DinastijaBourbon, također iBurbonci (fra.Bourbon,špa.Borbón), jedna je od najvažnijiheuropskih vladarskihdinastija. Burbonski su kraljevi najprije vladaliNavarom iFrancuskom u16. stoljeću, a potom su početkom18. stoljeća zadobili išpanjolsko prijestolje, a vladali su i današnjom južnomItalijom (Kraljevstvo Napulja iObiju Sicilija). Osim toga članovi dinastije držali su važna vojvodstva (Parma).
Dinastija Bourbon je mlađi ogranakdinastije Capet.Ime su dobili po obiteljskomdvorcuCastrum Borboniense koji se nalazi u nekadašnjojpokrajini Bourbonnais u današnjoj središnjojFrancuskoj. Danas je na prijestolju samošpanjolska (kraljFilip VI.) iluksemburška grana dinastije Bourbon (Henri).
Poglavar francuskih Bourbonaca je Louis Alphonse, vojvoda Anjoua.
Prema nekimpovjesničarima,rodoslovlje Burbonaca seže u7. stoljeće, odHildebranda, bratafranačkog kraljaKarla Martela, dok drugi prvim poznatimpretkom imenujuAimara (Aymar, Adehmar) iz10. stoljeća. Poslijesmrti posljednjegmuškog potomkaArchambaulta VIII., njegovakćiMatilda, koja se1197. godine udala zamaršala Guya de Dampierrea, prenosi posjede ititulu na svog sinaArchambaulta IX.[1]Ženidbom Roberta od Clermonta, sina francuskog kraljaLuja IX. sBeatriceom, unukom Archambaulta IX.1272. godine, sjedinjen je najmlađi ogranak dinastije Capet s Burboncima. Njihov sinLuj naslijedio jemajku1327. i time postao prvivojvoda od Bourbona.[2]
Stariji ogranak Burbonaca počinje sPierreom I., najstarijim sinomLuja I., koji je poginuo u bitci kod Poitiersa1356. godine, a taj ogranak dinastije izumro je1527. godine.
Mlađi ogranak potječe odJacquesa, trećeg sina Luja I. Njegov praunukJean II. ženidbom je naslijediofeudLa Roche sur Yon, a Jeanov unukCharles, vojvoda od Vendomea, naslijedio je titulu vojvode od Bourbona.[1] Charlesov sinAntoine (†1562.), ženidbom s Jeannom d'Albert stekao je naslovkralja Navarre, dok je njegov brat Luj utemeljitelj dinastijeBourbon-Conde.[2]
Navarrski kraljHenrik III., sin Antoinea, je1589. izumrćem dinastije Valois postao francuski kralj (kaoHenrik IV.) i utemeljitelj ogranka koji poslije vlada u Francuskoj, Španjolskoj, Parmi i Napuljskom Kraljevstvu. Za njegove vladavine reorganizirana jevojska idržavna uprava i francuska jegospodarski ojačala.
VladavinomLuja XIII. (1610. –1648.) započelo je razdoblje francuskog dvorskogapsolutizma. Veliku ulogu u državnoj upravi imao jeministar ikardinalRichelieu. Dvorski apsolutizam dostiže svoj vrhunac za vrijemeLuja XIV. (1648. –1715.), za čijeg je maloljetništva vladao ministarJules Mazarin. Nezadovoljno plemstvo pružilo je otpor kralju tijekom sukoba (Fronde) koji je trajao od1648. –1658. godine. Nakon Mazarinove smrti, Luj XIV. nastavlja vladati apsolutistički, uz tvrdnju da jeBožji namjesnik naZemlji i da mu kao takvom pripada svavlast nad podanicima. Ratovao je protivSvetog Rimskog Carstva,Engleske iNizozemske, a uratu za španjolsku baštinu (1701. –1714.) uspio je osigurati španjolskoprijestolje pripadniku svoje dinastije,Filipu V.
Dinastija je svrgnuta s prijestolja krajem 18. stoljeća, tijekomFrancuske revolucije. Dana20. rujna1792. odlukomNarodnog koventa, Francuska je proglašenaRepublikom, a kraljLuj XVI. i njegova suprugaMarija Antoaneta, kći cariceMarije Terezije, osuđeni su na smrt i potompogubljeni. Godine1814. padomNapoleona restaurirana je vlast burbonske dinastije na čelu s kraljemLujem XVIII. Napoleon je prognan naElbu, a poslije kratkotrajnog povratka na vlast i konačnogizgona, odlukamaBečkog kongresa (1815.) ponovno je obnovljena vlast Burbonaca. Srpanjskom revolucijom1830.Karlo X. (1824. – 1830.) bio je prisiljenabdicirati, akrunu je preuzeo francuskikralj-građaninLuj Filip (1830. – 1848.) koji je pripadao sporednoj liniji,Orléans-Bourbon. Nakon što je i on zbačen revolucijom s vlasti, završena je vlast Bourbona u Francuskoj.
Izumiranjem španjolskihHabsburga, izbio jeRat za španjolsku baštinu (1701. – 1714.), tijekom kojeg je vojvodaFilip od Anjoua, unuk francuskog kraljaLuja XIV. stekao pravo na španjolsko prijestolje kaoFilip V. (1700. –1746.).
Godine1808. Napoleon je natjerao kraljaKarla IV. na abdikaciju i na španjolsko prijestolje postavio svog brataJosepha Bonapartea. Napoleonovimporazom kod Leipziga1813. godine, Burbonci su se vratili na prijestolje.
Godine1820. velikaši dižu pobunu protiv kraljaFerdinanda VII. (1813. –1833.), čiju vlast spašava intervencija zemaljaSvete alijanse, što Ferdinandu omogućuje ponovnu uspostavu apsolutističkogrežima.[3] Poslije njegove smrti, naslijedila ga je maloljetna kćiIzabela II. (1833. – 1868.), u čije ime je vladala njena majka Marija Kristina. Ferdinandov brat Don Carlos zatražio je krunu za sebe čime je započeoPrvi karlistički rat (1834. – 1839.), koji završava porazom karlista.
Drugi karlistički rat vođen je 1847. – 1849., a1868. Izabela II. je prisiljena na povlačenje s prijestolja, a naslijedio ju jeAmadeo I., vojvode od Aoste (1870. – 1873.), koji se1873. godine odrekao krune, a Španjolska je proglašenarepublikom.
Kada je1875. godine ponovno uspostavljenamonarhija, kraljem je postao Izabelin sin,Alfons XII. (1875. – 1885.). njegov sin i nasljednikAlfons XIII. (1886. – 1931.) svrgnut je s vlasti1931. godine kada je proglašena republika.
Posliješpanjolskog građanskog rata (1936. – 1939.) na vlast dolazi generalFrancisco Franco koji1948. godine obnavlja monarhiju i imenuje zaprijestolonasljednikaJuana Carlosa, unuka kralja Alfonsa XIII., koji poslije Francove smrti1975. postaje španjolski kralj.
Godine1731. infantKarlo Burbonski (Karlo III.) dobio jevojvodinu Parmu i Piacenzu, a od 1734. do 1759. vladao je Kraljevstvom Napulja. U razdoblju 1738. – 1748. vlast nad Parmom i Piacenzom pripala je Habsburgovcima, da bi od 1748. do 1802. i od 1847. do 1860. njome opet vladali Burbonci.
Burbonci su pobjegli iz Napulja1798. godine kada ga je zauzela francuska vojska. Grad je sljedeće godine opet pod Burboncima, da bi ga1806. još jednom napustili. Godine1815. uslijedila je nova restauracija Burbonaca u Napulju, kojiFerdinand I. ujedinjuje sa Sicilijom u Kraljevstvo Obiju Sicilija, kojim od1816. vlada kao Ferdinand I.[4]
- ↑abOpća enciklopedija, sv. I, str. 642.
- ↑abOpća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. III, str. 146.
- ↑Opća enciklopedija, sv. VIII., str. 37.
- ↑Opća enciklopedija, sv. V., str. 676.-677.
- Opća enciklopedija, sv. I., JLZ, Zagreb, 1977.
- Opća enciklopedija, sv. V., JLZ, Zagreb, 1979.
- Opća enciklopedija, sv. VIII., JLZ, Zagreb, 1982.
- Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. III, Pro Leksis, Zagreb, 2005.ISBN953-7224-03-1
Grb Burbonaca iz 1287.
Grb Francuske i Navarre
Grb [španjolskog kralja
Grb vojvode Orleansa
Zastava vojvodstva Parme
.svg)
.svg)
