Njegova osobna izjava u djelu «Paradiso» (XXII, 112 – 117) da je rođen kad je sunce bilo uBlizancima, ukazuje na datum rođenja između18. svibnja i17. lipnja.
Dante je sin Alighiera di Bellinciona, koji je pripadao drevnoj ali i dekadentnoj gvelfskoj obitelji i njegove prve žene, Belle, koja je bila kćerka Duranta di Scolaia Abatija, koji bio pripadnikgibelinske vlastele. Nekoliko mjeseci po Danteovom rođenju, pobjedomCharlesa od Anjou nad kraljemManfredom od Beneventa (26. veljače1266. godine) završava se razdoblje carstva uItaliji,Napulj postaje francuski i osigurava se prevlast gvelfskoj struji u Toskani. Zbog toga Dante odrasta u duhu firentinske demokracije. Drži se da je filozofiju učio kodfranjevaca i da mu je učitelj izretorike bioBrunetto Latini, tajnik Republike i istaknuti pristašagvelfske stranke, ujedno poznat i kao autor djelaTesoro koje je predstavljalo ukupno enciklopedijsko znanje onoga vremena.
U službi gradske općine borio se kao konjanički glasnik kodCampaldina (11. lipnja1289.), kada jegvelfska liga, na čijem je čelu bila Firenca, pobijedilagibeline. U političkom životu grada sudjeluje kao članVijeća stotine. Već tada je1294. Dante bio napisao svoje prvo djelo,Novi život,nadahnuto ljubavlju prema Beatrice Portinari, a posvećeno firentinskom pjesnikuCavalcantiju, kojeg i sam Dante naziva svojim prvim prijateljem.
Početkom1300. godine,papom je proglašenBonifacije VIII. Političke prilike u Firenci bile su katastrofalne, jer se vladajućagvelfska stranka podijelila u dvije struje, poznate kaoBijeli iCrni, gdje su se Bijeli više zalagali za ustav i građanska prava a Crni, uglavnom imućniji i vlastela, davali potporu papi, koji je nastojao zaustaviti demokratske procese u Toskani. Vrhunac sukoba dogodio se1. svibnja, kada je došlo do krvavog sukoba predstavnika ove dvije struje. Dana7. svibnja Dante odlazi na diplomatsku službu u San Gimignano. Poslije svog povratka biva izabran za jednog od šest gradskihpriora. Kao pristaša Bijelih, Dante s drugim priorima uspostavlja mjere protiv papine dominacije u gradu i kažnjava vođe obje struje te dopušta odbjeglim pristašama Bijelih povratak u Firencu. Kao odgovor na ove mjere, papa šalje francuskog princaKarla III. s trupama u Firencu, koji ulazi u grad1. studenog i vraća Crne na vlast. Kada su se papine pristaše (Crni) domogli vlasti (1302.), Dante je osuđen na progonstvo, a presudom od10. ožujka iste godine zaprijećeno mu je i lomačom, ako se zatekne na teritoriju općine.
Nekoliko godina prije progonstva, Dante se oženio Gemmom di Manetto Donati, rođakinjom svojeg najžešćeg protivnikaCorsa Donatija i imao je četvero djece. Nakon progonstva, nikad više nije vidio svoju ženu. Sinovi Pietro i Jacopo i jedna kćerka Beatrice kasnije su mu se pridružili. Kao izbjeglica živio je uArezzu,Veroni, Ravenni, a neko vrijeme, čini se, i uParizu. Obijajući tuđe pragove i kušajući gorki okus tuđeg kruha, Dante nije gubio nadu da će se jednog dana vratiti u rodni grad. Materijalna nesigurnost i teške životne prilike prisiljavale su ga da traži utjecajne zaštitnike pokušavajući privući njihovu pozornost protiv pape, a sa smrću caraHenrika VII. izgubio je sve izglede da bi neka vanjska intervencija mogla izmijeniti političko stanje u Firenci. Razočaran je1315. odbio prihvatiti ponižavajuće uvjete povratka, i sve se više udaljavao od ranijih pristaša i istomišljenika, postajući sve više "svoja vlastita stranka".
Od1317. nastanio se trajno u Ravenni gdje je, kako se misli, predavao retoriku. Godinu dana pred smrt održava u Veroni na latinskom predavanjeRasprava o vodi i zemlji.
Putujući uVeneciju1321. razbolio se i po povratku u Ravennu umro. Firenca, koja ga je doživotno prognala i osudila na lomaču, pedesetak godina nakon pjesnikove smrti poziva drugog velikog pisca (Boccaccia) da drži javna predavanja o značenju DanteoveBožanstvene komedije koja se ispočetka nazivala samoCommedia da bi ju sam Boccaccio kasnije nazvaobožanstvenom. Ovo remek-djelo zapadne civilizacije i kulture prvi je put tiskano pod nazivomLa Divina Commedia 1555. godine.
Dante i Beatrice u vrtu, 1903., remek-djelo u stilu prerafaelita, Cesare Saccaggi iz Tortone.
Prvo Danteovo pjesničko djeloNovi život (tal.Vita nuova) (pisano1292. –1293.) nadahnuto je ljubavlju premaBeatrice Portinari koju je upoznao u najranijoj mladosti i koja je odigrala presudnu ulogu u njegovu životu i stvaralaštvu. Po idealiziranoj koncepciji ljubavi, u duhu firentinske pjesničke školedolce stil novo, (dražesni ililjupki ilimilozvučni novi stil) Beatrice je uzdignuta do nadzemaljskog simbola – blažen je onaj koji može posvjedočiti o njezinoj ljepoti, "Beato, o anima bella, chi te vede") ona postaje i mistični vođa ljudske duše prema Bogu. DjeloNovi život obuhvaća rane Danteove stihove koji su povezani duljim proznim odlomcima i komentarima. Po svojoj moralno-filozofskoj koncepciji i originalnoj konstrukciji, obiljualegorija i mladenačkoj svježini to je bio "prvi jaki akord" koji nagovještava autoraBožanstvene komedije.
Filozofsko djeloGozba (tal.Convivio), pisano u izgnanstvu, bilo je zamišljeno kao cjelina od 14kancona i 15 traktata. Djelo nije dovršeno, ali i ovako fragmentarno daje uvid u Danteove etičke i političke preokupacije. U prvobitnoj zamisli enciklopedijski pregled dotadašnje znanosti i filozofski komentar kanconama nadahnutim "ljubavlju i vrlinom"Gozba je zapravo pohvala narodnom jeziku (novo svjetlo: novo sunce) i graduRimu, po DanteuBožjom providnošću određenom središtu izabranog naroda.
O potrebi da se u raznolikostima 14 talijanskihnarječja pronađe ono što je zajedničko, takav lingvistički tip koji bi harmonizirao sve ono što je dotad bilo regionalno, da jedinstven narodni jezik postupno ali neizbježno dođe na mjesto latinskog, izjasnio se u latinskom spisuO umijeću govorenja na pučkom jeziku (lat.De vulgari eloquentia).
U latinskom traktatuMonarhija (lat.De Monarchia) Dante se zalaže zamonarhistički oblik političkog uređenja, ističući uzajamnu neovisnost i ravnopravnost Carstva iCrkve.
Ma kako bilo zanimljivo Danteovo stvaralaštvo prijeBožanstvene komedije, ono je samo nagovještaj Danteova pjesničkog genija. Djelo koje je za Danteove komentare bilo "vječna glazba", "široka rijeka u koju se ulijevaju mnogi pritoci", "sustav moralnih istina" i "glas nakon deset stoljeća šutnje" zamišljeno je nakon Beatricine smrti, započeto 1307. (neki drže i 1313.), a dovršeno iste godine kada Dante umire (1321.). Djelo se sastoji od tri dijelaPakao,Čistilište iRaj (tal.Inferno,Purgatorio,Paradiso) i obuhvaća stotinu pjevanja u rimovanimjedanaesteračkimtercinama. Ualegorijskoj formi srednjovjekovne vizije nadgrobnog života dana je monumentalna slika jedne epohe s njenim socijalnim, političkim i moralnim težnjama. Iako je slijedio načela skolastičke, formalističke poetike, Dante je uspio stvoriti pjesnički svijet koji po snažnim slikama i dubokim snažnim osjećajima sadrži povijest pjesnikova ispaštanja i savršenstva. Iskreno tendenciozan, Dante razotkriva ljudske strasti i poroke vremena, ne štedeći ni crkvu ni njezine predstavnike. Dao je nepreglednu galeriju mitoloških i historijskih ličnosti, no najživlji su likovi pjesnikovih suvremenika. Unoseći u djelo iskustvo svoga burnog života, ogorčen na sugrađane koji su ga prognali, na grad koji lako mijenja zakone i principe, Firentinac i sam "rodom ali ne po običajima", Dante je usprkosdogmatskim uvjerenjima pokazao široko razumijevanje za ljudsku slabost i veličinu. U poetskoj vizijiKomedije savladana je prolaznost vremena, ostvareno jedinstvo Zemlje i nadgrobnog svijeta. Razmještajući grješnike prema prirodi i težini njihovagrijeha, nije dao samo upečatljive slike paklenskih muka već i svu dubinu ljudskog očajanja, osjećaj promašenosti i ništavila, pakao kao žalosnu dolinu,loco selvaggio, pravi ponor i prazninu u svemiru. U pratnji rimskog pjesnika Vergilija Dante sagledava misteriju boli, govori o varljivosti zemaljske slave, žigoše svoje političke protivnike i s izvanrednom sugestivnošću iznosi tragiku, prkos, strast, fantastiku. Gledajući u čistilištu put iskupljenika, oslobođenje čovjeka od materijalnih zavisnosti i mogućnost njegova usavršavanja, pjesnik otkriva Raj kao harmoniju, jedinstvo čovjeka i kozmosa, misterij one ljubavi koja "pokreće sunce i ostale zvijezde".
Pisac i političar koji ljudsko djelovanje sagledava u sklopu nepromjenjivih etičkih zakona, Dante je izrazio i vrijeme u kojemu je živio i trajne ljudske dileme između dužnosti i osjećaja, misaonosti i akcije. Izvršio je dalekosežan utjecaj na europsku literaturu, a u djelimaMarulića,Prešerna i mnogih drugih se osjeća neprekidna Danteova prisutnost.
Dante je dao završni oblik važnom smjeru ljubavne poezije,ljupkog novog stila ilimilozvučnog novog stila (tal.il dolce stil nuovo), koji se razvio na području Toskane, a predstavnici su mu osim Dantea dva Guida:Guido Guinizelli iGuido Calvacanti. Ta je škola na stanovit način nagovještaj učene poezije, tj. pretpostavlja poznavanje predmeta o kojem se piše, viteške ljubavi, te zahtijeva njegovanost oblika i jezičnu pravilnost, a zapravo je neizravno ustanovila i talijanski književni jezik prihvatom toskanskog narječja kao norme. Način pisanja ljubavne lirike, galantna poetika, u Danteovu tumačenju važna je karika u povijesti europske poezije isto toliko kao i poimanje ljubavi u duhovnome, spiritualnom smislu na putanji odprovansalskihtrubadura,sicilijanskih pjesnika dopetrarkista.
