Ely je podignut na otoku površine 60 km2Kimmeridgeskoj glini koji je s 26 m nadmorske visine najviša toča u kraju zvanomThe Fens.
Danas Ely ima 20.256 stanovnika. Nalazi se na 52,40 stupnjeva sjeverne zemljopisne širine i 0,26 stupnjeva istočne zemljopisne dužine. U Elyju su raštrkani nalazi iz kasnogsrednjeg kamenog doba,[1]brončanog doba[2] imlađeg kamenog doba (kremeno oruđe).[3] Kroz današnji Ely prolazirimska cesta (ulica Akeman). Malo je izravnih dokaza rimske vlasti u Elyju, premda su u blizini bivše rimske naseobine kaoLittle Thetford iStretham. Budući da je Ely bio sjedište dioceze, dugo ga se smatralo gradom. Gradski status mu je dan1974.kraljevskom poveljom.
U blizini Elyja je paleontološko nalazišteRoswell Pits (Roslyn Hole,[4] Roslyn Pit[5]). Na ovom jurskom otoku vadila sekimmeridgeska glina u 19. i 20. stoljeću radi potrebalončarstva i za održavanje riječnihnasipa.
Podrijetlo i značenje imena Ely uvijek je bilo opskurno znanstvenicima i još se uvijek spore o njemu. Najstariji zapis jest latinski tekstBede ČasnogHistoria ecclesiastica gentis Anglorum, u kojem je ime grada zapisao u oblikuElge.[6] Očigledno ime nije latinsko, jer gotovo svi sljedeći latinski tekstovi bilježe ga u oblikuElia,[7]Eli iliHeli s neorganskimH-. Ustaroengleskim povljema i uAnglsaskoj kronici zapisan je u oblikuElig.[8]
Skeat je izveo ime Ely od onog što naziva "O[ld] Northumbrian" (stari northumbrijski)ēlġē, što znači "okrugjegulja" (eng. eel)".[9]
↑Skertchly, S B J (1877), Geology of the Fenland, London: HM Stationery Office , s. 236
↑Marr, J E; Thomas, H D (1967) [1938], "Chapter 1: Geology", inSalzman, L F, The Victoria History of the Counties of England: Cambridgeshire and the Isle of Ely, Vol. I, London: for The University of London Institute of Historical Research reprinted by Dawsons of Pall Mall, pp. 1–33, s. 19
