Bruxelles | |
---|---|
Bruxelles(fr.) Brussel(nizoz.) | |
![]() Znamenitosti | |
Nadimak:Prijestolnica Europe, Grad stripa | |
Geslo:Eendracht maakt macht /L'union fait la force (Snaga kroz jedinstvo) | |
Država | ![]() |
Regija | ![]() |
Prve naseobine | oko580. |
Utemeljenje | 979. |
Osnutak regije | 18. lipnja1989. |
Vlast | |
• Ministar predsjednik | Charles Picqué (Socijalistička partija) |
Površina | |
• Urbano područje | 161,4 km2 |
Gradsko područje | 32,61 km2 |
Koordinate | 50°51′N4°21′E / 50.850°N 4.350°E /50.850; 4.350 |
Stanovništvo (2008.) | |
• Entitet | 148.873 (4.566 stanovnika/km2) |
• Urbano područje | 1.048.491 (6.496 stanovnika/km2) |
• Metropolitansko područje | 2.676.701 |
Vremenska zona | srednjeeuropsko vrijeme (UTC+1) |
• Ljeto (DST) | srednjeeuropsko ljetno vrijeme (UTC+2) |
Poštanski broj | 1000, 1020, 1050, 1120, 1130 |
Pozivni broj | +32 2 |
Sveci zaštitnici | Sveti Mihovil Sveta Gudula |
Stranica | brucity.be |
![]() | |
![]() Položaj Bruxellesa u Belgiji i Europi |
Bruxelles (fr.) iliBrussel (niz.), u hrvatskim izvorima do ulaska u Jugoslaviju:Bruselj[1] (izgovor:Brisel)glavni je i najveći gradKraljevine Belgije. Na nacionalnoj razini Bruxelles je glavni gradFrancuske zajednice u Belgiji, teFlamanske zajednice iregije, kao iregije glavnoga grada. Na međunarodnoj razini grad je jedan od sjedištaEuropske unije i mnogih njezinih institucija,NATO-a, bivšeZapadnoeuropske unije i mnogih drugih međunarodnih organizacija.
Iako je povijesno nizozemski bio jezik grada, danas većina stanovnika Bruxellesa govori francuski kao materinski jezik. Oba ova jezika imaju službeni status u Bruxelleskoj regiji.
Sam naziv „Bruxelles“ tj. „Brussel“ se službeno gledajući može odnositi naRegiju glavnoga grada Bruxellesa ili naGrad Bruxelles koji je jedna od općina unutar te regije. U aglomerizacijskom području Bruxellesa, koji uz regiju glavnoga grada uključuje i 103 okolne općine, živi oko 2,7 milijuna stanovnika.[2][3]
Naziv grada dolazi iz staronizozemske složeniceBruocsella, gdje riječ „bruoc“ značimočvara, a riječ „sella“ značidom. Tako da je doslovni prijevod imena grada „dom u močvari“.
Ime grada se na nizozemskom jeziku izgovara [ˈbrʏsəl] [▶] (Brussel), a na francuskom [bʁyˈsɛl] [▶] (Bruxelles). U francuskom nazivu potrebno je zamijetiti da se slovo „x“ izgovara kao „ss“, što je jedna od rjeđih iznimki u izgovoru. Naime, današnja ortografija imena grada datira izSrednjeg vijeka kada je na tadašnjem francuskom jeziku dvostruko slovo „s“ bilo zamijenjeno križićem. Ovaj je križić poslije postao slovo „x“, a na francuskom se to slovo počelo izgovarati „ks“ tek od 18. stoljeća. Postoji još nekoliko primjera ove iznimke u izgovoru, kao npr.Auxerre (izgovor:Ausserre /o'sɛʁ/). Kad bi se naziv grada modernizirao na današnji francuski, vjerojatno bi se pisaoBrusselles. Mnogi govornici francuskog, pogotovo oni koji nisu iz Belgije, nisu svjesni ove iznimke u izgovoru tako da slovo „x“ u imenu grada mnogi izgovaraju kao „ks“ ([bʀyˈksɛl]).
Uhrvatskom pisanom jeziku, najčešće se nailazi na francusku inačicu imena (Bruxelles), iako se izgovor često razlikuje po tome što se francuski glasu [y] izgovara kao slovo „i“ [i], što je česti oblik fonetizacije francuskog na hrvatski, jer u hrvatskom ne postoji taj glas.
Nanjemačkom, koji je treći službeni jezik Belgije, ime ovog grada piše seBrüssel.Engleski je često jedan od službenih jezika mnogih međunarodnih institucija u gradu pa se često nailazi i na englesku inačicu imena grada (Brussels).
NazivBruxelles danas se najčešće koristi kako bi se opisala grad-regija čiji je službeni nazivRegija glavnoga grada Bruxellesa. Sama ta regija podijeljena je na 19 općina kojede iure nisu spojene, kao npr.London. Glavna općina u toj regiji jestGrad Bruxelles koji se sastoji od strogog centra grada (Pentagone iliVijfhoek) te njegovih urbanih proširenja, kao što je npr. sjeverna četvrtLaeken. Osamnaest ostalih općina nalaze se oko središta grada, te zajedno tvore urbanu sredinu od preko milijun stanovnika i stotinjak četvrti.
Sama grad-regija jedna je odtri savezne regije u Belgiji, uzFlandriju iValoniju. IzrazBruxelles se izvan nacionalnih okvira često koristi kako bi se označile europske institucije, ponajvišeEuropska komisija.
Prema belgijskom ustavu (čl. 194) Grad Bruxelles glavni je grad Belgije i sjedište belgijske savezne vlade. Neslužbeno se naziv grada koristi i kako bi se označilo urbano područje koje se proteže i izvan službenih granica Briselske regije.
Prvo naselje koje će poslije postati Bruxelles osnovano je kada je sv. Gaugerije sagradio kapelicu na otoku u rijeciSenne (Zenne) oko580. godine.[4]
Službeno se datum osnivanja grada smješta oko979. godine, kada je vojvoda Karlo Lotargijski premjestio relikvije sv. Gudule izMoorsela u kapelicu sv. Gaugerija koja se nalazila na adi koja će se poslije zvati otok sv. Gaugerija. CarOton II. daje Karlu, sinu francuskog kraljaLuja IV., vojvodstvo Donje Lotargije, a on je na tom otoku sagradio prve stalne utvrde.
Oko 1000. godine Briselska grofovija dodana je leuvenskom grofu Lambertu I. Godine 1047., u povelji Lamberta II. prvi se put spominje ime grada.
Početkom 12. stoljeća trgovina postaje važan faktor razvoja u zapadnoj Europi. Zbog svog položaja na rijeci Senni Bruxelles postaje trgovačko središte. O razvoju grada u to vrijeme svjedoči gradnja Katedrale sv. Mihovila i Gudule1225. godine. Okolne su močvare tada isušene kako bi se napravilo mjesta budućem proširenju grada, koji je tada imao oko 30 tisuća stanovnika. U 11. stoljeću grad je dobio svoje prve zidine.[5] U tom razdoblju leuvenski grofovi postaju brabantske vojvode.
Zbog ubrzanog širenja grada, između1356. i1383. podignute su druge briselske zidine. Danas su ove zidine zamijenjene mrežom cesta u središtu grada. U 15. stoljeću imenovan je prvi gradonačelnik i gradski vijećnici, koji su bili prvi predstavnici naroda.
Godine1430. burgundijski vojvoda Filip Dobri nasljeđuje Brabant, te naređuje proširenje i produbljivanje rijeke Senne, kako bi se olakšala trgovina. Bruxelles tada postaje prijestolnica Burgundijske Nizozemske te upravno i kulturno središte slavno po sakralnoj arhitekturi. Godine 1477.Marija Burgundska udaje se zaMaksimilijana Austrijskog. Nakon njezine smrti njezin muž i dinastijaHabsburg postaju vlasniciBrabanta.
Godine1488. u gradu izbija rat, a godinu nakon toga i epidemijakuge. Nakon Maksimilijanove smrti njegova kćiMargareta postaje glavna guvernerka Nizozemske te 1507. premješta glavni grad uMechelen.
Godine1515. nadvojvodaKarlo Austrijski, sinFilipa Lijepog, s 15 godina postaje vladar Burgundije, a sa 16 nasljeđuje prijestoljeŠpanjolske. U to vrijeme počinje španjolska dominacija u čitavoj regiji. Car Karlo ponovno postavlja Bruxelles za glavni grad i povezuje Nizozemsku s Austrijom. Bruxelles tada prvi put biva dvorski grad i uskoro postaje najmoćniji brabantski grad, pobjeđujući time svoje rivaleLeuven,Mechelen iAntwerpen. U to vrijeme Bruxelles postaje grad umjetnika i znanstvenika.
Nakon abdikacije Karla V.1555. godine na vlast dolaziFilip II. zbog čijeg režima u Nizozemskoj izbijapobuna. U 17. stoljeću ponovno nastupa zlatno doba za grad. Bruxelles sudjeluje uUtrechtskoj uniji1579., te postaje autonomnakalvinistička republika od1577. do ožujka1585., kada ga ponovno zauzimaju Španjolci.[6] Nakon toga grad postaje sjedište španjolske, pa austrijske Nizozemske.
Dana13. kolovoza1695. francuska vojska pod zapovjedništvommaršala Villeroya bombardira Bruxelles prema zapovijediLuja XIV. Ovo je bio najdestruktivniji događaj u cijeloj povijesti Bruxellesa, u kojem je uništena trećina grada iGrand Place. Nakon obnove lice grada znatno se izmijenilo.
Godine1731. u požaru je uništena palača Coudenberg (Koudenberg) koja je bila jedna od najpoznatijih palača u Europi. Francuska vojska maršalaDe Saxea godine 1746. počinje okupaciju grada koja traje do 1749. Te godine, nakon povratka Austrijanaca, lotarinski vojvoda Karlo Aleksandar triumfalno se vraća u Bruxelles. On se nalazio na položaju vrhovnog guvernera Nizozemske sve do svoje smrti1780. godine. U njegovo vrijeme izvršeni su značajni radovi u gradu.
Godine1789. izbijaBrabantska revolucija protiv reformiJosipa II. Nakon odlaska Austrijanaca proglašene suUjedinjene Belgijske Države koje su trajale manje od godine dana, te je poslije ponovno uspostavljen austrijski režim. Za vrijemeFrancuske revolucije ovo područje biva pripojeno Francuskoj. Bruxelles je u to vrijeme postao sjedište departmanaDylea, te je prvi put dobio demokratski birano općinsko vijeće. Francuska vlast doživljava svoj krajNapoleonovim porazom kodWaterlooa, koji se nalazi nedaleko od Bruxellesa.
PremaBečkom kongresu 1815., južna Nizozemska spojena je sa sjevernom uUjedinjeno Kraljevstvo Nizozemske podVilimom I. Bruxelles je zajedno sHaagom proglašen glavnim gradom nove države. Zbog kulturnih i političkih razlika između dva dijela nove države, kao i zbog autoritarnog stila vladanja novog monarha, izbija nezadovoljstvo građana.
U noći s 24. na 25. kolovoza1830. izbijaBelgijska revolucija. Bruxelles je u to vrijeme imao oko 100.000 stanovnika. Revolucija je izbila u Bruxellesu, nakon opereLa Muette de Portici u kazalištu La Monnaie, te se ubrzo proširila na sve dijelove zemlje. Dana21. srpnja1831.Leopold I. okrunjen je za kralja noveKraljevine Belgije.
Kao glavni grad nove države, Bruxelles je privukao veliki broj stanovnika jer je bio upravno i industrijsko središte zemlje. Tada u grad pristiže veliki broj francuskih izbjeglica i frankofonog stanovništva s juga zemlje. Budući da je francuski tada bio jezik dvora te poslovni jezik, grad polako postaje većinski frankofon. Godine 1834. osnovano je Slobodno belgijsko sveučilište, koje poslije postaje Slobodno sveučilište u Bruxellesu.
U novoj državi grad je dobio na međunarodnoj važnosti, tako da je1927. ugostioSolvaysku konferenciju, teSvjetske izložbe 1935. i 1958. godine. UDrugom svjetskom ratu grad je oštećen u njemačkomzračnom bombardiranju.
Grad nakon rata opet doživljava procvat, pogotovo 1960-ih godina. U ovo vrijeme još više raste međunarodna važnost grada, te on praktički postaje glavni grad Europe. Godine1958. postaje sjedišteEuropske ekonomske zajednice, a1967.NATO-a. Danas je grad sjedište više od tisuću međunarodnih organizacija, te ondje živi najveći broj diplomata nakonNew Yorka.
Dana 29. svibnja1985. događa seHeyselska tragedija. Nakon ustavne reforme 1970. osnovana jeBriselska regija koja stupa na snagu1989. i koja gradskom području osigurava veliku razinu samostalnosti.
Bruxelles se nalazi u središtu Belgije, između Flandrijske nizine i brabantske visoravni, na visini između 15 i 100 metara. RijekaSenne (Zenne) prolazi kroz grad od jugozapada prema sjeveroistoku, makar u središtu grada ona nije vidljiva, jer je natkrivena u 19. i 20. stoljeću.
Samo područjeGrada Bruxellesa sastoji se od strogog središta grada te još nekoliko dijelova i četvrti koje su naknadno dodane gradu. Današnja područja općine Bruxelles su: Haren, Laken, Neder-Over-Heembeek, Pentagone/Vijfhoek, Quartier Louise/Louizawijk, Espace Nord/Noordwijk i Bruxelles-Nord-Est/Noord-Oostwijk.
Briselska regija nalazi se u potpunosti okružena teritorijemFlamanske regije. Uz grad Bruxelles ona se sastoji od još18 općina. Šire područje grada čak prelazi regionalne granice i obuhvaća i općine iz drugih belgijskih regija.
Bruxelles ima umjerenu oceansku vlažnu klimu, kao i cijeli zapadni dio Belgije, zahvaljujući bliziniAtlantskog oceana. Utjecaj na ovakvu klimu imaju i obližnja močvarna područja.
Najtopliji mjeseci u godini su srpanj i kolovoz s 17,2 tj. 17,0 °C, dok je najhladniji mjesec siječanj s 2,5°C. Prosječna godišnja temperatura je 9,7 °C. Prosječni broj sunčanih sati je 1585 godišnje. Najveća prosječna temperatura u srpnju je 22,7 °C, dok je minimum za taj mjesec 12,1 °C. U siječnju je najviša prosječna temperatura 4,3 °C, a najniža −1,2 °C.
Prosječno (prema promatranjima u zadnjih sto godina) godišnje je kišno oko dvjesto dana.[7]
Mjesec | Sij. | Velj. | Ožu. | Tra. | Svi. | Lip. | Srp. | Kol. | Ruj. | Lis. | Stu. | Pro. | Godišnji prosjek |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Temperatura (°C)(prosjek) | 2,5 | 3,2 | 5,7 | 8,7 | 12,7 | 15,5 | 17,2 | 17,0 | 14,4 | 10,4 | 6,0 | 3,4 | 9,7 |
Padaline(prosjek u mm) | 67 | 54 | 73 | 57 | 70 | 78 | 75 | 63 | 59 | 71 | 78 | 76 | 821 |
Regija glavnoga grada Bruxellesa jedna je od tribelgijske regije, uzValonsku iFlamansku regiju. Ova regija nalazi se i u Francuskoj i u Flamanskoj zajednici, tj. te zajednice imaju nadležnost nad svojim institucijama na tom području.
Regija ima svoj parlament i vladu. Članovi vlade i parlamenta grupirani su na jezičnoj osnovi. Tako na primjer u parlamentu sjedi 72 zastupnika kojima je materinski jezik francuski i 17 koji govore nizozemski. U vladi postoje dva ministra iz svake jezične skupine, te ministar-predsjednik koji se bira neovisno o materinskom jeziku.
I frankofoni i flamanski građani Bruxellesa imaju svoje vlastite političke i upravne institucije. To su Komisija francuske zajednice (Commission communautaire française), te Komisija flamanske zajednice (Vlaamse Gemeenschapscommissie). Za zajednička pitanja koja se ne tiču posebno frankofone ili flamanske zajednice postoji Zajednička komisija zajednica (Commission Communautaire Commune-Gemeenschappelijke Gemeenschapscommissie).
Briselska regija nijepokrajina niti pripada kojoj pokrajini. Ipak, upravno ima neke osobine pokrajine, kao npr. svogguvernera.
Grad Bruxelles, kao i sve općine u Briselskoj regiji, ima svog načelnika tj. gradonačelnika (bourgmestre iliburgemeester). Njegova nadležnost seže samo u okvire općine i nije odgovoran za druge dijelove regije.
Zbog svog statusa glavnoga grada države, ovdje se nalazi Kraljevska palača i Belgijski savezni parlament. Bruxelles je sjedišteFrancuske zajednice u Belgiji, teFlamanske zajednice. Sve glavne flamanske institucije nalaze se u Bruxellesu: Flamanski parlament, flamanska vlada i cjelokupna uprava. Sjedište valonske vlade ne nalazi se u ovom gradu nego uNamuru.
Od završetkaDrugog svjetskog rata Bruxelles je postao upravno središte mnogih međunarodnih organizacija. Vjerojatno najvažnije organizacije čije se glavne institucije nalaze u ovom gradu suEuropska unija (EU) iOrganizacija Sjevernoatlantskog sporazuma (NATO ili OTAN). Među ostalim važnim međunarodnim organizacijama tu suZapadnoeuropska unija,Svjetska carinska organizacija iEurocontrol, kao i mnoge međunarodne korporacije. Prema broju održavanje međunarodnih konferencija i konvencija Bruxelles je u svjetskom vrhu. Zbog prisustva svih ovih institucija i organizacija, danas u Bruxellesu postoji veći broj veleposlanika i novinara nego primjerice u Washingtonu.[8]
Bruxelles je praktički glavni gradEuropske unije, jer se u njemu nalazi veći dioinstitucija Europske unije. Iako EU službeno nema glavni grad, premaugovoru iz Amsterdama Bruxelles je službeno sjedišteEuropske komisije (izvršne vlasti) iVijeća Europske unije (zakonodavno i izvršno tijelo).[9][10] Iako se službeno sjedišteEuropskog parlamenta nalazi uStrasbourgu, gdje se održavaju glasovanja, sastanci političkih i odbornih skupina održavaju se u Bruxellesu, kao i određeni broj sjednica. Danas se oko tri četvrtine zasjedanja parlamenta odvija u Bruxellesu.Europsko vijeće također ima stalno sjedište u gradu.[11]
Najveći dio zgrada Europske unije nalaze se u tzv. „Europskoj četvrti“. Samo Europska komisija u ovoj četvrti zauzima prostor od 865.000 m², što je četvrtina ukupne uredske površine u gradu.
Dana 1. svibnja 2008. uBriselskoj regiji živio je 1,070.841 stanovnik. Na prostoru samogGrada Bruxellesa 1. siječnja iste godine živjela su 148.873 stanovnika. Godine 1991. 63,7 posto građana bili su Belgijanci rođeni u Belgiji. Danas se procjenjuje da više od pola stanovništva grada čine stranci.[12]Najveće skupine stranaca dolaze iz dvije frankofone zemlje:Francuske iMaroka.[13] Većina stanovnika grada ipak ima belgijsko državljanstvo (73,1%). 4,1% stanovnika ima francusko, 4,0% marokansko, a 6,8% državljanstvo neke zemlje koja nije članica EU.
██ samo francuski
██ francuski i nizozemski
██ francuski i neki drugi jezik koji nije nizozemski
██ samo nizozemski
██ ni francuski niti nizozemski
Od osnivanja Kraljevine Belgije 1830., Bruxelles se transformirao iz grada u kojem se gotovo isključivo govorionizozemski, u višejezični grad gdje jefrancuski postao jezik većine stanovništva ilingua franca grada. Ovaj jezični prijelaz počeo se događati u 18. stoljeću, a ubrzao se stjecanjem neovisnosti Belgije.[15][16]
Za ovaj prijelaz na francuski u gradu nisu odgovorni samo frankofoni imigranti, nego i sami Flamanci koji su kroz nekoliko generacije prešli s nizozemskog na francuski. Glavni razlog za ovaj prelazak je bio niski društveni prestiž nizozemskog jezika u Belgiji u to vrijeme.[18] Od 1880. je sve više i više flamanskih građana postalo dvojezično, a nakon 1910. porastao je broj građana koji su govorili samo francuski. Tijekom 20. stoljeća je broj frankofonih građana prešao broj dvojezičnih flamanskih građana grada.[19] Zbog imigracije su i flamanske općine u okolici Bruxellesa u drugoj polovici 20. stoljeća postale dobrim dijelom frankofone.[20] Ovaj fenomen je, zajedno s budućnosti Bruxellesa, jedna od najkontroverznijih tema u belgijskoj politici.
Izvorni nizozemski dijalekt grada jest briselski (brussels) koji je lokalni oblik brabantskog (oblik nizozemskog koji se govori uBrabantu). Ovaj dijalekt, koji ima puno posuđenica iz francuskog, još uvijek se koristi među manjim dijelom stanovnika, koji su danas najvećim dijelom dvojezični ili višejezični.
Zbog povijesne uloge nizozemskog, flamanske stranke zahtijevaju potpunu dvojezičnostgradske regije u svim pogledima. Također zahtijevaju odvojenost okrugaBrussel-Halle-Vilvoorde od Regije glavnoga grada. S druge strane, frankofoni Belgijanci smatraju jezičnu granicu umjetnom[21] i traže proširenje dvojezične regije na najmanje šest tzv. općina s jezičnim olakšicama u Flandriji. Flamanski političari čvrsto odbijaju ove prijedloge.[22]
Povijesno gledano, Bruxelles je izrazitorimokatolički grad. Nekad vrlo značajnuprotestantsku zajednicu protjerali su Španjolci za vrijemeprotureformacije u 16. stoljeću. Danas većina stanovnika grada ne prakticira svoju religiju, te prema procjenama oko deset posto građana redovito ide na mise. U Bruxellesu postoji velikamuslimanska zajednica koju sačinjavaju većinom građani turskog ili marokanskog podrijetla, te crnci iz frankofone Afrike. Priznate religijske manjine koje imaju mali broj pripadnika suprotestanti,anglikanci,pravoslavci ižidovi. Pripadnici priznatih religija uživaju financijsku potporu vlasti. Svaki učenik u dobi od 6 do 18 godina mora obvezno pohađati vjersku ili etičku nastavu dva sata tjedno.
Bruxelles je vrlo značajno gospodarsko središte Belgije. Regija glavnoga grada Bruxellesa ima drugi po visini BDP po stanovniku uEuropskoj uniji.[23] Glavni gospodarski faktori su sektor usluga i ugostiteljstvo. U Bruxellesu postoji preko 2000 restorana (stanje 2007.).
Zbog svog europskog i svjetskog međunarodnog položaja ovdje sjedišta imaju brojna međunarodna poduzeća, kao i interesne skupine i lobisti. Uredi mnogih zemalja, kulturne institucije i veleposlanstva donose veliku kupovnu moć u grad.
Vrlo važan čimbenik koji privlači nove stanovnike i turiste u grad su prestižna sveučilišta, te mnogi kongresi koji se ovdje održavaju.
Briselska zračna luka nalazi se u obližnjoj općiniZaventem u Flandriji. Druga gradska zračna luka nalazi se blizuCharleroia u Valoniji, oko 50 km od grada. Bruxelles je međunarodno povezan s brzim vlakovima: sLondonom prekoEurostara, krozEurotunel; sAmsterdamom,Parizom iKölnom prekoThalysa; te s Kölnom iFrankfurtom preko njemačkogICE-a. Uz veliki broj manjih, tri glavna velika gradska kolodvora su: Sjeverni kolodvor Bruxelles, Glavni kolodvor Bruxelles i Južni kolodvor Bruxelles.
Briselski metro proradio je 1976., ali su podzemne linije, poznate kaopremetro, pomoću tramvaja funkcionirale od 1968. godine. Grad je pokriven i velikomtramvajskom iautobusnom mrežom. Sveukupno se gradski javni prijevoz sastoji od četiri linije metroa (Linije 1, 2, 5, 6), dvije linije premetroa (linije 3 i 4), 18 tramvajskih linija i 50 autobusnih linija. Mrežom javnog prijevoza upravlja Poduzeće za međuopćinski prijevoz u Bruxellesu (STIB/MIVB).
U planu je i gradnjaRER-a (Réseau Express Régional/Gewestelijk ExpresNet), regionalne željeznice koja bi povezivala područja u okolici grada. Od 2003. uveden je program dijeljenja automobila. Od 2006. postoji i sličan program sbiciklima.
U srednjovjekovno vrijeme grad je bio na križištu putova koji su išli pravcem sjever-jug (moderna Hoogstraat/Rue Haute) i istok-zapad (Gentsesteenweg/Chaussée de Gand-Grasmarkt/Rue du Marché aux Herbes-Naamsestraat/Rue de Namur). Ovi stari pravci koji su se granali odGrand Placea još i danas postoje, a nadopunjeni su širokim ulicama sagrađenim preko rijeke Senne, gradskih zidina i željezničke veze Sjever-Jug.
Bruxelles je glavno sjecište nacionalnih cesta u zemlji, od kojih su najvažnije N1 (Breda), N2 (Maastricht), N3 (Aachen), N4 (Luxembourg) N5 (Reims), N6 (Maubeuge), N8 (Koksijde) i N9 (Ostend).[24]
Što se tičeautocesta, kroz grad prolazeE19 (sjever-jug) iE40 (istok-zapad), dok E411 ide prema jugoistoku. Briselska obilaznica ima oznaku R0 i obično se nazivaring na francuskom iligrote ring na nizozemskom. Južna strana obilaznice nikad nije dovršena, zbog negodovanja stanovništva.
Središte grada (Pentagone/Vijfhoek) okružuje mali prsten (nizozemski:kleine ring, francuski:petite ceinture) koji je mreža cesta sa službenom oznakom R20. Ove ceste su sagrađene na mjestu gdje su se nalazile stare gradske zidine.
Briselska luka s 7,5 milijuna tona prometa jedna je od najvećih u Belgiji. Luka se nalazi na kanalu Bruxelles-Scheldt u sjeverozapadnom dijelu grada. Kanal Bruxelles-Charleroi spaja grad s Valonijom.
Bruxelles ima bogatu kulturnu i umjetničku tradiciju. Ovdje je npr. studirao poznati belgijski surealistRené Magritte. Grad slovi kao prijestolnicastripa. Neki od poznatijih stripova ovdje nastalih suLucky Luke,Tintin,Cubitus,Gaston Lagaffe iMarsupilami. Diljem grada mogu se na zidovima naći crteži poznatih likova iz stripova.
Što se tiče vrijednih kulturnih ustanova tu su Briselsko kazalište, i La Monnaie kazalište i opera. Među mnogobrojnim muzejima tu su Kraljevski muzej umjetnosti, Vojni muzej i Muzej stripova. Briselska glazbena scena nudi sve od opere i koncertnih dvorana do glazbenih barova i techno klubova.
Stadion kralja Baudouina, je najveći takav objekt u zemlji s kapacitetom od 50.000 sjedala. Ovaj stadion nalazi se na mjestu gdje se nalazio stadion Heysel na kojem se 1985. održala jedna od najvećihnesreća u povijesti europskog nogometa.
Arhitektura u Bruxellesu je raznolika i sastoji se od srednjovjekovnih građevina naGrand Placeu do postmodernih zgrada institucija Europske unije.
Vjerojatno najveća atrakcija grada jeGrand Place (Grote Markt) koji se od 1988. nalazi naUNESCOvom popisu svjetske baštine, zajedno s gotičkom vijećnicom u središtu grada, katedralom sv. Mihovila i Gudule i dvorcem Laken. Druga važna turistička znamenitost je Kraljevska palača u Bruxellesu.
Atomium je 103 metra visoka struktura koja je izgrađena za Svjetsku izložbu 1958. godine. Sastoji se od devet sfera koje su spojene cijevima, te tvori kristalnu strukturu. Arhitekt A. Waterkeyn posvetio je ovo djelo znanosti. Odmah kraj Atomiuma se nalazi parkMini-Europe gdje se nalaze makete poznatih europskih građevina.
Simbol grada i poznata turistička atrakcija je brončana fontanaManneken Pis.
Ostale poznate znamenitosti suParc du Cinquantenaire iliJubelpark sa slavolukom pobjede i obližnjim muzejima, Bazilika Svetog Srca, Briselska burza, Palača prave i zgrade institucija Europske unije u Europskoj četvrti.
Grad je poznat po svojim flamanskim kućama. Također poznate su igrađevine Victora Horte u Bruxellesu (arhitektaVictora Horte) uArt Nouveau stilu (UNESCO-ovasvjetska baština). U ovom stilu građene su i mnoge zgrade u novim gradskim predgrađima, pogotovo u mjestimaSchaerbeek,Etterbeek,Ixelles iSaint-Gilles. Još neki primjeri bogate arhitekture grada su Palača Stoclet i Espace Léopold.
Bruxelles je poznat po svojimvaflima,čokoladi,pomfritu, te mnogim vrstamapiva.
Gastronomska ponuda grada uključuje oko dvije tisuće restorana i veliki broj visoko kvalitetnih barova. Belgijska kuhinja smatra se među najboljim u Europi. Uz tradicionalne restorane, u gradu je i veliki broj gostionica, kafića i čajana. Vrlo su česte i popularne pivnice u kojima uz veliki izbor piva se nude i nacionalna jela.
Belgijska kuhinja smatra se kombinacijom francuske kuhinje s flamanskom. Poznati specijaliteti su briselski vafel (gaufres) idagnje s pomfritom (moules frites). Grad je nadaleko poznat po proizvodnji čokolade i pralina, a neke od najpoznatijih proizvođača u gradu su Godiva, Neuhaus i Leonidas. Diljem grada, a posebno u turističkim zonama, postoji veliki broj tzv. friterija gdje se svježi, vrući vafli prodaju na ulici.
Među mnogim vrstama belgijskog piva, ističe se poznato lambic pivo koje se proizvodi samo u okolici Bruxellesa. Jedno od najpopularnijih vrsta piva u gradu i ostatku zemlje jeKriek, pivo s dodatkom trešnje koje se nudi u praktički svim barovima i restoranima. Ostale poznate vrste piva su Hoegaarden, Leffe, Duvel, Jupiler i Stella Artois.
U Bruxellesu postoji nekolikosveučilišta. Slobodno sveučilište u Bruxellesu je zapravo podijeljeno na dva sveučilišta, jedno za francusku, a drugo za flamansku zajednicu. To suUniversité libre de Bruxelles koje pohađa oko 20.000 studenata na tri kampusa u gradu (i dva izvan grada)[25] iVrije Universiteit Brussel kojeg pohađa oko 10.000 studenata.[26] Oba ova sveučilišta su nastala iz jedinstvenog sveučilišta nastalog 1834., a koje je podijeljeno nakon što su1970. Flamanska i Francuska zajednica dobile pravo upravljanja i organizacije visokog obrazovanja.
Ostala sveučilišta u gradu suFacultés universitaires Saint-Louis s oko 2.000 studenata,[27] Katoličko sveučilište u Bruxellesu (Katholieke Universiteit Brussel),[28] Kraljevska vojna akademija osnovana 1834., te dvije škole glume osnovane 1982. godine: Koninklijk Conservatorium i Conservatoire Royal.[29][30]
Neka druga sveučilišta imaju svoje kampuse u Bruxellesu, kao Université catholique de Louvain koje u gradu ima medicinski fakultet od 1973. godine.[31] U gradu postoji i kampus Boston University Brusselsa koje ovdje postoji od 1972. godine. Zbog svoje međunarodne važnosti, ovdje postoje i mnoge međunarodne škole kao što je International School of Brussels. U gradu postoje četiri Europske škole za službenike koji rade u institucijama EU.[32]
Meer dan de helft van de Brusselse bevolking is van vreemde afkomst. In 1961 was dat slechts 7 procent.
|journal=
(pomoć)![]() | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temiBruxelles |