| Bitka kod Hattina | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| sukob:Križarski ratovi | |||||||
 Bitka kod Hattina, ilustracija iz 15. stoljeća | |||||||
| |||||||
| Sukobljene strane | |||||||
 Jeruzalemsko Kraljevstvo Grofovija Tripoli Kneževina Antiohija Templari Ivanovci Teutonski viteški red |  Ajubidi | ||||||
| Zapovjednici | |||||||
| Gvido Lizinjanski Humphrey Toronski Reginald Sidonski Joscelin III. Edesski Balian od Ibelina Rajmund III. Tripolski Gerard de Ridefort Garnier od Nablusa Reginald od Châtillona | Saladin Muzaffar ad-Din Gökböri Al-Muzaffar Umar Al-Adil I. Al-Afdal ibn Salah ad-Din | ||||||
| Jačina | |||||||
| 18.000 - 28.000 | 20.000 - 40.000 | ||||||
Bitka kod Hattina, bitka koja se odvila4. srpnja1187. godine i rezultirala teškim porazomkrižarske vojske predvođenejeruzalemskim kraljemGvidom Lizinjanskim od straneajubidskog vladaraSaladina. Većina križara bila je ubijena ili zarobljena, a vojska je bila potpuno uništena. Posljedice tog velikog poraza bilo je naglo slabljenje i razbijanje linije obraneJeruzalemskog Kraljevstva, što je naposljetku rezultiraloopsadom i padom Jeruzalema nekoliko mjeseci kasnije. Primjer je bitke u kojoj je dobro opremljena kršćanska vojska pretrpjela katastrofalan poraz zbog brzopletosti i nesposobnosti vojnih vođa. Težak poraz kod Hattina, a još više predajaJeruzalema, glavnog gradaJeruzalemskog Kraljevstva nekoliko mjeseci kasnije snažno su odjeknuli širomsrednjovjekovneEurope te je uskoro dovela do pokretanjaTrećeg križarskog rata (1189. - 1192.), koji nije ostvario bilo kakav značajniji uspjeh.
Sukob između križarskih državica i muslimana izazvao jeReginald od Châtillona, vladarKneževine Antiohije kada je prekršio primirje te napao i opljačkao jednu muslimanskukaravanu.[1] Situaciju je dodatno pogoršao kada je odbio poslušati zapovijed jeruzalemskog kralja Gvida Lizinjanskog (1186. - 1192.) da vrati plijen i zarobljenike sultanu Saladinu. Isprovociran, Saladin je objavio kraj primirja i kreće u rat. Iako jeruzalemski kralj nije odobravao postupke Reginalda od Châtillona, ipak je odlučio okupiti na oružje sve križarske državice i protivno stavovima svojih savjetnika odlučio krenuti na Saladinovu vojsku koja je26. lipnja otpočela opsadu gradaTiberijade.
Križarska vojska činila je između 20 i 30 tisuća vojnika sakupljenih od vitezova, strijelaca i ostalih ratnika sakupljenih od oružanih snaga Jeruzalemskog Kraljevstva,Grofovije Tripoli,Kneževine Antiohije te raznih viteških redova poputTemplara iIvanovaca. Saladin je također opremio veliku i jaku vojsku koja je opsjedala Tiberijadu. U želji da što prije dođu u pomoć ugroženomkršćanskom gradu, križarski vođe na čeku s kraljem Gvidom donijele su nerazumnu i taktički promašenu odluku da skrate put maršom krozpustinjsku ravnicu. Vrućina i žega su iscrpili teško oklopljene vitezove, ali i ostatak vojske, a situaciju je otežavala i laka muslimanska konjica koja je putem napadala križarsku vojsku. Saladin se odlučio na igru iscrpljivanja, znajući da će žedna vojska u jednom trenutku posustati od iznemoglosti.[2]
Križarska vojska bila je konačno opkoljena na lokaciji Rogovi Hattina i na nju je izvršen strelovit udar muslimanskih vojnih snaga. Premda su se iscrpljeni križari grčevito branili nisu uspijevali probiti muslimanske redove i izvući se iz obruča. To je uspjelo tek manjem dijelu vojnika koju se se probili prema graduAkri. Najveći dio vojske je naposljetku bio poražen te su vojnici zarobljeni ili ubijeni. Saladin je otuđio od križara sveturelikvijuPravi križ koju je križarska vojska nosila pred sobom uzdajući se uBožju pomoć, nakon čega je nestala iz povijesnih izvora.
Nakon bitke Saladin je osobno pogubio uhvaćenog vjerolomnika Reginalda od Châtillona, a dao je i pogubiti sve templare i ivanovce, izuzev templarskog velikog meštraGerarda de Rideforta. Zarobljen je i kralj Gvido Lizinjanski te je smaknućem velikog broja vitezova i zarobljavanjem jeruzalemskog kralja znatno oslabila sposobnost obrane križarskih državica. To je omogućilo sultanu Saladinu pohod naJeruzalem koji je pao nakon kraće opsade2. listopada, nekoliko mjeseci nakon bitke kod Hattina. Moć križarskih država bila je slomljena, a od gradova održali su se samo Akra,Antiohija iTir. Poraz kod Hattina i posljedični pad Jeruzalema doveo je do organizacije Trećeg križarskog rata.
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temiBitka kod Hattina |
