Bosra (ar:بصرى), kroz povijest poznata i kaoBostra,Busrana,Bozrah,Bozra,Busra Eski Şam,Busra ash-Sham iNova Trajana Bostra) je drevni grad koji administrativno pripadapokrajini Daara u južnojSiriji. Stari dio grada Bosre je zbog izvanredno dobro sačuvanih antičkih spomenika upisan naUNESCO-ovpopis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1980. godine.
Godine106., grad je zauzeoKornelije Palma, general vojskerimskog caraTrajana. Rimljani su grad pretvorili u vojni stožerNova Traiana Bostra u kojem je bila stacionirana III. kirenajska legija, a Bosra je postala sjedište noverimske provincijeArabia Petraea. Kroz Bosru je vodio novoizgrađeni rimski put izmeđuDamaska iAkabe na obaliCrvenog mora (Via Nova Traiana).Rimljani su u okolici grada izgradili sustave zanavodnjavanje, koji su doveli do procvata oblasti. Godine 244., stanovnik Bosre,Filip Arapin, postao je rimskim carem, a svoj rodni grad je učinio metropolom u kojoj se kovao novac s njegovim likom.
Ubizantskom razdoblju Bosra je bila važno središtekršćanstva, prvo kao sjedištebiskupije, a potomnadbiskupije. U 6. stoljeću u Bosri je izgrađena najveća crkva u cijeloj regiji.
Prema predaji kršćanskog svećenika Bahire, grad je nekoliko puta pohodio i samMuhamed vodeći karavane izmeđuMeke i Damaska. Godine634. grad su osvojiliArapi pod vodstvomkalifaVelida I. i grad je, zbog legendi o Muhamedu, prosperirao kao omiljena postaja islamskih hodočasnika na putu prema Meki.
U 12. stoljeću ga dva puta bezuspješno napadajukrižari, ali grad nastavlja živjeti. No, kad je otvoren novi hodočasnički put prekoDere, grad je postupno napušten.
Danas je Bosra veliki arheološki lokalitet s iskopinama iz vremena Rimljana, Bizantinaca i ranog Islamskog razdoblja.
Bosra, koja je nekad davno imala oko 80.000 stanovnika, danas je tek selo koje se smjestilo između slavnih ruševina.
Najznamenitiji spomenik je izvanredno sačuvanorimsko kazalište, vjerojatno iz vremena cara Trajana. Ono je jedinokazalište koje ima gornju galeriju u obliku natkrivenogtrijema. Utvrđeno je između 481. i 1231. godine. U blizini su i dva rimskamosta, Haraba i Gemarin.
Sačuvani su i mnogi drugi nabatejski, rimski i bizantski spomenici, te rane islamske džamije i medrese.Ranokršćanskabazilika ima središnji tlocrt s istočnom apsidom okruženom s dvije kapele, što će odlučujuće utjecati na razvoj kršćanske arhitekture.
Džamija Al-Omari je jedna od najstarijih sačuvanihdžamija na svijetu.[3]
%2c_Flag_of_Syria_(1980%25E2%2580%25932024).svg)