| Bratovština | |
|---|---|
 Članovi španjolske bratovštine iz mjesta El Puerto de Santa María (Cádiz) u nedjeljnoj procesiji .. | |
Bratovština ilibratstvo (latinski:confraternitates,fratiliae,scholae) stariji arhaični nazivi;brašćine[1]skule,fratije su dobrovoljnakatolička udruženja vjernika laika usko povezane uz lokalnu crkvu, koju bratovština pomaže u vjerskom i društveno korisnom radu. Svakabratovština ima vlastiti statut - matrikulu (kapitul ili konstitucija), koju potvrđuje lokalni biskup, svog sveca zaštitnika, članove -bratime[2]i nošnju.
Povodi za osnivanje bratovština su najčešće bile velike nepogode, kojih je usrednjem vijeku bilo napretek, od epidemijakuge,vjerskih idinastičkihratova,požara,gladi,potresa ipoplava, kad je ljude obuzimao strah i kad su jedino zajedničkim naporom mogli ublažiti teškoće koje bi ih zadesile.[2] Prve bratovštine prihvatale su se njegovanja zaraženih kugom i njihovim pokapanjem, održavanjem ubožnica i skloništa za nemoćne, stare i siročad, dakle karitativnim radom.[2] Za tako velike zadatke, po mjerilima onog vremena trebalo je imati ime nekog moćnog sveca zaštitnika, pa su oni uzimali imenaDuha Svetoga,Blažene Djevice Marije,sv. Antuna,sv. Lazara,sv. Roka...[2]Uz to još je nekoliko faktora utjecalo na procvat bratovština u 13. st.; mistični pokreti (Flagelanti) i pojavafranjevaca idominikanaca koji su osnivalinadbratovštine, koje su imale pravo osnivati svoje filijale.[3]
Bratovštine su bile osobite popularne od 13. do 16. st, kad su i brojna stručna i staleška udruženja vojnika, muzičara, slikara, kipara i zanatlija svih vrsta osnivala svoje bratovštine.
PoMletačkoj Republici razvio se od 11. st. specifičan tipbratovštine zvanescuole one su zapravo bilecehovska udruženja, raznih zanatlija ili stranih trgovaca poVeneciji koje su imale vlastite objekte. U 13. st. postojale su dvije vrstebratovština, - obične (samo jedna) i nadbratovštine (archiconfratria), koje su mogle osnivati svoje filijale po drugim mjestima s istim statutom.
Laička vjerska udruženja postojala su od prvih dana kad jekršćanstvo legalizirano uKonstatinopolu iAleksandriji.[4]UFrancuskoj su prve bratovštine osnovane u 8. i 9. st., još zaKarolinga. No prvu bratovštinu u modernom i današnjem smislu te riječi - Blažene Djevice Marije, osnovao je uParizubiskup Odo (umro1208.)[4]
Da se uvede reda u nihov dotad vrlo stihijni rad,koncilaArlesu je1234. odredio da rad bratovština mora biti pod jurisdikcijom lokalnogbiskupa, koji odobrava njihovo osnivanje, statut (matrikulu) i nadzire njihov rad.[4]Upravitelje bratovštine -gastalde, postavljali su ili odobravali lokalni biskupi, ili crkveni redovi koji su ih osnivali. Tek nakon takvog imenovanja gastald je mogao dijelitioproste (indulgencije, ali nije mogao druge delegirati bez posebne dozvole. Rad bratovština regulirao je kanonskim pravompapaKlement VIII. (7. prosinca1604.), neke modifikacije je kasnije napravilaKongregacija za oprost i sv. relikvije.[4]Zlatno dobabratovština bilo je između 15. i 18. st. kad su proširili svoju djelatnost na gotovo sve, uključujući;poljoprivredu,stočarstvo itrgovinu, a ne samo karitativni rad. U mnogo slučajeva radbratovština postao je samo paravan za razne špekulante onog vremena, koji su koristili njihove privilegije (oslobođenje od poreza) da se obogate.U drugoj polovici 18. st. jednaistarska bratovština ostvarila je samo preko svojih kreditnih poslova, veći prihod od svih istarskih općina zajedno.[1]
Bratovštine je zbog toga počeo ukidaticarJosip II.1785., a nastavioNapoleon (odlukaKraljevine Italije od26. svibnja1807. iUpraveIlirskih pokrajina od15. travnja1811.).[1] Njihova oduzeta imovina postala je vlasništvo države, iz koje su se prema planu trebale financirati prosvjetno-školske aktivnosti. Danasbratovštine ponovno postoje, ali nemaju više toliku popularnost.
Svakabratovština imala je vlastite regule (matrikulu) kojim je određivala tko može biti njezin član -bratim. Pojedine su bile namijenjene samo muškarcima, neke ženama, neke mladima, a neke su primale sve (dominikanskaNadbratovština od Ruzarija) bez obzira na rasu, spol ili materijalni položaj.[4]Prijem novih bratima mogao je vršiti samogastald. Pridržavanje pravilimamartikule, nije bilo obavezujuće, već se ostavljalo svakom bratimu na njegovu savjest, ako se poneki bratim nije držao regula bratovštine, zbog tog ga ne bi isključili iz bratsva, ali tad nije mogao dobiti oprost. Čak i kad bi bratovština ostala bez svih svojih članova, nije se ugasila već se čekalo da se članstvo obnovi.
Žene su bile prisutne već u najstarijim bratovštinama, premda je teško odrediti njihov stvarni položaj.[3]
Bratovština su se na istočnoj obaliJadranskog mora počele širiti od 12. st, iz zapadne obale Jadrana gdje su se pojavile u 11. st, prekoTrsta (1072.),Kopra (1086.),[1]Zadra (1176. bratovština zlatara[3]),Splita (1186.),Dubrovnika (1215.)Kotora (1298.),Korčule (1301.)[1]Na vrhuncu njihova djelovanja svaki malo veći grad imao je desetke bratovština,Kopar s okolicom 101,Pula s okolicom 82,Rovinj 31,Poreč 24,[1]Split oko 70,Zadar 65,Trogir oko 20,Dubrovnik 37,Šibenik desetak.[3] Najviše su se raširileBratovštine bičevalaca (verberanti, flagelanti, battuti).[2] UZadru su postojale dvije bratovštine bičevaocasv. Silvestra iSvih Svetih, naRabusv. Kristofora, uKorčuliSvih Svetih. Matrikula rapske bratovštine propisivala je obaveze bratimaon se nedjelju morao prošetati po mjestu, bičujući se.[2]
Vatikan je zapontifikataInocenta III. osnovaoNadbratovštinu sv. Duha uRimu, koji je osnovao slavnihospicij i podružnice po čitavom svijetu, pa i poJadranu (Trogir,Šibenik iBaška naKrku).[2]Dominikanci su širili preko svojihsamostanaNadbratovštinu od Ružarija, koja se brzo širila, tako da su u 18. st. imali bratovštine po svimdalmatinskimžupama.[2]
URimu jeschiavonska zajednica osnovalaPapinski hrvatski zavod svetog Jeronima (Venerabilis societas confallonorum sclavorum Burghi S. Petri) -1453., koja je imala hospicij za smještaj hodočasnika iz hrvatskih zemalja i istočne obaleJadrana, a uVeneciji bratovštinubokeljskih pomoraca i trgovacaBratovština Sv. Đorđa i Tripuna (Confraternita di San Giorgio e San Trifone).[5]Kako se širilamletačka vlast po Jadranu od 15. st., bratovštine su morale uskladiti svoje matrikule s mletačkim zakonima. Od 16. st. bratovštine su morale voditi knjige nalatinskom ilitalijanskom da bi vlasti mogle lakše kontrolirati rad bratovštna.[2]
U Hercegovini su također postojale brojne Bratovštine, danas ih djeluje samo nekoliko.
 | Zajednički poslužitelj ima još građe o temiBratovština |