| Dominik Savio | |
|---|---|
.jpg) Sveti Dominik Savio, zaštitnik omladine | |
| Rođen | 2. travnja1842. San Giovanni,Riva |
| Preminuo | 9. ožujka1857. Mondonio,Italija |
| Proglašenslugom Božjim | 1908. |
| Beatificiran | 5. ožujka1950. (Pio XII.) |
| Kanoniziran | 12. lipnja1954. (Pio XII.) |
| Slavi se u | Katoličkoj Crkvi |
| Spomendan | 6. svibnja |
| Simboli | knjiga, đačko odijelo, križ |
| Zaštitnik | đaka,ministranata, nevino optuženih, trudnica, nerotkinja, prvopričesnika, mladih |
| Zaštitnik gradova, krajeva i država | Italije |
| Zaštitnik zanimanja | učenika,zborskih pjevača |
| Svetišta | Bazilika Marije Pomoćnice,Torino |
 Portal o kršćanstvu | |
Sveti Dominik Savio (tal.Domenico Savio), rođen kaoDomenico Savio Gaiato (San Giovanni, Riva,2. travnja1842.−Mondonio,9. ožujka1857.) bio jetalijanski katoličkilaik i učeniksv. Ivana Bosca. 1954. proglašen jesvetcemKatoličke Crkve kao jedan od najmlađih katoličkih svetaca koji nije biomučenik.[1] Zaštitnik je ministranata, djece, prvopričesnika, učenika, mladih, nepravedno optuženih,[2] nerotkinja, trudnica i porođenika. Spomendan mu je6. svibnja.
Rodio se u Italiji 1842. Od ranog jedjetinjstva iskazivao veliku pobožnost. S pet godina postao je ministrantom.Svetoj Pričesti pristupio je kao sedmogodišnjak.[2]
Za boravka u školi učinio je djelo zbog čega ga se uzima za zaštitnika nepravedno optuženih.[2] To je bilo kad su jedne zime dvojica dječaka napunila školsku peć snijegom i gnojivom. Ta su dvojica pred učiteljem optužila Dominika za to. Bio je kažnjen pred cijelim razredom, no Dominik nije rekao tko su pravi krivci. Poslije se doznalo što je bila istina. Kad je svećenik-učitelj Savia pitao zašto nije rekao da je nevin, izjavio je da je "nasljedovao našeg Gospodina koji je šutio dok su ga optuživali i razapinjali."
Kao dvanaestogodišnjak 1854. pošao je u školu koju je vodiosveti Ivan Bosco. U tri godine boravka u Boscovu oratoriju ostavio je značajan trag.[3]
Devet mjeseci prije nego što je umro utemeljio je društvance Bezgrešne i sastavio mu pravila koja odaju duhovnu zrelost.
S 15 godina teško se razbolio i poslan je kući na liječenje. Zdravlje mu se još više pogoršalo te je umro u Mondoniju 9. ožujka 1857. Kuća i radionica njegovih roditelja još su danas dobro očuvani, naročito majki, koje se zahvaljuju njegovu zagovoru za sretan porođaj.
Godine 1908. pokrenut je postupak zabeatifikaciju.[1] Krajem listopada 1914. tijelo mu je preneseno u baziliku Marije Pomoćnice uTorinu.[1] Godine 1933. papaPio XI. ga je proglasio časnimSlugom Božjim (Veneratus).[1] PapaPio XII. proglasio ga je 1950.blaženim, a12. lipnja1954. i svetim, o stogodišnjici proslavedogme o Bezgrešnom začeću.[1]
DoDrugoga vatikanskog sabora svetkovao se9. ožujka, a nakon njega, na želju salezijanaca,6. svibnja.
Župa u naselju Kolonija uSlavonskom Brodu nosi njegovo ime.[4]
Na hrvatski je preveden i u nekoliko izdanja objavljenživotopis Dominika Savia koji je napisaoIvan Bosco,[5] koji je doživio deset izdanja.[1] Prvo izdanje objavljeno je 1961. godine u izdanju Salezijanske družbe.[6] Drugo i treće izdanje priredio je i objavio Pavo Martić 2014. i 2017. godine. Uz treće izdanje objavljen je i molitvenik.[7] Prijevod životopisa Dominika Savia iz pera Teresia Bosca objavljen je 2003. godine.[8]
Prijevod životopisa u oblikustripa objavljen je 2016. godine.[9]SlikovnicaŽelim biti svet Branke Škugor Vlahović i Zdenke Bilušić, temeljena na don Boscovu životopisu, objavljena je 2020.[10]