Blazar (eng.blazar) jeaktivna galaktika nalikkvazaru kojoj je jedan od izbačajaplina (relativistički brzih čestica brzina bliskihbrzini svjetlosti) usmjeren premaZemlji.Spektar blazara je kontinuiran, odradiovalova dogama-zračenja vrlo visokihenergija, a sjaj bljeskovito (naglo i nepredvidljivo) promjenljiv. Smatra se da se u njihovu središtu nalazi supermasivnacrna rupa, oko njeakrecijski disk, a mlaz plina, koji se sastoji od čestica velike energije, okomit je na disk. Prvi je otkriven blazar 3C273 (1963).[1]
Podrobniji članak o temi:Aktivna galaktikaAktivna galaktika jegalaktika koja snažno zračielektromagnetske valove (snažnije nego što je zbroj zračenja svih njihovihzvijezda) zbog procesa koji se zbiva u njihovoj jezgri. Pretpostavlja se da je izvor njihove energijeakrecijski disk oko supermasivnecrne rupe u središtu, kojiemitirarendgensko i drugo visokoenergetskozračenje. Često se na rotacijskoj osi akrecijskoga diska opažaju izbačaji plina iz jezgre koji mogu biti dugi nekoliko tisuća ili nekoliko stotina tisućasvjetlosnih godina. Aktivne galaktike mogu se podijeliti na blazare,kvazare, N-galaktike,Seyfertove galaktike iradiogalaktike.
Podrobniji članak o temi:KvazarKvazar (eng.quasar, dolazi od riječiquasi stellar radio source: kvazizvjezdani radioizvor) je vrlo udaljenagalaktika s izrazito sjajnom (do 10 000 putasjajnijom od običnih galaktika), zvjezdolikom jezgrom (promjera manjega od 1svjetlosne godine) kojaemitiraelektromagnetske valove s velikimcrvenim pomakom. Pretpostavlja se da se u središnjem dijelu kvazara nalazi vrlo masivnacrna rupa a oko njeakrecijski disk. Pod kutom od 90° u odnosu na akrecijski disk velikom (relativističkom)brzinom izlazi mlaz plina (brzine bliskebrzini svjetlosti). Ako je mlaz plina usmjeren premaZemlji, kvazar se nazivablazar. Drži se da je kvazar rana razvojna faza u razvoju galaktika.
Prvi kvazar, 3C48, otkrili su američkiastronomi Allan Sandage i Thomas A. Matthews 1960. Nalikovao jezvijezdi, ali je njegovspektar bio znatno različit od zvjezdanih spektara i sadržavao je nepoznateemisijske spektralne linije. Nakon otkrića još jednognebeskog tijela sličnih svojstava, 3C273 nizozemski astronom Maarten Schmidt zaključio je da opažane emisijske linije pripadaju poznatimspektralnim serijama vodikova atoma, ali značajno pomaknutim (16%) prema crvenome dijelu spektra (crveni pomak). Danas je poznato više od 1 500 kvazara. Približno 20% poznatih kvazara brzo mijenja sjaj (speriodom od jednog dana ili tjedna) u vidljivom iradio području, dok se kod nekih kvazara promjene sjaja događaju u periodima od približno jedne godine (na primjer kod kvazara 3C48 i 3C273).
