Bliskoistočno bojište u Prvom svjetskom ratu obuhvaća ratna djelovanja između29. listopada1914. i30. listopada1918. godine.
S jedne strane bilo jeOsmansko Carstvo (uključujućiKurde i neka arapska plemena), uz određenu pomoć drugihCentralnih sila; a s druge strane,Britanci (uz pomoćŽidova,Grka,Asiraca i većineArapa, zajedno sIndijcimaBritanskoga Carstva),Rusi (uz pomoćArmenaca) iFrancuzi, koji su svi zajedno činili Savezničke sile. Bilo je pet glavnih vojnih operacija: sinajska i palestinska, mezopotamijska,kavkaska, perzijska i galipoljska vojna operacija. Bilo je i nekoliko manjih vojnih operacija: senuska, arapska i južnoarapska vojna operacija.
Obje strane koristile su lokalne asimetrične sile na tim područjima. Na savezničkoj strani bili su Arapi koji su sudjelovali uArapskom ustanku i armenska policija, koja je sudjelovala u armenskom otporu tijekomgenocida nad Armencima. Zajedno s armenskim dobrovoljačkim jedinicama, armenska policija oformila je armenski korpusPrve Republike Armenije 1918. godine. Pored toga,Asirci su se pridružili Saveznicima nakongenocida nad Asircima, što je potakloAsirski rat za nezavisnost.[1] Osmanlije su imale podršku: Kurda (do 1915.), Čerkeza, Čečena i niza iranskih, arapskih i berberskih grupa. Ovo bojište pokrivao je najveći teritorij svih bojišta u Prvom svjetskom ratu.
Rusko sudjelovanje završilo je kao rezultat primirjem iz Erzincana 5. prosinca 1917., nakon čega se revolucionarna ruska vlada povukla iz rata pod uvjetima izBrest-litovskog sporazuma 3. ožujka 1918.Armenci su prisustvovali Trabzonskoj mirovnoj konferenciji 14. ožujka1918., koja je 4. lipnja 1918. rezultirala ugovorom iz Batuma. Osmanlije su 30. listopada 1918. prihvatileprimirje iz Mudrosa i potpisalemirovni ugovor u Sèvresu 10. kolovoza 1920. i kasnije ugovor iz Lausanne 24. srpnja 1923. godine.[2]