IlustracijaCrne Smrti. "The Chronicles of Gilles Li Muisis" (1272-1352), abbot of the monastery of St. Martin of the Righteous. Bibliothèque royale de Belgique, MS 13076-77, f. 24v.Širenje kuge u Europi sredinom 14. stoljeća
Dobakuge (Crna Smrt iliCrna kuga) naziv je za period jedne od najrazoritijihpandemija u povijesti čovječanstva. Započevši u jugozapadnojAziji proširila se uEuropu kasnih1340-ih kada je došlo do vrhunca pandemija i gdje je (mnogo kasnije, u 18. st) i dobila imeCrna Smrt (lat.mors atra). Konačan broj smrti koje je ta pandemija izazvala diljem svijeta procjenjuje se na oko 75 milijuna ljudi, odnosno oko polovice tadašnjegstanovništva Europe. Naravno, demografski gubici ove pandemije nisu svuda bili jednaki jer je bolest odnosila više života u zajednicama s većim protokom ljudi i robe. Nakon 1353. zabilježeno je slabljenje i povlačenje pandemije.
Vjeruje se da se ista bolest vraćala u Europu svake generacije s različitim stupnjevima intenziteta i smrtonosnosti sve do1700-ih. Značajnija daljnja izbijanja uključujuTalijansku kugu (1629. –1631.),Veliku londonsku kugu (1665. –1666.),Veliku bečku kugu (1679.),Veliku marseillsku kugu (1720. –1722.) i1771.kugu uMoskvi. Porijeklo bolesti je kontroverzno, no njezin se smrtonosni oblik povukao iz Europe u18. stoljeću.
Doba kuge imalo je drastičan utjecaj na europsku populaciju, nepovratno izmijenivši socijalnu strukturu Europe. Također je pogodilo iKatoličku Crkvu, koja je kao nadmoćna vjerska institucija bila u prevlasti u to doba, što je rezultiralo progonom manjina kao što su biliŽidovi,Muslimani, stranci, prosjaci igubavci. Stalna životna opasnost često je ljude dovodila do ludila, tjerajući ih da žive za trenutak, kao što jeGiovanni Boccaccio ilustrirao uDekameronu (1353.).
Prvobitan događaj četrnaestog stoljeća nazvan je 'Velika Smrt' sa stranepisaca koji su bili suvremenici tog doba, a kasnije je postao poznat pod nazivom 'Crna smrt'. Popularno se smatralo da je naziv potekao od pogađajućeg simptoma bolesti (akralnenekroze) pri kojem jekoža bolesnika pocrnila zbog podkožnog krvarenja. Ipak, naziv se odnosio na figurativno značenjecrnog (mračno, turobno, užasno).
Zbog toga što su bolest karakterizirali buboni (povećanilimfni čvorovi), kao i u Azijskoj bubonskoj kugi u kasnom19. stoljeću, znanstvenici i povjesničari na početku20. stoljeća pretpostavljali su da je to ista bolest koju uzrokuje bacilYersinia pestis a prenoseinsekti uz pomoćživotinja poputcrnog štakora (Rattus rattus). Ipak, ta je tvrdnja postala upitna nakon što se saznalo da su buboni prisutni kod mnogih drugih bolesti.
