.jpg)
.jpeg)
.jpg)
.jpg)
-acetate.jpg)
Bojilo jeorganska tvar koja se upotrebljava zabojenjetekstila,kože,krzna,papira,polimernih materijala (plastike), živežnih namirnica (hrane),farmaceutskih preparata i slično. Za razliku odboja ilakova, koji se u tankom sloju nanose na površinumaterijala, bojila ulaze u materijal, tvore s njimkemijsku vezu, vežu sefizikalno (privlačnimsilama) ili unutar materijala tvore netopljive spojeve. Njihova je primjena bila poznata prije više tisuća godina (indigo uEgiptu,Kini i Indiji,purpur naKreti). Prirodna bojila bila su tijekom mnogih stoljeća glavna bojila za bojenje tekstila, a tek u drugoj polovici 19. stoljeća razvijaju se sintetska bojila.
Nositelji su obojenosti u bojilukromofori, svojstvene nezasićeneatomske skupine (na primjerazo,nitro,nitrozo,karbonilna), koje su obično povezane saromatskim jezgrama i pospješujumezomeriju ukonjugiranom sustavu. Osim što treba sadržavati kromofor, nekakemijska tvar može biti bojilo utehničkom smislu ako postoji mogućnost da se veže i ugradi umaterijal.[2]
Bojila sukemijske tvari kojeapsorbiraju (upijaju)svjetlost uvidljivom dijeluspektra te su stoga obojene, a imaju sposobnost daboje tekstilna vlakna ili druge materijale manje ili više trajno, ulazeći s obojanim materijalom ukemijsku vezu ili vežući se na nj stalnimfizičkimsilama.[3]
Neka jekemijska tvar obojena ako djelomično (selektivno) upija (apsorbira)vidljivo svjetlo, to jest akoelektromagnetsko zračenje određenihvalnih duljina između 380 i 760nm upija, a propušta ili odbija (reflektira) elektromagnetsko zračenje ostalih valnih duljina u tom dijeluspektra; tozračenje kad djeluje namrežnicu ljudskog oka izazivaosjet (kromatske) boje.Boja koju doživljava promatrač odgovara boji apsorbiranog svjetla, na primjer akotvar apsorbira modro svjetlo valne duljine 480 nm, ona (osvijetljena bijelim svjetlom) izgleda narančastožuta. Tvari čije molekule apsorbirajufotone valnih duljina izvan područja vidljivog svjetla, bilo uultraljubičastom (valna duljina ispod 380 nm) bilo uinfracrvenom području (iznad 760 nm), izgledaju ljudskom oku bezbojne, ali se takva apsorpcijaenergije zračenja može mjeriti pogodnimmjernim instrumentima. Sposobnost neke molekule da apsorbira fotone energije zračenja zavisi od njene sposobnosti da pređe u pobuđeno stanje, to jest od mogućnosti da neki njenelektron pređe na molekularnu orbitu višegenergetskog stanja nego što ga on zauzima u normalnom, nepobuđenom ili osnovnom stanju molekule. Pretpostavlja se da takav prijelaz može uzrokovati samo foton čiji je sadržaj energije točno jednak razlici između energije elektrona na pobuđenom i njegove energije na nepobuđenoj energijskoj razini. Mogući su dakle samo prelazi elektrona za koje je:
gdje jeλ -valna duljina apsorbiranogfotona,h -Planckova konstanta,c -brzina svjetlosti, aΔE - razlika između energija elektrona u normalnoj i pobuđenoj razini.
Oniorganski spojevi koji u svojim molekulama imaju samo σ-veze sadržavaju čvrsto vezaneelektrone.Energijske razine koji tim elektronima stoje na raspolaganju udaljeni su jedan od drugog, njihove razlikeΔE su velike te odgovaraju vrlo malim vrijednostima valne duljineλ. Zbog toga takve tvari apsorbiraju samo u dalekom ultraljubičastom području (duljina vala ispod 150 nm). π-elektroni su, općenito uzevši, slabije vezani i njima raspoložive energijske razine manje su udaljene jedne od drugih, pa se apsorpcija pomiče prema većim valnim duljinama, to jest prema vidljivom dijelu spektra. Ako molekula sadrži nekolikodvostrukih veza, ta je pojava jače izražena, osobito ako su te dvostruke veze konjugirane. Takoetilen H2C=CH2 apsorbira zračenje valne duljine 175 nm,butadien H2C=CH—CH=CH2 zračenje valne duljine 220 nm, heksatrien H2C=CH—CH=CH—CH=CH2 zračenje valne duljine 258 nm i tako dalje. Uugljikovodicima s duljim konjugiranim lancem energijske razine π-elektrona su tako blizu jedan drugome da vrijednost razlike između njihovih energija odgovara valnim duljinama vidljivog svjetla, pa su takve tvari obojene. Tako na primjer l,8-difeniloktatetraen-l,3,5,7 apsorbira svjetlost valne duljine 434 nm, te je žuto obojen. Odlučna pri tom je razlika između osnovnog (nepobuđenog) i prvog pobuđenog energetskog nivoa. Tvar koja apsorbira u vidljivom dijelu spektra mora imati bar jednu energijsku razinu koja sadrži od 160 do 470kJ/mol više energije od osnovnog. Kako i osnovno stanje i prvo pobuđeno stanje neke molekule svako za sebe sadrže različita stanjarotacijske ivibracijske energije, apsorpcija nije ograničena na određenu oštru valnu duljinu, nego je proširena na manje ili više širokuapsorpcijsku vrpcu.
Za nastajanje boje važna je i prisutnosthetero-atoma (N,0,S) u konjugiranom lancu. Tako na primjerformaldehid, CH2=0, apsorbira svjetlost sλ = 190 nm, a i mnogo bliže vidljivom dijelu spektra, sλ = 300 nm. Prva od ovih dviju vrpca apsorpcije odgovara vrijednosti od 175 nm zaetilen, a potječe vjerojatno od prelaza jednog od valencijskih π-elektrona na višu energijsku razinu. Druga vrpca smatra se da potječe od prelaza jednog labavijeg nevalencijskog p-elektronakisikova atoma na višu energijsku razinu. Kako su ovi elektroni u molekuli slabije vezani nego valencijski elektroni, treba za njihovo prelaženje na višu energijsku razinu manje energije, što odgovara većoj valnoj duljini. Ovakvih nevalencijskih p-elektrona nema u etilenu, pa on zato ni ne pokazuje odgovarajuću apsorpciju. Konjugacija —C=0 pomiče ovu vrpcu koja zavisi od sekundarne apsorpcije prema većim valnim duljinama. Diacetil (I) apsorbira svjetlost sλ = 280 nm (analogno apsorpciji kod 220 nm u butadienu) i između 400 i 460 nm. Kako se ova druga vrpca nalazi u modroljubičastom području, spoj je žut. Isto je tako žut i p-benzokinon (II) u kojem dva karbonila nisu neposredno jedan uz drugog, ali su ipak konjugirani. Prisutnost N-atoma u konjugiranim sistemima ima sličan utjecaj. Tako na primjerstilben (III) ima vrpcu apsorpcije kod 300 nm te je bezbojan, a azobenzen (IV) apsorbira kod 450 nm te je narančast.
Povećano područje konjugacije također utječe na pomak područja apsorpcije prema većim valnim duljinama, kako se vidi u nizu (na slici) kondenziranih aromatskih cikličkih sistema.
Područje se konjugacije proširuje i u slučaju kad se u nekom konjugiranom lancu nalazedušikovi ilikisikovi atomi s usamljenim elektronskim parovima, to jest p-elektronima koji nisu ušli u valencijsku vezu, kao na primjer u sistemima na slici.
Tako je na primjer p-nitrotoluen (V) vrlo slabo svijetložuto obojen, dok je p-nitranilin (VI) narančastožut, a njegovkation (VII) svijetložut.
Boja se produbljuje (to jest apsorpcijska se vrpca pomiče prema većim valnim duljinama) kad je usamljeni elektronski par olabavljen prisutnošću negativnog naboja. Stoga je na primjer p-nitrofenol obojen slabo svijetložuto, a njegov anion izrazito narančastocrveno.
Da bi p-elektroni takvih dušikovih ili kisikovih atoma mogli snažnije djelovati na produbljivanje boje, potrebno je da na drugom kraju konjugiranog lanca bude neki elektronegativniatom koji teži da privuče elektrone, kao na primjer: = 0: ili = N+ vezani dvostrukom vezom na konjugirani lanac, preko kojeg se privlačno djelovanje prenosi. Osim veličine područja na kojem se nalaze konjugirani π-elektroni u molekuli, prisutnosti nevalencijskih p-elektrona i prisutnosti elektronegativnih atoma, obojenost može uvjetovati i račvanje konjugacije, odnosno hiperkonjugacija. Tako je na primjer najjednostavniji obojeni ugljikovodik fulven, u kojem račvanje konjugiranog lanca uzrokuje apsorpciju svjetla mnogo većih valnih duljina nego što bi se očekivalo prema apsorpcijama butadiena, heksatriena ili ciklopentadiena. Ovo se račvanje naziva i unakrsna konjugacija: njena prisutnost često dovodi do produbljivanja boje. Smatra se da je to tako na primjer sindigom. Djelovanje se hiperkonjugacije na obojenost očituje u činjenici da se metiliranjem amino grupa nekog bojila dobivaju dublje obojeni produkti. Uzrok je tome što (σ-veze CH3 grupa imaju stanoviti π-karakter, pa se donekle konjugiraju s ostalim π-elektronima, a to dovodi do toga da metilirani produkti apsorbiraju svjetlo većih valnih duljina.
Jednu od najranijihteorija o vezi između građeorganskih molekula iboje iznio je 1878. O. Witt. On je utvrdio da obojeniorganski spojevi sadrže stanovite nezasićene grupacije, koje je nazvaokromoforima. Početkom 20. stoljeća istaknuta je i važnost kinonoidne grupe. Kasnije se spoznalo damolekula nekog organskog spoja, da bi on bio obojen, mora sadržavati određen broj kromofora povezanih međusobno tako da su imdvostruke vezekonjugirane.Tvari koje u molekuli sadrže kromofore nazvane sukromogenima. One ne moraju nužno biti obojene. Witt je pokazao da neke grupacije koje mogu tvoritisoli (kao na primjer —NH2, —NHR, —NR2, —OH, gdje je Ralkilni ili arilni ostatak) ne mogu same po sebi uvjetovati obojenost, ali mogu izazvati obojenost nekog bezbojnog kromogena ili produbiti obojenost nekog obojenog spoja. Ove su grupe nazvaneauksokromima. Pozitivno djelovanje na dubinu obojenosti naziva se batokromijom. Auksokromne se grupe mogu po rastućem batokromnom utjecaju poredati ovako:
a to znači, prema modernoj teoriji, da tim redom raste težnja p-elektrona slobodnih elektronskih parova da sudjeluju umezomeriji molekule.
Bojila mogu biti prirodna ili se proizvodesintetski.
Podjela prema porijeklu najstarija je podjela koja danas ima tek povijesno značenje.
Podrobniji članak o temi:Prirodna bojilaPrirodna bojila dobivaju se izdvajanjembiljnih iliživotinjskih sastojaka, na primjer izsadnica ucvatu (prirodniindigo),korijenja,lišća,puževa (purpur),insekata (karmin) i tako dalje. U bojenju tekstila prirodna bojila imaju danas ograničenu važnost, a više se upotrebljavaju za bojenje živežnih namirnica, kozmetičkih i farmaceutskih proizvoda. Prirodna bojila, iako su prva otkrivena, ukupno su iskorištena u vrlo maloj količini, jer su skupa i slabije učinkovitosti. Prirodna bojila su obojeniorganski spojevi koji se nalaze ustanicamabiljaka iživotinja, te umikroorganizmima. Prirodna bojila mogu se u njima nalaziti u slobodnom obliku (kurkumin) ili u spoju sašećerom ibjelančevinama. Neka su bojila (indigo, antiknipurpur) bezbojna, pa se od njih dobiva obojen spojoksidacijom,fermentacijom ilifotokemijskim postupkom.[4]
Umjetna bojila ilisintetska bojila pojavljuju se nakon sinteze mauveina izanilina (W. H. Perkin, 1856.). Njihova se tržišna primjena temeljila na proizvodnji velikih količina anilina izkatranakamenog ugljena kaosirovine (otuda naziv katranske, odnosnoanilinske boje). Nakon otkrića diazotacije ializarinske sinteze u drugoj polovici 19. stoljeća, ostvarena je industrijska sinteza indiga, kongo-crvenila, indantrena i mnogih drugih bojila. Disperzijska bojila uvedena su 1923., a reakcijska 1956. Bojila za tekstil u Hrvatskoj proizvodi od 1950. zagrebačka tvornica "Chromos – Organske boje". Umjetna bojila su jeftinija i velike učinkovitosti, stoga danas drže vodeći položaj u proizvodnji.
Sintetska bojila mogu se podijeliti premamaterijalu koji se njima boje na bojila zatekstil, zakožu, zapapir, zaplastične mase, zahranu, zaulja,masti,voskove, tekućagoriva imaziva, zapremazna sredstva inaliče i za druge specijalne svrhe. Bojila za tekstil mogu se podijeliti na bojila za biljnavlakna, za životinjska vlakna, za sintetička vlakna i za miješana vlakna ili tkanine. Među bojila za specijalne svrhe idu bojila zamikroskopiju, zafotografiju, zakozmetiku, zapirotehniku, zafarmaceutske svrhe, zakemijsku analizu (indikatori).
Prema svojstvima bojanja dijele se bojila u ove grupe:
Bazna bojila sebazičnom kationskom skupinom vežu na anione akrilnih vlakana. Bazična bojila su vodotopiva kationska bojila uglavnom korištena za bojanje vlakana od akrila, te ponekad vune i svile. Kaomočilo koristi se uglavnomoctena kiselina. Koriste se za bojanjepapira. Bazna bojila sadrže slobodne i supstituirane amino-grupe, a upotrebljavaju se najčešće u obliku u vodi topljivihsoli (s octenom, oksalnom, sumpornom ili solnom kiselinom, odnosno kao dvosoli s cinkovim kloridom). U vodi topljive soli boje vunu, svilu, papir i kožu, a pamuk tek nakon obrađivanjamočilima (sriješom, taninom, sintetskim štavilima). Slobodne baze topljive su često u organskim otapalima (alkoholima, esterima, ketonima i tako dalje), a djelomično i u uljima, mastima i voskovima; upotrebljavaju se za bojenje lakova, plastičnih masa, voskova i parafina, a također u štamparskim bojama. Disperzije baznih bojila u vodi boje acetatni rejon. Uvođenjem dovoljnoga broja sulfonskih grupa u molekulu postaju ta bojila topljiva u vodi i dobivaju svojstva bojanja kiselih bojila. Bazna bojila čine najstariju grupu bojila, a odlikuju se jasnim i živahnim tonovima, ali su im postojanosti, osobito na svjetlost, slabe. Upotrebljavaju se poglavito kad se pridaje veća važnost živahnom tonu obojenja nego postojanosti. Baznih bojila ima u gotovo svim kemijskim grupama. Po raspodjeli bojanja spadaju među bojila topljiva u vodi samo soli baznih bojila.
Podrobniji članak o temi:Kisela bojilaKisela bojila su vodotopiva ianionska. Ovoj kategoriji pripada većina sintetskih bojila. Primjenjuju se kod bojanjasvile,vune,najlona i modificiranogakrila ukiseloj sredini.Kemijska veza ostvaruju se uglavnom stvaranjem organskesoli spajanjemaniona u bojilu ikationa uvlaknu. Kisela bojila sadrže umolekuli jednu ili više sulfonskih grupa –SO3H koje uzrokuju njihovu topljivost u vodi i njihovo svojstvo bojanja. Kemijski spadaju najvećim dijelom međuazo (monoazo i disazo)-bojila,antrakinonska, triarilmetanska i ksantenska bojila. Glavna im je upotreba za bojanje životinjskih vlakana, prije svegavune isvile, koje se bojaju iz kisele kupke direktno. Posebne vrste kiselih bojila se upotrebljavaju zakožu, životinjska celvlakna,poliamidna vlakna i papir. Neka kisela bojila bojadišu vunu i iz neutralne posude.
Močilna bojila koristemočilo. Takvim bojilima pripada većina prirodnih bojila. Močilna bojila imaju svojstvo da na vlaknu tvore s pogodnim metalnim spojevima (prije svegasolimakroma, a također solimaaluminija,bakra iželjeza) manje ili više teško topljive složene spojeve i tako daju obojenja dobrih mokrih postojanosti, a u većini slučajeva i bolje postojanosti na svjetlu nego što ih imaju obojenja istim bojama bez metala. Kako se kao močilo najčešće upotrebljavaju kromne soli, ova bojila se često nazivaju ikromnim bojilima. Po kemijskoj građi pripadaju ta bojila azo-bojilima, triarilmetanskim, ksantenskim iantrakinonskim bojilima. Većina tih bojila sadrži u orto- ili peri-položaju ili dvije hidroksilne grupe, ili dvije karboksilne grupe, ili jednu hidroksilnu i jednu karboksilnu grupu. U bojilima iz reda azo-spojeva mora biti u obje jezgre prisutna po jedna od navedenih dviju grupa u o, o'-položaju, odnosno u peri-položaju, s obzirom na azo-skupinu, ili pak mora u jednoj jezgri biti jedna od ovih grupa u spomenutom položaju, a u drugoj amino grupa. Druga hidroksilna grupa nastaje katkada zbog oksidacije dikromatom za vrijeme naknadnog kromiranja nakon bojanja. Bojila ovakve građe nazivaju se i ortooksi-bojila. Najveći dio prirodnih bojila spada također u grupu močilnih bojila. Bojila ove grupe su od naročitog značenja za bojanje vune, pri čemu se kao metal upotrebljavaju kromi-[Cr(III)] soli ili dikromati, koje vuneno vlakno i dodane reduktivne supstancije u samoj kupelji reduciraju u kromi-soli. Obojenja su dobrih postojanosti, naročito obojenja onim bojilimaantrakinonskoga reda koja se izvode odalizarina. Neka prirodna bojila pripadaju također ovoj grupi. Mnogo rjeđe se ova bojila upotrebljavaju za pamuk prethodno obrađen močilima i za prirodnu svilu, kazeinsko i poliamidno vlakno. Posebni se asortimani upotrebljavaju za bojanje kože i anodno oksidiranogaluminija.
Podrobniji članak o temi:Metalokompleksna bojilaMetalokompleksna bojila stvarajukelate između metalnihiona (krom,kobalt,bakar). Metalokompleksna bojila predstavljaju grupukromnih ikobaltovih kompleksa (pretežno) ortooksiazo-bojila. Prema sadržaju kompleksno vezanogametala umolekuli bojila dijele se ova u:
Oba tipa bojila daju na vunenom materijalu vrlo postojana obojenja, a primjenjuju se i napoliamidna i modificiranapoliakrilonitrilna vlakna. Naročito dobre postojanosti postižu se nasintetičkim vlaknima metalkompleksima 1 : 2 koji se ne tope u vodi, ali koji su pripremljeni u finimdisperzijama.
Podrobniji članak o temi:Direktna bojilaDirektna bojila ilisupstantivna bojilafizikalno se vežu izravno na celulozno vlakno. Direktna bojila koriste neutralne ili slabolužnate sredine blizu ili na točkivrelišta otopinenatrijevog klorida ilinatrijevog sulfata. Koriste se za bojanjepamuka, papira, kože, vune, svile i najlona. Uporabu nalaze i kao indikatoripH vrijednosti, te kao bojila umikroskopiji.
Podrobniji članak o temi:Reaktivna bojilaReaktivna bojila koristekromofor povezan s nekom reaktivnom kemijskom skupinom koja sekovalentno veže navlakno. Pripadaju najtrajnijim bojilima. Reaktivna bojila imaju posebnuatomsku grupu, takozvanu reaktivnu komponentu, vezanu zamolekulu bojila, koje je po kemijskoj građi većinomazo-bojilo, rjeđeantrakinonsko,ftalocijaninsko ilimetalkompleksno uvoditopljivo bojilo. Reaktivna komponenta je najčešće s-triazinaki prsten s jednim ili dva reaktivna atomaklora, ili vinilsulfonski ostatak; ona se kemijski veže shidroksilnim grupamaceluloznogavlakna ili aminogrupamavune ipoliamidnoga vlakna. Od izbora obojene komponente zavisi postojanost reaktivnih bojila nasvjetlosti, a sve mokre postojanosti znatno su poboljšane zbogkemijske veze s vlaknom preko reaktivne grupe u molekuli bojila.
Podrobniji članak o temi:IndigosoliIndigosoli ilileukoesteri reduktivnih bojila susoliesterasumporne kiseline s leukospojevima koji nastaju redukcijomkarbonilnih skupinaindigoidnih iantrakinonskih bojila. Karakterizira ih prisutnost grupacije Me03S0—C=C—C=C—OSO3Me (Me =kalij ilinatrij). Vežu se iz neutralne kupelji napamuk ili iz slabo kisele kupelji navunu isvilu, a zatim se u drugoj kupelji, koja sadržikiselinu, izvršihidroliza estera i zbog prisutnosti oksidirajućih sredstava (natrijeva nitrita, natrijeva dikromata, feriklorida) istodobno oksidirahidroksilna grupa u karbonilnu. Njihove postojanosti odgovaraju postojanostima onih reduktivnih bojila od kojih se izvode. Upotrebljavaju se najčešće za bojanje pamuka,lana, regeneriranih celuloznih vlakana, a rjeđe za vunu i svilu. Odlikuju se izvanrednom sposobnošću egalizacije (izjednačivanja) i prodiranja u tkivo, pa se zato upotrebljavaju zapastelne nijanse, a vrlo se dobro primjenjuju i za bojanje komadne robe. Stanovitu upotrebu imaju i u bojanje kod štampanja (tisak).
Bojila topljiva u alkoholu mogu se naći u svim kemijskim skupinama. Većina ih pripada azo-bojilima, a ima ih iz reda nigrozina i indulina, triarilmetanskih i ksantenskih bojila. Služe za prozračno bojenje celuloznih estera, celuloida, prirodnih i sintetičkih smola i tako dalje.
Podrobniji članak o temi:Reduktivna bojilaReduktivna bojila obuhvaćaju u vodi netopljiva bojila koja se snatrijevim "hidrosulfitom" (natrijevim ditionitom, Na2S204∙2H20) u prisutnostialkalija prevode u reducirani oblik, takozvani leuko-oblik, koji je topljiv u vodi. Iz takve se otopine bojila vežu na materijal i na njemu sekisikom izzrakaoksidiraju natrag u netopljivo bojilo. Za bojenje vune su upotrebljivi samo oni produkti koji se mogu prevesti u topljiv oblik u prisutnostiamonijaka na nižoj temperaturi. Najvrednija bojila za celulozna vlakna, bojila s najvećim postojanostima, pripadaju kemijskoj grupiantrakinonskih bojila, a i niz indigoidnih bojila se upotrebljava na isti način za istu svrhu. Reduktivna bojila za vunu pripadaju grupama indigoidnih, benzokinonskih inaftokinonskih bojila.
Podrobniji članak o temi:Sumporna bojilaSumporna bojila su dvokomponentna bojila za bojanjepamuka u tamne boje. Sumporna bojila prevode seredukcijom u topljiv oblik, vežu se nacelulozna vlakna i zatimoksidacijom ponovno postaju netopljiva. Sumporna bojila se prevode u oblik topljiv u vodi djelovanjemotopinenatrijevasulfida, koji reducira sulfidnisumpor u merkaptanski, pa u prisutnostialkalija nastaju u vodi topljivenatrijevesoli merkaptana (tioli). Zbog alkalne reakcije ovako nastalih otopina upotrebljavaju se sumporna bojila isključivo za bojenjebiljnihvlakana u tamnim nijansama.
Podrobniji članak o temi:Disperzijska bojilaDisperzijska bojila su u obliku vodenihdisperzija, iz kojih čestice bojila prelaze u omekšana sintetska vlakna i u njima tvore čvrste otopine. Disperzna bojila se melju u prah u nazočnosti tvari koja pomaže disperziju, te skladište kao pasta, sprej ili prah. Uglavnom se koriste za bojanjepoliestera. Disperzijska bojila uvodi su netopljiva ili teško topljiva, pa se za bojenje upotrebljavaju u obliku finih vodenihsuspenzija u prisutnosti disperzionih sredstava (sapuna,deterdženata). Suspendiranu boju materijal apsorbira (upije) nakon što je ona prodrla u intermicelarne šupljine. Kemijski su to jednostavnaantrakinonska bojila, monoazo-bojila i azometinska bojila, a imaju obično veći broj supstituenata: amino-, alkoksi-, hidroksialkil-, halogen, nitro- ili cijano-skupina. Primjenjuju se za bojanje acetatne svile i sintetičkih vlakana.
Bojila topljiva u uljima i mastima pripadaju najvećim dijelom azo-bojilima i upotrebljavaju se za bojanje tehničkihmasnoća,goriva i živežnih namirnica (hrane).
Pigmentna bojila su potpuno ili gotovo potpuno netopljiva u sredstvu (mediju) u kojem se primjenjuju. Po kemijskoj građi pripadaju grupama azo-bojila,antrakinonskih,indigoidnih iftalocijaninskih bojila. Upotrebljavaju se upremaznim bojama,naličima,lakovima, grafičkim bojama, bojama zatapete, bojama za bojanje plastičnih masa. U tekstilnoj se industriji upotrebljavaju za tisak i za bojanje sintetičkih vlakana prije postupka predenja.
Bojeni lakovi su teško topljive ili netopljivesoli bojila koja su inače topljiva u vodi, ili njihovi složeni (kompleksni) spojevi. Upotrebljavaju se za iste svrhe za koje se upotrebljavaju i pigmentna bojila, ali im nedostaje postojanost premakiselinama ilužinama, koje ih cijepaju u prvotno topljivo bojilo i odgovarajući metalni spoj. Bojeni lakovi se proizvode iz reda azo-, antrakinonskih, kridinskih, azinskih, kinoftalonskih, nitro-, nitrozo-, tiazinskih i triarilmetanskih bojila.
Podrobniji članak o temi:Naftol ASNaftol AS ilinaftol-AS bojila su netopljivaazo-bojila koja nastajukopulacijom nekog topljivogdiazonijevog spoja na jednu topljivu aktivnu komponentu direktno navlaknu ilitkanini. Kako komponente ne sadrže grupacije koje omogućuju otapanje u vodi (sulfonske –SO3H i karboksilne grupe -COOH), nastaju na vlaknu zapravopigmentna bojila. Upotrebljavaju se u prvom redu za bojanjeceluloznihmaterijala, manje zasvilu, a određene kombinacije se upotrebljavaju i za bojanjeacetatnogrejona isintetičkih vlakana. Dobivena obojenja vrlo su postojana prema svim utjecajima, često koliko i najboljareaktivna bojila. Značajna je i njihova upotreba za štampanje u boji (tisak).
Podrobniji članak o temi:AcetatAcetatna bojila za razvijanje analogna su naftolima AS, s razlikom da se kao aktivne komponente za kopulaciju upotrebljavaju relativno jednostavni aromatskifenoli i derivati acetoctenog estera. Upotrebljavaju se za bojanje vlakna od celuloznog acetata ipoliamidnih vlakana, a u manjoj mjeri ipoliesterskih vlakana. Postojanosti su im odlične, ali je asortiman uzak.
Oksidacijska bojila nastaju na materijalu kad se nekiaromatskiamini i diamini, odnosno aminofenoli, kondenziraju i oksidiraju u toku procesa bojenja pomoću oksidacijskih sredstava (kromata, klorata) u prisutnostimetalnihsoli kaokatalizatora. Upotrebljavaju se za bojanje celuloznih materijala i krzna. Postojanosti su im općenito dobre.
Bojila koja nastaju u diazotipiji su relativno jednostavna azo-bojila koja nastaju napapiru impregniranom stabilnim diazonijevim spojevima, kopulacijskim komponentama (floroglucinom, rezorcinom, acetoacetanilidom, derivatima naftola i tako dalje) i kiselinama koje sprečavaju kopulaciju (citronskom, vinskom) nakon što je na osvijetljenim mjestima razoren djelovanjem svjetla diazonijev spoj i zatim omogućena kopulacija izlaganjem paramaamonijaka.
Bojila za višebojnu fotografiju nastaju kad dietil-p-fenilendiamin, ili p-aminofenol, ili njihovi derivati supstituirani u jezgri ili na alkilnim grupama djeluju na pogodne komponente s kojima se vežu u azometinska, indofenolska ili indaminska bojila.
Prema kemijskoj građi sintetska se bojila mogu podijeliti u ove grupe: nitrozo-bojila, nitro-bojila, azo-bojila (monoazo-bojila, disazo-bojila, trisazo-bojila, poliazo-bojila, bojila koja se grade na vlaknu), metinska i polimetinska, tiazolska, tiazinska, azinska, oksazinska, sumporna bojila, amino-bojila, hidroksiketonska, antrakinonska bojila, leukoesteri reduktivnih bojila, indigoidna, ftalocijaninska, stilbenska, di- i triarilmetanska, ksantenska, akridinska, kinolinska, reaktivna i metalkompleksna bojila.
Podrobniji članak o temi:Azo-bojilaAzo-bojila (premafr.azote:dušik) suorganskasintetskabojila koja sadrže najmanje jednu azo-skupinu,–N=N–, vezanu naaromatsku jezgru, te jednuauksokromnu skupinu. Proizvode se diazotacijom nekoga aromatskogamina i vezanjem nastaloga diazonijeva spoja na neku aktivnu kopulacijsku (veznu) komponentu. Procesi diazotacije i kopulacije mogu se primijeniti na mnogo azo-spojeva koji sadržeamino-skupine ili slobodno mjesto za kopulaciju, a mogu se i nekoliko puta ponavljati, što vodi do velikog brojadiazo-bojila i poliazo-bojila različite građe. Azo-bojila se uobičajeno dijele prema broju azo-skupina umolekuli, o čemu ovisi i njihovaboja. Najbrojnija su skupina sintetskih organskih bojila, s najširom primjenom, ponajprije za bojenjevune ipamuka, ali isvile,kemijskihvlakana i prehrambenih namirnica (prehrambeni aditivi). Otprilike 70% svih bojila koja se koriste u tekstilnoj industriji po svom su sastavu azo-bojila.
Teorijski se azo-bojila izvode od azobenzena C6H5N=NC6H5 kao najjednostavnijegaromatskog azo-spoja. On nastajealkalnomredukcijom nitrobenzena i nema svojstvobojila. No ako se na njemu nalazesupstituirane (zamijenjene)hidroksilne –OH, amino- NH2, sulfonske –SO3H,karboksilne -COOH ilisulfonamidne grupe, ili ako su benzenski prsteni izociklički ili heterociklički aromatski kondenzirani pa i supstituirani u tim sistemima s navedenim grupacijama, dobivaju se spojevi sa svojstvom bojila. Pretpostavlja se da su azo-bojila benzenoidnokinonoidno tautomerna s odgovarajućim hidrazonimakinona, odnosno njihovimderivatima. Prema upotrebi i vrsti materijala koji seboja imaju azo-bojila najširi raspon primjene. Za svakovlakno,sintetično ili prirodno, zaotapala, kaopigmenti i tako dalje upotrebljavaju se odgovarajuća azo-bojila.
Podrobniji članak o temi:Nitrozo-bojilaNitrozo-bojila sadrže nitrozo-grupu u o-položaju premahidroksilnoj grupifenola ilinaftola. Orto-nitrozo-fenoli i –naftoli tvore s metalnimhidroksidima obojene helatne spojeve, a isto tako i smetalnimsolima slabihkiselina. Pri tom nitrozo-spojevi reagiraju vjerojatno u tautomernom o-kinon-monoksimskom obliku. Samo zeleniželjeznilakovi nekih nitrozo-naftola su našli upotrebu kao bojila i zatisak, tako na primjer C. I. 10006 (pigmentna zelena B), koji se dobiva djelovanjemnatrijeva nitrita u kiselom mediju naβ-naftol, prevođenjem nastalog nitrozo- naftola u bisulfitni spoj i obradom željeznim sulfatom u prisutnosti natrijeva hidroksida, i pigmentna zelena B, C.I. 10020 (pigmentna zelena PLX), koji se priprema nitroziranjem Schaefferove kiseline (2-naftol-6-sulfonske kiseline) i prevođenjem nastalog nitrozo-derivata u natrijevu-željeznu sol djelovanjem željeznog sulfata u prisutnosti natrijeva hidroksida. Ovo se bojilo također dodaje morskoj vodi nasolanama da bi se pojačala apsorpcija (upijanje)toplinskih zraka i time ubrzaloisparavanje vode djelovanjemSunčeve svjetlosti.
Podrobniji članak o temi:Nitro-bojilaNitro-bojila suaromatskiamini ilifenoli koji sadrže u o- ili p-položaju jednu nitro-grupu ili više njih. Dobivaju se djelovanjemdušične kiseline na fenole,naftole, diazotirane aromatske amine ili diarilamine, djelovanjem aromatskih amina na aromatske klor-nitro-derivate i, konačno, kondenzacijom nitro-amina sformaldehidom. Tako na primjer 1 -naftol-2,7-disulfonska kiselina daje nitriranjem 2,4-dinitro-l-naftol-7-sulfonsku kiselinu, čija je natrijska sol naftol žuta S,C.I. 10316.Kondenzacijom p-aminofenola s 2,4-dinitroklorbenzenom nastaje C.I. 10345 (njem.Cellitonechtgelb RR). Slično nastaje iz 2,4-dinitroklorbenzena i 4-aminodifenilaminsulfonske kiseline C.I. 10385 (njem.Amidogelb E). Kondenzacijom 4-klor-2-nitranilina s formaldehidom priprema se C.I. 10325 (njem.Litholechtgelb GG). Nitro-bojila koja sadrže sulfonske grupe –SO3H upotrebljavaju se za bojanje životinjskihvlakana. Nesulfurirani nitro-diaril-amini sudisperzijska bojila za polusintetička isintetička vlakna. Neka nesulfurirana nitro-bojila supigmenti. Nijanse nitro-bojila su od žute preko narančaste do smeđe. Tržišno ta bojila nisu od velikog značenja.
Podrobniji članak o temi:StilbenOvu grupu bojila karakterizira prisutnost stilbenskih grupacija koje se odvode od stilbena, trans-1,2-difeniletilena (I), uz istodobnu prisutnost jedne ili višeazo- ili azoksi-grupa. Pripremaju se tako da se u alkalnom mediju kondenzira 5-nitrotoluen-o-sulfonska kiselina (II), bilo sama bilo s drugim aromatskim spojevima (obično arilaminima), ili tako da se prvi produkti koji nastaju obradom 5-nitro-o-toluensulfonske kiseline alkalijama, 4,4'-dinitrostilben-2,2'-disulfonska kiselina (III) i 4,4'-dinitrobibenzil-2,2'-disulfonska kiselina (IV), kondenziraju s arilaminima i aminoazo-spojevima. Često sekondenzacija provodi u prisutnosti reduktivnih sredstava, kao što su to na primjerformaldehid,glukoza i slično. Konstitucija stilbenskih bojila je većim dijelom nepoznata ili tek približno poznata; ona se sastoje najčešće od smjesa različitih spojeva. Sva su bojila ove grupe direktna, a neka se upotrebljavaju i za kožu. U nijansama su ograničena na žuto, narančasto, žućkastocrveno i smeđe. Glavni su predstavnici: Curcumin S,C.I. 40000, dobiva se grijanjem 5-nitrotolueno-sulfonske kiseline sotopinomnatrijeva hidroksida kojoj sekoncentracija postepeno povećava; ako se ta autokondenzacija provodi u prisutnosti formaldehida, dobiva se Stilbengelb 3 GX, C.I. 40001. Siriuslichtorange RRL, C.I. 40235, priprema se kuhanjem alkalne otopine 4,4'-dinitrostilben-2,2'-disulfonske kiseline s monoazo-bojilom p-anisidin-2-sulfonska kiselina → 2,5-ksilidin; ako se umjesto ksilidina upotrijebi krezidin, nastaje Siriuslichtscharlach 2G, C.I. 40270. Siriuslichtbraun 3R, C.I. 40290, nastaje analogno ako se kao monoazo-bojilo upotrijebi produkt sulfanilna kiselina → a-naftilamin.
Podrobniji članak o temi:Auramin ODifenilmetanska ili ketoniminska bojila su derivati difenilmetana. Jedini produkt iz ove grupe koji ima stanovitu važnost jest bazno bojilo Auramin O,C.I. 41000. Priprema se tako da se djelujesumporom, amonijevim kloridom ikuhinjskom soli na 4,4'-tetrametildiaminodifenilmetan u atmosferiamonijaka i prevođenjem tako nastale ketoniminske baze u hidroklorid. Intermedijarno nastaje tetrametildiaminotiobenzofenon. Iako auramin nema dobrih postojanosti na svjetlu i nije stabilan (hidroliza iminske grupe u vodenoj otopini teče brzo iznad 60°C), upotrebljava se mnogo za bojenjepapira zbog jeftinoće i briljantnog žutog obojenja.
Podrobniji članak o temi:Triarilmetanska bojilaTriarilmetanska bojila subojila koja se izvode strukturno od bezbojnogtrifenilmetana (C6H5)3CH. Najčešća među njima su trifenilmetanska, a manji dio pripadaderivatima difenil-naftilmetana C10H7·CH·(C6H5)2. U para-položaju prema centralnomugljikovuatomu moraju se umolekuli nalaziti na arilnim grupacijama najmanje dvijeauksokromne skupine.Kromofor je ove skupine p-kinonoidna grupacija O=C6H4=O, odnosno 0=C6H4=NH. Prema broju i karakteru auksokromnih grupa dijele se ta bojila na trifenilmetanske derivate s dvije amino-grupe, na iste derivate s tri amino-grupe, na hidroksi-trifenilmetanske derivate, aminohidroksi-derivate i derivate difenilnaftilmetana. U svakoj od ovih grupa nalaze se bojila različitih svojstava bojenja: bazna,kisela, močilna i bojeni lakovi. Ako molekula bojila sadrži grupu —COOH u o-položaju prema grupi —OH, bojilo jemočilno. Uvođenjemsulfonskih grupa u molekulu dobivaju se od baznih bojila kisela. Sulfonske grupe koje se nalaze u o-položaju prema centralnom ugljikovom atomu povećavaju postojanost premaalkalijama. Bojenilakovi nastaju od baznih bojila taloženjem s fosformolibdenskom ili fosforvolframskom kiselinom. Trifenilmetanskim bojilima postižu se neobično živahna, briljantna i čista obojenja crvene, ljubičaste, modre i zelene boje, ali su im postojanosti općenito niske, osobito na svjetlu i prema alkalnoj obradi. Zbog toga im upotreba sve više opada u korist postojanih bojila. Bazni predstavnici se najviše upotrebljavaju za bojenjesvile i močenogpamuka, a kiseli i močilni za bojenjevune. Najveće količine ovih bojila troše se izvantekstilne upotrebe, i to za bojenjepapira,drveta,šibica, u proizvodnjigrafičkih boja, zatinte, kao boje ukozmetici iprehrambenoj industriji.
Podrobniji članak o temi:KsantenKsantenska bojila formalno suciklički analozi di- i trifenilmetanskih spojeva; u njima su dvaaromatska prstena spojena jednimatomomkisika u orto-položaju premametanovomugljiku. Teorijski se izvode od heterocikličkog sistema ksantena, dibenzo-y-pirana, ali se od njega ne pripravljaju. Sam ksanten je bezbojan, no derivati sauksokromnim grupama umolekuli su obojeni. Prema supstituentima koji se nalaze u molekuli dijele se ksantenska bojila u tri podgrupe. Prva sadrži hidroksi-derivate, druga amino-derivate, a treća amino-hidroksi-derivate.Kromofor je ovih bojila u slučaju aminoderivata rezonantni hibrid oksonijskog, amonijskog i karbonijskog oblika molekule (I, II, III). Hidroksi-derivati se gubitkom protona stabiliziraju dajući električki nenabijen sistem čiji je kromofor kinonoidna struktura IV.
Ova su bojila i po svojstvima bojenja bliza arilmetanskim bojilima. Obojenja koja se njima postižu vrlo su čista i jarka. Najbrojnije su zastupana crvena i ružičasta s nekoliko žutih i ljubičastih. Neka od ovih bojila snažnofluoresciraju u otopini, pa i na obojenommaterijalu. I u ovoj se grupi nalaze bojenilakovi pripremljeni taloženjem sfosfor-volfram-molibdenskomkiselinom. Niz crvenih i narančastih bojila ove skupine važan je za bojenjekozmetičkih preparata,živežnih namirnica i ljekovitih pripravaka.
Među značajnije predstavnike ksantenskih bojila ide sulforodamin B, C.I. 45100; priprema se tako da se kondenzira benzaldehid-2,4-disulfonska kiselina s m-dietilaminofenolom, produkt dehidrira sumpornom kiselinom, oksidira željeznim kloridom i prevede u natrijevu sol.Rodamin B, C.I. 45170, jedno od prvih bojila ove grupe, dobiva se kondenzacijom anhídrida ftalne kiseline s m-dietilaminofenolom; ako se kaoaminska komponenta upotrijebi 3-etilamino-p-krezol i tako nastali produkt esterificira alkoholom, nastaje rodamin 6G, C. I. 45160.Echtsáureviolett ARR, C.I. 45190, dobiva se obradom fluoresceina fosfornim trikloridom, kondenzacijom tako nastalog 3',6'-diklorfluorana s o-toluidinom i sulfuriranjem.Fluorescein, C. I. 45350, priprema se kondenzacijom anhídridaftalne kiseline s rezorcinom. Njegove alkalnesoli, poznate pod imenom uranin neobično jako fluoresciraju u otopini (i u razređenju 1 : 40 000 000), pa se stoga upotrebljavaju za označavanje i ispitivanje vodenih tokova.Bromiranjem fluoresceina priprema se tetrabromfluorescein,eozin G, C.I. 45380, a jodiranjem dijodfluorescein,Eritrozin 6G, C. I. 45425.Coerulein S, C.I. 45510, nastaje obradomGalleina (C.I. 45445) koncentriranomsumpornom kiselinom.Gallein se dobiva kondenzacijom pirogalola iligalne kiseline s anhidridom ftalne kiseline.
Podrobniji članak o temi:AkridinAkridinska bojila sadrže kaokromofornu grupu akridin u kinonoidnom obliku, aauksokromi se nalaze u p-položaju prema centralnomugljikovomatomu. Nemaju velikog praktičnog značenja, tek ih se nekolicina upotrebljava za bojenjekože ipapira u žutim i narančastim nijansama. Primjeri su:Rhodulinorange NO, C.I. 46005 (koji se priprema time što se kondenzira N,A/-dimetil-m-fenilendiamin s formaldehidom, ciklizira uz otcjepljenje amonijaka grijanjem s kiselinama i konačno oksidira zrakom) iDiamantphosphin GG, C.I. 46035 (koji se dobiva kondenzacijom m-toluilendiamina s formaldehidom i metiliranjem dimetilsulfatom). Neka akridinska bojila imaju stanovitu upotrebu u medicinske svrhe zbog svog snažnog antiseptičkog djelovanja, tako na primjer Acriflavin, C.I. 46000.
Podrobniji članak o temi:Metinska bojilaMetinska bojila ipolimetinska bojila subojila za koja je svojstvena konjugirani lanci, djelomično ili potpuno otvoreni lanci grupa-CH=, koji završava s jedne straneamonijevom grupom a s drugedušikovim,sumpornim ilikisikovimatomom, ili nekom jednakovrijednom (ekvivalentnom) nezasićenom grupom. Većina ovih bojila sadrži kinolinski, benzotiazolni ili trimetilindolinski sustav prstena koji su spojeni metinskim ili polimetinskim lancima. Sve su to bazna bojila od kojih neka imaju važnu ulogu kao senzibilizatori ufotografiji, a zatekstilne i ostale svrhe bojanja imaju samo ograničenu primjenu utisku i kaopigmentna ilidisperzijska bojila, a u novije vrijeme i za bojenje poliakrilnitrilnogavlakna. Nijanse su im žute, narančaste i crvene. Kao primjer navidi seAstraphloxin FF ex.,C.I. 48070. Ovo se bojilo priprema polazeći od fenilhidrazona metiletilketona, koji ciklizacijom daje 2,3,3-trimetilindolenin, na čiju se N-metilamonijsku sol (dobivenu djelovanjem metilklorida ili dimetilsulfata) djeluje najprije trietilnimesterom ortomravlje kiseline, pasolnom kiselinom.
Podrobniji članak o temi:TiazolTiazolska bojila sadrže kaokromofor tiazolski prsten koji je u položaju 2 vezan na aromatski prsten, a u položaju 4,5kondenziran s aromatskim prstenom.Auksokrom im je aminogrupa. Osnovni proizvod za ova bojila, dehidrotio-p-toluidin, dobiva se grijanjem p-toluidina sa sumporom. Dehidrotio-p-toluidin se može upotrijebiti kao diazotacijska komponenta, no tako dobivena bojila svrstavaju se uazo-bojila. Daljim djelovanjem sumpora na višimtemperaturama nastaju kondenzacijski produkti koji sadrže više tiazolskih prstena, takozvane primulinske baze. Djelovanjem sredstva za sulfoniranje na te baze nastaju direktna bojila zapamuk, koja se mogu na vlaknu diazotirati i kopulirati saminima ifenolima u azo-bojila. Postignuta obojenja su žuta, narančasta, crvena ili smeđa. Takva se bojila mogu pripremiti i u supstanciji, i onda se ubrajaju u azo-bojila. Prisutnost tiazolskog prstena povećava supstantivnost, pa se on ugrađuje u molekule azo-bojila, metinskih, antrakinonskih, cijaninskih i sumpornih bojila. Tiazolska su bojila otporna prema blagimreduktivnim sredstvima i upotrebljavaju se zbog toga u obojenomtiskanju za bojanjejetkanih mjesta. Najvažniji je proizvod ove malobrojne grupe bojilaprimulin,C.I. 49000.
Podrobniji članak o temi:PirazinAzinska bojila imajupirazinski prsten kojikondenziran s aromatskim jezgrama dajekromofor, fenazin. Supstitucijom amino-grupa i hidroksi-grupa u aromatske jezgre u p-položaju prema N-atomu u prstenu dobivaju se bojila. Prvo sintetičko bojilo koje se proizvodilo za komercijalne potrebe spada u ovu grupu. To jemauvein, što ga je pripremio 1856.W. H. Perkinoksidacijom sirovoganilina (koji je sadržavao smjesuizomernih toluidina)natrijevim dikromatom u hladnoj razrijeđenojsumpornoj kiselini. Danas se više ne upotrebljava.
Bezbojni ili slabo obojeni azinski spojevi skiselinama tvore snažno obojenesoli. Azinska su bojila bazna bojila kojaproteinska vlakna bojaju direktno apamuk tek nakon močenjataninom. Daju obojenja crvena, modra i ljubičasta. Iz ove je grupe tehnički važan safranin T,C.I. 50240, koji se priprema djelovanjem natrijeva nitrita na orto-toluidin-hidroklorid, redukcijom nastalog aminoazotoluenaželjeznom piljevinom i oksidacijom natrijevim bikromatom uz dodatak anilina, sve u jednom slijedu bez izolacije intermedijara. Spomenuti treba iz ove grupe iWollechtblau BL, C.I. 50315, koji se dobiva kondenzacijom l,3-dianilino-naftalin-8-sulfonske kiseline s 4-aminodifenilamin-2-sulfonskom kiselinom i naknadnom oksidacijom; upotrebljavaju se i neka druga slično građena bojila.
U ovu grupu spadaju također nigrozini i indulini. To su ljubičasta do modrocrna bojila koja nastaju kondenzacijom nitrobenzena ili aminoazobenzena s anilinom i anilinklorhidratom. Upotrebljavaju se za bojenjepapira,kože,plastičnih masa, zatim u proizvodnji hektografskih masa, laštila za kožu i grafičkihboja. Takav je produkt na primjerIndulinbase NF, C.I. 50400; priprema se kratkim grijanjem p-aminoazobenzena sa smjesom anilina i hidroklorida anilina. Iz anilina i hidroklorida anilina uz nitrobenzen priprema se grijanjem na 180 - 200 °C u prisutnostibakarnih soli;Nigrosinbase N, C.I. 50415, bojilo netopljivo u vodi, a topljivo uuljima,mastima i mnogim otapalima. Iz ovog se bojila nakon sulfuriranja i prevođenja sulfonskih grupa u natrijeve soli priprema u vodi topljiviNigrosin GF (Indulin WL), C.I. 50420. U ovu grupu bojila spada i postojano anilinsko crnilo, C.I. 50440, koje nastaje oksidacijom anilina na vlaknu u prisutnosti bakarnih ilivanadijevih soli kaokatalizatora. Kao sredstvo za oksidaciju upotrebljava se najčešćekalijev dikromat ili kalijev klorat.
Podrobniji članak o temi:OksaziniOksazinska bojila sadrže kaokromofor fenoksazonijsku grupu često kondenziranu s aromatskim sistemima. Stabilizacija rezonantnih kinonoidnih oblika, u kojima se ta bojila kaosoli s jakim kiselinama nalaze, povećava se prisutnošćuauksokromnih skupina (—N < i —OH) u m-položaju premakisiku, odnosno u p-položaju premadušiku. Važnost ima danas još samo mala grupa dioksazinskih bojila, u kojima su dva oksazinska sistema kondenzirana. To su briljantna, vrlo postojana bojila za direktno bojenjepamuka ivune. Primjer za njih jeSiriuslichtblau FF2GL,C.I. 51300, koji se priprema kondenzacijom p-aminodifenilamin-o-sulfonske kiseline s tetraklor-p-benzokinonom (kloranilom) u vodenoj otopini uzmagnezijev oksid i zatim ciklizacijom tako dobivenog intermedijarnog produkta s pomoću oleuma.
Podrobniji članak o temi:Antrakinonska bojilaAntrakinonska bojila, na primjeralizarin, subojila koja se dobivaju na osnovuantrakinona. Antrakinon je blijedožutakristalnatvarnetopljiva uvodi, slabo topljiva ualkoholu,eteru iacetonu. Dobiva seoksidacijom antracena s pomoćunatrijeva dikromata isintetski izanhidridaftalne kiseline ibenzena. Prema svojstvima bojanja mogu se svrstati u 4 glavne grupe: močilna antrakinonska bojila, kisela antrakinonska bojila, bojila za acetatnu svilu i reduktivna antrakinonska bojila.
Podrobniji članak o temi:KetonAminoketonska i hidroksiketonska bojila sadrže kaokromofor benzokinonske ilinaftokinonske karbonilne grupe, a kaoauksokrome -NH2, -NHR ili -OH. Ona koja sadrže amino-grupe primjenjuju se najvećim dijelom kaoreduktivna bojila. Hidroksiketonska bojila nemaju gotovo nikakvog praktičnog značenja. Najveći dio aminoketonskih bojila su žuta, kaki i smeđa. Neka se dobivaju djelovanjemsumpora ilisulfida (kaosumporna bojila) na produktekondenzacijekloriranih kinona saromatskimaminima. Tako na primjer nastajeHelindonkhaki CR,C.I. 56015, djelovanjem sulfidnihreagensa na produkt kondenzacije p-kloranilina i kloranila, tako da se atomi klora djelomično zamijeneatomima sumpora. Ta se bojila primjenjuju kao reduktivna bojila za bojenjeproteinskihvlakana jer prelaze u leukospojeve već u slaboalkalnimotopinama, pa se ne oštećuju vlakna. Daju vrlo postojana obojenja.
Podrobniji članak o temi:IndigosoliIndigosoli ilileukoesteri reduktivnih bojila susoliesterasumporne kiseline s leukospojevima koji nastaju redukcijomkarbonilnih skupinaindigoidnih iantrakinonskih bojila. Karakterizira ih prisutnost grupacije Me03S0—C=C—C=C—OSO3Me (Me =kalij ilinatrij). Vežu se iz neutralne kupelji napamuk ili iz slabo kisele kupelji navunu isvilu, a zatim se u drugoj kupelji, koja sadržikiselinu, izvršihidroliza estera i zbog prisutnosti oksidirajućih sredstava (natrijeva nitrita, natrijeva dikromata, feriklorida) istodobno oksidirahidroksilna grupa u karbonilnu. Njihove postojanosti odgovaraju postojanostima onih reduktivnih bojila od kojih se izvode. Upotrebljavaju se najčešće za bojanje pamuka,lana, regeneriranih celuloznih vlakana, a rjeđe za vunu i svilu. Odlikuju se izvanrednom sposobnošću egalizacije (izjednačivanja) i prodiranja u tkivo, pa se zato upotrebljavaju zapastelne nijanse, a vrlo se dobro primjenjuju i za bojanje komadne robe. Stanovitu upotrebu imaju i u bojanje kod štampanja (tisak).
Oksidacijska bojila ilioksidacijske baze suaromatski amino-, hidroksi-, diamino-, dihidroksi- ili aminohidroksi-spojevi koji tek nakonoksidacije na bojanom supstratu prelaze u bojila. Upotrebljavaju se za bojanjekrzna,dlaka iperja. Struktura boja koje pri tom nastaju nije još u potpunosti razjašnjena. Najvjerojatnije je da izamina i njihovihderivata nastaju azini, a iz aminofenola i njihovih derivata oksazini. Zbog složenih uslova koji vladaju pri bojanju (strukturno nejednoličanproteinski materijal supstrata, prisutnost različitih oksidacijskih sredstava, upotreba različitih metalnih močila, česta upotreba smjesa i kombinacija za bojanje) dolazi do niza paralelnih reakcija i nusreakcija što onemogućuje određivanje konstitucije nastale konačne boje. Primjeri su oksidacijskih baza:Ursol G, C.I. 76035 (m-toluilendiamin),Ursol D, C.I. 76060 (p-fenilendiamin),Ursol P, C.I. 76551 (hidroklorid p-aminofenola,Ursol ER, C.I. 76605 (a-naftol).
Podrobniji članak o temi:FtalocijaninFtalocijaninska bojila suderivati makrocikličkog sistema tetrabenzotetraazaporfina ili tetrabenzoporfirazina, koji je građen analogno osnovnom skeletu krvnih i lisnih boja (porfinu), a razlikuje se od njega po tome što su u njegovom unutarnjem, šesnaestočlanom prstenu metinska premoštenja zamijenjenadušikovimatomima. Većina tržišnih proizvoda ove grupe sadržava umolekuli složeno vezan atom nekogdvovalentnogmetala (Cu, Co, Ni, Zn, Ca, Ba i tako dalje).
Na osnovnom sistemu mogu se nalaziti razne grupacije uvedene u molekulu općim metodama aromatske supstitucije, koje treba da omoguće topljivost u vodi, ili da povećaju kemijsku reaktivnost prema bojanom materijalu, ili da ishodnom bojilu promijene nijansu. Takve su grupacije — S03H, — S02NR2, — CH2X, — HX (X = halogen), Cl- i tako dalje. Ovako supstituirani ftalocijaninski spojevi mogu se također vezati na neke intermedijare (na primjer supstituirane salicilne kiseline) ili azo-kopulacijske komponente, pa se dobivaju bojila novih grupacija (močilna,naftol AS i tako dalje). Sva su bojila ove grupe izvanredno postojana, a bojaju materijal modro, tirkizno ili zeleno. Upotrebljavaju se za bojanjetekstilnih vlakana,papira,plastičnih masa, kao pigmentna bojila, kao bojila za građevnaveziva i tako dalje. Nalazimo ih u različitim grupama bojila, kao na primjer među supstantivnim, močilnim, reduktivnim, sumpornim bojilima ili među bojilima koja se grade na vlaknu (naftolima AS). Najvažniji su primjeri ove grupe:Heliogenblau G,C.I. 74100, priprema se najčešće grijanjem dinitrila ftalne kiseline sHeliogenblau G alkoholima, fenolima ili amidima, ili odvajanjem metalnih atoma iz metalnih ftalocijanina pomoću jakih kiselina;Heliogenblau B, C.I. 74160, bakarna kompleksna sol prethodne boje, dobiva se grijanjem dinitrila ftalne kiseline s bakarnim kloridom na 180 do 200 ˚C. Sulfuriranjem ovog bojila oleumom na 50 do 60°C nastajeSiriuslichttiirkisblau GL (Heliogenblau SBL), C.I. 74180, a kloriranjem dolazi do ulaženja 15 ili 16 atoma klora u molekulu te se dobivaHeliogengriin G, C.I. 74260.
Ftalocijaninski razvijači (phthalogen-bojila) su organski intermedijari koji se posebnim postupcima vežu na supstrat istodobno s nekommetalnomsoli, te naknadnom obradom grijanjem u prisutnosti reduktivnih sredstava prelaze na obojenom materijalu u nesupstituirane ili na određeni način supstituirane ftalocijanine. Takvi su intermedijari na primjer l-amino-3-iminoizoindolenin,Phthalogenbrillantblau IF3G, iz kojeg na vlaknu nastaje već spomenutiHeliogenblau B, C.I. 74160, i l-amino-3-imino-4 fenilizoindolenin,Phthalogenbrillantgriin IFFB.
Koriste se u prehrambenoj industriji, mikroskopiji, umjetnosti, pirotehnici, tekstilnoj industriji, građevinarstvu, itd.
Podrobniji članak o temi:E-brojeviSluže bojanju tijesta, šlaga, ljuski jaja, začina, i tako dalje, te su kao takva označena E-brojevima. Manji broj je u širokoj uporabi, a ostale boje dobivaju se njihovim miješanjem. Trenutno najpoznatija bojila uSjedinjenim Američkim državama su:
Koristi se prilikom bojanjamikroskopskih preparata sa svrhom poboljšavanja kontrasta struktura u preparatu prilikom mikroskopiranja. Također, koristi se i za mikroskopsku detekciju raznih tvari, pri čemu se bojilo veže zaDNK,bjelančevine,masti,ugljikohidrate.
Koriste se zajedno s pigmentima za oslikavanje površina te bojanje dijelova od kojih se slažu primjerice dijelovi umjetničkih instalacija.
Koriste se uglavnom za pirotehničke smjese koje gorenjem daju obojani dim. Kao takve, najčešće guše reakciju gorenja.
Ovakva primjena je najraširenija i jedna od osnovnih i prvih u povijesti, te osnova tekstilne industrije.
Koriste se umiješane u inertni nosač i najčešće za bojanje zidnih površina.
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temiBojilo |
