Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Prijeđi na sadržaj
WikipedijaSlobodna enciklopedija
Traži

Edirne

Koordinate:41°40′N26°34′E /41.667°N 26.567°E /41.667; 26.567
Izvor: Wikipedija
Edirne
Edirne
Osnovni podaci
PokrajinaEdirne
Stanovništvo
 - ukupno

180 901(2020.)
Visina41m
Koordinate41°40′N26°34′E /41.667°N 26.567°E /41.667; 26.567
Poštanski broj22 000
Pozivni broj(+90) 284
GradonačelnikFiliz Gencan Akin
Službena stranicawww.edirne.gov.tr
Karta
Karta grada Edirne

Edirne, u hrvatskom jeziku znan i kaoDrinopolje,[1] (grčki:Αδριανουπολις,bugarski:Одрин (Odrin),latinski:Hadrianopolis,srpski: Једрене /Jedrene) je najzapadnijiturski grad u turskojTrakiji, blizu granice sGrčkom (7 km) iBugarskom (20 km). Glavni je grad turske pokrajine (ila)Edirne. Grad ima180 901 stanovnika prema popisu iz 2020. godine, a leži na ušću rijekeTundže u rijekuMaricu.

Povijest

[uredi |uredi kôd]
Zgrada suda-Kasrı Adalet

Po priči izgrčke mitologije Adrianopolis je podigaoOrest, sin kraljaAgamemnona, kao gradOrestias na ušću rijekeTundže, tadašnjeg Hebrusa, u rijekuMaricu, tadašnju rijekuArdiscus (Arda).

Po stvarnim povijesnim podatcima, grad je osnovao rimski carHadrijan pod imenomHadrianopolis na mjestu starijegtračkog naseljaUskudama. Ovaj novi grad postao je glavni gradrimske provincijeHaemimont (Trakija). Hadrianopolis je zbog svog prirodnog položaja, granice između dva kontinenta, bio poprište16 velikih povijesnih bitaka.

KodHadrianopola jeKonstantin Veliki pobijedioGaja Valerija Licinijana323. god., tu suVizigotipobijedili i ubiliValensa378. godine.813. godine grad je orobio bugarski kanKrum koji je preselio njegovo stanovništvo sjeverno prekoDunava u tadašnje bugarske zemlje.1205. godine bugarski carKalojan pobijedio križareLatinskog carstva Balduina u -bitci kod DrinopoljaDespot EpiraTeodor Komnen, zauzeo je Drinopolje1227. godine, ali je tri godine kasnije poražen odbugarskog caraIvana Asena II. ubitki kod Klokotnice.

Od sredine 14. stoljeća ekspanzivna je moć Osmanskog Carstva počela ugrožavati zemlje jugoistočne Europe. Godine 1353. zauzimaju Osmanlije prvo uporište na europskom tlu, poluotok Galipolje.

SultanMurat I. zauzeo je grad1365. godine, nakon čega je grad bio glavni gradOtomanskog carstva od1365. do1453. godine (sve do zauzećaCarigrada). Raspadom srpskoga carstva nakon smrti Stefana Dušana 1355. godine, porazom kršćanskih snaga u bitki na Kosovu polju 1389., te porazom 1396. godine kršćanske vojske pod vodstvom Žigmunda kod Nikopolja na Dunavu 1396. bila je zapečaćena sudbina drugoga Bugarskog Carstva i strateško zaleđe grada Drinopolja.

Kompleks bolnice i medrese

Ovaj je grad posjetio poznati hrvatski plemić, crkveni prelat, diplomat, pisac, nadbiskup i kardinalAntun Vrančić. O tome je napisao putopisIter Buda Hadrianopolium (Putovanje iz Budima u Drinopolje)[2]

26. travnja1543. ovdje je počeo5. Sulejmanov pohod na Ugarsku. Osmanske su snage krenule prema Savi i dalje prema Ugarskoj.

17. veljače1568. je u Drinopolju bio sklopljenmir između cara Maksimilijana i Osmanskog Carstva.

Nekoliko dana prije dogovorenog saveza između Rudolfa i Sigismunda umro je u Carigradu sultanMurat III. u noći od 16. na 17. siječnja1595. Za njegova su pogreba zadavljena dvanaestorica njegovih sinova. Na prijestolje je došao jedini preostali njegov sin -Mehmed III. (1595.— 1603.) Jedan od prvih državnih činova bio mu je uklanjanje velikoga veziraSinan-paše (kojega su uvjeravali da je svojim silovitim postupkom prinudio erdeljskoga, vlaškog i moldavskog vojvodu, da se prikloni kralju Rudolfu) koji se je 6. veljače vratio u Carigrad. Na njegovo mjesto imenovao je njegova protivnikaFerhat-pašu koji se je smjesta spremio, da pokori opet odmetnule se podunavske vojvodine, a da u drugom koraku nevjerne vojvode zamijeni novima, ili kao drugo rješenje, da Vlašku i Moldaviju pretvori u turske sandžake. Već 27. travnja zaputio se iz Carigrada prema Dunavu, no bolesti i nestašica hrane zadržale su ga dulje vrijeme u Drinopolju. Istovremeno, vlaški i moldavski vojvoda, pomagani erdeljskim četama i kozacima, ne samo da su do kraja oslobodili svoje zemlje, nego su se također zalijetali na bugarsku obalu dolnjega Dunava, te među inim 10. lipnja spalili iNikopolje.[3]

U vrijeme Otomanske vlasti Drinopolje je bilo glavni grad istoimene turske pokrajine (na turskom se i grad i pokrajina zovu Edirne), koja je tada imala oko 960 000 stanovnika. Tadašnje Drinopolje imalo je razvijenu trgovinu vunenim tkaninama, svilom, tepisima i poljoprivrednim proizvodima.Grad je1905. godine doživio katastrofalni požar. Te iste godine imao je 80 000 stanovnika, od toga je 30 000 stanovnika biloislamske vjeroispovjesti (Turci,Albanci,Romi) te; 22 000Grka, 10 000Bugara, 4 000Armenaca,12 000 Židova i 2 000 neoprijedjeljenih građana.

Za osmanske je zaštite (1526. — 1684.) hrvatska aristokratska državicaDubrovačka Republika imala je trgovačke kolonije diljem Osmanskog Carstva: u Carigradu, Solunu, Drinopolju, Beogradu, Sofiji, Bukureštu, Sarajevu i po drugim gradovima na balk. poluotoku, među njima bilo je i Drinopolje.[4] Svaka je kolonija imala svoga konzula i posebni svoj trgov. sud, dapače i crkvu, bolnicu i groblje.[4]

Grad su okupirale ruske jedinice1829. god. za vrijemeRusko-turskog rata 1828. – 1829., tu je sklopljen te iste godine imirovni ugovor iz Drinopolja.[5]

Lipnja 1836. u Drinopolju je izbilakuga.[6]

ZaPrvog balkanskog rata Bugari su nakon duge opsade uz pomoćsrpske vojske osvojili grad26. ožujka1913., ali su ga uDrugom balkanskom ratuTurci opet zauzeli22. srpnja1913. NakonPrvog svjetskog rata grad je nakratko pripao Grčkoj, ali je1922. po potpisivanju primirja nakonGrčko-turskog rata 1919. – 1922. u gradu Mudanyi ponovno pripojen Turskoj, ovo stanje potvrđeno je mirovnim ugovorom izLausanne1923. godine.

Kultura i gradske znamenitosti

[uredi |uredi kôd]
Zgrada Vijećnice

Edirne je ulazni grad u Tursku, u njezinom europskom dijelu. To je grad brojnih džamija od kojih je najpoznatijaSelimija, koju je 1575. godine podigao veliki turski graditeljMimar Sinan. Ova džamija ima najviše minarete u Turskoj sa svojih 70,9 metara.

Sultanov most preko rijeke Tundže

Poznata građevina je vjersko zdravstveni kompleks (Külliye)Bajazida II., danas dio sveučilišta Trakija. Drinopolje je bilo i grad brojnih i lijepihkaravan-saraja, od kojih su najpoznatiji;Rustem-paše Hrvata i Ekmekcioglu Ahmet paše, podignuti u XVI. st.

Od kršćanskih spomenika, značajne su dvije bugarske crkve; sv. Jurja (iz1880. god.) i sv. Konstantina i Helene (iz1869. god. ) koje su jedini kršćanski vjerski objekti u funkciji danas.[7][8][9]

  • Svake godine u lipnju se održavaju igre tradicionalnoghrvanja ( nauljenih hrvača) -Kırkpınar, ove igre imaju uzOlimpijske najveći povijesni kontinuitet.
Bugarska crkva sv. Jurja

Školstvo

[uredi |uredi kôd]

Pogledajte i ovo

[uredi |uredi kôd]

Izvori

[uredi |uredi kôd]
  1. Edirne.Hrvatski obiteljski leksikon. Pristupljeno 28. studenoga 2012.
  2. Dnevnik.hr Putovanje iz Budima u Drinopolje,Iter Buda Hadrianopolium
  3. Povijest Hrvata, Vjekoslav Klaić
  4. 12Povijest Hrvatske, Rudolf Horvat
  5. Wikizvor na hrvatskom jeziku.Hrvatska enciklopedija urednika (Mate Ujevića) - svezak III. str. 461. Natuknica Bugarska., Naklada Hrvatskog izdavalačkog bibliografskog zavoda. Tisak - bakrotisak - offset tipografija, Zagreb 1942.
  6. PM attends church consecration in Edirne. Bulgarian National Radio. 14. rujna 2008. Pristupljeno 16. rujna 2008.
  7. Bulgarian churches revived in Edirne. Bulgarian Diocese of Western and Central Europe. 5. rujna 2004. Pristupljeno 16. rujna 2008.
  8. Филева, Мария. 5. siječnja 2008.Иван Желев: Двете български църкви в Одрин са единствените запазени православни храмове в региона. Двери БГ. Inačicaizvorne stranice arhivirana 8. ožujka 2008. Pristupljeno 16. rujna 2008.

Vanjske poveznice

[uredi |uredi kôd]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Edirne&oldid=7344009"
Kategorija:
Skrivene kategorije:

[8]ページ先頭

©2009-2026 Movatter.jp