Otprilike prostor rasprostiranja dinastije Shang i njeno trajanje ukineskoj povijesti
Dinastija Shāng (kineski: 商朝,pinyin:Shang Chao) iliDinastija Yīn (殷代) (oko1600. pr. Kr. do oko1046. pr. Kr.) je prvapovijesnakineska dinastija koja je vladala sjeveroistočnim dijelom područja poznatog kao „Uža Kina”, u doliniŽute rijeke. Dinastija Shāng je slijedila polumitskudinastiju Xiju i prethodiladinastiji Zhōu. Podaci o dinastiji Shang dolaze iz povijesnih zapisa za dinastije Zhou, kao i zapisa samih Shanga nabrončanim ikostima za proricanje, kornjačninim oklopima i drugim kostima na kojima je napisan prvi značajnih opuskineskih znakova. Natpisima na kostima za proricanje, koje datiraju iz druge polovice dinastije, obično su bilježili datume u šezdesetogodišnjem ciklusu „Nebeskih pupoljaka” i „Zemaljske grane”, iza kojih je slijedilo ime vjernika i tema o kojoj su se pitali bogovi. Tumačenje odgovora (prognostikacija) i da li je proricanje bilo uspješno se naknando dodavalo. Ova gatanja služe kao izvor podataka o politici, ekonomiji, kulturi, religiji, geografiji, astronomiji, kalendaru, i umjetnosti u tom periodu, te daju ključni uvid u rane stadije kineske civilizacije. Današnjakineska kultura potječe iz ove dinastije. Jedna od prijestolnica Shanga, kasnije u povijesti poznato kaoRuševine Yina (殷墟), nalazi se u blizini modernogAnyanga (安陽). Arhaeološka iskapanja su tamo razotkrila 11 većih kraljevskih grobova Yina, kao i temelje palače i ritualnih objekata, na kojima se nalazi oružje, kao i ostaci ljudskih i životinjskih žrtava. Desetine tisuća artefakata od bronce,žada,kamena,kostiju i keramike su pronađene, a kvaliteta brončanih predmeta ukazuje na visok stupanj civilizacije. Pronađeno je više od 20.000 zapisa na kostima za proricanje tijekom početnih iskapanja1920-ih i1930-ih, a poslije još više njih.
Predak ove dinastije bio jeXie od Shanga, sincara Kua. Za dinastiju Shang se vjeruje da ju je osnovaovođa pobunjenika koji je uspio svrgnutiposljednjeg vladara dinastije Xia. Njena civilizacija se, uz lov i stočarstvo, temeljila na ratarstvu.Zapisi velikog povjesničara navode kako je dinastija Shang premještala svoju prijestolnicu šest puta. Posljednja i najvažnija selibda uYin godine 1350. pr. Kr. rezultirala je zlatnim dobom dinastije. Nazivdinastija Yin je sinonim s nazivomdinastija Shang, a u povijesti je bio i popularniji, ali se danas više koristi kako bi se označila druga polovica razdoblja dinastije Shang.Japanci, pak još uvijek za dinastiju Shang koriste izraz dinastija Yin (In).
Loza nasljednjih kraljeva Shanga je u to doba vladala velikim dijelom sjeverne Kine, a trupe Shanga su često vodile ratove sa susjednim naseljima i nomadskim stočarima izstepa u unutrašnjosti Azije. Glavni gradovi, pogotovo Yin, bili su središte raskošnog dvorskog života. U njima su se razvili složeni dvorski rituali s ciljem odobravanja duhova. Osim svoje političke funkcije, kralj je bio i poglavar kulta temeljenog naštovanju predaka i duhova. I sam kralj je često obavljao rituale proricanja, pogotovo pred kraj dinastije. Dokazi iz kraljevskih grobnica pokazuju da su vladari i članovi njihovih porodica pokapani s vrijednim predmetima, vjerojatno kako bi im služili u zagrobnom životu. Vjerojatno zbog istog tog razloga su se zajedno s njihovim truplima pokapano na stotine živih pučana, koji su možda bilirobovi.
Dinastija Shang je imala razvijeni pismeni sustav, a njegova složenost ukazuje na raniji razvoj, iako o njemu još uvijek nema dokaza. Oblikovanje bronce i keramike su se također razvili za kulture Shang.Bronca se češće koristila za umjetničke predmete, nego za izradu oružja. Astronomi dinastije Shang su, pak, otkrili Mars i brojne komete. U to vrijeme su izumljeni i brojni glazbeni instrumenti.
Utjecaj Shanga, iako ne i izravna vlast, proširio se na sjeveroistok sve do današnjegPekinga, gdje je drevna kultura koja prethodidržavi Yan pokazala tragove kulture Shanga[1] Najmanje jedna grobnica u ovom podrulju je u razdoblju ranog Shanga posjedovao i brončane predmete u stilu Shanga, kao i zlatni nakit u lokalnom stilu. Za ovaj utjecaj Shanga se vjeruje kako je olakšao integraciju Yana u kasniju dinastiju Zhou[1]
Kraljevi Shanga u svojim proricanjima često iskazuju zabrinutost zbog skupinafang koji su predstavljali barbare izvan civiliziranih oblasti pod nadzorom Shanga (tu). Često se spominjetufang skupina u oblastiYan Shan kao neprijateljska.[1] Otkriće bodeža-sjekire uChenggu stilu kodXiaohenana pokazuje da je čak i u ovom ranom stupnju kineske povijesti bilo neke veze između udaljenih oblasti sjeverne Kine.[1]
Kralj Zhou od Shanga, posljednji kralj Yina, počinio jesamoubojstvo nakon što mu je vojsku porazila vojskadinastije Zhou. Legende kažu da ga je u odlučujućoj bitci vojska izdala priključivši se pobunjenicima.
Borbama Yina i Zhoua je posvećen kineski klasični romanFengshen Yanyi.
Nakon kolapsa Yina, preživjeli članovi kraljevske obitelji su kolektivno promijenili prezime iz kraljevskogZi (子,transliteracija:Cu) u naziv propale dinastijeYin (殷). Obitelj je ostala dio plemstva i često pružala upravne usluge novoj dinastiji Zhou.Kralj Cheng od Zhoua, iako tek regent, njegov ujak vojvoda Dan od Zhou (周公旦), dali su bratu bivšeg Shangovog kralja Weia, Wei Zija (微子) vlast u bivšoj prijestolnici Shanga,Shangqiu (商), te teritoriju koja će poslije postatidržava Song (宋). Država Song i nasljednici Shanga su održavali rituale u počast preminulih kraljeva Shanga koji su trajali do286. pr. Kr.
I korejske i kineske legende tvrde da je ogorčeni Shang kraljević Yin, imenaJizi (箕子), odbio predati vlast Zhouima, te umjesto toga sa svojom postrojbom napustio Kinu i osnovaoGojoseon kraj suvremenogPyongyanga, odnosno jednu od ranihkorejskih država.
Mnogi klanovi Shanga su imigrirali na sjever i stopili se s kulturomYan u razdoblju Zapadnih Zhoua. Ovi su klanovi imali elitni status, te su nastavili sa svojim pogrebnim i obrednim tradicijama.[1]
Zapisi pronađeni u Anyangu potvrđuju povijesno postojanje dinastije Shang. Međutim, zapadni povjesničari se još uvijek ustručavaju povezati neke od naselja iz doba Anyanga s dinastiijom Shang[2] Tako se, na primjer, arheološki nalazi uSanxingduiu tumače kao zasebna i napredna civilizacija, koja, za razliku od one kod Anyanga, nije poznavala pismo.
Opseg kontrole Shanga je teško odrediti, s obzirom na nedostatak arheoloških istraživanja. Povjesničari smatraju da je grad Yin, kojim su upravljali Shangi iz službene povijesti, koegzistirao s kulturno različitim naseljima u ostatku Sjeverne Kine.
Kineski povjesničari iz kasnijih razdoblja su bili navikli na ideju da jedna dinastija zamjenjuje drugu, ali se vjeruje da je politička situacija u ranoj Kini ipak bila nešto složenija. Xia i Shang mogu biti reference na političke entitete koji su istovremeno postojali, isto kao što se zna da je rani Zhou (država nasljednica Shanga), postojao u isto vrijeme kad i Shang[1] Ovaj pristup sustavuSandai („Tri dinastije”) je promicao poznati arheologKwang-chih Chang.
Isto tako, iako ruševine Yin Xua potvrđuju postojanje Kasnog Shanga, ne postoje dokazi koji bi ukazivali na postojanje dinastije Shang prije preseljenja u njenu posljednju prijestolnicu. To se ponekad u povijesti referira tako da se Shang Yin-ere naziva „Kasni Shang”, a Shang prijejiaguwena kao „Rani Shang”. Problem je manje u urotnicima i pobunjenicima koji su u zapisima pokušali dati legitimitet dinastiji Shang, a više u nastojanju povjesničara i arheologa da razdvoje povijesno potvrđena društva i prapovijesne arheološke kulture.
Houmuwu Ding iz dinastije Shang je najveća i najteža brončana posuda koja je ikada pronađena u Kini
Kornjačin oklop s proročkim natpisima iz doba kralja Wu Dinga, Nacionalni muzej u Pekingu
Još od oko 1500. pr. Kr., rana dinastija Shang je masovno proizvodilabrončane posude i oružje.[3] Ovakva produkcija je zahtijevala brojnu radnu snagu koja bi kopala rude, rafninirala i prevozilabakrenu,kositrenu iolovnu rudaču.[3] Dvor dinastije Shang i plemstvo su zahtijevali velike količine različitog brončanog posuđa za razne ceremonijalne svrhe i vjerskeobrede, pa je to sa sobom povlačilo potrebu za službenim nadzornicima koji bi upravljali radnicima i obrtnicima.[3] S velikom količinom bronce na raspolaganju, vojska je mogla biti bolje opremljena s raznim brončanim oružjem, a bronca se koristila i za kotače dvokolica koje su se počele široko koristiti oko 1200. pr. Kr.[4]
Pored toga što su bili zapovjednici vojske, kraljevi Shanga su svoju nadmoć nad ostatkom društva pokazivali i kao vrhovni svećenici, odnosno voditelji vjerskih obreda.[4] Kao što jedna kost za proricanje pokazuje, kraljevi Shanga su se vidjeli kao najkvalificiraniji članovi društva za nuđenje žrtava svojim kraljevskim precima, odnosno vrhovnom bogu Diju, koji je po njihovom vjerovanju bio odgovoran za kišu, vjetar i gromove.[4]
Skulptura iz doba dinastija Shang/Zhou, 14. – 10. stoljeće pr. Kr.
Pješaštvo Shanga bilo je naoružana s različitim oružjem od kamena i bronce, uključujućimáo koplja,yuè sjekire na motkama,ge helebarde, lukove, te šljemove od bronce i kože (Wang Hongyuan 1993).[5] Njihovu zapadnu vojnu granicu su predstavljale planine Taihang, gdje su se borili protivma ili „konjskih” barbara, koji su možda koristili dvokolice. Sami Shangi su dvokolice vjerojatno koristili jedino kao mobilna komandna vozila ili elitne simbole.[6] Iako je Shang ovisio o vojničkim vrlinama plemstva, mase gradskog i ruralnog stanovništva su vladarima služile ne kao izvor radne snage nego i regruta prilikom važnijih vojnih akcija.[7] Vazali plemenitog roda i vladari podređenih država su imali obvezu svoje lokalne vojne snage opremati s oružjem, oklopom i opremom, dok je sam kralj Shangau svom glavnom gradu držao oko tisuću ljudi koje je osobno vodio u bitku.[8] Rudimentarna vojna birokracija se morala razviti kako bi se snage od oko tri do pet tisuća ljudi mogle voditi u pograničnim pohodima, a jednom je zapisano kako se trinaest tisuća vojnika mobiliziralo kako bi se ugušio ustanak pobunjenih vazalnih država.[8]
Vojska se obično dijelila u tri dijela: lijevo krilo, desno krilo i sredinu.[5] U njima su postojala dva glavna tipa jedinica, labavo organizirano pješaštvo regruta koja je imalo pomoćnu ulogu, te jezgro vojske sastavljeno od vojničkog plemstva koje je koristilo dvokolice.[5] Ratovanje s dvokolicama je dominiralo kineskim bojnim poljima sve do periodaRazdoblja zaraćenih država (481. pr. Kr.-221. pr. Kr.), iako ga je s vremenom zamijenila pješadijska taktika, a kasnije konjica u 3. stoljeću pr. Kr.[9] Međutim, čak i nakon što je Shang uveo dvokolice u vojsku, plemstvo se još uvijek borilo pješke, a dvokolice su uglavnom korištene za transport, ceremonije i velike lovačke ekspedicije.[9] Dvokolice su u razdoblju Shanga nosile tri čovjeka: vozača u središtu, strijelca na lijevoj strani i ratnika s helebardom na desnoj strani.[9] Bile su kvadratičnog oblika s dva velika kotača i vučena s dva konja,[9] iako su neke vukli četiri konja.[4]
Mlađi brat Yáng Jiǎ. Dinastija Shang vlada iz Yīna (殷). Razdoblje koje počinje s Pán Gēngom je također poznato kao dinastija Yīn, odnosno početak zlatnog doba dinastije Shāng i prvo povijesno pouzdano razdoblje. Vjeruje se da prvi natpisi na proročkim kostima potječu iz vremena vladavine Pán Gēnga.
ili Zhòu (紂), Zhòu Xīn (紂辛) ili Zhòu Wáng (紂王); sin Dì Yǐja
Bilješke:
Imenu vladavine ponekad prethodi ime dinastijeShāng (商).
Podaci o trajanju vladavine su izvedeni iz pismenih dokumenata koji su napisani mnogo kasnije, te nisu još potkrijepljeni povijesnim činjenicama. Svi datumi su okvirni do840-ih pr. Kr. Vididinastiju Zhou za više informacija.
Vladari dinastije Shang su tijekom vladavine nazivani kraljevima, a postumno carevima. Osobna imena većine vladara Shanga nisu poznata. Gore navedena imena su postumna te nadahnuta „Nebeskim pupoljcima”.
123456Sun, Yan. Lipanj 2006. Colonizing China's Northern Frontier: Yan and Her Neighbors During the Early Western Zhou Period.International Journal of Historical Archaeology.10 (2): 159-177(19).doi:10.1007/s10761-006-0005-3
↑Loewe, Michael; Shaughnessy, Edward L. 1999.The Cambridge History of Ancient China: From the Origins of Civilization to 221 BC. Cambridge University Press. str.124.-125.ISBN[[Special:BookSources/ISBN0-521-47030-7|[[Međunarodni standardni knjižni broj|ISBN]][[Posebno:Traži ISBN/0-521-47030-7|0-521-47030-7]]]] Provjerite vrijednost parametra|isbn=: invalid character (pomoć)
↑Edward L. Shaughnessy,Historical Perspectives on The Introduction of The Chariot Into China, Harvard Journal of Asiatic Studies, Vol. 48, No. 1., 1988., str. 189.-237.
David N. Keightley,Sources of Shang History: The Oracle-Bone Inscriptions of Bronze Age China, University of California Press, Berkeley, 1978.ISBN0-520-02969-0
David N. Keightley,The Ancestral Landscape: Time, Space, and Community in Late Shang China (ca. 1200 – 1045 B.C.), China Research Monograph 53, Institute of East Asian Studies, University of California – Berkeley, 2000.ISBN1-55729-070-9, ppbk.
