Bitak, kao filozofski pojam (grč. το ον -to on,particip glagola 'biti'), označuje sve ono što jest, što je izvan ništa. Bitkom kao bitkom se baviontologija (općametafizika). Od pojma bitka treba razlikovatibiće, koje predstavlja konkretnu realizaciju bitka u stvarnosti – ono što po bitkujest.
Ono što jest može na razne načine biti, pa zato razlikujemo različite sfere bitka:sferu osjetnih predmeta,sferu nadosjetnih predmeta isferu idealnih predmeta.
Osjetne predmete zovemo tako jer ih zapažamo osjetilima. To su, dakle, empirijski ili iskustveni predmeti. Oni sufizičke ilipsihološke naravi, ovisno o tome jesu li dani u vanjskom ili unutarnjem iskustvu. Primjerice,stol za kojim sjedimo,olovka kojom pišemo, predstave i čuvstva što ih u svojoj psihi doživljavam pripadaju ovoj sferi.
Karakteristične oznake predmeta ove sfere su:
Nadosjetni predmeti su oni predmeti koji su iznad sfere osjetnih predmeta. Njihove su karakteristike:
Sfera idealnih predmeta zove se također i sfera nadosjetnih predmeta, jer nisu dati u osjetnom zapažanju, nego samo u mišljenju. Njima pripadajumatematički predmeti (brojevi, krug, trokut),logički predmeti (pojmovi, sudovi) ivrednote (etičke, estetske i religiozne).
Ovaj tip predmeta ima sljedeće oznake:
Sfere bitka subitno međusobno različite. Svaka od njih ima svoju posebnu strukturu, ali su one ipak međusobno povezane i adaptirane jedna drugoj. Tako, primjerice, misli, koje pripadaju idealnoj sferi, reprezentiraju na svoj način predmete drugih sfera. Etičke i estetske vrednote traže da dođu do izražaja u realnoj sferi. Religiozne vrednote stavljaju čovjeka u kontakt s nekom višom sferom - s beskonačnim bićem - Bogom. Od idealnih predmeta relacije su konstitutivne za sve sfere bitka. Nijedna sfera bitka ne može se zamisliti bez njih. Sfera osjetnih predmeta odnosi se prema nadosjetnoj sferi tako da je ona pojavnaforma nadosjetne.
Među različitim sferama bitka postoji razlika, ali postoji i sličnost. Postoji razlika jer je bitak realne sfere različit od bitka idealne sfere ili sfere vrednota ili sfere nadosjetnih predmeta. Ta razlika nije u stupnju nego u načinu egzistiranja. Ali među njima postoji i sličnost, jer je sve to ipak - bitak. Ta posebna kombinacija sličnosti i različitosti zove seanalogija. Zato govorimo oanalogiji bitka (parcijalnoj sličnosti).
Temeljna pitanjaontologije jesu: Što jest? Po čemu to jest? To po čemu neštojest – ma kakav se konkretan odgovor dao – imenuje se terminom bitak. Ako se za bitak uzme nekamaterija (prviantički filozof za bitak je uzeovodu) – to jematerijalizam u filozofiji, a ako se uzme neki nematerijalni element (Platon je za bitak smatrao svijetideja, hijerarhijski uređenih tako da se na njihovom vrhu nalazi ideja Dobra) – to jeidealizam u filozofiji. Ako se smatra da je bitak jedan (kao što je smatraoParmenid) – onda je tomonizam, a ako se smatra da ih ima više (kako su to smatralipitagorejci) – onda je topluralizam u filozofiji. Ako se smatra da bitak na neki način potječe iz božanstva – to jeteizam; ako se smatra da su cijelapriroda isvijet identični s božanstvom – to jepanteizam; ako se smatra da takvih božanstava ima više – to jepoliteizam, a ako se uzme da je to božanstvo samo jedno – to jemonoteizam; ako se smatra da bitak potječe iz božanstva, koje međutim više ne igra nikakvu ulogu u daljem razvitku svijeta – to jedeizam.
