Napisao je brojne radove od kojih su najpoznatiji oni koje je napisao na zahtjev Karlovog sina i nasljednikaLudovika I. Pobožnog.
Biografija Karla VelikogVita Karoli Magni ili «Život Karla Velikog», nastala oko817. –830., danas je najvažniji izvor podataka o Karlovom životu i karakteru, s podacima iz carskih ljetopisa.
Einhardov književni uzor bilo je djelorimskogpovjesničaraSvetonija, "ŽivotiRimskih Careva".Biografija je prvenstveno napisana u slavu Karla Velikog, Einhard je pritom zanemario poneki neugodni detalj dok je druge preuveličao- primjerice, da je Karlo bio iznimne visine. Ipak, u usporedbi s drugim izvorima, ova biografija predstavlja jedan od najtočnijih dokumenata tadašnjeg vremena.
Einhard je bio porijeklom iz istočnog dijelafranačkog kraljevstva, iz kraja u kojem se još uvijek govori njemački.Obrazovan je usamostanuFulda, jednome od najnaprednijih centara franačke znanosti i umjetnosti.Einhard je postao članom Karlovog dvora791. ili792. godine. Kralj je aktivno okupljao učenjake oko sebe te je uspostavio carsku školu predvođenusjevernoumbrijskim učenjakomAlcuinom.
Obzirom na Einhardovo znanje o konstrukciji igrađevinarstvu, Karlo ga je postavio na čelo radova složenih carskih rezidencija poput onih uAachenu iIngelheimu.Premda je Einhard bio blizak s Karlom, za njegovog života nije ušao u službu na dvoru. Nakon Karlove smrti814. godine, Einhard je postao osobni tajnik Karlovog sina Ludovika I. Pobožnog. Napustio je službu tijekom razdoblja nesuglasica između Ludovika i njegovih sinova, u proljeće830. godine.