Trenutni proizvođači: General Dynamics, Fabrique Nationale, US Ordnance i Manroy Engineering. Bivši proizvođači: Sabre Defence Industries, Colt's Patent Fire Arms Company, High Standard Company, Savage Arms Corporation, Buffalo Arms Corporation, General Motors Corporation (Frigidaire, AC Spark Plug, Saginaw Steering i Brown-Lipe-Chappin Divisions), Kelsey Hayes Wheel Company, Springfield Armory, Wayne Pump Company, ERMCO i Ramo Manufacturing.
Browning M2 iliM2 Browning machine gun jeamerička teška strojnica koju je krajem1. svjetskog rata dizajniraoJohn Browning. Veoma je slična Browningovoj ranijoj strojniciBrowning M1919 koja koristi streljivo kalibra .30-06. S druge strane, M2 koristi moćnije streljivo .50 BMG. Ta kratica je kasnije korištena za naziv same strojnice:BMG - Browning Machine Gun. Oznaka M2 znači i "Ma Deuce"[4] ili "pedeset" čime se aludira na kalibar ove strojnice. Browning M2 ima mnogo specifičnih oznaka, dok ona službena glasiBrowning Machine Gun, Cal. .50, M2, HB, Flexible.
Strojnica M2 je učinkovita u borbi protiv pješaštva, neoklopnih ili lako oklopnih vozila, plovila i zrakoplova u niskom letu.
Vojna vozila i zrakoploviameričke vojske su od1920. do danas opremljeni strojnicama Browningovog kalibra .50 kojeg koristi i M2. Browning M2 imao je veliku primjenu tijekom2. svjetskog rata,Korejskog rata,Vijetnamskog rata, pa sve doRata u Afganistanu iIraku tijekom2000-ih. M2 je primarna teška strojnica vojski zemalja članicaNATO saveza, a koristi se i u mnogim zemljama koje nisu članice pakta. Uz izuzetak pištoljaM1911, strojnica M2 je vremenski najduže korišteno "malo oružje" (eng. Small arm) u američkoj vojsci.
Model M2HB trenutno proizvode tvrtke General Dynamics[5] i U.S. Ordnance[6] za potrebe američke vojske i drugih američkih vojnih saveznika (preko FPS prodaje). Od1930-ih strojnicu Browning M2 proizvodi ibelgijska vojna industrijaFabrique Nationale.[7] U.S. Ordnance je razvio sustav brze promjene cijevi M2 strojnice nakon godina istraživanja u proizvodnji strojnica za potrebe američke vojske i njenih stranih saveznika.[8]
Nakon što su razvijene prvotne M2 strojice, prva konačna inačica Browningove M2 teške strojnice bila je M2 HB (eng. Heavy Barrel;hrv. Teška cijev). Razlika se prvotno evidentirala u težini jer suprototipovi imali spremike s vodom za potrebe hlađenja oružja, dok je kasnijim razvojem hlađenje s vodenog prebačeno na zračno. Tako je početna težina od 55kg smanjena na 38kg. Proizvedena je i lakša verzija strojnice koja teži 27kg.[9]Zbog dugog vremena potrebnog za mijenjanje cijevi, razvijen je i sustav brzog mijenjanja cijevi - QCB (eng. Quick change barrel).
Browning M2 je zrakom hlađena teška strojnica koja koristi streljivo smješteno na lancu. Koristi streljivo kalibra .50 BMG i radi na principu kratkog trzaja. Strojnica ima karakteristike dalekometnosti, točnosti i dobre zaustavne moći.
M2HB zračno hlađena teška strojnica ima cikličnu stopu paljbe između 450 i 575 metaka u minuti,[10] dok ranije M2 strojnice AA imaju cikličnu stopu između 450 i 600 metaka u min.[11] Kod modela AN/M2 koji je namijenjen protuzračnoj obrani, ciklična stopa iznosi 750-850 metaka u min., dok je kod modela AN/M3 ona 1.200 metaka u min.[10]
Učinkovit domet M2 strojnice iznosi 1.800 metara, a maksimalni domet 7.400 metara kada je strojnica namještena na M3 postolje. Težina strojnice iznosi 38kg, dok se uz uporabu postolja ona povećava na 58kg.
Osim potpuno automatske, moguće je namjestiti i pojedinačnu paljbu. Također, za razliku od drugih modernih teških strojnica, M2 nema sigurnosnu kočnicu. Zbog toga vojnici na terenu provode improvizirane sigurnosne mjere.
Budući da je M2 dizajniran da se može montirati na bilo kakvu platformu, lance sa streljivom je moguće staviti u oružje s lijeve ili desne strane.
Postoji nekoliko različitih vrsta streljiva koje koristi teška strojnica M2. OdDrugog svjetskog rata sve doVijetnamskog rata koristilo se protuoklopno i zapaljivo protuoklopno streljivo. Streljivo kalibra .50 koje je bilo označeno kao "protuoklopno", moralo je probiti kaljeničelik debljine 2,22cm na udaljenosti od 91 m, i 19mm čelika na udaljenosti od 50 metara. Zapaljivo streljivo se koristilo za označavanje neprijateljskih meta, dok je prvenstveno bilo namijenjeno uništenju lakih oklopnih vozila i zrakoplova na način da zapali njihove spremnike za gorivo.[10]
Trenutne vrste streljiva su:
M33 Ball,
M17 tracer,
M8 API,
M20 API-T i
M962 SLAP-T.
M962 SLAP-T može probiti čelični oklop od 34mm na udaljenosti od 500 metara, odnosno 23mm na 1.200 metara i 19mm na 1.500 metara. Ti rezultati mogu se postići korištenjem volframskog penetratora promjera 7,6mm. SLAP-T je klasificiran kao vrsta streljiva1993. godine.[12][13]
protuzračna strojnica na nekim brodovima, gdje šest M2 strojnica može biti montirano u jednu kupolu,
protuzračna strojnica na kopnu. Izvorna M2 strojnica s vodenim hlađenjem koristi visoko AA postolje ili može biti montirana na vojno vozilo. U kasnijim inačicama su montirane dvije ili četiri M2HB strojnice na vojna vozila, tj. po jedna ili dvije s lijeve i desne strane,
Američki vojnik u Normandiji s M2HB koji je služio za protuzračnu obranuUčinkovito američko vozilo Meat Chopper kojeg su prezirali njemački vojnici u2. svj. ratu.
Izbijanjem2. svjetskog rata,američka vojska je koristila tešku strojnicu M2 u pješaštvu (zajedno s postoljem) kao fiksno montirano oružje na zrakoplovima te za protuzračnu obranu (M2 montiran na avionima, brodovima ili čamcima). Također, M2 se koristio i za dvostruku namjenu: montiran na vojno vozilo primjenjivao se kao protuzračno i protuoklopno oružje.[10][14]
Model .50 AN/M2 s lakom cijevi koji je bio montiran na avione, imao je prosječnu brzinu paljbe od 800 metaka u min. te se koristio pojedinačno ili u grupama od čak 8 strojnica u avionima u rasponu odP-47 Thunderbolt doB-25 Mitchell.
Izrazito učinkovitim su se pokazali modeli M2HB s teškom cijevi, koji su montirani na vojna vozila s ciljem dvostruke uloge. Strojnice su koristile protuoklopno i zapaljivo protuoklopno streljivo koje je lako moglo probiti oklop i oštetiti motor ili spremnik goriva njemačkih lovaca Bf 109 u niskom letu[15] ili spremnike za gorivo njemačkih polugusjeničara i lakih oklopnih vozila.[16][17][18] Budući da u to vrijeme nisu postojali elektronski okidači, vojnik je fizički morao biti prisutan uz strojnicu prilikom paljbe te je time bio izložen neprijateljskoj vatri.[18] Zbog toga su pješačke jedinice često znale mijenjati postolja od M2 na svojim vozilima, posebice onim namijenjenih protuzračnom ili protuoklopnom napadu, kako bi se što više zaštitio rukovatelj strojnice.[19] S druge strane, njemački vojnici su prezirali M2, jer su njihovi motorizirani konvoji često puta znali biti bespomoćni i razbijeni sa strojnicom koja je koristila kalibar .50.[20][21]
M2HB montiran na teško postolje pokazao se vrlo korisnim u obrambenim ulogama ili u operacijama blokade cestovnih raskrižja koja su koristili njemački pješaci ili motorna vozila.[10] Također, M2 se zbog mogućnosti paljbe na velike udaljenosti koristio i u uklanjanju neprijateljskih snajperista koje klasični pješaci nisu mogli doseći.[21][22][23]
Četverostrukim postavljanjem .50 M2HB strojnica na vojno vozilo, dobiva se učinkovito oružje u borbi protiv zrakoplova u niskom letu, gdje svaka pojedinačna strojnica raspolaže s 200 metaka. Nadimak ovakvog vozila bio jeMeat Chopper i zbog njega su napadiLuftwaffea postali manji krajem 2. svjetskog rata. Isto tako, jer su se njemački snajperisti nalazili prikriveni na stablima, Meat Chopper je paljbom po drveću mogao uništiti stablo, a njime i snajperista na njemu.[24][25]
Za razliku odEurope, M2HB se nije koristio napacifičkom bojištu. Razlozi su bili teška prohodnost pješaštva po džungli kao i sama težina oružja.[14] Koristile su ga jedino motorizirane jedinice naFilipinima kako bi uništile japansku blokaduManile.[10] Završetkom rata, M2HB se uAziji koristio na bojišnicamakorejskog poluotoka iVijetnama.
Početkomrata u Iraku2003. godine, vojnik Paul Ray Smith je sa strojnicom M2HB montiranom na oklopni transporterM113 ubio između 20 i 50 neprijatelja koji su napali američke vojnike. Tako je spasio i pokretnu ambulantu i ranjene vojnike koji su nakon toga evakuirani.[26] Budući da je u toj borbi poginuo, P. R. Smith je postumno nagrađen Medaljom časti (eng. Medal of Honor).
Južnokorejska inačica K-6.Model M2E2 s brzo izmijenjevom cijevi.
Tijekom 2. svjetskog rata M2 strojnicu su od zemaljaCommonwealtha koristiliVelika Britanija,Kanada,Australija,Novi Zeland iJužnoafrička Republika. Zbog svoje efektivnosti bila je veoma cijenjena pri pješačkim i oklopnim jedinicama vojski Commonwealtha.[10][27] Svoju veću uporabu u Commonwealthu M2 Browning je imao na sjeveruAfrike kada su vojnici od počeli dobivati dovoljno rezervnih dijelova, priručnika i potrebnog streljiva te je M2 zamijenio 15mm strojnicu Besa.[10] Neke jediniceSAS-a koristile su model AN/M2 koji je bio specijalno namijenjen za zrakoplove (bombarderLancaster).
Kraljevski australski oklopni korpus je u Južnom Vijetnamu koristio oklopni transporterM113 na koji su bile montirane dvije Browningove strojnice, jedna kalibra .50 i jedna sa .30 kalibrom.
Jedna od značajnijih borbi u kojoj je korišten M2 bila je Borba kod Mirbata uOmanu u srpnju1972. godine. Tamo je devet vojnikaSAS-a koristeći ovu tešku strojnicu i zapaljivo protuoklopno streljivo uspjelo odbiti napad 250jemenskih gerilaca.[28]
Teška strojnica M2 koristila se i kao dalekometni snajper zajedno uz uporabu teleskopske optike. Vojnici su ju s tom svrhom koristili tijekomKorejskog iVijetnamskog rata. U poluautomatskom modu paljbe, snajperist i pripadnik američkog marinskog korpusa Carlos Hathcock mogao je pogoditi metu s udaljenosti od 2.000 jardi, dva puta više od snajperske puške standardnog kalibra streljiva. Također, Hathcock je postigao najduži potvrđeni pogodak na udaljenosti od 2.250 metara. Taj rekord je srušen2002. godine.[29][30]