 | |
 | |
Cimeditin | |
| Sustavno (IUPAC) ime | |
| 1-cijano-2-metil-3-[2-[(5-metil-1H-imidazol-4-il) metilsulfanil]ethil]gvanidin | |
| Identifikatori | |
| CAS broj | 51481-61-9 |
| ATK kôd | A02BA01 |
| PubChem | 2756 |
| DrugBank | APRD00568 |
| Kemijski podaci | |
| Kemijska Formula | C10H16N6S |
| Mol. masa | 252.34 g/mol |
| Farmakokinetski podaci | |
| Bioraspoloživost | 60–70% |
| Vezanje na proteine plazme | 15–20% |
| Metabolizam | Jetra, CYP3A4 |
| Vrijeme polueliminacije | 2 sata |
| Eliminacija | bubrezi |
| Farmakoinformacijski podaci | |
| Trudnoća - kategorija | B |
| Registriran u RH? | Da |
| Trgovački nazivi u RH | Belomet |
| Status | Bez recepta |
| Način primjene | oralno (tablete) |
Cimetidin jeH2 blokator, antagonist histaminskih receptora koji brzo zaustavlja lučenje želučane kiseline ipepsina iz želučane sluznice. Kada se sedamdesetih godina prošlog stoljeća pojavio bio je prava senzacija, prvi lijek koji je učinkovito liječiopeptički ulkus, učinkovitije nego bilo koji lijek do tada. Cimetidin blokira H2 receptore uzrokujući pad lučenjaHCl, povisujepH želuca i tako omogućava da se nadražena ili oštećena sluznica želuca obnovi. Cimetidin je u odnosu na drugeH2 blokatore relativno toksičniji, može oštetitijetru ibubrege, narušitikrvnu sliku, a mogući su i poremećaju rada srca. Stoga cimetidin danas sve više ustupa mjesto novijim i manje toksičnim lijekovima kao što jeranitidin.
Cimetidin je reverzibilni, kompetitivni antagonist vezanjahistamina na H2 receptore. Visoko je selektivan i ne utječe na aktivnost H1 receptora ili na receptore ostalih autakoidnih hormona. Jakost blokiranja lučenja želučane kiseline uzrokovano histaminom ili nekim drugim H2 agonistom ovisi o dozi cimetidina - stupanj inhibicije korespondira s plazmatskom koncentracijom cimetidina u širokom području. Osim toga, cimetidin blokira lučenje želučane kiseline uzrokovao agonistimamuskarina iligastrina, iako taj učinak nije uvijek kompletan. Ovakav višestruki inhibitorni učinak nije rezultat nespecifičnih djelovanja na receptorehistamina,muskarina iligastrina, - takav učinak upućuje na to da aktiviranje muskarinskih i gastrinskih receptora rabehistamin kao krajnji, zajednički medijator. Štoviše, histaminergična stimulacija parijetalnih stanica želuca važna je za pojačavanje signala koje pokrećuacetilkolin igastrin kada djeluju svaki na svoj receptor. Svojstvo cimetidina da blokira ihistamin igastrin iacetilkolin čini ga potentnim inhibitorom svih faza lučenja želučane kiseline. Stoga cimetidin blokira lučenje želučane kiseline i tijekom gladovanja i tijekom noći, a također i lučenje želučane kiseline izazvano hranom, asocijacijom na hranu, rastezanjem želuca,inzulinom ilikofeinom. Cimetidin smanjuje i volumen želučanog soka i njegovu kiselost. Lučenje pepsina općenito pada paralelno sa smanjenjem volumena želučanog soka. Lučenje intrinzičnog faktora je također smanjeno, ali apsorpcijavitamina B12, s obzirom na to da se intrinzični faktor i inače luči u suvišku, adekvatna je i tijekom dužeg perioda liječenja cimetidinom. Koncentracijagastrina u plazmi nije znatnije poremećena, štoviše, nešto je povećana putem negativne povratne sprege zbog smanjene kiselosti želuca.
Cimetidin se brzi i potpuno apsorbira, utjecaj hrane ili antacida je malen. Najviša koncentracija cimetidina u plazmi dostiže se nakon 1 do 2 sata. Ujetri se cimetidin biotransformira rezultirajući u bioraspoloživosti cimetidina od 60%. Poluvrijeme eliminacije iznosi 2 do 3 sata. Eliminacije ide uglavnom prekobubrega, 60% cimetidina se luči u urin nepromijenjeno, a ostalo su oksidacijski metaboliti cimetidina. Male količine cimetidina mogu se pronaći u fecesu.
Cimetidin se primjenjuje za liječenje:
Kod pacijenata s oštećenjem bubrežne funkcije doza cimetidina bi trebala biti smanjena ovisno oklirensu kreatinina.Hemodijaliza uspješno uklanja cimetidin, ali ne i peritonealnadijaliza. Praćenje dugoročnog učinka cimetidina tijekom više od 15 godina, kao i šestogodišnja klinička istraživanja kontinuirane primjene cimetidina nisu pokazale neočekivane nuspojave. Ipak, sigurnost dugoročne terapije cimetidinom nije u potpunosti ustanovljena i pacijenti na dugoročnoj terapiji trebali bi biti posebno nadgledani. Prije početka terapije želučanih ulkusa cimetidinom mora se isključiti eventualna prisutnostmalignog procesa putem, ako je moguće,endoskopije ibiopsije, zbog toga što cimetidin može maskirati simptome tumora želuca. Moralo bi se biti svjesno posljedica eventualne pogrešne dijagnoze pogotovo kod sredovječnih pacijenata ili starijih.
Cimetidin može produžiti eliminaciju lijekova koji se oksidativno metaboliziraju u jetri. Naime, cimetidin se metabolizira prekocitokroma P-450. Iako se interakcije između cimetidina i određenog broja lijekova kao što sudiazepam ipropranolol jasno dokazane, klinički značaj imaju samo interakcije s oralnimantitromboticima,fenitoinom,teofilinom i intravenskimlidokainom. Preporuča se pomno nadzirati pacijente koji uzimaju cimetidin i oralneantitrombotike ilifenitoin i po potrebi smanjiti doze spomenutih lijekova ako to bude potrebno. Također, treba imati na umu da cimetidin može pojačati smanjenje broja krvnih stanica uzrokovano određenim lijekova ili bolesnim stanjima.
Iako ispitivanja na životinjama i klinička praksa nisu otkrile nikakvu opasnost primjene cimetidina tijekom trudnoće i dojenja, i pretklinička i klinička ispitivanja su pokazala da cimetidin prolazi krozplacentu i da se izlučuje u majčinom mlijeku. Uporabu cimetidina tijekom trudnoće i dojenja trebalo bi izbjeći osim ako je definitivno nužno.
Maksimalna dnevna doza iznosi 2400 mg. Kod pacijenata s poremećajem bubrežne funkcije doza mora biti smanjena.
U pacijenata sulkusom na dvanaesniku ili benignim želučanimulkusom, preporuča se jednokratna dnevna doza od 800 mg prije spavanja. Inače, uobičajeno doziranje jest 400 mg dnevno, ujutro i navečer. Ostali učinkoviti sistemi doziranja jesu: 200 mg tri puta dnevno uz obrok te dodatnih 400 mg prije spavanja (ukupno 1000 mg), a ako takav režim doziranja nije učinkovit, primjenjuje se 400 mg uz svaki od tri obroka te još 400 mg prije spavanja (ukupno 1600 mg dnevno).Početno liječenje bi trebalo trajati najmanje 4 tjedna (6 tjedana za benigni čir želuca), 8 tjedana zaulkus uzrokovan kontinuiranom primjenom nesteroidnihantireumatika iako sami simptomi obično ranije nestaju. Većinaulkusa zacjeljuje tijekom toga razdoblja terapije, ali u nekim slučajevima potrebno je i daljnje liječenje da bi došlo do potpunog izlječenja. Liječenje se može nastaviti i tijekom duljeg perioda kod onih pacijenata kojima smanjenje kiselosti želučanog soka donosi znatnu zdravstvenu korist, a doza se može smanjivati dokle god pacijent reagira na liječenje, primjerice jednokratna doza od 400 mg prije spavanja ili 400 mg ujutro i navečer.Kod pacijenata koji su dobro reagirali na inicijalnu terapiju benignog peptičkogulkusa recidiv se prevenira jednodnevnom dozom od 400 mg prije spavanja ili s 400 mg ujutro i prije spavanja.Kod liječenjaGERB-a, primjenjuje se 400 mg četiri puta dnevno, uz obroke i prije spavanja tijekom četiri ili osam tjedana.Kod pacijenata s vrlo jakom sekrecijom želučane kiseline (npr.Zollinger Ellisonov sindrom) neophodna je doza od 400 mg ili povećanje doze po potrebi. Za prevenciju krvarenja zbog stres ulceracija kod posebno teških pacijenata primjenjuju se doze od 200 do 400 mg svakih 4 do 6 sati. U pacijenata s rizikom od Mendelsonovog sindroma daje se doza od 400 mg cimetidina 90 do 120 minuta prije uvođenja u opću anesteziju, a kod porodilja na početku poroda. Doza od 400 mg se ponavlja svakih 4 sata dok god postoji rizik s tim da treba imati na unu da je maksimalna dnevna doza 2400 mg. Kod sindroma kratkog crijeva (koji se može javiti nakon kirurškog liječenjaCrohnove bolesti), uobičajena doza ovisi o individualnom reagiranju na terapiju. Za smanjenje degradacije suplemenata pankreatičnih enzima (pankreatin) primjenjuje se doza od 800 do 1600 mg (u ovisnosti o odgovoru) u 4 doze.
Iskustva u liječenju djece cimetidinom ima znatno manje nego u liječenju odraslih. Kod djece starije od 4 godine života može se primijeniti doza od 25 do 30 mg/kg tjelesne težine podijeljena u nekoliko doza tijekom dana. Doza cimetidina u djece u prvoj godini života još nije u potpunosti ustanovljena, ali smatra se da se može primijeniti 20 mg/kg tjelesne težine u nekoliko doza tijekom dana.
Akutno predoziranje s dozama do 20 g cimetidina prijavljeno je u nekoliko slučajeva no bez značajno opasnog stanja. U slučaju predoziranja primjenjuje se indukcija povraćanja ili ispiranje želuca zajedno sa simptomatskom terapijom.
Do sada je diljem svijeta cimetidinom liječeno više od 56 milijuna pacijenata, ali nuspojave nisu često bile prijavljivane. Najčešće nuspojave bile suproljev,vrtoglavica iliosip, obično blag i prolazan te osjećaj umora. Također bilo je slučajevaginekomastije, ali pokazalo se da je bila reverzibilna i povukla se nakon prestanka uzimanja cimetidina. Povremeno se može javiti reverzibilno oštećenjejetrwjetre, a rijetko se može javiti ihepatitis. Primijećena su u reverzibilna konfuzijska stanja pogotovo kod starijih teže bolesnih pacijenata (obično kod pacijenata s poremećajembubrega).Halucinacije,depresija se mogu javiti rijetko. Također, rijetko se mogu javiti trombocitopenija ileukopenija, uključujući iagranulocitozu, ali se obično povuku nakon prestanka uzimanja cimetidina. Prijavljeni su i rijetku slučajevi alergijskog vaskulitisa. Vrlo rijetko se može javitipancitopenija i aplastičnaanemija, intersticijskinefritis, akutnipankreatitis,vrućica,glavobolja,mijalgija,artralgija, sinusbradikardija,tahikardija i srčani blok. Također, vrlo su rijetki slučajevi anafilaktičkog šoka. Postoje prijavljeni i slučajevialopecije iimpotencije, ali nema dokaza uzročno-posljedične povezanosti s uzimanjem cimetidina. Prijavljeni su i izolirani slučajevi povećanja plazmatskogkreatinina ali bez kliničke značajnosti.
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
