Ima nekoliko teorija o podrijetlu imena. Jedna tvrdi da je riječ Cipar nastala od grčke riječi začempres (lat: Cupressus sempervirens), κυπάρισσος kypárissos. Druga tvrdi da dolazi od grčke riječi zakanu (Lawsonia alba), κύπρος (kýpros). U novije vrijeme pojavila se i tvrdnja da ime potječe od latinske frazeaes Cyprium (mjed s Cipra), što se odnosi nabakar, i što je kasnije evoluiralo uCuprum. Naime, uantičko doba Cipar je bio poznat kao jedno od većih nalazišta bakra naSredozemlju. Tako je latinsko imekemijskog elementa bakra (Cuprum) dobilo ime po nepravilnom čitanju naziva ovog otoka.
Prva arheološka nalazišta na Cipru datiraju izneolitika (6000. – 3000. pr. Kr.). Najstarije nalazište je Aetokremnos na poluotokuAkrotiri. Najvažnije nalazište jeKhirokitia (jedno od najstarijih naselja na svijetu) prema kojoj je dobila ime khirokitijska pretkeramička neolitska kultura (karakteriziraju ju okrugle kućetolosi). Vrlo su razvijene kulturebrončanog doba (tada se je na Cipru kopaobakar koji je postao glavna sirovina otoka i prema kojem je Cipar dobio ime). Postoje i nalazištamikenske kulture.
Tijekom britanske uprave jača nacionalna svijest ciparskih Grka te se javljaju želje za pripajanjem CipraGrčkoj. Politika s takvim ciljem se nazivaenosis. Osnovana je organizacijaEOKA (nacionalna organizacija ciparskih boraca) koja je pokrenula terorističku kampanju protiv britanske uprave.
1960. je Cipar stekaonezavisnost. Prvi predsjednik je bioMakarios III., arhiepiskop Ciparske pravoslavne crkve. On je nastojao smiriti napetosti između ciparskih Grka (koji žele enosis) i Turaka (koji su protiv) te se protivi ujedinjenju s Grčkom. To se nije svidjelo nacionalistima iz EOKA te su1970. izveli državni udar. Novi predsjednik je postao vođa EOKAGeorgios Grivas koji podržava enosis.1974. je Grivas umro, te se vratio Makarios. Njega je ubrzo svrgnuo Nikos Sampson. Turci su se prestrašili mogućeg ujedinjenja s Grčkom, te je Turska 1974.izvršila invaziju na sjever otoka. Sampson je napustio mjesto predsjednika, te ga je naslijedioGlafkos Clerides. Do kraja godine se je ponovo vratio Makarios.
U geološkom i geotektonskom pogledu Cipar predstavlja dioMale Azije, koji se u prošlosti odvojio. Uklimatskom ivegetacijskom smislu ovaj je otok smješten u sjevernom umjerenom pojasu.
Sprometnog gledišta ima više nego povoljan položaj. Ova zemlja se nalazi između Istoka i Zapada, pa je pri prijelazu između istih gotovo nezaobilazna stanica. Za Cipar se često kaže da je najistočnija zapadna zemlja. S obzirom na to da se nalazi 64km južno odTurske, 97 km zapadno odSirije, te 439 km sjeverno odSueskog kanala, skoro svaki brod koji prolazi ovuda i ide dalje na istok, i obrnuto, zaustavlja se u nekoj od ciparskih luka. Više od 1.000 stranih brodova danas plovi svjetskim morima podciparskom zastavom. Osim brodskog, Cipar je važna stanica i za avionski promet. Mnogi avioni koji lete sa zapada naBliski istok, pa i dalje, slijeću prvo uzračne luke uLarnaki iPafosu (češće Larnaki). Glavni gradNikozija nema zračnu luku. Zračna luka u Larnaki je moderna i odgovara svim svjetskim standardima. S nje polijećuzrakoplovi, kako za sve većeeuropske gradove (Frankfurt,London,Pariz,Rim,Amsterdam i dr.), tako i za mnoga odredišta na Bliskom istoku i zemljamaPerzijskog zaljeva.
Što se tiče povijesnog ipolitičkog položaja, koliko god on bio povoljan, toliko se nepovoljno odrazio na ovaj otok. Svaka veća sila koja se pojavila na Mediteranu nije ga mogla promašiti, upravo zbog tog povoljnog položaja. Pa su tako vlast nad njim izmenjali:Feničani,Grci,Egipćani,Perzijanci,Rimljani,Bizantijci,Arapi,Britanci,Francuzi,Mleci,Osmanlije, opet Britanci, sve do "relativne" nezavisnosti. Relativne jer Cipari dan danas više zavisi od velikih sila i susjeda (prije svegaGrčke,Turske, Velike Britanije,SAD-a iEU), a manje sam od sebe. Dakle, sve važnije političke odluke se donose prvo na relacijiAtena –Ankara, pa se tek onda pitaju ciparske vođe, koji uglavnom samo potvrde te odluke.
S obzirom na to da je Cipar tipični sredozemni otok, onda je logično zaključiti i da ima tipičnu sredozemnu klimu. Cipar je inače najtopliji otok Sredozemlja, a s oko 340 sunčanih dana godišnje, ovo je najsunčanija zemlja u ovom dijelu svijeta. Klimatske odlike nisu iste na svim dijelovima otoka. U unutrašnjosti je, te s povećanjem nadmorske visine ta sredozemna klima nešto izmijenjena, iako se radi o malom prostoru. Glavni čimbenik klime koji uzrokuje ove izmjene je pravac pružanja planinaTroodos iBaşparmak, koji idu paralelno sobalom te zatvaraju unutrašnjost otoka. Posljedica toga je da unutrašnjost ima toplijaljeta, hladnijezime, te manju količinuoborina od priobalja.
Cipar se proteže na nešto više od 9000 km². Na toj relativno maloj površini može se primijetiti kompleksnost prirodno-zemljopisnih osobina, koja se ne bi očekivala na ovako malom području. Otok je izdužen u pravcu zapad-istok. Dužina otoka u pravcu zapad-istok je 224 km, a sjever-jug (najveća dužina) je 121 km. Dužina obalnog pojasa je 648 km. Izdvaja se nekolikopoluotoka od kojih je najvećeKarpas na sjeveroistoku otoka. Između poluotoka irtova postoji nekoliko zaljeva koji su uglavnom dobili imena po lukama koje su smještene u njima (Famagusta,Larnaka,Akrotiri,Episkopi,Morphu i dr.). Osim glavnog otoka, drugi veći otoci ne postoje.
Središnjim i južnim dijelom otoka dominira planinaTroodos s najvišim vrhom Cipra Olympus (1,953 m). Na planini postoje znamenitepravoslavne crkve (nazvane obojene crkve) imanastiri (najznačajniji je manastir Kykkos) koji su upisani na listu svjetske baštineUNESCO-a. Sjevernom obalom se pruža planina Kyrenia. Zapadni dio planine se naziva grč. Pentadaktylos, tur. Başparmak (pet prstiju). Između planina je središnja nizina Mesaoria koja je poljoprivredno središte.
Nikozija, glavni gradGranica između grčkog i turskog dijela Cipra, u Nikoziji, pogled s grčke strane
Glavni politički problem otoka je podjela na grčki i turski dio. U ovih tridesetak godina, od podjele do danas nije učinjen skoro ni jedan korak prema ponovnom ujedinjenju, iako je u interesu i jednih i drugih ujedinjenje.Grcima jer bi se vratili živjeti na čitavom otoku, gdje su prije podjele i bili, aTurcima da bi izašli iz izolacije. Ipak Turci su na otoku pod neprekidnom kontrolom vojske, tako da je njihov politički angažman ograničen. Bilo je nekih pokušaja pregovora, ali ni jedna strana nije odstupala od svojih zahtjeva. Turci traže konfederalnu zajednicu, dok Grci traže sasvim suprotno - unitarističku državu. Dakle, želje ima, ali vizije se potpuno razlikuju. Najozbiljniji pokušaj za ujedinjenje bio je2004., a sastavio ga je generalni tajnikUN-aKofi Annan. Da se prihvatio taj plan cijeli otok bi ušao u EU, a a ovako je samo južni (grčki) dio. Grčki političari su procijenili da sporazum više odgovara turskoj strani pa su ga odbacili, i to jer plan nije omogućavao povratak svih grčkih izbjeglica, kao ni povratak svog zemljišta koje im je prije pripadalo, te što bi Turci dobili previše mjesta u organima vlasti. Plan nije uključivao ni nestanak britanskih baza s otoka. Tako je na referendumu na grčkom dijelu otoka 75% građana odbilo sporazum. Iako je plan prihvatilo 64% građanaSjevernog Cipra, on nije prošao, i uEU jede facto ušao samo južni dio, iako se službeno i Sjeverni Cipar računa kao dio Republike Cipar pa samim tim i kao dio EU. Veliki problem ujedinjenju otoka je stalna prisutnost 50.000 turskih vojnika na jednom malom teritoriju.
Etnička struktura stanovništva je sljedeća: 78% Grci, 18% Turci i 4% ostale etničke grupe. Gotovo svi, i Turci i Grci, žive na svom dijelu otoka. 40% Grka su izbjeglice u svojoj državi.
Na Cipru ima mnogo manjinskih naroda, a ovaj podatak od 4% nije do kraja relevantan, jer njihov broj iz godine u godinu raste, a ima i dosta neprijavljenih ljudi, kao i oni koji su ovdje na privremenom radu ili nešto dužem turističkom odmoru. Dvije "autohtone" manjine koje žive ovdje duže vrijeme suArmenci iMaroniti, dok su u novije vrijeme Cipar naselile i druge etničke grupe, poputEngleza,Nijemaca,Rusa,Židova,Južnih Slavena (najvišeSrba) i dr. Ipak, ogromna većina ovih stanovnika živi u Republici Cipar, a izuzetak je jedino jedan brojMaronita iKurda koji žive u Sjevernom Cipru.
1)Značajan dio teritorija se nalazi uAziji2)Nije član UN-a. Priznalo ga je 97 od 193 država članica UN-a (do kraja 2020.), 22 od 27 zemalja EU.3)U potpunosti u Aziji, ali ima društvene i političke veze s Europom4)Posjeduje zavisne ili slične teritorije izvan Europe5)Priznata od strane više članica UN-a, uključujućiRusku Federaciju
.svg)
