Nakon što su Britanci1765. godine nakon teških borbi protiv lokalnih domoljuba otkupili indijsku provinciju Bengal-Bihar-Orissa za 26 rupija, željeli su pokazati ostatku potkontineta da se moraju predati. Pripadnici kraljevske privatne vojskeEast India Company nametnuli su porez od 50% lokalnom stanovništvu. Godine1769. iscrpljeni Bengalci postaju logoraši na vlastitom tlu, ostaju bezhrane i vode te nastaje jedan od najvećihdemocida u novijoj povijesti. Tijekom velike gladi u Bengalu, Britanci su iz ove provincije iznijeli svustoku,rižu i druge prehrambene namirnice te ih prodali izvan Indije. Britanci su na poljima riže i žitarica nakon toga zasadiliopijum kako bi namaknuli još veću zaradu, a tada je odgladi umrlo 10 000 000 Indijaca, točnije jedna četvrtina stanovništva. Zbog gladi su izbili nemiri, no Britanci su stvarali kaznene odrede te su zastrašujući ubijali ljude. Najpopularniji način ubijanja neposlušnih bio je čovjeka zavezati za vrhtopa te ga raznijeti hicem. Tek1780. Britanci osiguravaju pokornost Bengalaca i uništavaju svaki otpor.
Dne13. travnja1919. godine muškarci, žene i djecaAmritsara okupili su se u parku Jallianwali okruženi zidovima kako bi se čuo njihov glas zbog gladi, nedostatka posla i ugnjetavanja od strane Britanaca. U 16:30 Britanci su blokirali sve ulaze u park te su otvorili vatru iz svog raspoloživog oružja. Nakon deset minuta neprekidne vatre ostali su bez streljiva. Ubli su gotovo tisuću ljudi, a ranili još 1 100 ljudi. Oko 100 žena i djece spustilo se u središnji bunar gdje su se utopili. Unatoč prvotnoj osudi, brigadir Reginald Dyer proglašen je junakom. Britanska javnost skupila je 26 000 ondašnjih funti za njega, što je gotovo milijun današnjih dolara, uz moto “zahvalnost čovjeku koji je spasio Indiju”. Reginald Dyer umro je mirno, u dubokoj starosti, smatrajući kako je izveo junački pothvat zbog kojeg je osjećao ponos.
Bengal je stradao od britanskih pohlepnih vlastodržaca1943. kada je 3 000 000 ljudi umrlo od gladi iako se takav ishod mogao spriječiti bez ikakvih teškoća. Naime, po naredbi britanske vlade pod vodstvomWinstona Churchilla, sva se hrana iz ove provincije podijelila britanskim postrojbama po ratištima. Istodobno kada je glad već počela ubijati Bengalce u velikim brojevima, zabranjeno je da kanadski i američki brodovi dostave pomoć izgladnjelom stanovništvu jer se smatralo da su životi britanskih vojnika puno važniji od bengalskih seljaka koji su ostavljeni bez ičega.[1]
