke od njih dopiru do površine epitela. Zbog toga su jezgre položene u više redova te je epitel dobio naziv višeredni. Ovaj epitel prekriva provodne cijevi udišnom sustavu i neke od kanala u spolnom sustavumuškarca .
Višeredni cilindrični epitel u dišnom sustavu na svojoj površini ima pokretnetrepetljike - kinocilije. Između epitelnih stanica nalaze se brojne vrčaste stanice, koje ponekad formiraju i višestaničneendoepitelne žlijezde.
Dvoslojni kubični epitel je građen od dva sloja višekutnih stanica s okruglim jezgrama. Oblaže izvodne kanale egzokrinih žlijezda (npr.žlijezde slinovnice).
Dvoslojni cilindrični epitel je građen od dva sloja stanica. Sloj uz bazalnu laminu čine stanice kubičnog oblika, dok su one na površini cilindrične i posjedujutrepetljike. Oblaže ductus epididymidis u spolnom sustavu muškarca.
Mnogoslojni pločasti oroženi epitel na površini ima sloj mrtvih stanica koje su potpuno impregniranekeratinom. Taj se sloj naziva rožnati sloj ili stratum corneum. Mnogoslojni pločasti oroženi epitel nalazi se na površinikože i ima zaštitnu ulogu.
Mnogoslojni pločasti neoroženi epitel ima mnogo slojeva stanica. Sve stanice, i one najpovršnije su žive i posjeduju jezgre. Nalazi se na površinisluznica (usna šupljina,jednjak,rodnica itd).
Prijelazni epitel je dobio naziv po sposobnosti površinskih (Dogielovih) stanica da mijenjaju svoj oblik. Površinske stanice su konveksne na apikalnom polu, dok se u njihov bazalni pol utiskuju stanice dubljih slojeva čineći udubljenja. Tako poprimaju karakterističan oblik kišobrana te ih nazivamo i kišobranaste stanice. Kišobranaste stanice posjeduju tanke izdanke koji ih spajaju s bazalnom laminom i često posjeduju dvije jezgre. Svoj oblik mijenjaju ovisno o stanju rastegnutosti stijenkemokraćnog mjehura. Njihov apikalni pol prekriva specifično građena stanična membrana (crusta) koja epitelu osigurava zaštitu od agresivnog djelovanja urina. Stanice dubljih slojeva su znatno manje od kišobranastih, višekutne su i poredane u više slojeva. One nemaju sposobnost promjene svog oblika, već se ovisno o rastegnutosti stijenke mjehura rasporede u veći ili manji broj slojeva. Ovaj epitel nema vezivnotkivnih papila.
Žljezdani epitel izgrađuju stanice koje proizvode sekret, obično pohranjen u sekretnim zrncima. One nastaju urastanjem pokrovnog epitela u vezivno tkivo. U slučaju da se stanice žljezdanog epitela zadrže između stanica pokrovnog nazivamo ih endoepitelnim žlijezdama. Ostale žlijezde su egzoepitelne.
Podjela žlijezda:
prema broju žljezdanih stanica:
jednostanične
mnogostanične
prema mjestu izlučivanja sekreta:
Endokrine žlijezde izlučuju svoj proizvod u krv i nemaju odvodnih kanala, a njihovi sekrecijski dijelovi građeni su od tračaka, nakupina ili folikula.
Egzokrine žlijezde - izlučuju svoj proizvod kroz odvodni kanal te imaju sekrecijski dio i odvodni kanal
_normal_squamous_epithelium.jpg)
