Vrat i noge su dugi, ali krila su sićušna: samo 20 cm duga. Mladunci imaju uzdužne crne, smeđe i krem šare da bi se prikrili u grmlju i travi. Imaju dvostruko perje, od kojeg je drugo iste dužine kao i prvo. Nakonmitarenja ove ptice su tamne, ali kakopigmenti koji daju smeđu boju blijede na suncu, postaju svjetlije.
Hrani se dijelovima biljaka u kojima su koncentrirane hranjive tvari: sjemenje, plodovi, cvijeće, mladi izdanci. Brzo se razmnožavaju i rastu.
Ženke nesu 9-20 jaja u travnju, svibnju i lipnju. Jaja koja su tek snesena su tamnozelena, ali tijekom inkubacije tamne i postanu skoro crna.
Do pred kraj 18. st. bilo je nekoliko vrsta i podvrsta emua. Patuljasti emui s Kraljevskog otoka i Otoka klokana, kao i podvrste iz Tasmanije su bile istrebljene nakon dolaska europljana. Australska vlada je 1932. pokušala odstrijeliti emue postrojbama s automatskim puškama. Ptice su bile izuzetno vješte u izbjegavanju metaka pa "rat protiv emua" nije uspio.
↑Davies, S.J.J.F. 2003. Hutchins, Michael (ur.).Grzimek's Animal Life Encyclopedia, volume 8, Birds I Tinamous and Ratites to Hoatzins, Emus. 8 Birds I Tinamous and Ratites to Hoatzins. 2 izdanje. Gale Group. Farmington Hills, MI. str. 83–87.ISBN0 7876 5784 0
