Od donošenjaUstava Crne Gore ulistopadu2007. crnogorski je jezik službeni. Članak 13. crnogorskog Ustava precizira kako je službeni u Crnoj Gori crnogorski jezik, a ćirilično i latinično pismo imaju ravnopravan položaj.[4]
Pravopis crnogorskog jezika i pravopisni rječnik usvojen je službenom odlukom Vlade Crne Gore (Ministarstva prosvjete)10. srpnja2009. godine.[5][6]
Nacionalna televizija,Javni servis Televizija Crne Gore, sve tekstualne segmente programa (logo, reklame, najave) ispisuje na latinici, kao i gotovo sve druge veće i lokalne televizijske postaje (TV IN, TV Atlas, TV MBC, TV Montena, TV Vijesti, Pink M itd.).[9]
Uinternetskomprometu, koristi se i dominantno latinica, manjim dijelom ćirilica. Internetske stranice Skupštine Crne Gore[10] i Predsjednika Crne Gore[11] i Vlade Crne Gore paralelno koriste latinicu i ćirilicu.[12]
Crnogorski su govoriijekavski/jekavskištokavski govori. Kriteriji koji su nekoć userbokroatistici rabljeni za podjelu crnogorskih govora – a to su: a.) zamjenajata i b.)akcentuacija) – nisu potvrdili znanstvenu utemeljenost podjele crnogorskih govora na dva odijeljena dijalekta. (istočno-hercegovački ili mlađi ijekavski [hrv-eas] dijalekt na zapadu i sjeverozapadu izetsko-južnosandžački ili staroijekavski [srp-zet] u ostalim dijelovimaCrne Gore).
Navedene podjele crnogorskih govora ne treba tumačiti da su oni zasebnidijalekti – jer za takav status ne posjeduju dovoljan broj zasebnih, ni makro, ni mikro, specifičnosti.[15]
Sam termincrnogorski jezik prvi je puta upotrijebiofrancuski autor,pukovnikVialla de Sommieres u svomputopisu iz1813.Voyage historique et politique au Montenegro koji je publicirao kao knjigu u dva toma1820. godine.
Vuk Karadžić u djelu nanjemačkom jezikuMontenegro und die Montenegriner iz1837. nastoji demantirati Sommiera koji "veli za Crnogorski jezik da je dijalekt Grčkoga".[21]
No, sam Karadžić u istom djelu nudidefiniciju kako su "Crnogorci Slaveni Srpske grane Grčkoga zakona" (grčke vjeroispovijesti),[22] kao što je neznanstveno drugejužnoslavenske narode ili dijelove tih naroda proglašavaoSrbima.
SrpskiknjiževnikLjubomir Nenadović u svojem poznatom djeluO Crnogorcima1856. objavio je kako je, prilikom posjeta Crnoj Gori sredinom 19. stoljeća, ustanovio daCrnogorci govore crnogorskim jezikom.[23]
Nenadović je također ostavio zapis kako je obavljao promidžbu da se u crnogorskimškolama izučava srpski jezik, te da će, ne bude li tako, tvrdio je Nenadović, razlike između crnogorskog jezika i srpskog u budućnosti biti još veće:
»U svim školama, jezik je – crnogorski, u mnogome različan je od onoga priznatog, lijepog jezika na kome jeBiblija prevedena. Govorio sam jednom prilikom na Cetinju da bi trebalo, radi književnog jedinstva, da uvedu onaj jezik kojim se danas piše u Beogradu i Novom Sadu. Taj je jezik, na kojem se dosada najviše pisalo i radilo, ostati će zauvijek kao srpski književni jezik. Ako Crnogorci produže svoje škole kao do sada, onda, poslije sto godina, između ta dva jezika biti će veća razlika nego što je izmeđuportugalskog išpanjolskog. Ja ne kažem koji je jezik ljepši, samo napominjem da bi, za ljubav književnoga jedinstva, trebalo manjina pristupiti većini, i da svi koji jedno srpsko ime na sebi nose počnu i jednim jezikom pisati. No na Cetinju nisu nimalo skloni tome.«
Za jednog zajedničkog putovanja kroz Crnu Goru, dvojica prijateljâ, Vuk Karadžić iAnte Mažuranić su se prepirali kako narod u Crnoj Gori zove svoje jezik. Pitali su tamošnje ljude koje su susretali kojim jezikom govore. Većina je rekla da govorecrnogorskim, a poneki bi rekao ihrišćanskim jezikom. Priču s ovog putovanja je Ante Mažuranić objavio, a Vuk Karadžić nikad nije to opovrgnuo.[24]
»Petovjekovna borba koju su Crnogorci vodili sTurcima izolovala ih je od svijeta i sabila u vrletne i nepristupačne klance. I zato su ostali izolirani i jezikoslovno. Njihov se jezik razvijao neovisno i dobio je izvorno obilježje. Čak i u jeziku se manifestira državna i nacionalna neovisnost Crne Gore«
.
Hrvatski leksikografMarijan Filipović u svom Đačkom leksikonu (1976.) bilježi crnogorski kao jedan od južnoslavenskih jezika.[27] Prema njegovim navodima iz Predgovora,u njemu [su] obrađeni svi pojmovi i riječi koje se nalaze u školskim knjigama osnovnih škola, rađenih prema najnovijem nastavnom planu.
U jednom članku1970. Radojević piše (cit.u orig, crnogorski):
»Crnogorski jezik ima posebnuleksiku, koje nema ni usrpskom ni uhrvatskom jeziku ili je u njima malo poznata, da ne pominjem ostale velike razlike i posebnosti. U toj leksici ima dosta riječi koje postoje i u srpskom ili u hrvatskom jeziku, ali s drugijem ili sasvim suprotnijem značenjima. Dosta posebnih pojmova koje sadrži crnogorski jezik ne označavaju, recimo, predmet (u realnom i apstraktnom smislu) karakterističan za duhovni i materijalni život Crnogoraca, te se i u djelima pisaca rijetko javljaju. U tome slučaju, iako svojstveni za cjelokupni crnogorski književni jezik, oni se, u odnosu na druge jezike čiji pojmovi preovlađuju u skupnoj valorizaciji, javljaju kao 'dijalektizmi', 'provincijalizmi', 'arhaizmi', itd.«
UpravaUdruženja književnika Crne Gore je početkom 1971. godine objavila javno priopćenje[28] u kojem se veli (citat u originalu):
»... Sve više se raspravlja i u najširim društvenim krugovima o problemima jezika i jezičkih varijanata i društveno-političkim reperkusijama koje iz toga proizlaze. I u Crnoj Gori ova pitanja postaju sve aktualnija... odredbeNovosadskog dogovora po kojima se književni jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca razvio „oko dva glavna središta,Beograda iZagreba“... potpuno ignoriše Crnogorce... Ne možemo prihvatiti odredbe Novosadskog dogovora iz kojih proizlazi da su crnogorski pisci književni jezik naučili u Beogradu ili Zagrebu... Nijesu li crnogorski pisci oduvijek govorili i pisali svojim jezikom, koji su naučili u svojoj kući, jezikom koji je stvarao i kojim govori crnogorski narod?... Jezik Crnogoraca nastajao je u specifičnim ljudskim, društvenim i kulturno-istorijskim uslovima. Za postojanje crnogorske jezičke varijante ima isto toliko vrijednih argumenata kao i za ostale varijante. Pokušaj negiranja naše jezičke varijante i osporavanje prava na nacionalno ime za jezik kojim govore Crnogorci, često se svodi na negiranje crnogorske književnosti i nacije...«
Posebnost crnogorskog jezika podržao je i 62. Kongres MeđunarodnogP.E.N.-a (Perth,Australija,1995.) kada je posebnom rezolucijom pozvao "srpsku i crnogorsku državu, u ime obveza i načela sadržanih u PoveljiUN,UNESCO-a i PEN-a, na zaštitu i promicanje jezikoslovnih i kulturnih prava svih stanovnika Crne Gore".[29]
»Na crnogorski jezik još se gleda kao na nekakav jezički diluvilijal, na varijante i podvarijante, provincijalizme, crnogorizme – sve u skladu sunitarnim iasimilatorskimfilološkim koncepcijama. Međutim, crnogorski jezik, usprkos zatiranju, nije potrošen, ponajmanje je izumro jezik. Naprotiv, riječ je o holosteričnom, živom jeziku. Pretekao je sve što mu se dešavalo posljednjih sto godina. I to ponajprije govori o njegovom živom biću. O povijesnom utemeljenju u svojoj strukturi. Nije nestala njegovafonološka,morfološko-sintaksička,ortografska bitnost i individualnost. Ono što nije sačuvano u živom govoru (a jeste skoro sve) sačuvano je u knjigama... Živa jezička praksa u Crnoj Gori ima sva obilježja povratka izvorne ijekavice što je organski fundament crnogorskog jezika... Crnogorski pisci su održali crnogorski jezik, dali mu i daju osporavani znanstveni i nacionalni legitimitet. Tako crnogoski jezik nije ostao bez svoga zavičaja; njegova književna uporaba postala je i njegova najeminentnijacitadela. Svoju materinskumemoriju sačuvao je crnogorski jezik upravo na stranicama pisane i usmene književnosti. Što je više sabijan, crnogorski jezik se više odazivao a crnogorski pisci su vjerovali u nerazorivu, entelehijsku moć, svog materinskog jezika«
Tijekom 20. stoljeća postojalo je ukupno pet crnogorskihustava. Ustavom iz1992. prvi je put u crnogorskoj povijesti uveden – kao službeni jezik u ustav – jezik pod nazivomsrpski jezik ijekavskog izgovora. Crna Gora je tada bila članicomSRJ.
Ustav Knjaževine Crne Gore iz1905. uopće ne normira koji je jezik službeni. No, u crnogorskomZakonu o narodnijem školama od1907. (prerađen1911. godine) piše u članku 1. sljedeće: "Zadatak je narodnijema školama,da vaspitavaju djecu u narodnom i religijskom duhu i da ih spremaju za građanski život a naročito da šire prosvjetu i sprsku pismenost u narodu", te da se pohađa srpska škola a predmeti su srpski jezik i povijest.[31]
U UstavuNarodne Republike Crne Gore iz1946. ne imenuje se službeni jezik, no u njegovu članku 113. navodi se kako se "sudski postupak vodi na srpskom jeziku".
Novosadski dogovor od 10. prosinca1954. precizirao je u članku 1. sljedeće:"Narodni jezikSrba,Hrvata iCrnogoraca jedan je jezik. Stoga je i književni jezik koji se razvio na njegovoj osnovi oko dva glavna središta, Beograda i Zagreba, jedinstven, s dva izgovora, ijekavskim i ekavskim". Ovaj je zaključak dostavljen iSkupštini NR Crne Gore.
Crnogorski ustav iz1963. spominje da je uSocijalističkoj Republici Crnoj Gorisrpskohrvatski službeni jezik. UstavSR Crne Gore iz1974. službeni jezik navodi pod imenomsrpskohrvatski jezik ijekavskoga izgovora.[32]
U anketi dnevnika Vijesti od1. veljače2003. o jezicima u Crnoj Gori su gotovi svi crnogorski intelektualci koji su bili navedeni u njihovoj anketi su jasno, neskriveno i izričito napisali da govore isključivo crnogorskim jezikom.[33]
Prvi puta u povijestiCrne Gore na popisu stanovništva2003. bilo je moguće izjasniti se o crnogorskom jeziku kao materinskom i nešto preko 140.000 građana Crne Gore, koji čine 22% stanovništva, izjasnilo se da im je crnogorski jezik materinski.[34]
Na popisu2011. se 36,967% ili 229.251 državljana Crne Gore izjasnilo se da im je crnogorski materinski jezik.[35]
Unatoč sustavnoj filološkoj unifikaciji koja se kroz škole provodi već stoljeće i pol, a jedno vrijeme i kroz masovnemedije, svakodnevni, živi crnogorski jezik umnogome je sačuvao svoja izvorna svojstva.
Crnogorski jezik, za razliku od drugih Južnih Slavena, ima dodatna dva fonema: mekoŠ i mekoŽ. Usprkos nekimprijedlozima, nije prihvaćena standardizacija mekogZ.
Za meko crnogorskoZ (dz) predložio je prof. Nikčević grafem3, no tajglas i grafem nije standardiziran (primjeri uporabe fonema3 u crnogorskom jeziku:зavala, зera, зanovijetati, biзin, зinзula, зamantati, bronзin).[36]
Primjeri uporabe fonemaŚ u crnogorskom jeziku:śutra, śever, śeme, ośetiti, śediti, śekirati, śerav, pośekotina, Miśa (nadimak)
Primjeri uporabe fonemaŹ u crnogorskom jeziku:iźutra, źenica, iźede, iźelica, iźljeći, Źaga (nadimak).
Crnogorski jezikoslovacBranko L. Šoć je2002. tiskao knjiguRomanizmi i grecizmi u crnogorskom jeziku: kontinentalni dio Crne Gore[38] ,u nakladi Centralne narodne biblioteke "Đurađ Crnojević", u kojoj je identificirao preko 5000 riječi i izraza stranoga podrijetla u suvremenome crnogorskom jeziku s objašnjenjima i etimologijom.
Crnogorski vladar i pjesnikPetar II. Petrović Njegoš sredinom 19. stoljeća u svojim književnim i epistolarnim radovima koristio je riječi koje su u uporabi u hrvatskom jeziku, poputtko, tisuća, zrcalo, zrak, vrag, pirun itd.
Leksik crnogorskog jezika, osim specifičnih glasova, obilježava i mnogo tzv. predslavenskiharhaizama, te prihvaćenihturcizama italijanizama. Glede jezičnog suodnosa s hrvatskim jezikom, nedvojbena je bliskost s čakavskim narječjem uIstri, odnosno s govorima južnodalmatinskih otoka (Lastovo), te u nekim slučajevima skajkavskim. Također, postoje sličnosti sdubrovačkim govorom.
"U tradicionalnom crnogorskom društvu, u doba nekodificirane norme crnogorskog književnog i govornog jezika do nametnute kodifikacije tzv. srpskog ili srpsko-hrvatskog jezika postojala je zajednička jezgra i sloj crnogorskog i hrvatskog jezika... Sve vladike – gospodariPetrovići i onodobni Crnogorci u unutarnjoj i vanjskoj komunikaciji upotrebljavali su leksik i sintaksu koja je danas karakteristična za hrvatski jezik.".[39] Tvorba budućeg vremena je najčešće kao u hrvatskom, kao i uporabainfinitiva.[39]
UPeroju, gdje se nalazi mala skupina etničkih Crnogoraca, stoljećima se očuvala posebna crnogorska štokavština (zetsko-južnosandžačkog dijalekta).[40]
24. siječnja2008. je crnogorska Vlada na prijedlog svog Ministarstva prosvjete i znanosti donijela Odluku o stvaranju Vijeća za standardiziranje crnogorskog jezika (crnogorski:Savjeta za standardizaciju crnogorskog jezika). Za čelnu osobu su postavili predsjednikaMatice crnogorske, književnikaBranka Banjevića.[41]
ČlanoviSavjeta za kodifikaciju crnogorskog jezika bili su: književnik i predsjednik Matice crnogorske Branko Banjević, dr. Rajka Glušica (Filozofski fakultet uNikšiću), književni kritičar Milorad Stojović, književnik i akademikMirko Kovač, književnik i akademik Mladen Lompar, književni kritičar Rajko Cerović, književnik i akademik Čedo Vuković, književnik i akademik Zuvdija Hodžić, dr. Milenko Perović (Filozofski fakultet uNovom Sadu), dr. Zorica Radulović (Filozofski fakultet u Nikšiću), dr. Tatjana Bečanović (Filozofski fakultet u Nikšiću), dr. Igor Lakić (dekan Instituta za strane jezike uPodgorici) i dr. Adnan Čirgić (Filozofski fakultet u Nikšiću).[42]
Stručnu pomoć standardiziranju crnogorskog jezika dali su i hrvatski jezikoslovac dr.Josip Silić iukrajinska jezikoslovka dr. Ljudmila Vasiljeva.
Jezikoslovac crnogorskog porijekla, Danilo Vušović, u svojoj jedoktorskoj disertacijiPrilozi proučavanju Njegoševa jezika1930. tvrdio daGorski vijenac ima "pokrajinski" i/ili "dijalektički" rang. No, takve tvrdnje teško je zasnovati na činjenicama. Primjerice, sam je jezikoslovac Vušović u istom radu identificirao čak 340 značajnijih osobina u Njegoševom jeziku koje su "van norme"srpskoga pravopisa.[43]
Vlada Crne Gore2003. u školske je programe uvelamaternji jezik koji se navodi kao "crnogorski, srpski, bošnjački, odnosno hrvatski jezik". Albanski jezik se uči u općinama koje naseljava albansko stanovništvo.
Od2011. promijenjen je naziv predmetamaternji jezik, pa se u crnogorskim školama izučava predmet:Crnogorski – srpski, bosanski i hrvatski jezik i književnost.
Norma i kodifikacija crnogorskog jezika, Cetinje2005. (zbornik)
Tekuća crnogorska istoriografija i povijesna leksikografija, Cetinje2007. (zbornik)
Vojislav P. Nikčević,Štokavski dijasistem – norma i kodifikacija, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje,2004.
Milorad Nikčević,Ogledi, studije, susreti. Apologetika crnogorskoga jezika, Hrvatsko-crnogorsko društvo prijateljstva „Croatica – Montenegrina“ & Crnogorsko kulturno društvo „Montenegro – Montenegrina“ & Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Osijek2004.
Milorad Nikčević & saradnici,Perojski kulturnopovijesni mozaik. Povijesno-kulturni presjek crnogorske enklave u Istri, Hrvatsko-crnogorsko društvo prijateljstva „Croatica – Montenegrina“ & Crnogorsko kulturno društvo „Montenegro – Montenegrina“ & Institut za crnogorski jezik i jezikoslovljeOsijek – Podgorica2005.
Žarko L. Đurović,Bard crnogorskoga jezika, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje2005.
Krsto Pižurica,Vojislav P. Nikčević kao njegošolog, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje2006.
Vojislav P. Nikčević,Jezičke i književne teme, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje2006.
Vojislav P. Nikčević,Atentat na Gorski vijenac, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje2006.
Milorad Nikčević,Komparativna filološka odmjeravanja, Hrvatsko-crnogorsko društvo prijateljstva „Croatica – Montenegrina“ & Crnogorsko kulturno društvo „Montenegro – Montenegrina“ & Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Cetinje – Osijek2006.
Adnan Čirgić,Jezički neprebol, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje2007.
Adnan Čirgić,Rječnik govora podgoričkih muslimana – karakteristična leksika, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje2007.
Milorad Nikčević & Jakov Sabljić,Najnoviji glasovi crnogorske proze. Književnoteorijski i izborni pregled, Hrvatsko-crnogorsko društvo prijateljstva „Croatica – Montenegrina“ & Crnogorsko kulturno društvo „Montenegro – Montenegrina“ & Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Osijek – Cetinje2007.
Adnan Čirgić,Govor podgoričkih muslimana – sinhrona i dijahrona perspektiva, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje „Vojislav P. Nikčević“, Cetinje2007.
Skupina autora,Stoljetni hrvatski i crnogorski književni i jezični identiteti, Hrvatsko-crnogorsko društvo prijateljstva „Croatica – Montenegrina“ & Crnogorsko kulturno društvo „Montenegro – Montenegrina“ & Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje – Osijek2008.
KnjižniceFilozofskog fakultetu Sveučilišta u Zagrebu imaju sljedeće knjige na temu crnogorskoga jezika, te njegovog oblikovanja kroz književno-teorijska i povijesna razmatranja:
Nikčević, Vojislav P.,Jezikoslovne studije,Cetinje, Centralna narodna biblioteka Republike Crne Gore "Đurđe Crnojević",2004., 522 str.
Nikčević, Milorad,Ogledi, studije, susreti:apologetika crnogorskoga jezika, Osijek, Hrvatsko-crnogorsko društvo prijateljstva Croatica-Montenegrina RH, Crnogorsko kulturno društvo Montenegro-Montenegrina Osijek, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Cetinje,2004., 235 str.
Nikčević, Milorad,Filološke studije:interkulturalni kontekst, Podgorica, GEOS; Cetinje, Crnogorsko-hrvatsko prijateljsko društvo Ivan Mažuranić,2002., 270 str. (Nakladnička cjelina:Biblioteka Crnogorsko kulturno nasljeđe ; knj. 1)
Nikčević, Vojislav P.,Kroatističke studije, Zagreb, Erasmus naklada,2002., 508 str.[45]
Krajem2009. jedna crnogorska tvrtka ponudila je na prodaju prve primjerkeračunalnetipkovnice usklađene s pravopisom crnogorskoga jezikaCHERY G83-6928LUNMN-2.[46]
Na državnomFilološkom fakultetu uNikšiću ustanovljen je2008. godine četvorogodišnji studijCrnogorski jezik i južnoslavenske književnosti – osnovni akademski studij na kojem se izučavanju:
Suvremeni crnogorski jezik (standardizacija ipravopis)
U nazočnosti rukovoditelja Filološkoga fakulteta u Nikšiću, prvi diplomiraniprofesori crnogorskoga jezika promaknuti su17. listopada2012. godine, i to:
Godišnje se u prosjeku u jednoj generaciji školuje oko 35 profesora crnogorskoga jezika.
Prvu doktorsku tezu na Odsjeku za crnogorski jezik Filološkog fakulteta u Nikšiću obranila je rujna 2013. Marina Krstajić; naslov njezine disertacije jeJezik i stil lirske narodne poezije Crne Gore.[49]
Fakultet za crnogorski jezik i književnost u Cetinju
Ravnatelj nekadašnjeg podgoričkogInstituta za crnogorski jezik i književnostAdnan Čirgić (rođen1980. godine) prvi je doktor crnogorskog jezika. Čirgić je svoju doktorsku disertaciju na temu „Govor podgoričkih muslimana“, obranio potkraj2007. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Osijeku.[51]
↑Koprivica, P.,Crnogorski službeni jezik u Malom Iđošu // Politika Online, 8. prosinca 2010., Beograd : Politika novine i magazini d.o.o., pristupljeno 17. veljače 2012.
↑Državni zavod za statistiku RH Popis stanovništva u RH 2011. – stanovništvo prema materinskom jeziku, po gradovima/općinama
↑pretisak: Govor izrečen u saborskoj sjednici dne 16. veljače 1898. prigodom adresne razprave od zastupnika dra Ante Trumbića, Kolo Matice hrvatske, 1 (149) 1991., br.1-2, str. 200-201
↑Geršković, Leon; Đokić, Aleksandar; Ivanović, Branislav; Marković, Mileta; Misajlovski, Vasko; Šinkovec, Borut; Petković, Svetomir; Milinić, Obrad; Stanojević, Novak; Kršul, Ivan.Ustavi i ustavni zakoni : tekstovi Ustava i ustavnih zakona : osnovne karakteristike novog ustavnog sistema<meta /> (Informatorovi priručnici), knj. 1. i 2., Informator, Zagreb, 1974.,str. 571.
»U tim je odredbama utvrđeno da je u SR Crnoj Gori u službenoj upotrebi srpskohrvatski jezik ijekavskog izgovora i da su ravnopravna oba pisma – ćirilica i latinica.«
(Geršković (et al.), 1974., 571.)
↑Božo Bulatović: Crnogorski ante portas, CKL, br.53/2003.
