Naraste do 40 m. Krošnja je jajasta, a u starijoj dobi i na kamenitomtlu široko zaobljena ili kišobranasta, gotovo vodoravno zaravnjenog vrha.Kora je debla tamno-siva i izbraždena. U starijoj dobi je duboko raspucala na nepravilne izdužene ploče. Debela je i do 10 cm.Pupovi su smolasti, okruglasti, u pršljenovima, prekriveni tankim sivim ljuskicama. Dugi su 1 do 2 cm. Cvjetovi su jednospolni. Muški cvjetovi su žućkasti, oko 2 cm dugi, u grupama. Ženski su cvjetovi pojedinačni. Cvjeta u svibnju.Iglice su tvrde, blago povijene, tamno-zelene, 8-15 cm duge, 1.5 - 2 mm debele, naglo ušiljenog žućkasta vrha. Nalaze se u bjelkastom, oko 1 cm dugom rukavcu, po 2 usvežnju.Češeri su simetrični, 5-8 cm dugi i do 4 cm debeli, žuto-smeđi, dozrijevaju u 3. godini. Češerne su ljuske odrvenjene, odozdo čađavo crne. Zriju druge godine, a otvaraju se u proljeće treće godine. Razmnožava se sjemenom.Sjeme klije sa 6-10, većinom 8 supaka. Sivosmeđe je boje, dugo 5-7 mm, široko oko 4 mm, s oko 2 cm dugim krilcem. Jedankilogramsjemena sadrži oko 53 000 sjemenki, čija je klijavost preko 80%. Imakorijensku mrežu sa žilom srčanicom. Korijenje prodire između kamenja i poboljšava uvjete za ostale vrste.Drvo obilujesmolom. Ima veliku bjeliku, a razmjerno malu srž.
Naseljava kserotermna staništa, pretežno navapnencu,dolomitu iserpentinu, većinom na toplijim ekspozicijama, brdskog i gorskog pojasa. Tvori čiste ili miješanesastojine.
Rasporstranjen je u srednjoj i južnojEuropi i zapadnojAziji.
Vrsta je polusvijetla, može podnijeti postranu zasjenu obližnjeg drveća. Pomladak treba dostasvjetla za razvoj, ipak podnosi više zasjene od pomlatkaobičnog bora. Što je sastojina kvalitetnija, zahtjevi za svjetlom su manji. Otporan je nasušu te dobro podnosimraz. Umjereno je osjetljiv nazimske studeni. Nije osjetljiv nadim, tvorničku prašinu i štetneplinove pa je pogodan za osnivanje zelenih površina u blizini industrijskih središta. Vrlo je značajan zapošumljavanje, jer je skroman u zahtjevima navodu i svojstva tla. Popravlja tlo, podnosi sušu, žegu iburu. Živi do 500 godina.
Vrsta je podijeljena na dvije podvrste, a svaka se dalje dijeli na tri varijeteta.[2][3]Neki znanstveni autoriteti (npr.Flora Europaea) neke varijetete nazivaju podvrstama, ali to je više tradicionalna, a ne čisto taksonomska podjela, jer su razlike između taksona male.[4]
Podvrste:
P. nigra subsp.nigra, odAustrije, sjeveroistočne i središnje!Italije na zapadu doKrima iTurske na istoku. Iglice su čvrste, krute, promjera 1,5–2 mm, s 3–6 slojeva debljine zidanih hipodermalnih stanica.
P. nigra subsp.nigra var.nigra (sin.Pinus nigra var.austriaca,Pinus nigra subsp.dalmatica) (Austrijski bor): Austrija,Balkan (osim južneGrčke).
P. nigra subsp.nigra var.caramanica (Turski crni bor): Turska,Cipar, južna Grčka
P. nigra subsp.nigra var.italica (Talijanski crni bor): središnja Italija (Villetta Barrea,NP Abruzzo)
P. nigra subsp.nigra var.pallasiana (sin.Pinus nigra subsp.pallasiana) (Krimski bor): Krim, Cipar.
P. nigra subsp.salzmannii, za krajnjem zapadu, od južne Italije do južneFrancuske,Španjolske i sjeverneAfrike. Iglice su vitke, fleksibilnije, promjera 0,8–1,5 mm, s 1–2 sloja tankoslojnih hipodermalnih stanica.
P. nigra subsp.salzmannii var.salzmannii (Pirinejske bor):Pirineji, Južna Francuska, sjeverna Španjolska
P. nigra subsp.salzmannii var.corsicana (sin.Pinus nigra subsp.laricio,Pinus nigra var.maritima) (Korzikanski bor):Korzika,Sicilija, južna Italija.
P. nigra subsp.salzmannii var.mauretanica (Atlaški crni bor):Maroko,Alžir.
UHrvatskoj rastuPinus nigra var. austriaca – austrijski crni bor iPinus nigra var. dalmatica – dalmatinski crni bor (Vidova gora naBraču, viši predjeliHvara iPelješca). Postoje i krimski, kalbrijski, balkanski, zlatiborski varijeteti crnog bora.
