Movatterモバイル変換

[0]ホーム
URL:

Prijeđi na sadržaj
WikipedijaSlobodna enciklopedija
Traži

Engleski jezik

Stranicu mogu uređivati samo prijavljeni suradnici (istječe: neograničeno); Stranicu mogu premjestiti samo prijavljeni suradnici (istječe: neograničeno)
Ovo je članak tjedna  – 12. tjedan 2023. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Engleski jezik
English
DržaveSAD
Ujedinjeno Kraljevstvo
Irska
Kanada
Australija
Novi Zeland
i druge
RegijeUglavnomZapadna Europa,Sjeverna Amerika iAustralazija
Govornici380 milijuna(materinski, 2023.)[1]
1,08 mlrd.(strani, 2023.)[2]
Rang2.
Razredbaindoeuropski
 germanski
  zapadnogermanski
   anglijski
    engleski
Službeni status
SlužbenUjedinjeno Kraljevstvo
Kanada
SAD
Australija
Novi Zeland
Indija
DržaveCommonwealtha
Jezični kôd
ISO 639-1en
ISO 639-2eng
ISO 639-3eng
Glottologstan1293
     Države u kojima je engleski jezik glavni i službeni.
     Države u kojima je engleski jezik samo službeni

Engleski jezik (endonim:English language) jedan je od dvaju jezikaengleske podskupinezapadnogermanskih jezika kojim govori više od328 008 000 ljudi,[3] a poznaje ga 508 milijuna diljem svijeta od čega većina živi na područjuUjedinjenoga Kraljevstva (55 000 000; 1984.),Sjedinjenih Američkih Država (210 000 000; 1984.),Australije (15 682 000; 1987),Novog Zelanda (3 213 000; 1987.),Irskoj (2 600 000; 1983.),Zimbabveu (375 490; 1969.),Singapuru (227 000; 1985.),Liberiji (69 000; 1993.),Izraelu (100 000; 1993.) i drugdje.[4] U svakoj od nabrojanihdržava govori se zasebnanacionalna standardna inačica engleskog jezika i svaka ima određene jezične posebnosti koje su zabilježene i u kodificirajućim knjigama pojedine države (rječniku,gramatici ipravopisu). Stoga se engleski jezik usociolingvistici klasificira kaopolicentrični standardni jezik kakvi su i drugi većieuropski jezici. Engleski je najrašireniji jezik na svijetu poslijekineskoga,španjolskoga ihindskoga jezika.

Povijest i širenje

Podrobniji članak o temi:Povijest engleskog jezika

Engleski jezik nastao je od jezikagermanskih plemena koja su se u kasnomstarom vijeku naselila na jugoistokuotoka Velike Britanije. S razvojem je britanskoga kolonijalnog carstva u koloniziranim je područjima njezin jezik postajao dominantan, a često i služben. USjedinjenim Američkim Državama na saveznoj razini ne postojislužbeni jezik, no taj jede facto engleski. UKanadi se, osim uQuébecu gdje je dominantnijifrancuski, također govori engleski. Jezicisjevernoameričkih indijanskih plemena skoro suizumrli jer su ta plemena raseljena u rezervate i pri tome im sepopulacija osjetno smanjila, te su praktički svi njihovi pripadnici asimilirani u današnjucivilizaciju. Sličan proces zbivao se za vrijeme kolonizacijeJužnoafričke Republike,Australije iNovog Zelanda s istim posljedicama.

Klasifikacija

Engleski jeindoeuropski jezik koji pripadazapadnogermanskoj grupigermanskih jezika.[5] Poputislandskog teferojskog i engleski se razvio na izoliranom otočju,Britanskim otocima, izoliran od kontinentalnih germanskih jezika i utjecaja, a od dolaskaGermana na otočje jako se razvio. Govornici engleskog ne mogu se sporazumjeti s govornicima kontinentalnih germanskih jezika zbog velikih razlika uleksiku,sintaksi ifonologiji.[6] Engleski je, za razliku od islandskog i ferojskog, ipak bio pod većim utjecajem drugih jezika, posebnostaronordijskog inormandijskog jezika. Zbog velika utjecaja ovih jezika nekijezikoslovci smatraju da se engleski može smatratikreolskim jezikom, to jest jezikom koji je nastao miješanjem više jezika, ali mnogi stručnjaci ne smatraju da je engleski pravi kreolski jezik.[7]

Klasificiran je kao germanski jezik jer dijeli mnoga oblježja i inovacije s drugim germanskim jezicima poputnizozemskog,njemačkog išvedskog.[8] Ove se inovacije mogu rekonstruirati u zajedničkiprajezik,pragermanski. Neka su obilježja koja dijele germanski jezici postojanjejakih islabih glagola, upotreba modalnih glagola iglasovne promjene koje su promijenilepraindoeuropskekonsonante na specifičan način poputGrimmova iliVernerova zakona. Nadalje je klasificiran kaoanglofrizijski jezik jer sfrizijskim jezikom dijeli neke inovacije koje ne dijeli ni s jednim drugim germanskim jezikom, primjerice, palatalizacijavelarnih suglasnika.[9]

Dijalekti engleskog jezika naBritanskom otočju

Fonologija

Fonetika ifonologija engleskoga jezika razlikuju se oddijalekta do dijalekta, ali svi se oni mogu međusobno razumjeti. Ovdje su uglavnom navedeni standardni (uobičajeni) izgovori uUjedinjenom Kraljevstvu (Received Pronunciation) iSAD-u (General American).

U sljedećim se tablicama koristiMFA-om.[10][11]

Suglasnici

Većina engleskih dijalekata ima ista 24suglasnika. Navedeni suglasnici vrijede zakalifornijski engleski i zaReceived Pronunciation i zapisani sumeđunarodnom fonetskom abecedom.[9]

LabijalniDentalniAlveolarniPostalveolarniPalatalniVelarniGlotalni
Nazalimnŋ
Plozivipbtdkɡ
Afrikatet͡ʃd͡ʒ
Frikativifvθðszʃʒ(ʍ)**h
Aproksimantilɹ*jw

*konvencionalno transkribiran kao /r/

**samo u nekim dijalektima

Kada se plozivi, frikativi i afrikate pojavljuju u paru, prvi je jak (napet), a drugi slab (nenapet). Jaki se suglasnici poput /p tʃ s/ izgovaraju s više mišićne napetosti i snage daha i uvijek su bezvučni. Slabi su suglasnici djelomično zvučni na početku i na kraju izričaja, a potpuno su zvučni između samoglasnika.[12]

Izgovor

Ovdje je važno naglasiti da se riječi mogu izgovarati na različite načine ovisno o dijalektu.

  • /m/ se izgovara kao hrvatskom, a obično se tako i zapisuje:mine,man,meet
  • /p/ se izgovara slično hrvatskomp, a obično se i zapisuje na taj način:happy,soup, sleep
  • /b/ se izgovara slično hrvatskomb i većinu se vremena zapisuje tako:bored, labial, robber
  • /f/ se izgovara slično hrvatskomf, a obično se zapisuje kao ⟨f⟩ (fire,flow, sofa) i ⟨ph⟩ ili ⟨pph⟩ (philosophy, sapphire,photography)
  • /v/ se izgovara slično hrvatskomv, ali s više frikcije, uglavnom se tako i zapisuje iako se u riječiof piše grafemom ⟨f⟩:love,vine,ventil
  • /θ/ se izgovara tako da se jezik stavi na zube i propusti se zrak, bezvučan je, a obično se zapisuje kao ⟨th⟩:thin,thing, both
  • /ð/ se izgovara isto kao /θ/, ali zvučno, također se obično zapisuje kao ⟨th⟩:that, bother,the
  • /n/ se izgovara poput hrvatskogn, a tako se obično i zapisuje:nose, funny, tin
  • /t/ se izgovara slično hrvatskomt, a tako se obično i zapisuje:bitter, wallet, etiology
  • /d/ se izgovara slično hrvatskomd, a obično ga se tako i zapisuje:dive,ladder,decimal
  • /s/ se izgovara slično hrvatskoms, a zapisuje se na razne načine, obično kao ⟨s⟩ (kada nije između samoglasnika, nakraju riječi ako ispred njega dolazi nenapeti suglasnik i dr.) ili ⟨c⟩ ispred ⟨i⟩ ili ⟨e⟩:song, pets,city, face
  • /z/ se izgovara slično hrvatskomz, a obično se zapisuje kao ⟨z⟩ (zoo, gazump), kao ⟨s⟩ gdje se ne izgovara kao /s/ (phrases, beds) i kao ⟨x⟩ na početku riječi (xenon,xylophone)
  • /l/ se izgovara slično hrvatskoml, ali različiti dijalekti izgovaraju ovaj glas na različite načine: u mnogima je velariziran, obično se zapisuje kao l:line, balcony, almost
  • /t͡ʃ/ se izgovara slično hrvatskomč, a obično se zapisuje kao ⟨ch⟩ ili ⟨tch⟩ (chalk, attached, kitchen), kao ⟨c⟩ ili ⟨cc⟩, obično u riječima podrijetlom iztalijanskog jezika (cello, bocce, capuccino) i na druge načine
  • /d͡ʒ/ se izgovara slično hrvatskomdž, a obično se zapisuje kao ⟨j⟩ (jump,joke,Jill), kao ⟨dg⟩ ispred ⟨e⟩, ⟨i⟩, ⟨y⟩ (kada prikazuje samoglasnik) ilisufiksa (lodger, pidgin, aknowledgment) ili kao ⟨g⟩ ispred ⟨i⟩, ⟨e⟩, ⟨y⟩, ⟨ae⟩ i ⟨oe⟩ (rage,gigantic,gentle), ali izgovara se kao /g/ u riječima kao što suget,gig i druge
  • /ʃ/ se izgovara slično hrvatskomš, a obično se zapisuje kao ⟨sh⟩ (ship,shore,shame), kao ⟨ch⟩ u riječima podrijetlom uglavnom izfrancuskog (chaise, machine, cached), ⟨t⟩ ispred i i samoglasnika (nation, patience, variation)
  • /ʒ/ se izgovara slično hrvatskomž, a zapisuje se na mnogo različitih načina: kao ⟨j⟩, uglavnom u riječima francuskog podrijetla (jongleur,julienne, bijou), kao ⟨c⟩ u nekim specifičnim primjerima (coercion), kao ⟨g⟩ u nekim slučajevima ispred ⟨i⟩ i ⟨e⟩ ili nekim drugim slučajevima (genre, barrage, regime, judgment), kao ⟨t⟩ ispred ⟨i⟩ i samoglasnika (equation), kao ⟨x⟩ gdje se izgovara kao /gʒ/ ili /kʒ/ (luxurious), kao ⟨s⟩ u nekim riječima (closure, vision), mnogi izgovaraju i ⟨z⟩ u riječima poputazure iliseizure kao /ʒ/, a drugi kao /zj/
  • /ɹ/ se može različito, ovisno o dijalektu, upravo se zato često u fonetskom zapis zapisuje kao jednostavno /r/
  • /j/ se izgovara kao hrvatskoj, a obično se zapisuje kao ⟨y⟩ (yes,young), kao ⟨j⟩ u nekim riječima (hallelujah, fjord), kao ⟨u⟩ kada se ono izgovara kao /ju:/ (mute, student,union), kao ⟨i⟩, obično ispred samoglasnika (onion, union) i na druge načine
  • /ŋ/ se izgovara tako da se jezik stavi u položaj kao da će se izgovoriti /g/ ili /k/, ali glas se propusti kroz nos tvoreći velarni nazal, obično se zapisuje kao ⟨ng⟩ (sing, wrong, kingly), kao ⟨n⟩, obično ispred velarnih suglasnika, (link, pink, sink), kao ⟨nc⟩ ili ⟨nd⟩ (charabanc, handkerchief), kao ⟨ngue⟩ (tongue) i na druge načine
  • /k/ se izgovara slično hrvatskomk, a obično se zapisuje kao ⟨c⟩, obično ispred ⟨a⟩, ⟨o⟩, ⟨u⟩ ili suglasnika, to jest ondje gdje se ne izgovara kao /s/ ili što drugo (cat,cross, predict), kao ⟨ck⟩ (pocket, knock, ticket), kao ⟨ch⟩, obično u riječima podrijetlom izgrčkog (chemistry,chord, lichen) i na druge načine
  • /g/ se izgovara slično hrvatskomg, a obično se tako ili slično i zapisuje:gig,ghost,get, egg
  • /w/ se izgovara tako da se jezik približi mekom nepcu, a usne se skupe slično kao kada se izgovara /u/, u hrvatskom se pojavljuje kaoalofon glasa /ʋ/ (slovo ⟨v⟩) ispred glasa /u/), u engleskom se obično zapisuje kao ⟨w⟩ (water,word,will), iako se ono ne izgovara ispred ⟨r⟩ kao uwrite, ali i na druge načine, primjerice kao ⟨u⟩ (persuade)
  • /h/ se izgovara tako da se zrak jednostavno propusti kroz glasnice i usnu šupljinu, obično se obilježava kao ⟨h⟩, ali ono se ne izgovara uvijek, izgovara se kao /h/ u riječimahot, he, hole, ali se ne izgovara u riječima poputhono(u)r,honest,hour, piranha; u rijetkim se primjerima zapisuje i na druge načine poput ⟨wh⟩ (kao u riječiwho), ⟨j⟩ (kao u riječifajita), ⟨ch⟩ (chutzpah) ili ⟨x⟩ (Quixote)

Samoglasnici

Izgovorsamoglasnika jako se razlikuje od dijalekta do dijalekta. Naglašenislogovi izgovaraju se duže i glasnije od nenaglašenih gdje su samoglasnici obično reducirani. U tablici su prikazani samoglasnici uReceived Pronunciationu iGeneral Americanu.[13]

Monoftonzi
RPGAPrimjer
iːineed
ɪbid
eɛbed
æback
ɑːɑbra
ɒbox
ɔ, ɑcloth
ɔːpaw
uːufood
ʊgood
ʌbut
ɜːɜɹbird
əcomma
Diftonzi
RPGAPrimjer
eɪbay
əʊoʊroad
aɪcry
aʊcow
ɔɪboy
ɪəɪɹpeer
eəɛɹpair
ʊəʊɹpoor

U RP-u duljine samoglasnika fonemične su, dugi se vokali označavaju znakom ⟨ː⟩. Primjer je samoglasnik u riječineed [niːd] u usporedbi s onim u riječibid [bɪd]. UGeneral Americanu duljina samoglasnika nije fonemična. Samoglasnik /ə/ (poput glasa koji ispuštamo kada ne znamo što reći, zove sešva) pojavljuje se samo u nenaglašenim slogovima. Neki dijalekti ne razlikuju /ɪ/ i /ə/ u nenaglašenim slogovima pa seLenin iLennon izgovaraju potpuno jednako. U GA-u se /ɜr/ i /ər/ izgovaraju kao [ɚ] (na engleskome je naziv ovoga glasar-coloured vowel) pa se riječfurther (dalje) izgovara kao [ˈfɚðɚ], a u RP-u kao [ˈfəːðə].[14]

Naglasak

Naglasak je fonemičan u engleskom jeziku. To znači da ne postoje pravila kojim je moguće odrediti gdje će se u riječi nalaziti, nego je potrebno naučiti naglasak uz svaku riječ. Postoje riječi koje se razlikuju samo po naglasku.[15]

Neke riječi, uglavnom kratkegramatički važne riječi poputcan, imaju naglašen i nenaglašen oblik ovisno o tome nalaze li se u naglašenom ili nenaglašenom položaju.

Gramatika

Za razliku odhrvatskog i većineslavenskih jezika engleski je tijekom povijesnog razvoja gotovo izgubio deklinacijuimenica ipridjeva te većinuglagolskihkonjugacija.

Imenice

Množina

Imenice u engleskom jeziku dijele se na brojive i nebrojive imenice. Pravilne brojive imenice tvoremnožinu dodavanjemsufiksa-s ili-es. Imenice koje završavaju na-o,-s,-ss,-z,-x,-sh i-ch obično primaju sufiks-es, a ostale sufiks-s. Iznimke su neke imenice koje završavaju na -o poputphoto (mn.photos),piano (mn.pianos),halo (mn.halos). Također, neke imenice koje završavaju na-s ili-z zahtijevaju da se oni promijene u-ss- i-zz- prije nego što se doda sufiks-es, primjericefez >fezzes, ali imenicagas dopušta igasses igases. Imenicavolcano može dobiti i sufiks-s i sufiks-es (volcanos,volcanoes).[16]

Imenice koje završavaju na-f ili-fe ozvuče glas /f/ u /v/, primjericewolf >wolves iknife >knives, uz neke iznimke poputroof (mn.roofs),belief (mn.beliefs),chef (mn.chefs),chief (mn.chiefs).

Također, imenice koje završavaju slovom <y> zamjenjuju ga slovom<i> ako prije njega dolazi suglasnik, primjericepuppy >puppies. Imenice koje završavaju na-y ispred kojeg dolazi samoglasnik samo dodaju-s, primjericetoy >toys.

Primjer:house >houses (kuća >kuće),tomato >tomatoes (rajčica >rajčice),wife >wives (supruga >supruge),city >cities (grad >gradovi),lunch >lunches (ručak >ručkovi)...[16]

Imenice iz latinskog i grčkog jezika

Imenice podrijetlom izlatinskog iligrčkog jezika često tvore množinu na načine na koje se u izvornim jezicima tvore, ali u svakodnevnom govoru te riječi često dobivaju uobičajene sufikse-s i-es.

Primjeri:

  • Većina imenica koje završavaju na-us mijenjaju taj nastavak u-i (cactus >cacti)
  • Mnoge imenice koje završavaju na-a mijenjaju taj nastavak u-ae (formula >formulae)
  • Mnoge imenice koje završavaju na-on mijenjaju taj nastavak u-a (phenomenon >phenomena)
  • Mnoge imenice koje završavaju na-is mijenjaju taj nastavak u-es (analysis >analyses)
  • Mnoge imenice koje završavaju na-um mijenjaju taj nastavak u-a (desideratum >desiderata)
  • Mnoge imenice koje završavaju na-ex i-ix mijenjaju te nastavke u-ices (index >indices iliindexes)
  • Mnoge imenice koje završavaju na-en mijenjaju taj nastavak u-ina (foramen >foramina iliforamens)

Postoje i mnoga druga pravila temeljena nalatinskim igrčkim deklinacijama.

Puno se imenica može upotrebljavati i s uobičajenim sufiksima, primjericemaximum >maximums/maxima,focus >foci/focuses ilialga >algae/algas. Neke imenice koje završavaju na-us uvijek imaju samo nastavak-uses, primjerice virus > viruses.[17]

Nepravilne imenice

Engleski ima i neke nepravilne imenice:

  • man >men
  • woman >women
  • goose >geese
  • tooth >teeth
  • foot >feet
  • mouse >mice
  • child >children
  • ox >oxen
  • fish >fish
  • sheep >sheep
  • deer >deer
  • series >series

Posvojnost

Imenice mogu dodati posvojnuenklitiku-s, tzv.saskigenitiv (zapisuje se kao's u jednini is' u množini, a za pravilne imenice to znači da su u izgovoru jednina s enklitikom, množina i množina s enklitikom jednake):

JedninaMnožina
EngleskiPrijevodEngleskiPrijevod
Bez klitkeBagTorbaBagsTorbe
S klitikomBag'sTorbinBags'Pripada torbama, torbā

Da je riječ o enklitici, a ne o pravome sufiksu, vidi se kada se ona doda iza čitave fraze, primjerice:the king of England's crown (kruna kralja Engleske), ovdje jethe king of England čitava fraza na koju se dodaje enklitika.

Umjesto saskog genitiva može se upotrijebitiprijedlogof. Tradicionalno se taj prijedlog upotrebljavao samo za nežive imenice, a saski genitiv za žive, ali danas je razlika izblijedjela.[18]

Pridjevi

Pridjevi se s imenicom koja dolazi iza njih ne slažu u broju, to jest uvijek su isti:red house >red houses (crvena kuća >crvene kuće).[19]

Komparacija

Pridjevi se mogukomparirati dodavanjem sufiksa-er za komparativ i sufiksa-est za superlativ, primjerice:loud >louder >loudest (glasan >glasniji >najglasniji) ilirare >rarer >rarest (rijedak >rjeđi >najrjeđi). Ako pridjev završava na-y i suglasnik koji dolazi ispred njega, ono se zamjenjuje slovom-i, primjericehappy >happier >happiest (sretan >sretniji >najsretniji). Jednosložni pridjevi koji završavaju na samoglasnik iza kojeg slijedi suglasnik udvostruče taj suglasnik, primjerice:big >bigger >biggest (velik >veći >najveći).

Komparacija se može odvijati i perifrastično s pomoću prilogamore imost koji se dodaju ispred pridjeva. Za različite govornike razlikuju se kriteriji upotrebe ovih dvaju načina kompariranja, ali za većinu govornika pridjevi s tri ili više slogova upotrebljavaju perifrastičnu komparaciju, primjerice:interesting >more interesting >most interesting (zanimljiv > zanimljiviji > najzanimljiviji), ali neki dvosložni pridjevi mogu slijediti sufiksalnu, ali i perifrastičnu komparaciju, primjerice:clever >cleverer/more clever >cleverest/most clever (pametan >pametniji >najpametniji).[9]

Ispred superlativa obično dolazi određen član.[20]

Prijedlozi

Engleski ima jako puno prijedloga, a neki od njih zamjenjuju hrvatske padeže: prijedlogof zamjenjuje genitiv, a prijedlogto može se rabiti na mjestima gdje bi se u hrvatskom upotrijebiodativ, primjerice:

  • I give ittoyou.

Ja dajem totebi.

Moguće je i promijeniti redoslijed riječi te izbaciti prijedlog:

  • I giveyou it.

Ja dajemtebi to.

Prijedlozi obično dolaze s objektnim zamjenicama.[19]

Zamjenice

Engleskeosobne zamjenice još uvijek razlikuju dva oblika:subjektne zamjenice (subjective pronouns) dolaze odstaroengleskognominativa, aobjektne zamjenice (objective pronouns) od staroengleskogakuzativa (kada su u ulozi izravnog objekta) i dativa (kada su u ulozi neizravnog objekta). Treće lice jednine također razlikuje oblike zamuškarce (he),žene (she) i sve ostalo uključujući iživotinje (it). Za razliku od hrvatskih, engleske imenice nemajurod pa zato rod zamjenica odgovara spolu. Zamjenica za treće lice množine može se upotrebljavati neutralno u jednini.[21] Također postoji ione (jedan) koji se upotrebljava kao impersonalna zamjenica, ali zbog jakaformalna prizvuka, ne upotrebljava se često kolokvijalno.

Osobne zamjenice
JedninaMnožina
Prvo liceDrugo liceTreće licePrvo liceDrugo liceTreće lice
Muški rodŽenski rodNeživo
SubjektIyouhesheitweyouthey
Objektmehimherusthem

Engleski također imaposvojne,povratne,recipročne,pokazne,neodređene teupitne iodnosne zamjenice.

Član

Poput mnogih zapadnoeuropskih jezika, engleski ima dva člana: određeni i neodređeni.

OdređeniIspred samoglasnikaIspred suglasnika
Jedninathethe
Množinathethe
NeodređeniIspred samoglasnikaIspred suglasnika
Jedninaana
Množina——

Neodređeni se član upotrebljava uz imenicu koja nije posebno određena, to jest kada za priču nije bitno je li to upravo taj predmet. Može ga se upotrebljavati i kada se govori o samo jednom od više.

Primjer:I'm eating an apple. – jedem neku jabuku, nije bitno koju.

Određeni se član rabi ispred određenih imenica. Bitno je znati o kojem se točno predmetu radi.

Primjer:I'm eating the apple. — jedem određenu jabuku, onu koju sam već spomenuo.[22]

Glagoli

Engleski glagoli poznaju puno oblika koji se uglavnom tvore pomoćnim glagolima.

Glagoli primaju jako malo sufiksa, oni su:-ing (particip prezenta),-s (treće lice jednine jednostavnog sadašnjeg vremena) i-ed (particip prošli i jednostavno prošlo vrijeme) za pravilne glagole.

Mnogi nepravilni glagoli imaju jedan oblik više jerpast simple (jednostavna prošlost) ipast participle (prošli particip) imaju različite nastavke, primjericewrite (osnovni oblik),wrote (jednostavna prošlost),written (particip prošli). Na osnovuwrite mogu se dodati i sufiksi-s i-ing:writes iwriting.[23]

Present simple tense

Jednostavno sadašnje vrijeme ilipresent simple tense vrijeme je kojim se izriču radnje koje se ne događaju nužno u trenutku govorenja, nego se ponavljaju kao nekakve navike, rutinske, uobičajene svakodnevne radnje ili je riječ o općepoznatim činjenicama, kada se govori o stanjima ili radnjama koje nisu činjenice, ali pak ostaju takve, to jest ostaju nepromijenjene, neki duži vremenski period te kada se govori o rasporedu ili planovima.[24]

Present simple
LicePotvrdne rečeniceNiječne rečeniceUpitne rečenice
JedninaPrvo liceI learnIdon't learnDo I learn?
Drugo liceYou learnYoudon't learnDo you learn?
Treće liceHe/she/it learnsHe/she/itdoesn't learnDoes he/she/it learn?
MnožinaPrvo liceWe learnWedon't learnDo we learn?
Drugo liceYou learnYoudon't learnDo you learn?
Treće liceThey learnTheydon't learnDo they learn?

Nastavci-s ili-es u trećem licu jednine dodaje se po pravilima sličnim onima po kojima se nastavci-s i-es dodaju na imenice u množini.Don't idoesn't mogu biti ido not idoes not kada se želi naglasiti negacija.

Glagolibiti iimati nepravilni su:

Glagol biti (to be)
LicePotvrdne rečeniceNiječne rečeniceUpitne rečenice
JedninaPrvo liceI am/I'mI am notAm I?
Drugo liceYou are/you'reYou are notAre you?
Treće liceHe/she/it is ili he's/she's/it'sHe/she/it is notIs he/she/it?
MnožinaPrvo liceWe are/we'reWe are notAre we?
Drugo liceYou are/you'reYou are notAre you?
Treće liceThey are/they'reThey are notAre they?

Negativni se oblik glagola biti može i skratiti:you are not >you aren't,he is not >he isn't. Ovo ne vrijedi za prvo lice jednine.

Glagol imati (to have) u trećem licu jednine glasihas, a ne*haves, ostali su oblici pravilni.

Present continuous tense

Sadašnje trajno vrijeme ili present contrinuous upotrebljava se za izražavanje radnji koje se događaju upravo sada, u trenutku u kojem se govori ili piše, za izražavanje radnji koje su sada u tijeku, ali ne nužno u trenutku govorenja ili pisanja, za izražavanje radnje planirane za budućnost koja je isplanirana u trenutku izražavanja (uz neku oznaku za budućnost). Tvori se jednostavnim sadašnjim vremenom glagola biti i participom sadašnjim glagola (dodaje se nastavak -ing). Glagoli koji izražavaju stanje (glagoli koji izriču osjećaje, emocije, mentalnu aktivnosti ili posjedovanje čega).

Present continuous
LicePotvrdne rečeniceNiječne rečeniceUpitne rečenice
JedninaPrvo liceI am/I'm learningI am not learningAm I learning?
Drugo liceYou are/you're learningYou are not learningAre you learning?
Treće liceHe/she/it is ili he's/she's/it's learningHe/she/it is not learningIs he/she/it learning?
MnožinaPrvo liceWe are/we're learningWe are not learningAre we learning?
Drugo liceYou are/you're learningYou are not learningAre you learning?
Treće liceThey are/they're learningThey are not learningAre they learning?

Present perfect tense

Present perfect tense upotrebljava se za radnje koje su se nedavno dogodile, a čije vrijeme nije spomenuto, radnje koje su se netom dogodile i imaju određen utjecaj na sadašnjost ili im je rezultat vidljiv u sadašnjosti, radnje koje imaju odjek u sadašnjosti, radnje koje su se dogodile u prošlosti i još traju, radnje koje su se dogodile u prošlosti i za koje smo sigurni da su povezane sa sadašnjosti, to jest postoji velika šansa da će se ponoviti, radnje unutar nedovršena vremenskog perioda (primjerice ovog jutra koje još nije završilo). Često uz njega dolaze vremenski prilozi poputjust (za radnju koja je upravo završena),lately/recently (nedavno, za nedefinirano vremensko razdoblje),since (od u vremenskom smislu ako se još uvijek događa, postoji i sl.) i drugi.[23]

Tvori se od jednostavnog sadašnjeg vremena glagola imati i participa prošlog glavnog glagola.

Present perfect
LicePotvrdne rečeniceNiječne rečeniceUpitne rečenice
JedninaPrvo liceI have/ I've livedI have not/I haven't livedHave I lived?
Drugo liceYou have/you've livedYou have not/you haven't livedHave you lived?
Treće liceHe/she/it has ili he's/she's/it's livedHe/she/it has not/hasn't livedHas he/she/it lived?
MnožinaPrvo liceWe have/we've livedWe have not/we haven't livedHave we lived?
Drugo liceYou have/you've livedYou have not/you haven't livedHave you lived?
Treće liceThey have/they've livedThey have not/they haven't livedHave they lived?

Present perfect continuous tense

Present perfect continuous tense najčešće označava radnju koja je počela u prošlosti, koja traje u sadašnjosti i nastavit će se u budućnosti. Upotreba mu je gotovo pa jednaka onoj sadašnjeg svršenog vremena, ali stavlja naglasak na trajanje. Tvori se od jednostavnog sadašnjeg vremena, participa prošlog glagola biti (been) i participa sadašnjeg glavnog glagola.

Present perfect continuous
LicePotvrdne rečeniceNiječne rečeniceUpitne rečenice
JedninaPrvo liceI have/ I'vebeen livingI have not/I haven'tbeen livingHave Ibeen living?
Drugo liceYou have/you'vebeen livingYou have not/you haven'tbeen livingHave youbeen living?
Treće liceHe/she/it has ili he's/she's/it'sbeen livingHe/she/it has not/hasn'tbeen livingHas he/she/itbeen living?
MnožinaPrvo liceWe have/we'vebeen livingWe have not/we haven'tbeen livingHave webeen living?
Drugo liceYou have/you'vebeen livingYou have not/you haven'tbeen livingHave youbeen living?
Treće liceThey have/they'vebeen livingThey have not/they haven'tbeen livingHave theybeen living?

Past simple tense

Jednostavno prošlo vrijeme ilipast simple tense upotrebljava se za izricanje radnji koje su točno određene i završene u prošlosti, za izricanje prošlih radnji čije vrijeme nije definirano, ali imale su definirano razdoblje trajanja i za radnje koje su se dogodile unutar tog završenog vremenskog perioda, za izricanje prošlih navika te za izricanje prošlih radnji koje su se dogodile jedna za drugom. Tvori se dodavanjem nastavka-ed na pravilne glagole (-d na one koji završavaju na-e), ali nepravilni glagoli imaju vlastite oblike, primjerice: see > saw, do > did, light > lit, give > gave, put > put...

Past simple pravilna glagola
LicePotvrdne rečeniceNiječne rečeniceUpitne rečenice
JedninaPrvo liceI livedIdidn't liveDid I live?
Drugo liceYou livedYoudidn't liveDid you live?
Treće liceHe/she/it livedHe/she/itdidn't liveDid he/she/it live?
MnožinaPrvo liceWe livedWedidn't liveDid we live?
Drugo liceYou livedYoudidn't liveDid you live?
Treće liceThey livedTheydidn't liveDid they live?

Oblikdidn't može biti idid not kada se želi naglasiti negacija.

Glagolbiti jedini ima više oblika u ovom vremenu.

Past simple glagolato be
LicePotvrdne rečeniceNiječne rečeniceUpitne rečenice
JedninaPrvo liceI wasI was notWas I?
Drugo liceYou wereYou were notWere you?
Treće liceHe/she/it wasHe/she/it was notWas he/she/it?
MnožinaPrvo liceWe wereWe were notWere we?
Drugo liceYou wereYou were notWere you?
Treće liceThey wereThey were notWere they?

Negativni oblici mogu se skratiti, primjerice:you were not >you weren't,she was not >she wasn't. U prvom se licu jednine također može skratiti oblik:I was not >I wasn't.

Past continuous tense

Prošlo trajno vrijeme ilipast continuous tense upotrebljavamo za izricanje radnje koja je trajala u prošlosti prije i nakon neke druge radnje, za izricanje radnje koja je trajala u prošlosti prije i nakon nekog vremenskog perioda ili određene točke u prošlosti, za izricanje više istodobnih radnji u prošlosti, za izricanje radnji kada je naglasak na učestalom ponavljanju u prošlosti, uz glagole kojima se izriče promjena ili rast te u opisivanju prošlih događaja kada se naglasak stavlja na trajanje. Tvori se od jednostavnog prošlog vremena glagola biti i participa prezenta glagola.[25]

Past continuous
LicePotvrdne rečeniceNiječne rečeniceUpitne rečenice
JedninaPrvo liceI was livingI was not livingWas I living?
Drugo liceYou were livingYou were not livingWere you living?
Treće liceHe/she/it was livingHe/she/it was not livingWas he/she/it living?
MnožinaPrvo liceWe were livingWe were not livingWere we living?
Drugo liceYou were livingYou were not livingWere you living?
Treće liceThey were livingThey were not livingWere they living?

Glagol biti može skratiti svoju negaciju kao i u jednostavnom prošlom vremenu.

Past perfect tense

Past perfect tense rabi se za izricanje radnji koje su se dogodile i završile prije neke druge prošle radnje (druga se radnja obično izražava jednostavnim prošlim vremenom), za objašnjavanje radnje u prošlosti, to jest za izricanje radnje koja je uzrokovala koju drugu radnju, za izricanje radnje koja je počela u prošlosti i trajala do određene točke u prošlosti. Obično se upotrebljava u svršenim rečenicama s nekim drugim prošlim vremenom. Tvori se od jednostavnog prošlog vremena glagola imati (had) i participa prošlog.[25]

Past perfect
LicePotvrdne rečeniceNiječne rečeniceUpitne rečenice
JedninaPrvo liceI had livedI had not livedHad I lived?
Drugo liceYou had livedYou had not livedHad you lived?
Treće liceHe/she/it had livedHe/she/it had not livedHad he/she/it lived?
MnožinaPrvo liceWe had livedWe had not livedHad we lived?
Drugo liceYou had livedYou had not livedHad you lived?
Treće liceThey had livedThey had not livedHad they lived?

Oblikhad not moguće je skratiti uhadn't.

Past perfect continuous tense

Past perfect continuous tense englesko je glagolsko vrijeme koje izražava neku dužu radnju koja se dogodila prije neke druge radnje, zapravo je jako sličan prošlom svršenom vremenu, ali stavlja naglasak na trajanje radnje. Tvori se od jednostavnog prošlog vremena glagola imati (had), participa prošlog glagola biti (been) i participa sadašnjeg glavnog glagola.[25]

Past perfect continuous
LicePotvrdne rečeniceNiječne rečeniceUpitne rečenice
JedninaPrvo liceI hadbeen livingI had notbeen livingHad Ibeen living?
Drugo liceYou hadbeen livingYou had notbeen livingHad youbeen living?
Treće liceHe/she/it hadbeen livingHe/she/it had notbeen livingHad he/she/itbeen living?
MnožinaPrvo liceWe hadbeen livingWe had notbeen livingHad webeen living?
Drugo liceYou hadbeen livingYou had notbeen livingHad youbeen living?
Treće liceThey hadbeen livingThey had notbeen livingHad theybeen living?

Oblikhad not moguće je skratiti uhadn't kao i u prošlom svršenom vremenu.

Izražavanje budućnosti

Engleski ne spreže svoje glagole za buduće vrijeme, ali ima nekoliko načina izražavanja jednostavne budućnosti koji uključuju upotrebu sadašnjih vremena i modalnih glagola poputwill. Često se rabe jednostavno sadašnje vrijeme (planovi za budućnost koji su točno određeni rasporedom i sl.) i trajno sadašnje vrijeme (budući dogovori, nisu fiksirani),be going to + infinitiv (namjere koje već duže vrijeme imamo, planovi, što bi se moglo dogoditi ako postoji opravdana pretpostavka), jednostavno buduće vrijeme (za buduće događaje koje vidimo kao činjenice, vjerovanja, nadanja, ponude i obećanja za budućnost, odluke koje su donesene u trenutku govorenja, spontane odluke te za radnje i pretpostavke koje se mogu, ali ne moraju, dogoditi u budućnosti) ifuture perfect tense (za izražavanje radnje koja će se odviti, to jest dogoditi do određene točke u budućnosti ili za izricanje radnje koja će se dogoditi prije određene radnje u budućnosti). Postoje i jednostavno trajno buduće vrijeme te buduće svršeno trajno vrijeme.[23] Moguće je upotrebljavati i modalne glagolemight imay za izražavanje radnji u koje smo manje sigurni.

Jednostavno buduće vrijeme i jednostavno trajno buduće vrijeme

Jednostavno buduće vrijeme ilifuture simple tense tvori se dodavanjem oblikawill (također iwill not za negaciju što se može skratiti uwon't) ispred glagola u potvrdnim rečenicama i na početak rečenice u upitnim rečenicama, primjericeI will study,you won't eat,will he go? Može se tvoriti i od oblikashall koji je čest u Americi.[26]

Jednostavno trajno buduće vrijeme ilifuture continuous tense pokazuje radnju koja će se događati tijekom dužeg vremena u budućnosti, za radnje koje će se događati u nekom određenom vremenu u budućnosti i za radnje o čijem izvođenju nagađamo. Tvori se od jednostavnog budućeg oblika glagola biti (will be) i participa prezenta glavnog glagola.

Iwill be eating at 4 p.m. –Jest ću u 16 sati.

Bolji bi prijevod možda bio:Ja ću biti u procesu jedenja kada bude 16 sati.

Future perfect tense iFuture perfect continuous tense

Već spomenutifuture perfect tense upotrebljava se za izražavanje radnje koja će se odviti, to jest dogoditi do određene točke u budućnosti ili za izricanje radnje koja će se dogoditi prije određene radnje u budućnosti.

Future perfect continuous tense također izražava radnju koja će se događati do određena trenutka u budućnosti, fokus je na trajanju.

Future perfect tense tvori se od oblika will, glagola imati (have) i participa prošlog glavnog glagola.

By the time you come back, Iwill have eaten. –Dok se ti vratiš, ja ću već pojesti.

Future perfect continuous tense tvori se od oblika glagola will, glagola imati (have), participa prošlog glagola biti (been) i participa sadašnjeg glavnog glagola.

By the time you come back, Iwill have alreadybeen studying for ten hours. –Dok se ti vratiš, ja ću već učiti deset sati.

Subjunktiv

Subjunktiv (subjunctive) ili konjunktiv u engleskome se rabi za izricanje radnji koje nisu stvarne. Postoje sadašnji i prošli.

Sadašnji se konjunktiv rabi tvori jednako present simple tense, ali u trećem licu jednine nema svojega karakterističnog nastavka -(e)s. Glagol biti ima samo jedan oblik:be, a glagol imatihave.[27]

Present subjunctive
LicePravilan glagolGlagolbeGlagolhave
JedninaPrvo liceI liveI beI have
Drugo liceYou liveYou beYou have
Treće liceHe/she/it liveHe/she/it beHe/she/it have
MnožinaPrvo liceWe liveWe beWe have
Drugo liceYou liveYou beYou have
Treće liceThey liveThey beThey have

Rabi se u nekim izrazima:[28]

  • Longlive the king!
    • Dugoživio kralj!
  • Come what may, I will stay here!
    • Ma što bilo, ja ostajem ovdje!
  • Far be it from me to do him any harm!
    • Nisam ni pomislio da mu učinim nažao!
  • Heavenforbid blaspheme.
    • Nebesazabranila da bogohulim.

Pojavljuje se u zavisnim surečenicama kada se citira nekoga, to jest navode tuđe riječi, kada se izriču želje i nadanje te uz glagoleto require,to suggest,to be necessary,to advise,to insist, to ask i druge:[29]

  • He’ll join the band on the condition that hebe the singer.
    • Pridružit će se bendu pod uvjetom daće biti pjevač.
  • I asked that everyonebe on time.
    • Zamolio sam da svibudu ondje na vrijeme.
  • I prefer that hego alone.
    • Draže mi je daide sam.
  • I suggest weleave as soon as possible.
    • Predlažem daodemo što je prije moguće.

Subjunktiv sadašnji rijetko se rabi u govornome engleskom, či je u formalnijim kontekstima.[27]

Subjunktiv prošli rabi se za izricanje uvjeta koji nisu ostvarivi, to jest potpuno su nerealni.[30] Oblikom je jednakpast simple tenseu, ali glagol biti uvijek ima oblikwere.

Past Subjunctive
LicePravilan glagolNepravilan glagolGlagolbe
JedninaPrvo liceI livedI saidI were
Drugo liceYou livedYou saidYou were
Treće liceHe/she/it livedHe/she/it saidHe/she/it were
MnožinaPrvo liceWe livedWe saidWe were
Drugo liceYou livedYou saidYou were
Treće liceThey livedThey saidThey were

Pojavljuje se u zavisnim surečenicama pogodbenih zavisnosloženih rečenica kako bi izrekao nešto nemoguće. U glavnoj senda rabi kondicional:

  • If Iwere a billionare, I would help poor children.
    • Kadbih bio milijarder, pomagao bih siromašnoj djeci.
  • If Isaid something, would you listen to me?
    • Dakažem što, bi li me poslušao?

Conditional

Kondicional (conditional) se rabi za izricanje radnje koja je rezultat uvjeta (dakle, rabi se u zavisnoj surečenici pogodbenih rečenica). Ne smatra se pravim oblikom jer se tvori od modalnih glagola.[30] Postoje budući (kondicional I.), sadašnji (kondicional II.) i prošli (kondicional III.) oblici.

Kondicional I. tvori se od modalnog glagola will i rječničkog oblika glagola (jednak jefuture simple tense). Ovdje su neki primjeri:

  • If I write you a letter today, youwill get it tomorrow.
    • Ako ti danas napišem pismo,dobit ćeš ga sutra.

Sadašnji se oblici tvore modalnim glagolomwould (rjeđeshould) i rječničkim oblikom glagola. Svi su glagoli pravilni, čak i glagol biti:

Present conditional
LicePravilan glagolGlagolbe
JedninaPrvo liceI would liveI would be
Drugo liceYou would liveYou would be
Treće liceHe/she/it would liveHe/she/it would be
MnožinaPrvo liceWe would liveWe would be
Drugo liceYou would liveYou would be
Treće liceThey would liveThey would be

Rabi se u glavnoj surečenici pogodbene zavisnosložene rečenice u sadašnjosti ili budućnosti:

  • If I were a billionare, Iwould help poor children.
    • Kad bih bio milijarder,pomagao bih siromašnoj djeci.

Također se pojavljuje kada je pogodba pretpostavljena (nije izravno navedena), a izražava se inklinacija tomu ili njezin nedostatak:

  • Youwould not like to go (if you had to)?
    • Nebi htio ići (kad bi morao)?

Kondicional III. tvore se od kondicionala sadašnjeg glagolahave i rječničkog oblika glagola:

Past conditional
LicePravilan glagolGlagolbe
JedninaPrvo liceI would have liveI would have be
Drugo liceYou would have liveYou would have be
Treće liceHe/she/it would have liveHe/she/it would have be
MnožinaPrvo liceWe would have liveWe would have be
Drugo liceYou would have liveYou would have be
Treće liceThey would have liveThey would have be

Rabi se kada se pluskvamperfekt pojavljuje u zavisnoj surečenici pogodbe, dakle za izricanje prošle pogodbe:

  • If they had received your letter, theywould have answered it.
    • Da su bili primili tvoje pismo,bili bi odgovorili na nj.

Ne bi bilo dobro pomiješati kondicionale s modalnom upotrebom glagolawould ishould.Should se rabi za izricanje potrebe ili obveze, awould želje.[27]

Would se upotrebljava i kao pristojna zamolba.

  • Would you be kind enough to help an old lady?
  • Bi li bila toliko draga da pomogneš jednoj starici?

Imperativ

Imperativ (imperative) izriče zapovijed ili, kada je prisutna negacija, zabranu. U drugom licu jednine i množine upotrebljava se osnovni oblik glagola, a u ostalim se licima pojavljuje glagollet:[28]

Imperative
LicePravilan glagol
JedninaPrvo licelet me ask
Drugo liceask
Treće licelet him/her/it ask
MnožinaPrvo licelet us ask
Drugo liceask
Treće licelet them ask

Primjeri su upotrebe imperativa:

  • Come here!
    • Dođi ovamo!
  • Let Annacook instead of her.
    • Neka Annakuha umjesto nje.

Oblici za prvo i treće lice zapravo izriču zahtijev da se dopusti obavljanje radnje, tako jelet us ask zapravo 'pustite da pitamo' ili 'pitajmo'. Zbog tog dvostrukog značenja u prvom licu množine postoji obliklet's ask koji znači samo 'pitajmo'. U imperativnome se značenju obično rabilet's u svakodnevnom govoru, alet us u službenome. Obliklet us uvijek se rabi kada se zapovijeda da nas se pusti da radimo.[31]

  • Let's ask that man there!
    • Upitajmo onoga čovjeka!
  • Policeman!Let us go home!
    • Policajče!Pusti nas da odemo kući!

Imperativ ima i negativan oblik koji se tvori tako da se prije glagola dodado not (skraćenodon't) u drugom licu, a u ostalima jedon't let:[28]

  • Don't let themhurt that innocent child!
    • Ne dajte imda ozlijede to nevino dijete!

Pasiv

Pasiv (passive) se upotrebljava kako bi objekt rečenice postao subjektom. U engleskome se rabi vrlo često, uglavnom kada je subjekt nepoznat ili nebitan.

Tvori se od glagola biti u odgovarajućem vremenu i participa perfekta. Subjekt se može ubaciti u rečenicu prijedlogomby.[32]

VrijemeAktivPasiv
present simpleImake a cake.A cakeis made (by me).
present continuousIam making a cake.A cakeis being made (by me).
past simpleImade a cake.A cakewas made (by me).
past continuousIwas making a cake.A cakewas being made (by me).
present perfectIhave made a cake.A cakehas been made (by me).
pres. perf (by me). continuousIhave been making a cake.A cakehas been being made (by me).
past perfectIhad made a cake.A cakehad been made (by me).
future simpleIwill make a cake.A cakewill be made (by me).
future perfectIwill have made a cake.A cakewill have been made (by me).

Ovdje su neki primjeri s neizrečenim subjektom:

  • My carwas stolen yesterday.
    • Jučer mi je ukraden automobil./Jučer su mi ukrali automobil.
  • Problemswill be solved by tomorrow.
    • Problemi će biti riješeni do sutra./Problemi će se riješiti do sutra.

Neizravan objekt također može postati subjektom, a tada izravni objekt ostaje na svojemu mjestu.[33]

  • He gaveflowers to her. >Flowers were given to her.
  • He gaveher flowers. >She was given flowers.

Pasiv (a posebno pasiv s izrečenim subjektom) nije u duhu hrvatskoga jezika i uglavnom se prevodi aktivnom rečenicom ili nekom sličnom konstrukcijom.[32]

Slaganje vremena

U engleskome pravila po kojima vremena dolaze u zavisnu surečenicu ponešto su drukčija od onih u hrvatskome. U ovim tablicama može se vidjeti kako taj sustav funkcionira:

Slaganje vremena
Sadašnje vrijeme u glavnoj surečeniciProšlo vrijeme u glavnoj surečenici
Vrijeme zavisneZnačenjePrimjerPrijevodVrijeme zavisneZnačenjePrimjerPrijevod
present tenseistodobne radnjeI know youare at home.Znam dasi kod kuće.past tenseistodobna radnjaI thought that you liked that house.Mislio sam da ti se sviđa kuća.
future tensebuduća radnjaI know youwill be at home.Znam daćeš biti kod kuće.future in the pastbuduća radnjaI thought you would like that house.Mislio sam da će ti se svidjeti kuća.
past tenseprošla radnjaI know youwere at home.Znam dasi bio kod kuće.pluperfect tenseprošla radnjaI thought that you had liked that house.Mislio sam da ti se (bila) svidjela ta kuća.
present perfect tenseradnja koja je počela u prošlostiI know you have been at home since Sunday.Znam dasi (još) od nedjelje kod kuće.

Možemo primijetiti da između hrvatskoga i engleskoga nema velikih razlika kada je glavna surečenica u sadašnjem vremenu, ali, kada je u prošlosti, engleski rabi odgovarajuća vremena, a ne ista kao u sadašnjosti.[32]

Participi i infinitiv

Infinitiv sto ima više oblika:

AktivniPasivni
SimpleContinuous
Presentto askto be asked
Perfectto have askedto have been askingto have been asked

Infinitivom se ljudi koriste uz modalne glagole (samo neki primaju infinitiv sto), kao subjekt ili objek, u konstrukciji akuzativa s infinitivom i na razne druge načine:[27]

  • He wantsto go.
    • Želiići.
  • To lie is harmful.
    • Lagati je štetno.
  • We learn languagesto discover different cultures.
    • Učimo jezikeda otkrijemo drukčije kulture. (doslovce: Učimo jezikeotkriti drukčije kulture.)
  • I saw himexit.
    • Vidio samkako izlazi. (doslovce: Vidio sam gaizlaziti.)

Infinitv bezto zapravo je rječnički oblik glagola koji dolazi uz neke modalne glagole poputmay,will,should,would i druge.

Oblici glagola na -ing mogu se rabiti kao gerund ili kao particip prezenta.Ima više oblika:

AktivniPasivni
SimpleContinuous
Presentaskingbeing asked
Perfecthaving askedhaving been askedhaving been asked

Kao gerund pojavljuje se na mnogim mjestima gdje bismo u hrvatskome rabili infinitiv, kao subjekt ili objekt rečenice i uz prijedloge:

  • Hunting is good exercise.
    • Lov je dobra vježba.
  • He is fond ofdriving the car.
    • Volivoziti automobil.
  • What prevented you from doing it?
    • Što te spriječiloda to napraviš? (doslovce: Što te spriječilood činjenja toga?)

Particip prezenta upotrebljava se kao glagolski pridjev i za tvorbu vremena:

  • aflying plane
    • leteći zrakoplov
  • Not knowing him, she asked what was his name.
    • Ne poznajući ga, pitala ga je kako se zove.
  • Having seen wonders of Kentucky I drove west.
    • Vidjevši ljepote Kentuckyja, odvezla sam se na zapad.
  • I saw himwalking.
    • Vidio sam gakako hoda. (doslovce: Vidio sam gahodajući.)
  • Weatherpermitting we shall watch the boat-race.
    • Dopusti li vrijeme, gledat ćemo utrku čamaca. (doslovce: Vrijemedopuštajući, gledat ćemo utrku čamaca.)

Particip prošli (past participle) rabi se, osim u tvorbi vremena, i kao apsolutni particip i uz akuzativ:[27]

  • Thisdone, he jumped into the car and drove away.
    • Počinivši ovo, skočio je u automobil i odvezao se. (doslovce: Ovoučinjeno, skočio je u automobil i odvezao se.)
  • I heard his namecalled.
    • Čuo sam dasu muprozvali ime. (doslovce: Čuo sam mu imeprozvano.)

Pravopis

Engleski za većinu riječi ima tzv. povijesnipravopis koji je uglavnom fiksiran u vrijeme izumatiskarstva pa je zbog jezičnih promjena teško predvidjeti izgovor riječi na temelju zapisana oblika.

Vrlo se često spominje da je engleski pravopis jako kaotičan i bez jasnih pravila. Ipak, to nije nužno točno: analize su pokazale da se engleski drži pravila pisanja u čak 84 % riječi od njih 17 000 koliko ih je uzela jedna studija iz SAD-a. Samo je 3 % riječi imalo tako veliku razliku između načina pisanja i izgovora da ih je bilo potrebno naučiti napamet. Često se zna spomenuti da su tri četvrtine engleskoga pravopisa pravilne. Pravopis se čini kaotičnim jer je većina najčešćih riječi ujedno i jako nepravilna.[34]

Unatoč svim problemima, razvoj engleskoga pravopisa može se pratiti tijekom povijesti i tako se mogu utvrditi razlozi nepravilnosti. Kao najvažniji uzroci spominju se promjena kvalitete samoglasnika, nedostatak formalne organizacije koja bi upravljala pravopisom i posuđivanje iz stranih jezika.[35] Može se reći da engleski ima više pravopisnih sustava s obzirom na to iz kojega jezika riječ dolazi:anglosaski, skandinavski,francuski (dva dijalekta –normandijski i pariški), latinski i grčki. Riječi također ulaze u engleski iz raznih jezika svijeta.[34]

Povijest

Engleski je, poput mnogih drugih jezika Europe, prihvatiolatinično pismo i prilagodio ga svojim potrebama. Moderna engleskaabeceda ima 26 slova.

Kada je latinska abeceda primijenjena nastaroengleski, nekoliko je glasova posuđeno izrunskoga pisma zvanaFurthark jer latinica nije imala dovoljno slova da označi sve staroengleske glasove. Iako je još bilo više glasova nego slova kojima bi se mogli zapisati, staroengleski je imao poprilično dobar pravopis.

Povijesni događaji koji su uslijedili uništili su ovaj sustav: normanska osvajanja Britanije dovela su francuske pisare koji su upotrebljavali vlastita pravila u engleskome (tako su englesko ⟨cw⟩ zamijenili svojim ⟨qu⟩ i odcwen napravili modernuqueen). Kada je tiskarski stroj došao iz kontinentalne Europe, flamanski su tiskari uveli svoja pravila: skup ⟨gh⟩ upotrebljavali su za glas /g/ (staroengleskigast,flamanskigheest, moderni engleskighost).[34]

Učenjaci 16. stoljeća u engleske su riječi nastojali ubaciti slova kako bi bolje pokazivali svoje latinske i grčke korijene. Tako je riječdoubt dobila svoje ⟨b⟩ koje se ne izgovara jer dolazi od latinskoga dubitum iako je u engleski posuđena iz starofrancuskoga u kojem se također nije izgovaralo ni pisalo slovo ⟨b⟩. Ponekad se znala dogoditi i pogreška: staroengleska riječīeġland ('otok') dala jesrednjoenglesku riječiland, ali riječ je izgledala neobično slično riječiisle (iz francuskoga s istim značenjem) u kojoj se nalazi etimološko ⟨s⟩ koje se ne izgovara. Analoški jeiland postala moderna riječisland.

Engleski jezik nema instituciju koja nadgleda jezik poputFrancuske akademije (Académie Française). U početku su ljudi upotrebljavali svoje vlastite pravopise koji su se međusobno razlikovali. Pravopis koji će tko upotrijebiti ovisio je oedukaciji, ali i o stupnju formalnosti teksta koji je pisac pisao.Henrik V. pisao je gotovo pa sva svoja pisma na engleskome, a sve standardiziraniji način pisanja širio se engleskomadministracijom. Ovaj način pisanja kopirali su pisari diljem zemlje. Uvođenjetiskarstva1476. godine također je pomoglo standardizaciji pisma.

Veliku odmaku između pisane i govorene riječi pridonijela je i serija glasovnih promjena imenaPromjena kvalitete samoglasnika (eng.Great Vowel Shift).

Slika pokazuje promjene samoglasnika uzrokovanevelikim pomakom samoglasnika.

Može se reći da je moderni engleski pravopis rezultat spora konsenzusa između tiskara ileksikografa kojem su pripomogli učitelji, autori početnica za opismenjivanje i pisci. U drugoj polovici18. stoljećaDictionary of the English Language (1755.)Samuela Johnsona postao je uzor pismenu dijelu društva i pomogao prihvaćanju standarda. Do kraja19. stoljeća tiskari, rječnici i pisci bili su gotovo poptuno jednoglasni po pitanju pravopisa engleskoga.

Ipak, taj konsenzus nikada nije u potpunosti formaliziran pa se i dan-danas mogu naći neke riječi koje se mogu pisati na više načina: poznati su primjeri britanskoga engleskoggaol/jail,despatch/dispatch,advisor/adviser ienquire/inquire te završetci-ise/-ize kao uorganise/organize. Još je jedno područje u kojem se ovo može primijetiti uvođenje stranih riječi: riječi koje potječu iz jezika koji ne rabe latinicu mogu se pisati na više načina: tako seruskiцарь može pisati kaoczar,tsar ilitzar.Jogurt, posuđen izturskoga, može bitiyogurt,yoghurt ili pakyoghourt.[34].

Učenje pravopisa u djece

Djeca kojima je engleski materinski jezik učeći prolaze istim fazama učenja kao i druga djeca: u početku nastoje oponašati slova u svojemcrtanju: razumiju da pisanje nije isto što i crtanje, ali još ne znaju da predstavlja govor. Tada slijedi vrijeme kada dijete nauči slova i shvati da služi zapisivanju govora čineći mnoge pogreške u pisanju jer se u njemu vodi izgovorom. Uskoro nauči kako se određene riječi pišu. Te riječi znaju napisati jer su ih prije vidjeli, ali ubrzo će podsvjesno iz tih riječi izvući uzorke koje će kasnije slijediti u pisanju. S vremenom će naučiti sva pravila engleskoga pravopisa.[36][37]

Rebecca Treiman i Marie Cassar smatraju da djeca u ranim fazama ne ovise samo o izgovoru, nego i o morfološkim pravilima koja već poznaju i o nekim pravilima koja su već primijetila, primjerice da se slovo ⟨a⟩ rijetko pojavljuje udvostručeno, ali ⟨e⟩ puno češće. Stoga postoji manja šansa da će dijete pogriješiti i napisati ⟨aa⟩ gdje ne treba nego ⟨ee⟩.[36]

Povezani članci

Izvori

  1. ↑What are the top 200 most spoken languages?.Ethnologue. 2023. Pristupljeno 3. listopada 2023.
  2. ↑Ethnologue 26th ed. 2023. Pristupljeno 26. prosinca 2023.
  3. ↑Ethnologue (16th)
  4. ↑Ethnologue (15th)
  5. ↑The Cambridge history of the English language. Richard M. Hogg, N. F. Blake, Roger Lass, Suzanne Romaine, R. W. Burchfield, John Algeo. Cambridge University Press. Cambridge. 1992–2001.ISBN 0-521-26474-X.OCLC 23356833CS1 održavanje: format datuma (link) CS1 održavanje: others (link)
  6. ↑Harbert, Wayne. 2007.The Germanic languages. Cambridge University Press. Cambridge.ISBN 978-0-511-26991-2.OCLC 252534420
  7. ↑Thomason, Sarah Grey. 1988.Language contact, creolization, and genetic linguistics. Terrence Kaufman. Berkeley.ISBN 978-0-520-91279-3.OCLC 47011586
  8. ↑Encyclopedia of language & linguistics. E. K. Brown, Anne Anderson. Elsevier. Boston. 2006.ISBN 0-08-044299-4.OCLC 61441874CS1 održavanje: others (link)
  9. 123König, Ekkehard; van der Auwera, Johan. 2002.The Germanic Languages. str. 532–562.ISBN 9780415280792
  10. ↑Carr, Philip; Honeybone, Patrick. 2007."English phonology and linguistic theory: an introduction to issues, and to 'Issues in English Phonology'". Language Sciences. str. 117–153
  11. ↑Bermúdez-Otero, Ricardo; McMahon, April. 2006."Chapter 17: English phonology and morphology". Oxford: Blackwell.ISBN 978-1-4051-6425-2
  12. ↑Collins, Beverley; Mees, Inger M.The Phonetics of English and Dutch (5th ed.). Brill. Leiden.ISBN 9004103406
  13. ↑Wells, John C. (8 February 2001). "IPA transcription systems for English". University College London.
  14. ↑Wells, John.Accents of English.ISBN 0-521-28540-2
  15. ↑Handbook of the International Phonetic Association: A guide to the use of the International Phonetic Alphabet. Cambridge. str. 42.ISBN 978-0-521-65236-0
  16. 12Plural Nouns: Rules and Examples.Plural Nouns: Rules and Examples | Grammarly (engleski). 6. siječnja 2017. Pristupljeno 14. siječnja 2022.
  17. ↑Plurals of English nouns taken from L... | Lexico.com.Lexico Dictionaries | English (engleski). Inačicaizvorne stranice arhivirana 15. siječnja 2022. Pristupljeno 14. siječnja 2022.
  18. ↑Carter, Ronald. 2016.English grammar today : an a-z of spoken and written grammar intermediate B1/B2[including workbook]. Michael McCarthy, Geraldine Mark, Anne O'Keeffe. Cambridge.ISBN 978-1-316-61739-7.OCLC 1226412733
  19. 12Huddleston, Rodney D. 2002.The Cambridge Grammar of the English Language. Geoffrey K. Pullum. Cambridge University Press. Cambridge, UK.ISBN 0-521-43146-8.OCLC 46641801
  20. ↑Superlatives.www.perfect-english-grammar.com (engleski). Pristupljeno 14. siječnja 2022.
  21. ↑Singular “they” (engleski). Pristupljeno 14. siječnja 2022.
  22. ↑“A”, “an” or “the”? Naučite članove na engleskom jeziku • Inicijativa.Inicijativa. 11. lipnja 2020. Pristupljeno 14. siječnja 2022.
  23. 123OSNOVNA GRAMATIKA ENGLESKOG JEZIKA I.webcache.googleusercontent.com. Pristupljeno 14. siječnja 2022.
  24. ↑online, Gramatika engleskog jezika-Engleska gramatika.Present simple - Engleski jezik - Gramatika.Gramatika engleskog jezika - Engleska gramatika online. Pristupljeno 14. siječnja 2022.
  25. 123Glagolska Vremena Engleskog Jezika. Pristupljeno 14. siječnja 2022.
  26. ↑"Shall" Or "Will"? | Lexico.com.Lexico Dictionaries | English (engleski). Inačicaizvorne stranice arhivirana 14. siječnja 2022. Pristupljeno 14. siječnja 2022.
  27. 12345Filipović, Rudolf. 1990.An outline of English grammar : with exercises. 19th impression izdanje. Školska knjiga. Zagreb.OCLC 781105379
  28. 123Grgić, Berislav. 1999.Engleska gramatika za svakoga = An English grammar for everybody. Jolanda Brihta. 24. izdanje izdanje. S̆kolska knjiga. Zagreb.ISBN 953-0-40206-6.OCLC 45501020
  29. ↑The Subjunctive Present Tense - English Grammar | Gymglish.www.gymglish.com. Pristupljeno 28. siječnja 2023.
  30. 12What is the Subjunctive? Definition and Examples.What is the Subjunctive? Definition and Examples | Grammarly Blog (engleski). 15. lipnja 2022. Pristupljeno 28. siječnja 2023.
  31. ↑What is the difference between let's and let us?.Collins Online Dictionary. Pristupljeno 28. siječnja 2023.
  32. 123Rječnik Englesko-Hrvatski Hrvatskio-Engleski s gramatikom. Vrijeme. Zenica. 2006.ISBN 953-214-336-X.OCLC 673766700
  33. ↑The Passive.www.perfect-english-grammar.com (engleski). Pristupljeno 28. siječnja 2023.
  34. 1234Upward, Christopher; Davidson, George. 2011.The History of English Spelling. A John Wiley & Sons, Ltd.ISBN 978-1-4051-9024-4
  35. ↑Why English Spelling Is Such a Mess.The Glossika Blog (engleski). 15. lipnja 2022. Pristupljeno 6. listopada 2022.
  36. 12Treiman, Rebecca; Cassar, Marie.Spelling Acquisition in English
  37. ↑Templeton, Shane. 1991. Teaching and Learning the English Spelling System: Reconceptualizing Method and Purpose.The Elementary School Journal.92.

Vanjske poveznice

Zastava Europske unije
Engleski jezici (3 jezika)Zapadnogermanski jezici
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Engleski_jezik&oldid=7216008"
Kategorija:
Skrivene kategorije:
[8]ページ先頭
©2009-2025 Movatter.jp