Dmitrij Ivanovič Mendeljejev (rus.Дми́трий Ива́нович Менделе́ев,Tobolsk,8. veljače1834. –Sankt Peterburg2. veljače1907.),ruskikemičar.Diplomirao je 1855. na Glavnom pedagoškom institutu u Sankt Peterburgu, zaposlio se naliceju (općeobrazovna srednja škola, kao kod nasgimnazija) uOdesi, da bi se nedugo zatim vratio u Sankt Peterburg i obraniomagistarsku radnju. Godine 1859. do 1861. boravio je u inozemstvu, pretežito uHeidelbergu. Nakon povratka u Sankt Peterburg objavio je udžbenikOrganska kemija (rus.Organičeskaja himija, 1861.), a uBakuu proučavao dobivanje i preradbunafte. Slijedila jeprofesura na Tehnološkom institutu (1864.), padoktorska disertacija (1865.) i izbor za profesoratehnologije, a zatim (1867.) za profesora opće kemije Sanktpeterburškoga sveučilišta. Sudjelovao je u osnivanju Ruskoga kemijskoga društva (1868.) i objavio udžbenikOsnove kemije (rus.Osnovi himii, I–II, 1869. – 1871.). Bavio se mnogim granama kemije i svojim je radovima mnogo pridonio razvoju ruskekemijske industrije imetalurgije. Istraživanjem fizikalnih svojstavaplinova ikapljevina, neovisno o irskom kemičaru Thomasu Andrewsu (1813. – 1885.), došao je do pojmakritične temperature.
Njegov je najveći doprinos vezan uzperiodni sustav kemijskih elemenata. Iako su neki kemičari i prije uočili periodičnost svojstavakemijskih elemenata, Mendeljejev je prvi uvidio važnost tog otkrića (1869.). Tada poznate elemente poredao je po rastućimrelativnim atomskim masama i u tablici im dao mjesta koja im prirodno pripadaju na temeljuperiodičnosti njihovih svojstava. U konačnom obliku periodnoga sustava (1871.) ostavio je prazna mjesta za do tada nepoznate kemijske elemente, predvidjevši tako svojstva za 3 poslije otkrivena elementa (skandij,galij igermanij). Njegova tablica periodnoga sustava elemenata postala je tako osnovicom za razumijevanje temeljnih zakonitosti kemijskih znanosti, građe elemenata i spojeva i njihovih reakcija. Od 1876. bio je dopisni članRuske akademije znanosti, ali 1880. nije bio izabran za redovitog člana, jer se većina akademika nije slagala s njegovim kritikama stanja u ruskoj znanosti, školstvu i gospodarstvu. Zbog političkog neslaganja s tadašnjim režimom, napustio je 1890. katedru i 1893. prihvatio dužnost ravnatelja Središnjeg ureda za mjere i utege te u metrologiji ostao djelatan sve do smrti.[1]
Mendeljejev je rođen uTobolsku, i bio je najmlađi od sedamaestoro djece Ivana Pavloviča Mendeljejeva i Marije Dmitrijevne Mendeljejeve (prije Kornilieva). S četrnaest godina, nakon očeve smrti, pohađao je Gimnaziju uTobolsku.
Tada siromašna obitelj Mendeljejev,1849. preselila se uSankt Peterburg gdje je Dmitrij studirao pedagogiju1850. Nakon maturiranja, doktori su mu dijagnosticiralituberkulozu što je bio uzrok njegovog preseljenja naKrim, naCrnom moru1855. Tu je postao glavni znanstvenik u lokalnoj gimnaziji. Potpuno zdrav vraća se uSankt Peterburg1856.
Između1859. i1861. proučavao je plinove uParizu, i usavršavaospektroskop sGustavom Robertom Kirchhoffom uHeidelbergu. Nakon povratka uRusiju1863. postao je profesor kemije na Tehnološkom institutu i na sveučilištu uSt. Peterburgu. Iste godine oženio se Feozvom Niktičnom Leščevom, a njihov brak završio je razvodom. Kasnije se oženio Anom Ivanovom Popovom, a njihova kći, Ljubov, poslije je postala žena poznatog ruskog pjesnikaAleksandra Bloka.
Iako je Mendeljejev prihvaćen diljem Europe kao znanstvenik, i dobitnik jeCopleyeve medalje, londonskogKraljevskog društva, njegove političke aktivnosti zabrinjavale su vladu, a rezultat toga bio je njegov otkaz s mjesta profesora17. kolovoza1890. Ipak, dobio je mjesto direktora u Uredu za mjere1893.
Periodni sustav elemenata je sustavni tablični poredak kemijskih elemenata koji odražava njihovuatomsku građu i sličnost njihovih fizikalnih i kemijskih svojstava. Periodičkomu ponavljanju kemijskih i fizikalnih svojstava elemenata uzrok je periodička sličnostelektronske konfiguracije atoma elemenata poredanih po rastućem atomskom broju. Nova perioda u periodnom sustavu započinje kada se u elektronskoj konfiguraciji atoma počne popunjavati novaelektronska ljuska. Stoga atomi elemenata u jednoj periodi imaju jednak broj ljusaka, ali različit brojelektrona u vanjskoj ljusci (valentni elektroni). Suprotno, atomi elemenata unutar jedne skupine (stupac) imaju različit broj ljusaka, ali im je brojvalentnih elektrona jednak. Kako broj valentnih elektrona određuje kemijska svojstva elementa, elementi jedne skupine imaju slična kemijskih svojstva.
Suvremena tablica periodnoga sustava, prema preporuciMeđunarodne unije za čistu i primijenjenu kemiju (IUPAC, 1988.), sadrži 7 perioda i 18 skupina elemenata. Svi su elementi u periodnome sustavu naznačeni svojim kemijskim simbolima, kojima se dodaju oznake: atomski broj (redni broj) kao lijevi supskript, amaseni broj kao lijevi superskript.[2]
Elementi koji imaju slična kemijska svojstva imajuatomsku masu koja je ista ili relativno slična (na primjerPt,Ir,Os) ili kojima se povaćava (na primjerK,Rb,Cs). Svrstavanje elemenata po atomskoj masi, sveden je navalencije, kao i na kemijska svojstva. Tu se ubrajaju elementi kaoLi,Be,Ba,C,N,O iSn. Elementi koji su najrasprostranjeniji imaju malu atomsku masu.
Ne znajući za Mendeljejeva,J. L. von Meyer je također radio na periodnom sustavu. Njegov rad, izdan1864. sadržavao je samo 28 elemenata raspoređenih po samovalencijama. Uz to, Meyer nikad nije došao na ideju da predvidi otkriće novih elemenata, i da ispravi atomske mase. Samo nekoliko mjeseci nakon Mendeljejevog sustava, Meyer izdao je virtualno identičan sustav. Neki ljudi smatraju Mendeljejeva i Meyera ko-stvoritelje periodnog sustava, no Mendeljejev je točno predvidio kvalitete elemenata koje je on zvao eka-silicij (germanij), eka-aluminij (galij) i eka-bor (skandij) i to mu je dalo veći dio slave. U to vrijeme Mendeljejeva predviđanja oduševila su sve i naknadno su dokazana kao točnim.
Pri pokušaju kemijskog dobivanjaetera1902. iznio je krivuhipotezu o postojanju dva elementa koji imaju manju masu odvodikove, te da je lakši od njih kemijski inertan element, izuzetno pokretljiv, sveprodirući i sveprožimajući plin.
Mendeljejev je posvetio vrijeme i analiziotopina, koje je promatrao kao homogene tekuće sustave koje se sastoje od nestabilnih disocirajućih komponenata – otapala i otopljene tvari, držeći da su to primjeri jednostavnih ili čistih tvari, podložnihDaltonovim zakonima.
U pogledufizikalne kemije proučavao je reakcije tekućine stoplinom, i izradio jednadžbu sličnuGay-Lussacovom zakonu o uniformalnosti i širenju plinova, kao kad je išao nazad u1861. i objasnio T. Andrewovu koncepciju kritične temperature plinova tako što je odredio apsolutnotalištetvari čiji elementi daju temperaturu jednaku nuli, i tada voda prelazi uvapnenac, neovisno o temperaturi i volumenu.
Mendeljejev je puno pisao o kemiji, a njegova najpoznatija knjiga zasigurno jeOsnove kemije koja je pisana od1868. do1870., a prevedena je na mnoge svjetske jezike.
Mendeljejev je dobio i zasluge za to jer je otkrio optimalnu količinu alkohola, 40% (80 dokaza), u ruskojvotki. Izvor tog otkrića bila je teza njegovog doktorataO kompoziciji alkohola i vode. Ta teza temeljila se uglavnom nafizikalnim svojstvima alkohola-vode, kaodestilacija.
