Brazilska nogometna reprezentacija predstavljaBrazil u međunarodnimnogometnim natjecanjima i pod upravom je Brazilskog nogometnog saveza. Članica jeFIFA-e od1923. godine, a od1916. godine također je članica iCONMEBOL-a (Južnoameričke nogometne federacije). Brazil je najuspješnija nogometna reprezentacija svijeta u povijestiSvjetskih nogometnih prvenstava koje je osvojila sveukupno pet puta. Također je najuspješnija reprezentacija uKupu konfederacija s četiri titule. Na kontinentalnom nivou Brazil je osvojio osam titulaCopa America i nalazi se na drugom mjestu reprezentacija s najviše naslova (izaArgentine iUrugvaja koji su osvojili po 14 titula). Također, brazilska se reprezentacija nalazi na prvom mjestu reprezentacija s najviše osvojenih Fair-play nagrada na Svjetskim nogometnim prvenstvima.
Brazil se trenutno nalazi na drugom mjestu FIFA-ine ljestvice najboljih nogometnih reprezentacija svijeta, a ujedno se smatra jednom od najboljih nogometnih nacija u svijetu i svih vremena, redovito se nalazivši u vrhu nogometnog svijeta od1960-ih godina naovamo. Brazil je jedina nogometna reprezentacija na svijetu koja je nastupila na svim svjetskim nogometnim prvenstvima do danas.[3] Mnogi komentatori, stručnjaci i bivši igrači smatraju brazilsku nogometnu reprezentaciju iz1970. najboljom koja je ikada igrala nogomet, a među najboljima se također smatraju i reprezentacije iz razdoblja od1958. do1962. te ona iz1982. godine.[4][5][6][7][8][9][10][11][12][13] Brazilska je reprezentaciji osvojila čak 12 nagrada FIFE,Team of the Year koju FIFA svake godine dodjeljuje reprezentaciji plasiranoj na prvome mjestu FIFA-ine ljestvice te iste godine, što je više od bilo koje druge reprezentacije na svijetu – to također znači i da je od 1992. otkada i postoji FIFA-ina ljestvica, na istoj brazilska nogometna reprezentacija najdulje držala prvo mjesto, što je ukupno 12 godina. Na drugome mjestu po broju osvojenih titula je španjolska nogometna reprezentacija – osvojili su 6 titulaTeam of the Year, dakle upola manje od Brazila.
Uz Argentinu,Španjolsku iNjemačku, Brazil je jedina reprezentacija koja je osvojila Svjetsko nogometno prvenstvo van svoje kontinentalne zone, a ujedno je i jedina reprezentacija koja je osvojila prvenstvo na četiri različita kontinenta: u Europi (1958. u Švedskoj), u Južnoj Americi (1962. u Čileu), dva puta u Sjevernoj Americi (1970. u Meksiku i1994. u SAD-u) te jednom u Aziji (2002. u Južnoj Koreji i Japanu). Skupa sFrancuskom, Argentinom i Njemačkom, Brazil je jedina reprezentacija koja je osvojila tri najvažnija nogometna natjecanja u organicaziji FIFA-e: Svjetsko prvenstvo, Kup konfederacija iOlimpijski turnir. Sa Španjolskom također dijeli rekord od trideset i pet uzastopnih odigranih utakmica bez poraza.[14] Česta nogometna uzrečica je: "Englezi su izmislili nogomet, ali su ga Brazilci usavršili".[15][16]
Prvom nogometnom utakmicom u povijesti brazilske nogometne reprezentacije smatra se utakmica iz1914. godine između izabranih timovaRio de Janeira iSao Paula protiv engleskog klubaExeter City odigrane na stadionuFluminense.[17][18] Brazil je pobijedio rezultatom 2:0,[17][18][19] a zgoditke su postigliOswaldo Gomes iOsman, premda neki smatraju da je utakmica završila rezultatom 3:3.[20][21] Za razliku od onoga što će se događati u budućnosti, igra brazilske nogometne selekcije u počecima bila je daleko od odlične, a razlog zasigurno leži i u internim sukobima u samom brazilskom nogometnom savezu. Točnije, razlike u mišljenjima nogometnih saveza Rio de Janeira i Sao Paula dovele su do mišljenja da neće postojati tim koji će se sastojati od igrača koji dolaze iz ta dva tabora.
Na svjetskim nogometnim prvenstvima1930. u Urugvaju i1934. u Italiji, Brazil je izbačen već u grupnoj fazi. Međutim,svjetsko prvenstvo 1938. godine počelo je davati znakove onoga što će tek doći. Na tom je prvenstvu Brazil osvojio treće mjesto, aLeonidas da Silva završio je turnir kao najbolji strijelac. Brazil je bio domaćin sljedećegsvjetskog prvenstva održanog 1950. godine koji je ujedno bio i prvi turnir održan nakonDrugog svjetskog rata. To prvenstvo 1950. godine bilo je jedinstveno po tome što nije imalo sistem ispadanja, već su četiri najbolje plasirane reprezentacije u svojim skupinama završile u zajedničkoj skupini i igrale jedna protiv druge. Posljednju utakmicu igrali suUrugvaj i Brazil pa se ona smatra finalom. Utakmica je odigrana nastadionu Maracana u Rio de Janeiru pred 199.854 gledatelja što do danas predstavlja apsolutni rekord, a na iznenađenje mnogih Urugvaj je osvojio drugi naslov svjetskog prvaka pobijedivši rezultatom 1:2, nakon što je Brazil vodio 1:0. U Brazilu navedena utakmica poznata je pod nadimkomfateful final (u slobodnom prijevodusudbonosno finale).[22]
Brazilska reprezentacija je za narednosvjetsko prvenstvo u Švicarskoj 1954. godine bila u potpunosti obnovljena, predvođena popularnim igračimaNiltonom Santosom,Djalmom Santosom iDidijem. Međutim, nisu daleko dospjeli. U četvrtfinalu ih je zaustavilaMađarska rezultatom 4:2 u jednoj od najružnijih nogometnih utakmica u povijesti nogometa, koja će kasnije postati poznata pod imenomBattle of Berne (u slobodnom prijevoduBitka za Bern).[23]
Tadašnji izbornik Brazila,Vicente Feola, odredio je striktna pravila zasvjetsko prvenstvo 1958. u Švedskoj. Svaki igrač dobio je popis od četrdeset stvari koje ne smije raditi, uključujući nošenje kapa i kišobrana, pušenje dok se nalaze u službenom dresu i razgovaranje s novinarima van dogovorenih termina. Bili su jedina reprezentacija koja je imala psihologa na turniru (zbog još uvijek svježeg gubitka finala 1950. godine u glavama nekih igrača) i zubara (zbog njihovog podrijetla, dosta igrača imalo je problema sa zubima koji su izazivali razne infekcije i utjecali na kvalitetu njihove igre), a čak godinu dana prije turnira poslali su svog posebnog izaslanika koji je nadgledao kvalifikacijske utakmice po Europi.
Brazil se na prvenstvu našao u najtežoj skupini, zajedno saSovjetskim savezom,Engleskom iAustrijom. U prvoj utakmici pobijedili su Austriju 3:0, a s Engleskom su odigrali miroljubivih 0:0. Brazilci su bili zabrinuti prije utakmice sa Sovjetskim savezom, jer se radilo o odlično pripremljenoj momčadi i jednom od glavnih favorita turnira. Njihova strategija je bila da odmah na početku krenu u napad i pokušaju zabiti rani pogodak. Zbog toga su vodeći igrači reprezentacijeBellini, Nilton Santos i Didi razgovarali s izbornikom prije utakmice i uvjerili ga da ako žele pobijediti Ruse moraju uvesti tri igrača s klupe:Zito,Garrincha iPelé koji su i započeli utakmicu. Čim je sudac označio početak utakmice, lopta je došla do Garrinche koji je prošao trojicu igrača i pogodio vratnicu. Brazilci su nastavili s pritiskom i nakon tri minute, koje će kasnije biti opisane kao "najbolje tri minute u povijesti nogometa"[24]Vava je postigao vodeći pogodak. Utakmica je završila rezultatom 2:0. Pelé je postigao jedini pogodak u četvrtfinalu protivWalesa, a u polufinalu su rezultatom 5:2 izbaciliFrancuze. Brazil je finale igrao s domaćinomŠvedskom i tu utakmicu također dobio rezultatom 5:2, postavši tako prva reprezentacija koja je osvojila svjetsko prvenstvo van svog kontinenta. Legenda kaže da je izbornik Feola znao spavati tijekom treninga, a da je čak i na pravim utakmicama sklapao oči na klupi kako bi izgledalo da spava. Zbog toga se Didi smatrao pravim trenerom momčadi.
Nasvjetskom nogometnom prvenstvu 1962. Brazil je obranio naslov uz Garrinchu kao glavnog igrača, a ne Peléa koji se ozlijedio u prvoj utakmici turnira protivMeksika i nije nastupio do kraja istog.[25][26]
Pripreme zasvjetsko prvenstvo 1966. u Engleskoj prošle su u znaku političkih utjecaja. Svi veliki brazilski nogometni klubovi željeli su svoje igrače vidjeti u reprezentaciji kako bi im dali što bolji javni tretman. U posljednjim mjesecima priprema za svjetsko prvenstvo tako se dogodilo da je izbornik Vicente Feola radio s čak 46 igrača od kojih je samo njih 22 moglo otići u Englesku; sve to duboko je utjecalo na internu atmosferu i psihološki pritisak na igrače i ostatak tima. Rezultat svega bio je najgori nastup brazilske nogometne reprezentacije u povijesti svjetskih prvenstava kojoj nisu pomogle niti ostale reprezentacije, jer se činilo da su svi odlučiligaziti Peléa (tada vjerojatno na vrhuncu svoje igračke karijere), rušeći ga čim je dobio loptu. To prvenstvo i ostat će upamćeno po izrazito oštroj igri, pogotovo zbog pregrubih startova. Nakon što je postao prvi igrač koji je postigao pogodak na tri različita svjetska prvenstva (u utakmici protivBugarske), Pelé se odmarao u utakmici protiv Mađarske koju je Brazil izgubio. Treću utakmicu Brazil je igrao protivPortugala, a nekoliko izrazito grubih prekršaja nad Peléom utjecali su na njegov raniji izlazak iz igre. Brazil je tu utakmicu također izgubio i tako ispao s prvenstva nakon grupne faze, prvi put nakon 1934. godine. Poslije turnira, Pelé je izjavio da više ne želi igrati na takvim natjecanjima.
Ipak, Brazil je1970. godine u Meksiku, predvođen Peléom, osvojio svoje treće svjetsko prvenstvo. Ta reprezentacija smatrala se do tada najboljom u povijesti,[4][5][6][7][9] a osim Peléa predvodili su je i kapetanCarlos Alberto Torres,Jairzinho,Tostao,Gerson iRivelino. Nakon što su osvojili pokalJulesa Rimeta po treći put, Brazilcima je dopušteno da ga zadrže zauvijek. U šest utakmica koje su odigrali, Brazilci su ostvarili šest pobjeda. U grupnoj fazi pobijedili suČehoslovačku (4:1), Englesku (1:0) iRumunjsku (3:2). U četvrtfinalu bili su bolji odPerua (4:2), a u polufinalu izbacili su Urugvaj (3:1). Brazil je finale igrao sItalijom i uvjerljivo pobijedio rezultatom 4:1. Jairzinho je završio turnir kao najbolji strijelac sa sedam pogodaka, dok je Pelé postigao četiri. Dominantnost Brazila na svjetskim prvenstvima između 1958. i 1970. godine razlog je što danas imamo malo drugačiji pokal koji se daje osvajačima turnira. Ipak, proći će pune 24 godine prije nego što Brazilci stave ruke na njega.
Nakon Peléovog reprezentativnog umirovljenja (a i nekih drugih važnih igrača iz tima koji je 1970. godine osvojio treći naslov prvaka), Brazil nije uspio biti bolji odNizozemskog načina igranja i nisu uspjeli obraniti naslov1974. godine, završivši turnir na četvrtom mjestu, izgubivši u utakmici za treće mjesto odPoljaka.[27]
Svjetsko prvenstvo u Argentini 1978. godine donijelo je mnoge kontroverze. U grupnoj fazi, Brazilci su se natjecali s domaćinimaArgentincima za prvo mjesto koje je vodilo u finale turnira. U posljednjem kolu, Brazil je pobijedio Poljsku rezultatom 3:1 i privremeno završio na čelu skupine s gol-razlikom +5. Argentina je u tom trenutku imala utakmicu manje i gol-razliku +2, ali je u svojoj posljednjoj utakmici uspjela pobijeditiPeru rezultatom 6:0 i dospjeti na prvo mjesto skupine te tako igrati u finalu protiv Nizozemske. Brazilci su se morali ponovno zadovoljiti igranjem za treće mjesto u utakmici s Italijom koju su dobili 2:1.
Nasvjetskom prvenstvu u Španjolskoj 1982. godine Brazilci su bili izraziti favoriti i kroz svoju skupinu lagano su prošli, ali su kasnije zaustavljeni od Talijana (kasnijih prvaka) rezultatom 3:2 u jednoj od najboljih utakmica u povijesti svjetskih nogometnih prvenstava.Paolo Rossi postigao je sva tri pogotka za Talijane, a Brazilskog treneraTelea mediji su okrivljavali za pretjerano ofenzivnu taktiku pri rezultatu 2:2. Ta reprezentacija Brazila, koja je uključivala velikane poputSócratesa,Zicoa,Falcaoa iEdera ostat će upamćena kao najbolja reprezentacija koja nikad nije osvojila svjetsko prvenstvo.
IzbornikTele Santana i nekoliko igrača iz 1982. vratili su se nasvjetskom prvenstvu 1986. godine održanom uMeksiku. Iako su igrači bili stariji, svejedno su uspjeli prikazati odličnu igru. Ipak, Zicova ozljeda netom prije početka turnira koštala ih je dobrih rezultata. U četvrtfinalu odigrana je utakmica koja se danas smatra pravim primjerom "totalnog nogometa". Brazil i Francuska napadali su non-stop i, realno gledajući, niti jedna reprezentacija nije zaslužila izgubiti. Kad je Zico ušao u drugom poluvremenu pri rezultatu 1:1, Brazilcima je dosuđen jedanaesterac i činilo se kao da će upravo oni pobijediti i proći u polufinale. Međutim, Zico – heroj jedne cijele generacije brazilskih nogometnih obožavatelja – promašio je s bijele točke i nakon vrlo uzbudljivih produžetaka sve se svelo na jedanaesterce. Tu je Zico uspio pogoditi, aliJulio Cesar da Silva i Socrates su promašili svoje penale i, unatoč tome što je iPlatini poslao loptu daleko iznad gola, Francuzi su uspjeli pobijediti ukupnim rezultatom 4:3.
Brazilski izbornik nasvjetskom prvenstvu u Italiji 1990. godine bio jeSebastiao Lazaroni, javnosti jedva poznat prije prvenstva. Zbog vrlo defenzivnog pristupa čiji je najjači simbol bioDunga u sredini, reprezentaciji je nedostajalo kreativnosti, ali su svejedno prošli u drugi krug. Iako su u osmini finala bili bolji tijekom cijele utakmice od branitelja naslova Argentine,Claudio Caniggia je, nakon sjajnog proigravanjaMaradone, uspio postići jedini pogodak i eliminirati Brazilce.
Na iznenađenje mnogih, Brazil pune 24 godine nije osvojio svjetsko prvenstvo niti sudjelovao u finalima istog. Njihova borba prekinuta je1994. godine na svjetskom prvenstvu u SAD-u gdje su ga osvojili po rekordni četvrti put pod vodstvom igrača kao što suRomario,Bebeto, Dunga,Taffarel iJorginho. Tijekom prvenstva izbacili su domaćina rezultatom 1:0 u osmini finala, Nizozemce u četvrtfinalu rezultatom 3:2 (često nazivana utakmicom prvenstva) i Šveđane u polufinalu također rezultatom 1:0. Sve to dovelo je do spektakularnog finala protiv Talijana gdje je nakon nezanimljive utakmice koja je završila 0:0 Brazil bio bolji izvođenjem jedanaesteraca.Roberto Baggio, do tada glavna zvijezda turnira i igrač koji je praktički sam doveo Italiju do finala, promašio je ključni jedanaesterac i Brazilci su ponovno postali prvaci svijeta čime je započela nova era njihove nogometne dominacije.
Na sljedećemsvjetskom prvenstvu održanom u Francuskoj 1998. godine, Brazilci su osvojili srebrnu medalju. Nakon prilično uvjerljivih nastupa među kojima posebno treba izdvojiti tešku pobjedu u polufinalu protiv Nizozemaca nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca (regularni dio utakmice završio je rezultatom 1:1), Brazilci su u finalu izgubili čak s 3-0 od domaćina Francuza. Nakon finala, obrana Brazila oštro je kritizirana omogućivši čak dva pogotkaZinedinea Zidanea glavom nakon kornera, a također je i krizirana odluka izbornika da u prvu momčad uvrstiRonalda koji je nekoliko sati prije utakmice doživioepileptični napad.
Zahvaljujući ubojitom napadačkom trojcu, popularno nazivanom "Tri R" (Ronaldo,Rivaldo iRonaldinho), Brazil je svoj peti naslov svjetskog nogometnog prvaka osvojio2002. godine u Japanu i Južnoj Koreji. Iako se na prvi pogled njihova skupina činila izuzetno laganom (Turska,Kina iCosta Rica), Brazil se mučio u utakmici protiv Turaka koju su na kraju ipak dobili. Tu utakmicu obilježila je kontroverznost kada je Rivaldo pao kao pokošen držeći se za lice nakon što ga je turski igračHakan Ünsal pogodio loptom u noge. Ünsal je nakon toga zaradio izravan crveni karton, a Rivaldo se pridigao kao da se ništa nije dogodilo. Iako je izbjegao suspenziju, Rivaldo je naknadno kažnjen s 5 tisuća Funti zbog simulacije i tako postao prvi igrač u povijesti kojeg je FIFA kaznila zbog glume i lažnog prenemaganja na terenu. Ostale dvije utakmice Brazil je lako dobio s 4:0 (Kina) i 5:2 (Costa Rica). U osmini finala porazili suBelgijance rezultatom 2:0, a u četvrtfinalu pala je Engleska rezultatom 2:1 uz nezaboravni pogodak Ronaldinha iz slobodnog udarca. U polufinalu Brazilci su se ponovno susreli s Turcima i nakon još jedne teške utakmice izborili 1:0 pobjedu koju je osigurao Ronaldo. Do tog trenutka Rivaldo je bio strijelac na svim utakmicama i činilo se da će ponoviti uspjeh Jairzinha iz 1970. godine kad je postao strijelcem na svim odgiranim utakmicama. Ipak, to se nije dogodilo. Finale tog prvenstva odigrale su dvije najuspješnije nogometne reprezentacije u povijesti natjecanja: Brazil iNjemačka. Zanimljivo je da su do tada oba tima odigrala samo jednu jedinu međusobnu utakmicu i to 1974. godine. Iako je još prije finalaOliver Kahn bio izabran za najboljeg vratara prvenstva, nije mogao zaustaviti Ronaldova dva udarca kojima je Brazil osvojio svoju petu krunu.[28] Ronaldo je turnir završio kao najbolji strijelac, a Oliver Kahn bio je proglašen najboljim igračem prvenstva.
Zasvjetsko nogometno prvenstvo 2006. godine održano u Njemačkoj, tadašnji izbornikCarlos Alberto Parreira prezentirao je formaciju nazvanuThe Magic Square (u slobodnom prijevodu "magični kvadrat"), temeljenu na četiri ofenzivna brazilska igrača: Ronaldo,Adriano,Kaka i Ronaldinho. Tijekom priprema za prvenstvo, reprezentacija je upala u probleme ponajviše zahvaljujući ozljedi Ronalda koji je dva mjeseca bio van terena, a nakon što se vratio dobio je žuljeve na stopalima i imao učestale temperature tijekom treninga.
Unatoč pobjedama u prve dvije utakmice (protivHrvatske 1:0 iAustralije 2:0),magični kvadrat nije djelovao uvjerljivo i borio se kako bi probio protivničke obrane. Za treću utakmicu Parreira je uveo čak pet novih igrača (uključujućiRobinha iCicinha) što je završilo uspjehom i uvjerljivom pobjedom nadJapanom 4:1.
U osmini finala Brazil je lagano izbacioGanu rezultatom 3:0, ponovno uz pomoćmagičnog kvadrata. Međutim, u četvrtfinalu izbacili su ih kasniji finalisti Francuzi, rezultatom 1:0. Francusku je predvodio preporođeni Zinedine Zidane uz pomoć snažne obrane koja je uspješno odolijevala brazilskim napadačima tijekom cijele utakmice. Možda i zbog neobične formacije u kojoj su se nalazili, Brazilci su bili potpuno izgubljeni i tek su jedanput uspjeli zapucati prema goluFabiena Bartheza. Utakmica je također upamćena i po činjenici što se prvi puta dogodilo da su Brazilci tri puta poraženi upravo od Francuza na svjetskim prvenstvima (1986., 1998. i 2006.).
Nakon eliminacije, brazilska nogometna reprezentacija oštro je kritizirana od strane medija i obožavatelja. Najznačajnija fotografija koja je u to vrijeme kružila u medijima bila je onaRoberta Carlosa na kojoj isti veže kopačke dokHenry neometano zabija pobjednički pogodak. Sportska legenda Pelé kritizirao je izbornika Parreiru i Ronaldinha zbog preranog ispadanja Brazila s tog prvenstva.
Dana24. srpnja2006. godine, netom nakon završenog prvenstva uNjemačkoj, kapetan pobjedničke brazilske reprezentacije iz 1994. godine, Dunga, postavljen je za novog izbornika.[30] Njegov bivši suigrač,Jorginho, postao mu je prvi asistent. Svoju prvu utakmicu kao izbornik odigrao je uOslu,16. kolovoza protivNorveške, a završila je rezultatom 1:1, dok je u sljedećoj odigranoj naArsenalovom novom stadionuEmiratesu porazio Argentinu s uvjerljivih 3:0.5. rujna Brazil je pobijedio Wales rezultatom 2:0 naWhite Hart Lane stadionu, kasnije će još pobijediti i Kuvajt (4:0),Ekvador (2:1) i Švicarsku (2:1).
Dungin prvi poraz kao izbornik Brazila uslijedio je6. veljače2007. godine u prijateljskoj utakmici protiv Portugala kojeg je tada vodio izbornikLuiz Felipe Scolari. Ipak,24. i27. ožujka iste godine Brazil se oporavio pobjedama protiv Čilea (4:0) i Gane (1:0) uŠvedskoj.
Za razliku od Parreire, Dunga je sve svoje igrače tretirao kao jednake. On nije tražio samo one igrače koji igraju u najpopularnijim klubovima kao što suMilan,Barcelona iliReal Madrid, već je pregledavao klubove iz čitaveEurope pa su tako za reprezentaciju zaigraliVagner Love iDudu Cearense koji su tada igrali zaCSKA Moskva teElano koji je tada igrao zaUkrajinskiShakhtar. Od ostatkamagičnog kvadrata iz 2006. godine ostali su samo Ronaldinho i Kaka koji su redovito nastupali za reprezentaciju. Adriano je pozvan u reprezentaciju tek za prijateljsku utakmicu protiv Portugala uveljači 2007., dok Ronaldo više nije uopće igrao. Umjesto njega,Luis Fabiano je započeo igrati kao glavni napadač.
Nakon što su pobijedili Argentinu rezultatom 3:15. rujna2009. godine, Brazil se kvalificirao zasvjetsko prvenstvo 2010. godine u Južnoj Africi. Nakon završetka kvalifikacija, nalazili su se na prvom mjestu s 9 pobjeda, 7 neodlučenih ishoda i samo 2 poraza koji su uslijedili nakon utakmica sBolivijom iParagvajem. U domaćim utakmicama tijekom kompletnih kvalifikacija ostali su neporaženi.
Na navedenom svjetskom prvenstvu, Brazil je izabran u skupinu G koja je prozvanaskupinom smrti. Svoju prvu utakmicu odigrali su15. lipnja2010. godine protivSjeverne Koreje koju su dobili 2:1.20. lipnja svoju drugu utakmicu odigrali su protivObale bjelokosti koju su dobili rezultatom 3:1, dok su posljednju utakmicu odigrali 0:0 s Portugalom. U osmini finala igrali su protiv Čilea.Juan, Luis Fabiano i Robinho postigli su tri pogotka koja su omogućila prolaz Brazila u četvrtfinale gdje su se susreli s Nizozemcima. Tu utakmicu Brazilci su izgubili rezultatom 2:1 (unatoč vodstvu od 0:1) i bili eliminirani s natjecanja.
Usrpnju2010. godine kao novi brazilski izbornik izabran jeMano Menezes.[31] Na turniruCopa America2011. godine Brazil je u četvrt-finalu poražen od Paragvaja. Dana4. srpnja2012. godine, zbog manjka natjecateljskih utakmica (budući je reprezentacija bila automatski kvalificirana zasljedeće svjetsko prvenstvo čiji su bili domaćin), Brazil je došao na jedanaesto mjesto FIFA-ine ljestvice, čime jeSeleção prvi puta nakon1993. godine ispao iz top 10.[32] Ustudenom iste godine Mano Menezes je dobio otkaz, a umjesto njega na izborničku klupu vratio seLuiz Felipe Scolari.[33][34]
Dana6. lipnja2013. godine Brazil se našao na dvadeset i drugom mjestu FIFA-ine ljestvice što je označilo njihov najlošiji plasman na toj listi ikada.[35] Iste godine zaigrali suKup konfederacija s jednim ciljem – obraniti titulu. U finalu su igrali sa Španjolskom[36] koju su lako porazili rezultatom 3:0 i na taj način osvojili svoju četvrtu titulu tog prvenstva.[37][38]Neymar je proglašen igračem turnira te je osvojio nagradu Zlatna lopta i Adidasovu brončanu kopačku, aJúlio César je osvojio nagradu Zlatna rukavica za najboljeg vratara turnira.[39]
Brazil je bio domaćinSvjetskog prvenstva 2014. godine gdje je igrao u skupini A s Hrvatskom,Meksikom iKamerunom. U otvarajućoj utakmici prvenstva,Marcelo je postigaoautogol kojim je reprezentacija Hrvatske povela, ali su kasnijim dvama pogocima Neymara i jednog Oscara Brazilci preokrenuli rezultat i pobjednički započeli turnir čiji su domaćini bili prvi puta nakon 64 godine.[40] Brazil je s Meksikom odigrao neriješeno (0:0) u susretu u kojem je meksički vratarGuillermo Ochoa proglašen igračem utakmice.[41] Svoj prolazak u drugu fazu natjecanja Brazil je potvrdio pobjedom 4:1 nad Kamerunom; Neymar je ponovno postigao dva pogotka, a ostali strijelci su biliFred iFernandinho.[42]
U osmini-finala Brazil se susreo sČileom u utakmici koja je u svom regularnom dijelu i nakon produžetaka završila neodlučenim rezultatom (1:1). Ipak, Brazil je prošao u četvrt-finale nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca (3:2) uz pogotke Neymara,Davida Luiza i Marcela odnosno promašaje čileanskih reprezentativacaAlexisa Sancheza iMauricija Pinille.[43] U četvrt-finalu ih je čekala još jedna južnoamerička momčad –Kolumbija. Brazilci su tu utakmicu također pobijedili, ovaj puta u regularnom dijelu rezultatom 2:1 uz pogotke Davida Luiza i kapetanaThiaga Silve. Ta utakmica ostala je upamćena i po teškoj ozljedi Neymara, do tog trenutka najboljeg igrača reprezentacije na turniru, koji je s terena odvezen direktno ubolnicu gdje mu je dijagnosticiran lom pršljenakralježnice zbog čega je ostatak prvenstva morao izostati.[44] Prije ozljede, Neymar je postigao četiri pogotka uz jednu asistenciju te je dva puta proglašen igračem utakmice. Zbog nedostatka Neymara i Thiaga Silve (kapetana momčadi koji je na utakmici s Kolumbijom zaradio žuti karton koji ga je automatski eliminirao iz nastupa u sljedećoj utakmici), Brazil se našao u problemima prije polufinalnog susreta s reprezentacijomNjemačke.[45] Seleção je tu utakmicu izgubio povijesnim 1:7 rezultatom – njihovim najvećim porazom u povijesti nastupa na svjetskim nogometnim prvenstvima te prvim domaćim porazom u natjecateljskoj utakmici od1975. godine.[46] Pred kraj utakmice domaći navijači čak su počeli i navijati nakon svakog uspješnog dodavanja njemačkih igrača, a zviždati svaki puta kada bi brazilski igrač primio loptu.[47] Utakmica je kasnije dobila nadimakMineirazo, kao referenca naMaracanzo – prethodni sramotni poraz Brazila na svjetskom prvenstvu1950. godine protivUrugvaja.[48]
Neymar – trenutačno glavni napadač reprezentacije Brazila, ujedno i igrač s najviše postignutih pogodaka od svih aktualnih reprezentativaca.
Brazil je to prvenstvo završio na četvrtom mjestu nakon što su u utakmici za treće mjesto glatko izgubili od reprezentacijeNizozemske rezultatom 0:3. Tako se dogodilo da je reprezentacija Brazila turnir završila s najgorom statistikom od svih drugih koje su nastupile na prvenstvu, s četrnaest primljenih golova.[49] Jedine reprezentacije koje su na prvenstvima do tada primile dvanaest ili više pogodaka u svojim mrežama su bile oneSjeverne Koreje iSaudijske Arabije.[50] Nakon ovog rezultata Scolari je podnio ostavku na mjesto izbornika.[51]
Dana22. srpnja2014. godineDunga ponovno postaje izbornikom Brazila, vrativši se na tu poziciju po prvi puta nakon izbacivanja sa svjetskog prvenstva2010. godine.[52]
Njegova prva službena utakmica bio je prijateljski susret s Kolumbijom uMiamiju, dana5. rujna 2014. koju je Brazil dobio rezultatom 1:0, Neymarovim pogotkom u 83-oj minuti utakmice iz slobodnog udarca.[53] Dunga je nastavio nizati uspjehe pobjedama protivEkvatora (1:0),[54]Argentine (2:0),[55]Japana (4:0),[56] Turske (0:4)[57] iAustrije (1:2).[58] Tijekom 2015. godine Dunga je nastavio nizati pobjedničke uspjehe Brazila protiv Francuske (3:1), Čilea (1:0), Meksika (2:0) iHondurasa (1:0).
Turnir Copa Amerika2015. godine Brazil je započeo pobjedom 2:1 protivPerua (Douglas Costa bio je strijelac pobjedničkog zgoditka u posljednjim minutama utakmice).[59] Nakon toga Brazil je izgubio 0:1 od Kolumbije,[60] ali je pobijedio 2:1Venezuelu[61] i kvalificirao se u drugu fazu natjecanja. Tamo se susreo sParagvajem koji ga je izbacio nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca (regularni dio utakmice završio je rezultatom 1:1).[62] Budući da su ispali, Brazilci se nisu mogli kvalificirati na sljedeći Kup konfederacija što se dogodilo prvi put nakon skoro 20 godina.[63]
Godine2016. održano je još jedno natjecanje Copa Americe, ovaj puta uproslavu stogodišnjice organiziranja turnira. Brazil je turnir započeo neriješenim rezultatom s Ekvatorom (0:0).[64] Nakon toga pobijedili su Haiti visokim rezultatom 7:1 u utakmici u kojoj jePhilippe Coutinho postigaohat-trick.[65] Iako im je za prolazak u daljnju fazu natjecanja bio dovoljan i neriješen ishod, Brazil je na kontroverzan način izgubio 0:1 od Perua.[66][67] Uz to što je to bio prvi poraz od Perua nakon1985. godine,[68] Brazil je izgubljenom utakmicom ispao iz natjecanja još u grupnoj fazi što im se dogodilo prvi puta nakon1987. godine.[69][70][71]
Dana14. lipnja 2016. godine Dunga je smijenjen kao izbornik.[72] Šest dana kasnije kao novi izbornik potvrđen jeTite, trener koji je vodio klubCorinthians, brazilske nogometne prvake iz 2015. godine.[73] Tite je svoj debi ostvario u gostujućoj utakmici protiv Ekvadora koju je Brazil dobio rezultatom 0:3.[74] Nakon toga uslijedile su pobjede protiv Kolumbije (2:1),Bolivije (5:0) i Venezuele (0:2) što je Brazil dovelo do prvog mjesta kvalifikacijske skupine zaSvjetsko nogometno prvenstvo 2018. godine.[75] Nakon pobjede nad Paragvajem rezultatom 3:0, Brazil je postao prva reprezentacija koja se uzRusiju (kao domaćina turnira) kvalificirala na nadolazeće nogometno prvenstvo.[76]
Igrači Brazila sa zlatnim olimpijskim medaljama osvojenim na nogometnom turniru tijekomOlimpijskih igara 2016.
Svoju prvu zlatnu olimpijsku medalju Brazil je osvojio2016. godine kada je ujednobio i domaćin Olimpijade. Prije toga, olimpijski turnir je bilo jedino međunarodno nogometno natjecanje u organizacijiFIFA-e kojeg Brazil nikada nije osvojio. Tri puta Brazilci su bili srebrni (1984.,1988. i2012.) te dva puta brončani (1996. i2008.). Izbornik brazilske olimpijske reprezentacije u pravilu je isti kao i nogometne reprezentacije –Mario Zagallo (1996. godine),Vanderlei Luxemburgo (2000. godine),Dunga (2008. godine) iMano Menezes (2012. godine).
Brazilska nogometna reprezentacija tijekom godina dobila je mnogobrojne nadimke i pod različitim je imenima poznata diljem svijeta. Najpoznatiji nadimak jeCanarinho (u slobodnom prijevodu "mali kanarinci"), referenca na vrstuptica koje obitavaju uBrazilu, a koje su jarke žute boje koja sliči boji dresova u kojoj reprezentativci igraju; ovaj izraz popularizirao je crtačstripova Fernando "Mangabeira" Pieruccetti tijekomsvjetskog prvenstva 1950. godine.[77] Ostali nadimci su:Amarelinha (u slobodnom prijevodu "mali žuti"),Verde-amarelo (u slobodnom prijevodu "zeleni i žuti"),Pentacampeão (u slobodnom prijevodu "peterostruki prvaci)[78] iEsquadrão de Ouro (u slobodnom prijevodu "zlatna ekipa").
Prvi službeni dresovi brazilske nogometne reprezentacije bili su bijele boje s plavim ovratnicima, ali nakon povijesnog poraza naMaracani1950. godine boje su kritizirane zbog nedostatkapatriotizma. Uz dozvolu Brazilskog nogometnog saveza, novine Correio da Manhã organizirale su natjecanje u dizajnu novog izgleda dresova na kojima bi trebale biti ukomponirane četiri boje nacionalne zastave.[79] Pobjednički dizajn bio je žute boje sa zelenim crtama i plavim gaćicama autora Aldyra Garcije Shcleeja, devetnaestogodišnjaka iz Pelotasa. Novi dresovi prvi puta su upotrebljeni uožujku1954. godine u utakmici protivČilea i od tada se neprestano koriste.
Rezervni dresovi plave boje koriste se još od1930-ih godina, ali su sasvim slučajno postali trajni drugi izbor nakon finalne utakmicesvjetskog prvenstva 1958. godine. Naime, tadašnji brazilski protivnici u finalu bili su reprezentativciŠvedske koji su također nastupali u dresovima žute boje, a nakon bacanja novčića odlučeno je da će Švedska nastupati u svojim tradicionalnim domaćim dresovima. Brazil, koji je na to svjetsko prvenstvo doputovao isključivo sa svojim prvim dresovima (žutim), brzinski je morao kupiti setove dresova plave boje i na njih prišiti ambleme sa žutih dresova.[80]
Za razliku od mnogih drugih nogometnih reprezentacija, Brazil nema striktno određen domaći stadion pa svoje utakmice igraju na različitim stadionima diljem zemlje poputstadiona Maracanã uRio de Janeiru. Odrujna2006. godine Brazil mnoge međunarodne prijateljske utakmice igra naArsenalovomstadionu Emirates uLondonu. Neke od svojih prijateljskih utakmica Brazil također igra i uSAD-u.
Službeni trening kamp reprezentacije je Granja Comary u Teresópolisu koji se nalazi 90 kilometara od Rio de Janeira. Granja Comary je otvoren1987. godine, a znatne renovacije obavljene su tijekom2013. i2014. godine.
Nogometna reprezentacija Brazila do danas se kvalificirala na sva održanasvjetska nogometna prvenstva i nikada nisu trebali prolaziti dodatne kvalifikacije za ulazak u turnir. S pet osvojenih titula, to je reprezentacija koja je najviše puta do sada osvojila turnir.
Slijedi popis dosadašnjih izbornika brazilske nogometne reprezentacije (podebljanim slovima označeni su izbornici koji su s reprezentacijom Brazila bili prvaci svijeta u nogometu):
↑Together with France, Brazil are also the only team to have entered every World Cup and played at least in the qualifications (United States have also entered every World Cup, but once withdrew before the qualifications started).
.jpg)
.svg)
.svg)
