Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Prijeđi na sadržaj
WikipedijaSlobodna enciklopedija
Traži

Bruxelles

Koordinate:50°51′N4°21′E / 50.850°N 4.350°E /50.850; 4.350
Ovo je izdvojeni članak – travanj 2011. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Ovo je glavno značenje pojmaBruxelles. Za druga značenja pogledajteBruxelles (razdvojba).
Bruxelles
Bruxelles(fr.)
Brussel(nizoz.)

Znamenitosti
Nadimak:Prijestolnica Europe, Grad stripa
Geslo:Eendracht maakt macht /L'union fait la force (Snaga kroz jedinstvo)
DržavaBelgija
RegijaRegija glavnoga grada Bruxellesa
Prve naseobineoko580.
Utemeljenje979.
Osnutak regije18. lipnja1989.

Vlast
 • Ministar predsjednikCharles Picqué (Socijalistička partija)

Površina
 • Urbano područje161,4 km2
Gradsko područje32,61 km2
Koordinate50°51′N4°21′E / 50.850°N 4.350°E /50.850; 4.350

Stanovništvo (2008.)
 • Entitet148.873
(4.566 stanovnika/km2)
 • Urbano područje1.048.491
(6.496 stanovnika/km2)
 • Metropolitansko područje2.676.701

Vremenska zonasrednjeeuropsko vrijeme (UTC+1)
 • Ljeto (DST)srednjeeuropsko ljetno vrijeme (UTC+2)
Poštanski broj1000, 1020, 1050, 1120, 1130
Pozivni broj+32 2
Sveci zaštitniciSveti Mihovil
Sveta Gudula
Stranicabrucity.be
Zemljovid

Položaj Bruxellesa u Belgiji i Europi

Bruxelles (fr.) iliBrussel (niz.), u hrvatskim izvorima do ulaska u Jugoslaviju:Bruselj[1] (izgovor:Brisel)glavni je i najveći gradKraljevine Belgije. Na nacionalnoj razini Bruxelles je glavni gradFrancuske zajednice u Belgiji, teFlamanske zajednice iregije, kao iregije glavnoga grada. Na međunarodnoj razini grad je jedan od sjedištaEuropske unije i mnogih njezinih institucija,NATO-a, bivšeZapadnoeuropske unije i mnogih drugih međunarodnih organizacija.

Iako je povijesno nizozemski bio jezik grada, danas većina stanovnika Bruxellesa govori francuski kao materinski jezik. Oba ova jezika imaju službeni status u Bruxelleskoj regiji.

Sam naziv „Bruxelles“ tj. „Brussel“ se službeno gledajući može odnositi naRegiju glavnoga grada Bruxellesa ili naGrad Bruxelles koji je jedna od općina unutar te regije. U aglomerizacijskom području Bruxellesa, koji uz regiju glavnoga grada uključuje i 103 okolne općine, živi oko 2,7 milijuna stanovnika.[2][3]

Etimologija i izgovor

[uredi |uredi kôd]

Naziv grada dolazi iz staronizozemske složeniceBruocsella, gdje riječ „bruoc“ značimočvara, a riječ „sella“ značidom. Tako da je doslovni prijevod imena grada „dom u močvari“.

Ime grada se na nizozemskom jeziku izgovara [ˈbrʏsəl] [▶] (Brussel), a na francuskom [bʁyˈsɛl] [▶] (Bruxelles). U francuskom nazivu potrebno je zamijetiti da se slovo „x“ izgovara kao „ss“, što je jedna od rjeđih iznimki u izgovoru. Naime, današnja ortografija imena grada datira izSrednjeg vijeka kada je na tadašnjem francuskom jeziku dvostruko slovo „s“ bilo zamijenjeno križićem. Ovaj je križić poslije postao slovo „x“, a na francuskom se to slovo počelo izgovarati „ks“ tek od 18. stoljeća. Postoji još nekoliko primjera ove iznimke u izgovoru, kao npr.Auxerre (izgovor:Ausserre /o'sɛʁ/). Kad bi se naziv grada modernizirao na današnji francuski, vjerojatno bi se pisaoBrusselles. Mnogi govornici francuskog, pogotovo oni koji nisu iz Belgije, nisu svjesni ove iznimke u izgovoru tako da slovo „x“ u imenu grada mnogi izgovaraju kao „ks“ ([bʀyˈksɛl]).

Uhrvatskom pisanom jeziku, najčešće se nailazi na francusku inačicu imena (Bruxelles), iako se izgovor često razlikuje po tome što se francuski glasu [y] izgovara kao slovo „i“ [i], što je česti oblik fonetizacije francuskog na hrvatski, jer u hrvatskom ne postoji taj glas.

Nanjemačkom, koji je treći službeni jezik Belgije, ime ovog grada piše seBrüssel.Engleski je često jedan od službenih jezika mnogih međunarodnih institucija u gradu pa se često nailazi i na englesku inačicu imena grada (Brussels).

Objašnjenje izraza

[uredi |uredi kôd]

NazivBruxelles danas se najčešće koristi kako bi se opisala grad-regija čiji je službeni nazivRegija glavnoga grada Bruxellesa. Sama ta regija podijeljena je na 19 općina kojede iure nisu spojene, kao npr.London. Glavna općina u toj regiji jestGrad Bruxelles koji se sastoji od strogog centra grada (Pentagone iliVijfhoek) te njegovih urbanih proširenja, kao što je npr. sjeverna četvrtLaeken. Osamnaest ostalih općina nalaze se oko središta grada, te zajedno tvore urbanu sredinu od preko milijun stanovnika i stotinjak četvrti.

Sama grad-regija jedna je odtri savezne regije u Belgiji, uzFlandriju iValoniju. IzrazBruxelles se izvan nacionalnih okvira često koristi kako bi se označile europske institucije, ponajvišeEuropska komisija.

Prema belgijskom ustavu (čl. 194) Grad Bruxelles glavni je grad Belgije i sjedište belgijske savezne vlade. Neslužbeno se naziv grada koristi i kako bi se označilo urbano područje koje se proteže i izvan službenih granica Briselske regije.

Povijest

[uredi |uredi kôd]

Osnutak grada

[uredi |uredi kôd]

Prvo naselje koje će poslije postati Bruxelles osnovano je kada je sv. Gaugerije sagradio kapelicu na otoku u rijeciSenne (Zenne) oko580. godine.[4]

Službeno se datum osnivanja grada smješta oko979. godine, kada je vojvoda Karlo Lotargijski premjestio relikvije sv. Gudule izMoorsela u kapelicu sv. Gaugerija koja se nalazila na adi koja će se poslije zvati otok sv. Gaugerija. CarOton II. daje Karlu, sinu francuskog kraljaLuja IV., vojvodstvo Donje Lotargije, a on je na tom otoku sagradio prve stalne utvrde.

Oko 1000. godine Briselska grofovija dodana je leuvenskom grofu Lambertu I. Godine 1047., u povelji Lamberta II. prvi se put spominje ime grada.

Srednjovjekovni Bruxelles

[uredi |uredi kôd]
Katedrala sv. Mihovila i Gudule

Početkom 12. stoljeća trgovina postaje važan faktor razvoja u zapadnoj Europi. Zbog svog položaja na rijeci Senni Bruxelles postaje trgovačko središte. O razvoju grada u to vrijeme svjedoči gradnja Katedrale sv. Mihovila i Gudule1225. godine. Okolne su močvare tada isušene kako bi se napravilo mjesta budućem proširenju grada, koji je tada imao oko 30 tisuća stanovnika. U 11. stoljeću grad je dobio svoje prve zidine.[5] U tom razdoblju leuvenski grofovi postaju brabantske vojvode.

Zbog ubrzanog širenja grada, između1356. i1383. podignute su druge briselske zidine. Danas su ove zidine zamijenjene mrežom cesta u središtu grada. U 15. stoljeću imenovan je prvi gradonačelnik i gradski vijećnici, koji su bili prvi predstavnici naroda.

Godine1430. burgundijski vojvoda Filip Dobri nasljeđuje Brabant, te naređuje proširenje i produbljivanje rijeke Senne, kako bi se olakšala trgovina. Bruxelles tada postaje prijestolnica Burgundijske Nizozemske te upravno i kulturno središte slavno po sakralnoj arhitekturi. Godine 1477.Marija Burgundska udaje se zaMaksimilijana Austrijskog. Nakon njezine smrti njezin muž i dinastijaHabsburg postaju vlasniciBrabanta.

Godine1488. u gradu izbija rat, a godinu nakon toga i epidemijakuge. Nakon Maksimilijanove smrti njegova kćiMargareta postaje glavna guvernerka Nizozemske te 1507. premješta glavni grad uMechelen.

Renesansa

[uredi |uredi kôd]
Bruxelles 1555. godine

Godine1515. nadvojvodaKarlo Austrijski, sinFilipa Lijepog, s 15 godina postaje vladar Burgundije, a sa 16 nasljeđuje prijestoljeŠpanjolske. U to vrijeme počinje španjolska dominacija u čitavoj regiji. Car Karlo ponovno postavlja Bruxelles za glavni grad i povezuje Nizozemsku s Austrijom. Bruxelles tada prvi put biva dvorski grad i uskoro postaje najmoćniji brabantski grad, pobjeđujući time svoje rivaleLeuven,Mechelen iAntwerpen. U to vrijeme Bruxelles postaje grad umjetnika i znanstvenika.

Nakon abdikacije Karla V.1555. godine na vlast dolaziFilip II. zbog čijeg režima u Nizozemskoj izbijapobuna. U 17. stoljeću ponovno nastupa zlatno doba za grad. Bruxelles sudjeluje uUtrechtskoj uniji1579., te postaje autonomnakalvinistička republika od1577. do ožujka1585., kada ga ponovno zauzimaju Španjolci.[6] Nakon toga grad postaje sjedište španjolske, pa austrijske Nizozemske.

Grand-Place u Bruxellesu nakon bombardiranja

Dana13. kolovoza1695. francuska vojska pod zapovjedništvommaršala Villeroya bombardira Bruxelles prema zapovijediLuja XIV. Ovo je bio najdestruktivniji događaj u cijeloj povijesti Bruxellesa, u kojem je uništena trećina grada iGrand Place. Nakon obnove lice grada znatno se izmijenilo.

Godine1731. u požaru je uništena palača Coudenberg (Koudenberg) koja je bila jedna od najpoznatijih palača u Europi. Francuska vojska maršalaDe Saxea godine 1746. počinje okupaciju grada koja traje do 1749. Te godine, nakon povratka Austrijanaca, lotarinski vojvoda Karlo Aleksandar triumfalno se vraća u Bruxelles. On se nalazio na položaju vrhovnog guvernera Nizozemske sve do svoje smrti1780. godine. U njegovo vrijeme izvršeni su značajni radovi u gradu.

Borba za nezavisnost

[uredi |uredi kôd]
Gustave Wappers: Prikaz Belgijske revolucije

Godine1789. izbijaBrabantska revolucija protiv reformiJosipa II. Nakon odlaska Austrijanaca proglašene suUjedinjene Belgijske Države koje su trajale manje od godine dana, te je poslije ponovno uspostavljen austrijski režim. Za vrijemeFrancuske revolucije ovo područje biva pripojeno Francuskoj. Bruxelles je u to vrijeme postao sjedište departmanaDylea, te je prvi put dobio demokratski birano općinsko vijeće. Francuska vlast doživljava svoj krajNapoleonovim porazom kodWaterlooa, koji se nalazi nedaleko od Bruxellesa.

PremaBečkom kongresu 1815., južna Nizozemska spojena je sa sjevernom uUjedinjeno Kraljevstvo Nizozemske podVilimom I. Bruxelles je zajedno sHaagom proglašen glavnim gradom nove države. Zbog kulturnih i političkih razlika između dva dijela nove države, kao i zbog autoritarnog stila vladanja novog monarha, izbija nezadovoljstvo građana.

U noći s 24. na 25. kolovoza1830. izbijaBelgijska revolucija. Bruxelles je u to vrijeme imao oko 100.000 stanovnika. Revolucija je izbila u Bruxellesu, nakon opereLa Muette de Portici u kazalištu La Monnaie, te se ubrzo proširila na sve dijelove zemlje. Dana21. srpnja1831.Leopold I. okrunjen je za kralja noveKraljevine Belgije.

Moderna povijest

[uredi |uredi kôd]
Atomium.

Kao glavni grad nove države, Bruxelles je privukao veliki broj stanovnika jer je bio upravno i industrijsko središte zemlje. Tada u grad pristiže veliki broj francuskih izbjeglica i frankofonog stanovništva s juga zemlje. Budući da je francuski tada bio jezik dvora te poslovni jezik, grad polako postaje većinski frankofon. Godine 1834. osnovano je Slobodno belgijsko sveučilište, koje poslije postaje Slobodno sveučilište u Bruxellesu.

Solvayska konferencija 1927. godine

U novoj državi grad je dobio na međunarodnoj važnosti, tako da je1927. ugostioSolvaysku konferenciju, teSvjetske izložbe 1935. i 1958. godine. UDrugom svjetskom ratu grad je oštećen u njemačkomzračnom bombardiranju.

Grad nakon rata opet doživljava procvat, pogotovo 1960-ih godina. U ovo vrijeme još više raste međunarodna važnost grada, te on praktički postaje glavni grad Europe. Godine1958. postaje sjedišteEuropske ekonomske zajednice, a1967.NATO-a. Danas je grad sjedište više od tisuću međunarodnih organizacija, te ondje živi najveći broj diplomata nakonNew Yorka.

Dana 29. svibnja1985. događa seHeyselska tragedija. Nakon ustavne reforme 1970. osnovana jeBriselska regija koja stupa na snagu1989. i koja gradskom području osigurava veliku razinu samostalnosti.

Zemljopis

[uredi |uredi kôd]
Satelitska snimka šireg područja Bruxellesa
Grad Bruxelles unutar Briselske regije
Grad Bruxelles unutar Briselske regije

Bruxelles se nalazi u središtu Belgije, između Flandrijske nizine i brabantske visoravni, na visini između 15 i 100 metara. RijekaSenne (Zenne) prolazi kroz grad od jugozapada prema sjeveroistoku, makar u središtu grada ona nije vidljiva, jer je natkrivena u 19. i 20. stoljeću.

Samo područjeGrada Bruxellesa sastoji se od strogog središta grada te još nekoliko dijelova i četvrti koje su naknadno dodane gradu. Današnja područja općine Bruxelles su: Haren, Laken, Neder-Over-Heembeek, Pentagone/Vijfhoek, Quartier Louise/Louizawijk, Espace Nord/Noordwijk i Bruxelles-Nord-Est/Noord-Oostwijk.

Briselska regija nalazi se u potpunosti okružena teritorijemFlamanske regije. Uz grad Bruxelles ona se sastoji od još18 općina. Šire područje grada čak prelazi regionalne granice i obuhvaća i općine iz drugih belgijskih regija.

Klima

[uredi |uredi kôd]
Klimatski dijagram za Bruxelles

Bruxelles ima umjerenu oceansku vlažnu klimu, kao i cijeli zapadni dio Belgije, zahvaljujući bliziniAtlantskog oceana. Utjecaj na ovakvu klimu imaju i obližnja močvarna područja.

Najtopliji mjeseci u godini su srpanj i kolovoz s 17,2 tj. 17,0 °C, dok je najhladniji mjesec siječanj s 2,5°C. Prosječna godišnja temperatura je 9,7 °C. Prosječni broj sunčanih sati je 1585 godišnje. Najveća prosječna temperatura u srpnju je 22,7 °C, dok je minimum za taj mjesec 12,1 °C. U siječnju je najviša prosječna temperatura 4,3 °C, a najniža −1,2 °C.

Prosječno (prema promatranjima u zadnjih sto godina) godišnje je kišno oko dvjesto dana.[7]

 Klima za Briselsku regiju (Izvor:IRM)
MjesecSij.Velj.Ožu.Tra.Svi.Lip.Srp.Kol.Ruj.Lis.Stu.Pro.Godišnji prosjek
Temperatura (°C)(prosjek)2,53,25,78,712,715,517,217,014,410,46,03,49,7
Padaline(prosjek u mm)675473577078756359717876821

Uprava

[uredi |uredi kôd]
Briselski parlament

Regija glavnoga grada Bruxellesa jedna je od tribelgijske regije, uzValonsku iFlamansku regiju. Ova regija nalazi se i u Francuskoj i u Flamanskoj zajednici, tj. te zajednice imaju nadležnost nad svojim institucijama na tom području.

Regija ima svoj parlament i vladu. Članovi vlade i parlamenta grupirani su na jezičnoj osnovi. Tako na primjer u parlamentu sjedi 72 zastupnika kojima je materinski jezik francuski i 17 koji govore nizozemski. U vladi postoje dva ministra iz svake jezične skupine, te ministar-predsjednik koji se bira neovisno o materinskom jeziku.

I frankofoni i flamanski građani Bruxellesa imaju svoje vlastite političke i upravne institucije. To su Komisija francuske zajednice (Commission communautaire française), te Komisija flamanske zajednice (Vlaamse Gemeenschapscommissie). Za zajednička pitanja koja se ne tiču posebno frankofone ili flamanske zajednice postoji Zajednička komisija zajednica (Commission Communautaire Commune-Gemeenschappelijke Gemeenschapscommissie).

Kraljevska palača u Bruxellesu

Briselska regija nijepokrajina niti pripada kojoj pokrajini. Ipak, upravno ima neke osobine pokrajine, kao npr. svogguvernera.

Grad Bruxelles, kao i sve općine u Briselskoj regiji, ima svog načelnika tj. gradonačelnika (bourgmestre iliburgemeester). Njegova nadležnost seže samo u okvire općine i nije odgovoran za druge dijelove regije.

Zbog svog statusa glavnoga grada države, ovdje se nalazi Kraljevska palača i Belgijski savezni parlament. Bruxelles je sjedišteFrancuske zajednice u Belgiji, teFlamanske zajednice. Sve glavne flamanske institucije nalaze se u Bruxellesu: Flamanski parlament, flamanska vlada i cjelokupna uprava. Sjedište valonske vlade ne nalazi se u ovom gradu nego uNamuru.

Međunarodna uloga

[uredi |uredi kôd]

Od završetkaDrugog svjetskog rata Bruxelles je postao upravno središte mnogih međunarodnih organizacija. Vjerojatno najvažnije organizacije čije se glavne institucije nalaze u ovom gradu suEuropska unija (EU) iOrganizacija Sjevernoatlantskog sporazuma (NATO ili OTAN). Među ostalim važnim međunarodnim organizacijama tu suZapadnoeuropska unija,Svjetska carinska organizacija iEurocontrol, kao i mnoge međunarodne korporacije. Prema broju održavanje međunarodnih konferencija i konvencija Bruxelles je u svjetskom vrhu. Zbog prisustva svih ovih institucija i organizacija, danas u Bruxellesu postoji veći broj veleposlanika i novinara nego primjerice u Washingtonu.[8]

Europska unija

[uredi |uredi kôd]

Bruxelles je praktički glavni gradEuropske unije, jer se u njemu nalazi veći dioinstitucija Europske unije. Iako EU službeno nema glavni grad, premaugovoru iz Amsterdama Bruxelles je službeno sjedišteEuropske komisije (izvršne vlasti) iVijeća Europske unije (zakonodavno i izvršno tijelo).[9][10] Iako se službeno sjedišteEuropskog parlamenta nalazi uStrasbourgu, gdje se održavaju glasovanja, sastanci političkih i odbornih skupina održavaju se u Bruxellesu, kao i određeni broj sjednica. Danas se oko tri četvrtine zasjedanja parlamenta odvija u Bruxellesu.Europsko vijeće također ima stalno sjedište u gradu.[11]

Najveći dio zgrada Europske unije nalaze se u tzv. „Europskoj četvrti“. Samo Europska komisija u ovoj četvrti zauzima prostor od 865.000 m², što je četvrtina ukupne uredske površine u gradu.

Stanovništvo

[uredi |uredi kôd]

Dana 1. svibnja 2008. uBriselskoj regiji živio je 1,070.841 stanovnik. Na prostoru samogGrada Bruxellesa 1. siječnja iste godine živjela su 148.873 stanovnika. Godine 1991. 63,7 posto građana bili su Belgijanci rođeni u Belgiji. Danas se procjenjuje da više od pola stanovništva grada čine stranci.[12]Najveće skupine stranaca dolaze iz dvije frankofone zemlje:Francuske iMaroka.[13] Većina stanovnika grada ipak ima belgijsko državljanstvo (73,1%). 4,1% stanovnika ima francusko, 4,0% marokansko, a 6,8% državljanstvo neke zemlje koja nije članica EU.

Jezici

[uredi |uredi kôd]
Jezici govoreni kod kuće u Briselskoj regiji (2006.)[14]

██ samo francuski

██ francuski i nizozemski

██ francuski i neki drugi jezik koji nije nizozemski

██ samo nizozemski

██ ni francuski niti nizozemski

Od osnivanja Kraljevine Belgije 1830., Bruxelles se transformirao iz grada u kojem se gotovo isključivo govorionizozemski, u višejezični grad gdje jefrancuski postao jezik većine stanovništva ilingua franca grada. Ovaj jezični prijelaz počeo se događati u 18. stoljeću, a ubrzao se stjecanjem neovisnosti Belgije.[15][16]

Manneken Pis viđen je kao simbol suživota francuske i flamanske zajednice grada.[17]

Za ovaj prijelaz na francuski u gradu nisu odgovorni samo frankofoni imigranti, nego i sami Flamanci koji su kroz nekoliko generacije prešli s nizozemskog na francuski. Glavni razlog za ovaj prelazak je bio niski društveni prestiž nizozemskog jezika u Belgiji u to vrijeme.[18] Od 1880. je sve više i više flamanskih građana postalo dvojezično, a nakon 1910. porastao je broj građana koji su govorili samo francuski. Tijekom 20. stoljeća je broj frankofonih građana prešao broj dvojezičnih flamanskih građana grada.[19] Zbog imigracije su i flamanske općine u okolici Bruxellesa u drugoj polovici 20. stoljeća postale dobrim dijelom frankofone.[20] Ovaj fenomen je, zajedno s budućnosti Bruxellesa, jedna od najkontroverznijih tema u belgijskoj politici.

Izvorni nizozemski dijalekt grada jest briselski (brussels) koji je lokalni oblik brabantskog (oblik nizozemskog koji se govori uBrabantu). Ovaj dijalekt, koji ima puno posuđenica iz francuskog, još uvijek se koristi među manjim dijelom stanovnika, koji su danas najvećim dijelom dvojezični ili višejezični.

Zbog povijesne uloge nizozemskog, flamanske stranke zahtijevaju potpunu dvojezičnostgradske regije u svim pogledima. Također zahtijevaju odvojenost okrugaBrussel-Halle-Vilvoorde od Regije glavnoga grada. S druge strane, frankofoni Belgijanci smatraju jezičnu granicu umjetnom[21] i traže proširenje dvojezične regije na najmanje šest tzv. općina s jezičnim olakšicama u Flandriji. Flamanski političari čvrsto odbijaju ove prijedloge.[22]

Religija

[uredi |uredi kôd]
Bazilika Svetog Srca

Povijesno gledano, Bruxelles je izrazitorimokatolički grad. Nekad vrlo značajnuprotestantsku zajednicu protjerali su Španjolci za vrijemeprotureformacije u 16. stoljeću. Danas većina stanovnika grada ne prakticira svoju religiju, te prema procjenama oko deset posto građana redovito ide na mise. U Bruxellesu postoji velikamuslimanska zajednica koju sačinjavaju većinom građani turskog ili marokanskog podrijetla, te crnci iz frankofone Afrike. Priznate religijske manjine koje imaju mali broj pripadnika suprotestanti,anglikanci,pravoslavci ižidovi. Pripadnici priznatih religija uživaju financijsku potporu vlasti. Svaki učenik u dobi od 6 do 18 godina mora obvezno pohađati vjersku ili etičku nastavu dva sata tjedno.

Gospodarstvo

[uredi |uredi kôd]

Bruxelles je vrlo značajno gospodarsko središte Belgije. Regija glavnoga grada Bruxellesa ima drugi po visini BDP po stanovniku uEuropskoj uniji.[23] Glavni gospodarski faktori su sektor usluga i ugostiteljstvo. U Bruxellesu postoji preko 2000 restorana (stanje 2007.).

Zbog svog europskog i svjetskog međunarodnog položaja ovdje sjedišta imaju brojna međunarodna poduzeća, kao i interesne skupine i lobisti. Uredi mnogih zemalja, kulturne institucije i veleposlanstva donose veliku kupovnu moć u grad.

Vrlo važan čimbenik koji privlači nove stanovnike i turiste u grad su prestižna sveučilišta, te mnogi kongresi koji se ovdje održavaju.

Promet

[uredi |uredi kôd]
Stajalište međunarodnih vlakova

Briselska zračna luka nalazi se u obližnjoj općiniZaventem u Flandriji. Druga gradska zračna luka nalazi se blizuCharleroia u Valoniji, oko 50 km od grada. Bruxelles je međunarodno povezan s brzim vlakovima: sLondonom prekoEurostara, krozEurotunel; sAmsterdamom,Parizom iKölnom prekoThalysa; te s Kölnom iFrankfurtom preko njemačkogICE-a. Uz veliki broj manjih, tri glavna velika gradska kolodvora su: Sjeverni kolodvor Bruxelles, Glavni kolodvor Bruxelles i Južni kolodvor Bruxelles.

Javni prijevoz

[uredi |uredi kôd]
Mreža briselskog metroa

Briselski metro proradio je 1976., ali su podzemne linije, poznate kaopremetro, pomoću tramvaja funkcionirale od 1968. godine. Grad je pokriven i velikomtramvajskom iautobusnom mrežom. Sveukupno se gradski javni prijevoz sastoji od četiri linije metroa (Linije 1, 2, 5, 6), dvije linije premetroa (linije 3 i 4), 18 tramvajskih linija i 50 autobusnih linija. Mrežom javnog prijevoza upravlja Poduzeće za međuopćinski prijevoz u Bruxellesu (STIB/MIVB).

U planu je i gradnjaRER-a (Réseau Express Régional/Gewestelijk ExpresNet), regionalne željeznice koja bi povezivala područja u okolici grada. Od 2003. uveden je program dijeljenja automobila. Od 2006. postoji i sličan program sbiciklima.

Cestovni prijevoz

[uredi |uredi kôd]
Rue de la Loi/Wetstraat je jedna od glavnih gradskih ulica

U srednjovjekovno vrijeme grad je bio na križištu putova koji su išli pravcem sjever-jug (moderna Hoogstraat/Rue Haute) i istok-zapad (Gentsesteenweg/Chaussée de Gand-Grasmarkt/Rue du Marché aux Herbes-Naamsestraat/Rue de Namur). Ovi stari pravci koji su se granali odGrand Placea još i danas postoje, a nadopunjeni su širokim ulicama sagrađenim preko rijeke Senne, gradskih zidina i željezničke veze Sjever-Jug.

Bruxelles je glavno sjecište nacionalnih cesta u zemlji, od kojih su najvažnije N1 (Breda), N2 (Maastricht), N3 (Aachen), N4 (Luxembourg) N5 (Reims), N6 (Maubeuge), N8 (Koksijde) i N9 (Ostend).[24]

Što se tičeautocesta, kroz grad prolazeE19 (sjever-jug) iE40 (istok-zapad), dok E411 ide prema jugoistoku. Briselska obilaznica ima oznaku R0 i obično se nazivaring na francuskom iligrote ring na nizozemskom. Južna strana obilaznice nikad nije dovršena, zbog negodovanja stanovništva.

Središte grada (Pentagone/Vijfhoek) okružuje mali prsten (nizozemski:kleine ring, francuski:petite ceinture) koji je mreža cesta sa službenom oznakom R20. Ove ceste su sagrađene na mjestu gdje su se nalazile stare gradske zidine.

Brodski prijevoz

[uredi |uredi kôd]

Briselska luka s 7,5 milijuna tona prometa jedna je od najvećih u Belgiji. Luka se nalazi na kanalu Bruxelles-Scheldt u sjeverozapadnom dijelu grada. Kanal Bruxelles-Charleroi spaja grad s Valonijom.

Kultura

[uredi |uredi kôd]
Briselska burza

Bruxelles ima bogatu kulturnu i umjetničku tradiciju. Ovdje je npr. studirao poznati belgijski surealistRené Magritte. Grad slovi kao prijestolnicastripa. Neki od poznatijih stripova ovdje nastalih suLucky Luke,Tintin,Cubitus,Gaston Lagaffe iMarsupilami. Diljem grada mogu se na zidovima naći crteži poznatih likova iz stripova.

Što se tiče vrijednih kulturnih ustanova tu su Briselsko kazalište, i La Monnaie kazalište i opera. Među mnogobrojnim muzejima tu su Kraljevski muzej umjetnosti, Vojni muzej i Muzej stripova. Briselska glazbena scena nudi sve od opere i koncertnih dvorana do glazbenih barova i techno klubova.

Stadion kralja Baudouina, je najveći takav objekt u zemlji s kapacitetom od 50.000 sjedala. Ovaj stadion nalazi se na mjestu gdje se nalazio stadion Heysel na kojem se 1985. održala jedna od najvećihnesreća u povijesti europskog nogometa.

Arhitektura

[uredi |uredi kôd]

Arhitektura u Bruxellesu je raznolika i sastoji se od srednjovjekovnih građevina naGrand Placeu do postmodernih zgrada institucija Europske unije.

Vjerojatno najveća atrakcija grada jeGrand Place (Grote Markt) koji se od 1988. nalazi naUNESCOvom popisu svjetske baštine, zajedno s gotičkom vijećnicom u središtu grada, katedralom sv. Mihovila i Gudule i dvorcem Laken. Druga važna turistička znamenitost je Kraljevska palača u Bruxellesu.

Panorama trga Grand Place u Bruxellesu od 360° noću
Panorama trgaGrand Place u Bruxellesu od 360° noću
Slavoluk u parku Cinquantenaire

Atomium je 103 metra visoka struktura koja je izgrađena za Svjetsku izložbu 1958. godine. Sastoji se od devet sfera koje su spojene cijevima, te tvori kristalnu strukturu. Arhitekt A. Waterkeyn posvetio je ovo djelo znanosti. Odmah kraj Atomiuma se nalazi parkMini-Europe gdje se nalaze makete poznatih europskih građevina.

Simbol grada i poznata turistička atrakcija je brončana fontanaManneken Pis.

Ostale poznate znamenitosti suParc du Cinquantenaire iliJubelpark sa slavolukom pobjede i obližnjim muzejima, Bazilika Svetog Srca, Briselska burza, Palača prave i zgrade institucija Europske unije u Europskoj četvrti.

Grad je poznat po svojim flamanskim kućama. Također poznate su igrađevine Victora Horte u Bruxellesu (arhitektaVictora Horte) uArt Nouveau stilu (UNESCO-ovasvjetska baština). U ovom stilu građene su i mnoge zgrade u novim gradskim predgrađima, pogotovo u mjestimaSchaerbeek,Etterbeek,Ixelles iSaint-Gilles. Još neki primjeri bogate arhitekture grada su Palača Stoclet i Espace Léopold.

Gastronomija

[uredi |uredi kôd]
Briselski vafel

Bruxelles je poznat po svojimvaflima,čokoladi,pomfritu, te mnogim vrstamapiva.

Gastronomska ponuda grada uključuje oko dvije tisuće restorana i veliki broj visoko kvalitetnih barova. Belgijska kuhinja smatra se među najboljim u Europi. Uz tradicionalne restorane, u gradu je i veliki broj gostionica, kafića i čajana. Vrlo su česte i popularne pivnice u kojima uz veliki izbor piva se nude i nacionalna jela.

Belgijska kuhinja smatra se kombinacijom francuske kuhinje s flamanskom. Poznati specijaliteti su briselski vafel (gaufres) idagnje s pomfritom (moules frites). Grad je nadaleko poznat po proizvodnji čokolade i pralina, a neke od najpoznatijih proizvođača u gradu su Godiva, Neuhaus i Leonidas. Diljem grada, a posebno u turističkim zonama, postoji veliki broj tzv. friterija gdje se svježi, vrući vafli prodaju na ulici.

Među mnogim vrstama belgijskog piva, ističe se poznato lambic pivo koje se proizvodi samo u okolici Bruxellesa. Jedno od najpopularnijih vrsta piva u gradu i ostatku zemlje jeKriek, pivo s dodatkom trešnje koje se nudi u praktički svim barovima i restoranima. Ostale poznate vrste piva su Hoegaarden, Leffe, Duvel, Jupiler i Stella Artois.

Obrazovanje

[uredi |uredi kôd]
Université libre de Bruxelles

U Bruxellesu postoji nekolikosveučilišta. Slobodno sveučilište u Bruxellesu je zapravo podijeljeno na dva sveučilišta, jedno za francusku, a drugo za flamansku zajednicu. To suUniversité libre de Bruxelles koje pohađa oko 20.000 studenata na tri kampusa u gradu (i dva izvan grada)[25] iVrije Universiteit Brussel kojeg pohađa oko 10.000 studenata.[26] Oba ova sveučilišta su nastala iz jedinstvenog sveučilišta nastalog 1834., a koje je podijeljeno nakon što su1970. Flamanska i Francuska zajednica dobile pravo upravljanja i organizacije visokog obrazovanja.

Ostala sveučilišta u gradu suFacultés universitaires Saint-Louis s oko 2.000 studenata,[27] Katoličko sveučilište u Bruxellesu (Katholieke Universiteit Brussel),[28] Kraljevska vojna akademija osnovana 1834., te dvije škole glume osnovane 1982. godine: Koninklijk Conservatorium i Conservatoire Royal.[29][30]

Neka druga sveučilišta imaju svoje kampuse u Bruxellesu, kao Université catholique de Louvain koje u gradu ima medicinski fakultet od 1973. godine.[31] U gradu postoji i kampus Boston University Brusselsa koje ovdje postoji od 1972. godine. Zbog svoje međunarodne važnosti, ovdje postoje i mnoge međunarodne škole kao što je International School of Brussels. U gradu postoje četiri Europske škole za službenike koji rade u institucijama EU.[32]

Gradovi prijatelji

[uredi |uredi kôd]

Slavni stanovnici Bruxellesa

[uredi |uredi kôd]

Izvori

[uredi |uredi kôd]
  1. (nepotpisani autor), Narodni pokret za samostalnu Flandriju,Hrvatsko pravo (Varaždin), 16. veljače 1918., br. 7, str. 1
  2. (fr.)(nizoz.)Stanovništvo po općinama u Belgiji od 1. siječnja 2008.Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. siječnja 2009. (Wayback Machine)
  3. (nizoz.)Belgijsko stanovništvo po aglomerizacijskim područjimaArhivirana inačica izvorne stranice od 29. listopada 2008. (Wayback Machine)
  4. (engl.)Povijest Bruxellesa
  5. (nizoz.)Zo ontstond BrusselArhivirana inačica izvorne stranice od 20. studenoga 2007. (Wayback Machine) Komisija Flamanske zajednice u Bruxellesu
  6. (fr.)Povijest protestantizma u Belgiji iPovijest Kalvinističke republikeArhivirana inačica izvorne stranice od 27. rujna 2007. (Wayback Machine).
  7. (fr.)Belgijski meteorološki institutArhivirana inačica izvorne stranice od 4. lipnja 2013. (Wayback Machine)
  8. E!Sharp magazine, Jan-Feb 2007 issue: Article "A tale of two cities".
  9. (engl.)European Navigator Seat of the European Commission
  10. Publikacija Europske komisije:Europa u Bruxellesu 2007.
  11. Stark, Christine.Evolution of the European Council: The implications of a permanent seat(PDF). Dragoman.org. Inačicaizvorne stranice(PDF) arhivirana 9. srpnja 2007. Pristupljeno 28. prosinca 2008.
  12. Van autochtoon naar allochtoon.De Standaard (novine) online (nizozemski).Meer dan de helft van de Brusselse bevolking is van vreemde afkomst. In 1961 was dat slechts 7 procent.
  13. (fr.)IS 2007 - Population (Tableaux)[neaktivna poveznica]
  14. (nizoz.)”Taalgebruik in Brussel en de plaats van het Nederlands. Enkele recente bevindingen”, Rudi Janssens, Brussels Studies, Nummer 13.
  15. Wallonie - Bruxelles, Le Service de la langue française (francuski). Inačicaizvorne stranice arhivirana 5. siječnja 2007. Pristupljeno 28. prosinca 2008.
  16. Villes, identités et médias francophones: regards croisés Belgique, Suisse, Canada (francuski). Sveučilište u Lavalu,Québec. Inačicaizvorne stranice arhivirana 19. lipnja 2009. Pristupljeno 28. prosinca 2008.
  17. Manneken-Pis schrijft slecht Nederlands (nizozemski). Het Nieuwsblad. Inačicaizvorne stranice arhivirana 28. travnja 2008. Pristupljeno 28. prosinca 2008.
  18. G. Geerts.Nederlands in België, Het Nederlands bedreigd en overlevend.Geschiedenis van de Nederlandse taal (nizozemski). M.C. van den Toorn, W. Pijnenburg, J.A. van Leuvensteijn and J.M. van der Horst. Inačicaizvorne stranice arhivirana 5. siječnja 2009. Pristupljeno 28. prosinca 2008.
  19. (nizoz.)"Thuis in gescheiden werelden" — De migratoire en sociale aspecten van verfransing te Brussel in het midden van de 19e eeuw"Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. listopada 2018. (Wayback Machine), BTNG-RBHC, XXI, 1990, 3-4, str. 383-412, Machteld de Metsenaere, Eerst aanwezend assistent en docent Vrije Universiteit Brussel
  20. Bisbilles dans le Grand Bruxelles (francuski). Le Monde. Inačicaizvorne stranice arhivirana 23. studenoga 2007. Pristupljeno 28. prosinca 2008.
  21. La Flandre ne prendra pas Bruxelles... (francuski). La Libre Belgique
  22. Une question: partir ou rester? (francuski). La Libre Belgique
  23. (njem.)BDP statistika
  24. Belgijske N ceste. Inačicaizvorne stranice arhivirana 29. svibnja 2010. Pristupljeno 21. studenoga 2019.journal zahtijeva|journal= (pomoć)
  25. Presentation of the Université libre de Bruxelles (francuski). Université Libre de Bruxelles. Inačicaizvorne stranice arhivirana 3. prosinca 2007. Pristupljeno 27. prosinca 2008.
  26. About the University: Culture and History (engleski). Vrije Universiteit Brussel. Inačicaizvorne stranice arhivirana 16. lipnja 2015. Pristupljeno 27. prosinca 2008.
  27. Institution: Historique (francuski). Facultés Universitaires Saint Louis. Inačicaizvorne stranice arhivirana 23. prosinca 2007. Pristupljeno 27. prosinca 2008.
  28. Katholieke Universiteit Brussel (engleski). Katholieke Universiteit Brussel. Inačicaizvorne stranice arhivirana 22. studenoga 2001. Pristupljeno 27. prosinca 2008.
  29. Petite histoire du Conservatoire royal de Bruxelles (francuski). Conservatoire Royal
  30. Koninklijk Conservatorium Brussel (engleski). Koninklijk Conservatorium. Inačicaizvorne stranice arhivirana 13. listopada 2006. Pristupljeno 27. prosinca 2008.
  31. Povijest UCL u Bruxellesu (francuski). Université catholique de Louvain. Inačicaizvorne stranice arhivirana 14. studenoga 2007. Pristupljeno 27. prosinca 2008.
  32. Schola Europaea (francuski, engleski, i njemački). Inačicaizvorne stranice arhivirana 31. prosinca 2007. Pristupljeno 27. prosinca 2008.

Bibliografija

[uredi |uredi kôd]
  • Paul de Saint-Hilaire,Bruxelles Mystérieux, Bruxelles, Rossel, Editions, 1976, 159 str.
  • Georges Lebouc,Histoire insolite des rues de Bruxelles, Bruxelles, Racine, 2007, 206 str.
  • Georges Lebouc,Des rues et des hommes à Bruxelles, Bruxelles, Racine, 2008, 206 str.
  • Pierre Laconte, Carola Hein,Brussels: Perspectives on a European Capital, Bruxelles, Editions Aliter, 2007.
  • Pierre Lacont],Bruxelles, La Belgique et l'Europe. Un urbanisme cosmopolite, Lyon, Editions du Certu, 2007.
  • Christian Dessouroux,Espaces partagés, espaces disputés. Bruxelles, une capitale et ses habitants, Ministarstvo Briselske regije 2008.

Vanjske poveznice

[uredi |uredi kôd]

Ostali projekti

[uredi |uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temiBruxelles
v • u
Europske prijestolnice kulture
1985. -Atena • 1986. -Firenca • 1987. -Amsterdam • 1988. -Zapadni Berlin • 1989. -Pariz • 1990. -Glasgow • 1991. -Dublin • 1992. -Madrid • 1993. -Antwerpen • 1994. -Lisabon • 1995. -Luxembourg • 1996. -Kopenhagen • 1997. -Solun • 1998. -Stockholm • 1999. -Weimar • 2000. -Reykjavik,Bergen,Helsinki,Bruxelles,Prag,Krakov,Santiago de Compostela,Avignon,Bologna • 2001. -Porto,Rotterdam • 2002. -Brugge,Salamanca • 2003. -Graz • 2004. -Genova,Lille • 2005. -Cork • 2006. -Patras • 2007. -Luxembourg i Grande Région,Sibiu • 2008. -Liverpool iStavanger • 2009. -Linz iVilnius • 2010. -Essen,Pečuh iIstanbul • 2011. -Turku iTallinn • 2012. -Maribor iGuimarães • 2013. -Košice iMarseille • 2014. -Umeå iRiga • 2015. -Mons iPlzen • 2016. -San Sebastián iWrocław • 2017. -Aarhus iPafos • 2018. -Valletta iLeeuwarden • 2019. -Plovdiv iMatera • 2020. -Rijeka iGalway • 2022. -Kaunas,Esch-sur-Alzette iNovi Sad • 2023. -Vesprim,Temišvar iEleusis • 2024. -Tartu,Bad Ischl iBodø • 2025. -Nova Gorica /Gorica,Chemnitz • 2026. -Oulu iTrenčin • 2027. -Liepāja
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Bruxelles&oldid=7075319"
Kategorija:
Skrivene kategorije:

[8]ページ先頭

©2009-2025 Movatter.jp