CP-simetrija jesimetrija zakonafizike s obzirom na zajedničku promjenunaboja i parnosti odnosno zahtjev da se jednako odvijaju procesi u našemsvijetu i svijetu koji bi se dobio od njega uzastopnom primjenom prostornog zrcaljenja (P-transformacijom) i zamjenomčesticaantičesticama (C-transformacijom). Odstupanje od te simetrije (CP-narušenost) jedan je od preduvjeta za stvaranje viškamaterije premaantimateriji usvemiru, a time i preduvjet našega postojanja. CP-narušenost otkrivena je u slabim raspadima K-mezona ilikaona (J. Cronin i V. L. Fitch, 1964.), a u novije doba mjeri se i u raspadimaB-mezona.[1]
Laboratorijski identificirane subatomske čestice ili su neutralne (električnog naboja 0) ili imaju naboj koji je višekratnik elektronskoga naboja, bilo pozitivnoga (+) ili negativnoga (–) predznaka. Hadroni, čestice koje sudjeluju u jakim međudjelovanjima, imaju kvarkovsku podstrukturu. Temeljne čestice koje sudjeluju u jakom međudjelovanju jesu kvarkovi, čestice trećinskoga električnoga naboja. Sve subatomske čestice obilježava njihova međusobna apsolutna identičnost, kakva se ne susreće u makroskopskoj fizici, gdje se objekti uvijek mogu razlikovati. Subatomske čestice zadovoljavaju Fermi-Diracovu statistiku ili Bose-Einsteinovu statistiku (kvantna statistika). U prvom slučaju nazivaju sefermionima, a u drugombozonima. Sve čestice polucijeloga spina jesu fermioni, a one s cjelobrojnim spinom bozoni.
Općenito se temeljne subatomske čestice mogu podijeliti na prijenosnikesila (baždarne bozone), te na čestice tvari (leptone ikvarkove). Teorija elementarnih čestica pridružuje svakoj čestici i pripadnu nabojno konjugiranu česticu, takozvanu antičesticu. To je shvaćanje potvrđeno 1932. otkrićem pozitrona, čestice koja ima sva svojstvaelektrona, ali za razliku od njega ima pozitivnielektrični naboj. Čestica i pripadna antičestica imaju istumasu, spin i vrijeme poluraspada, ali suprotanelektrični naboj ili magnetski moment, odnosno okus (e– i e+,neutron i antineutron). Antičestica može biti identična samoj čestici, kao na primjer u slučaju neutralnogaπ-mezona (π0), dok se u slučaju neutralnogakaona čestica i antičestica razlikuju u kvarkovskom okusu (stranosti). Općenito, električki neutralne čestice mogu imati antičestice koje se od njih razlikuju u jednom od više kvarkovskih naboja, ili se razlikuju (na primjer neutrino) u smjeru vrtnje.
Kada su godfizičari vjerovali da su pronašli temeljne blokove od kojih je izgrađenapriroda, pokazalo se da i ti blokovi imaju strukturu. Tako je bilo satomima iatomskim jezgrama, a potom i sa subatomskim česticama. Danas se još uvijek uzima da suleptoni jednostavne čestice, dok je zahadrone ustanovljena kvarkovska podstruktura. Premahipotezi o kvarkovima, sva svojstva subatomskih čestica, u prvom redu njihova svojstvasimetrije, moraju proizlaziti iz svojstava samih kvarkova. Kombinacijom kvarkova mogu se teorijski dobiti svimezoni ibarioni te prilično dobro objasniti njihova svojstva. Zagonetna je bila činjenica neopažanja samih kvarkova, zatočenje (engl.confinement), koje objašnjava kvantna kromodinamika. Prema njoj, kvarkovi posjeduju dinamički naboj (boju) koji je izvor gluonâ, prijenosnikâjake sile, koji i sami posjeduju taj naboj. Gluoni imaju značajnu ulogu i u hadronima. Primjerice, najveći dio mase protona (a time i sve tvari koja nas okružuje) ima podrijetlo u gluonima kao čistoj energiji, što je uvjerljiva demonstracijaEinsteinoveekvivalencije mase i energije.