.png)
Bosanska krajina je regija koja obuhvaća prostor zapadneBosne i Hercegovine smještena oko tri veće rijeke:Una,Sana iVrbas a proteže se odJajca iUsore na istoku regije doBihaća iVelike Kladuše na zapadu odnosno do rijeke Korane. Najveći grad regije jeBanja Luka potomPrijedor a zatim slijedeBihać,Cazin,Bosanska Gradiška,Sanski Most,Bosanska Krupa,Bosanska Dubica,Velika Kladuša,Bosanski Novi,Ključ,Kotor Varoš,Bužim,Bosanska Kostajnica,Varcar Vakuf,Laktaši,Ribnik,Bosanski Petrovac,Kozarac,Kulen Vakuf,Ljubija,Bosanska Otoka iSanica. Krajnji sjeverozapadni dio Bosanske krajine se naziva iCazinska Krajina po graduCazinu. Istočna granica Bosanske Krajine je goraBorje i početakderventskeopćine, a južna prirodna granica kanjon rijekeUgar.
Bosanska krajina nema administrativno utvrđene granice, niti ima političko predstavništvo u trenutnoj upravnoj strukturi države Bosne i Hercegovine ali ima značajan kulturno-povijesni identitet svih naroda koji tamo obitavaju a koji je formiran kroz mnoge povijesne i gospodarske događaje.
Izraz Bosanska krajina prvi put se spominje 1594. godine.[1][2] Teritorij omeđen rijekamaKoranom,Savom iVrbasom u Srednjem je vijeku, prije turske okupacije, bio dijelomHrvatskog Kraljevstva. Stoga se još dugo nakon pada pod Osmanlije, ovo područje nazivalo "Turska Hrvatska", što se, između ostalog, vidi na brojnim europskim kartama od 16. do 19. stoljeća.[3][4] ImeKrajina ovom predjelu su daleOsmanlije, iako sama riječ nije turska nego slavenska. Austrijski, talijanski, njemački i nizozemski kartografi su vremenom počeli koristiti naziv "Bosanska krajina" u kartama od 1860. godine. Sjeverni dio regije se u vrijeme Hrvatske vlasti, prije širenja Osmanlija, nazivao iMeđurečje a jugoistočni u sastavu Kraljevine Bosne -Dolnji kraji Bosne. Oblast Sanskog Mosta bila je imenovana kaoMrinska župa, Prijedora i Kozarca -Sanska župa.