Među prvimindijanskim kulturama na području današnje Bolivije razvila se kulturaTiwanaku uz južnu obalu jezeraTiticaca, u2. stoljeću prije Krista. Unatoč razvijenim arhitektonskim i poljoprivrednim umijećima ova je kultura nestala oko1200. Otprilike istovremeno nastaju kultureMoxo u istočnim ravnicama iMollo u sjevernom dijelu zemlje, koje nestaju prije početka 13. stoljeća. Oko1450. u ovo područje prodiruInke i pripajaju ga vlastitom carstvu, sve došpanjolskog osvajanja1525.
Tijekom španjolske kolonijalne vlasti ovo se područje naziva "gornjim Peruom" i pod upravom je potkralja uLimi. Bolivijski rudnicisrebra donose bogatstvo kolonizatorima. Kao radna snaga služe porobljeni Indijanci.
Otpor kolonijalnoj vlasti počinje u vrijeme Napoleonskih ratova zbog kojih je oslabio španjolski utjecaj. Iako je neovisnost proglašena1809. trebalo je proći 16 godina sukoba prije uspostave republike,6. kolovoza1825. Slabost i politička podijeljenost dovode do gubitka obalnog područja uratu s Čileom (1879. – 1883.). Bolivija ostaje bez izlaza na more i jedino joj visoka cijena srebra na svjetskom tržištu omogućuje djelomičan napredak i stabilnost. Početkom 20. stoljeća vodeće mjesto u izvozu dobivakositar.
Loši životni uvjeti većine stanovništva, uglavnom domorodačkog podrijetla primoranog na težak rad primitivnim načinima, te poraz uratu s Paragvajom (1932. – 1935.) označavaju prekretnicu u politici i početak uspona revolucionarnog pokreta.
Nacionalni revolucionarni pokret (MNR) dobiva izbore1951. Vlast im uskraćuje pobjedu, pa MNR podiže uspješnurevoluciju1952. i pokreće temeljite promjene: poljoprivrednu reformu, obrazovanje i nacionalizaciju najvećihrudnika. Međutim, to je i početak razdoblja političkih neslaganja i smjena političkih i vojnih vlasti (hunte), obilježeno kršenjem ljudskih prava, korupcijom, ekonomskom krizom i trgovinom droge.
Zaokret počinje1993. liberalizacijom gospodarstva i "kapitalizacijskim" programom kojim su investitori (uglavnom strani) dobili 50% vrijednosti važnih poduzeća uz obvezu kapitalnih ulaganja. Provode se i antikorupcijski i socijalni programi. Najveću opreku naporima za oporavak gospodarstva predstavljaju uzgajivačikoke - sredinom1990-ih Bolivija je među najvećim svjetskim dobavljačimakokaina. Višegodišnjim naporima specijalnih policijskih postrojbi smanjena je prizvodnja droge.
2001. dolazi do novih protesta zbog vladinog pokušaja privatizacije svih izvora vode (prema savjetuSvjetske banke) što je dovelo do ogromnog povećanja cijene pitke vode u nekim područjima (gradCochabamba). Ovakav potez naišao je na opravdano protivljenje već i ovako siromašnog stanovništva. Bolivija i dalje ostaje pod pritiskom pogrešnih političkih poteza, socijalnih nemira i rastuće zaduženosti.
Zemlja se sastoji od dva različita zemljopisna područja. Na zapadu se nalazeKordiljeri koji se protežu od sjevera prema jugu, gdje se nalazi široka visoravanAltiplano. Ovo je područje u kojem živi većina stanovništva zemlje. Uzapadnim Kordiljerima nalazi se nekoliko visokih vrhova, od kojih je najvišiNevado Sajama (6542m) koji je najviša točka Bolivije. Sjeveroistočno od visoravni nalazi se Cordillera Real gdje su planineNevado Illimani iIllampu. U područjuistočnih Kordiljera nalaze se močvarne doline i šume.
Na istoku se nalaze močvarna područja s tropskom klimom. Sjeverno nizinsko područje pripada slivu Amazone i velikim je dijelom pokriveno šumom. Južno područje pripada slivurijeke Paragvaj.
Zemljopisna zanimljivost ove države je jezeroTiticaca kojeg Bolivija dijeli s Peruom i koje je najviše jezero na svijetu koje je plovno. Na obalama ovog jezera s umjerenom klimom nekad se nalazila civilizacijaTiwanaku. Druga zanimljivost jeSalar de Uyuni koji se nalazi također na zapadu zemlje, na jugu Altiplana udepartmanu Potosí, koje je najveća kopnena slana površina na svijetu. Na području Bolivije nalazi se i nekolikovulkana.
Od većih gradova najznačajniji suLa Paz koji se nalazi na velikoj nadmorskoj visini,Sucre kojeg nazivaju „Parizom Anda” zbog bogate arhitekture,Santa Cruz de la Sierra koji se nalazi na istoku zemlje, teCochabamba koji je ponekad nazivan „Vatikanom Anda”.
Klima u Boliviji je općenito topla i vlažna, iako klimatski uvjeti variraju ovisno o nadmorskoj visini. U višim područjima, kao u Andama, klima je hladna, suha i vjetrovita, dok je u nizinskim područjima vlažna i blaža. Prosječne godišnje temperature variraju između 8°C na Altiplanu i 26 °C na istočnim ravnicama.
Padaline također ovise o nadmorskoj visini. Najkišovitije područje zemlje jeYungas gdje godišnje prosječno padne 152 cm kiše. Snijeg pada na površinama koje se nalaze iznad 2000 metara, a područje stalnog snijega nalazi se iznad 4600 metara. U područjima iznad 5500 metara vlada polarna klima.
Departmani su podijeljeni na ukupno 112provincija ili pokrajina (provincias), a one su dalje podijeljene u općine (municipios), te na kraju u kantone (cantones). Na čelu svakog departmana nalazi seprefekt (Prefecto), dok je potprefekt (Subprefecto) na čelu svake provincije. Na lokalnoj razini izabiru se gradonačelnici ili načelnici (Alcaldes), dok u veći gradovima postoji i gradsko vijeće (Consejo municipal).
Bolivija je najsiromašnija zemlja uLatinskoj Americi, gdje je BDP po stanovniku još uvijek manji od 3000 USD. Gospodarski rast zemlje je iznad 3% godišnje, ainflacija je zadnjih godina bila poprilično niska. Dvije trećine stanovništva živi s manje od jednog dolara na dan, iako zemlja ima ogromne količine prirodnog bogatstva u zemnom plinu. U Boliviji postoji veliki jaz u standardu bogatog i siromašnog stanovništva.
Bolivija je punopravni članAndske zajednice što utječe na rast trgovine sa susjednim državama, iakoSAD ostaju najveći trgovinski partner. Zemlja je i pridruženi članMercosura.
U nedavnoj povijesti bolivijsko gospodarstvo potreslo je nekoliko velikih kriza. Prva je bila prouzročena padom cijena početkom 1980-ih, što je snažno pogodilo rudarsku industriju. Druga je bila početkom 1990-ih, kad su zbog kraja hladnog rata zapadne zemlje prestale ekonomski pomagati Boliviju, što su prije radile kako bi pokušale održati tržišno gospodarstvo u zemlji. Bolivija je trenutno u razdoblju dugoročnih gospodarstvenih promjena usmjerenih ka održavanju stabilnih cijena i stvaranju uvjeta za ekonomski rast.
Najveći izvozni resursi sukositar,zlato,nakit i proizvodi od drveta. Od poljoprivrednih proizvoda najviše se izvozisoja. Posljednjih godina počeo je i izvoz velikih količinaprirodnog plina u Brazil.
Veliki dio stanovništva ove zemlje još se uvijek bavipoljoprivredom. Samo u nizinskom području na istoku zemlje koriste se moderne metode u poljoprivredi, dok se u području Altiplana zemlja obrađuje još uvijek na tradicionalan način.
Kontroverzni uzgojkoke je još uvijek velika gospodarska aktivnost zemlje, posebno u područjimaYungas iChapare. Iako mnogi smatraju da se ova biljka koristi samo za proizvodnjukokaina, andsko stanovništvo tradicionalno koristi koku za čaj (mate de coca) ili za žvakanje. Početkom 2000-ih, zbog ovog je izbila politička kriza prouzročena sukobom vlade i uzgajivača koke. Dolaskom na vlast poznatog uzgajivača kokeEva Moralesa, počinje potpora ovom uzgoju.
Još od španjolskog osvajanja, pa sve do sredine 20. stoljeća je bolivijsko gospodarstvo bilo temeljeno narudarstvu. Padom cijena u drugoj polovici 20. stoljeća, teiscrpljivanjem resursa došlo je do pada značenja ove industrije i otpuštanja radnika.
Veliki značaj za Boliviju čine ogromne rezerveprirodnog plina koje su druge po veličini u Južnoj Americi. 90% ovog plina se izvozi, većinom u Brazil i Argentinu. Nakon što su sve značajne industrije privatizirane (Ley de Capitalizacion iz1994.), vlada Eva Moralesa je2006. ponovno povratila kontrolu nad ovim sektorima.
Industrija nije previše razvijena, najznačajnija područja su prehrambena industrija, tekstilna industrija, te obrada metala.
Trenutna vlada Eve Moralesa planira izgradnju tvornica za proizvodnju čaja, napitaka, brašna i medicinskih preparata od lišća koke. Vlada se nada izvozu proizvoda od koke na strana tržišta.
Uz Gvatemalu i Peru, Bolivija je treća državaLatinske Amerike s više od polovice stanovništva indijanskog podrijetla. 72 % stanovništva čine autohtoni narodi (španjolski:Indígenas), većinomKečua (30,7 %) iAymara (25,2 %); 27,5 % sumestici (mješanci europskog i indijanskog podrijetla). Ostatak stanovništva čine bijelci koji su potomci starihšpanjolskih kolonista, teNijemci,Talijani,Baski i drugi, a ima i nešto potomakahrvatskih iseljenika.
U vrijeme španjolskog osvajanja samo u departmanu Santa Cruz živjelo je oko 80 naroda, dok danas u cijeloj zemlji živi oko 40 etničkih skupina koje govore jezicima iz 35 jezičnih porodica. Domorodačko stanovništvo većinom živi u planinskim područjima gdje čini većinu stanovništva. Pripadnika naroda Kečua i Aymara u Boliviji ima 3,2 tj. 2,5 milijuna.
Za razliku od malih plemena koja će vjerojatno u budućnosti nestati, ovdje žive i druge velike zajednice naroda kaoChiquitanos (180.000),Guaraní (130.000),Moxeños (80.000) i Afrobolivanci (20.000) koje bilježe rast stanovništva.
Ajmarski,kečuanski išpanjolski su priznati službeni jezici zemlje. Španjolskim jezikom govori oko 60 % stanovništva zemlje koji žive većinom u gradovima. U ruralnim područjima govore se mnogi domorodački jezici. Veliki broj stanovništva zemlje je dvojezično. Obrazovanje u školama i sveučilištima odvija se obično na španjolskom, a od 1995. uvedena je i dvojezična poduka. 3 918 526 bolivijskih državljana govori nekim od indijanskih jezika kao materinskim (43,09%), 2 739 407 (30,2%) su dvojezični (i španjolski i indijanski), a ukupno indijanskim jezicima govori 6 657 933 (73,21%) stanovnika. Najrasprostranjeniji su kečuanski (2 281 198) i ajmarski (1 525 391).
Moderna bolivijska kultura rezultat je spoja indijanske i španjolske kulture i tradicija. Gotovo svaka od četrdesetak etničkih skupina u zemlji ima sačuvanu vlastitu tradiciju, kulturu i jezik.
Bolivijska narodna glazba razlikuje se po skupinama naroda. U andskom području ovakva glazba se svira na festivalima i plesovima. U bolivijskoj glazbi postoji jaki španjolski utjecaj.
