Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Prijeđi na sadržaj
WikipedijaSlobodna enciklopedija
Traži

Bill Russell

Ovo je izdvojeni članak – travanj 2010. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija
U ovom članku je manji ili veći dio teksta u kojem nije napisandecimalni zarez na mjestima gdje bi trebao biti. (Rasprava)
Molimo vašu pomoć kodpoboljšavanja ovog članka. (pomoć)

Bill Russell

DržavaSAD
Rođenje12. veljače1934.
Monroe,Louisiana
Visina2,08 m
Težina102 kg
SveučilišteSan Francisco
Igračka karijera
Draft1. krug (2. ukupno),1956.
St. Louis Hawks
Karijera1956.1969.
Pozicijacentar
Igrački kluboviBoston Celtics (1956.-1969.)
Trenerska karijera
Trenirani kluboviBoston Celtics (1966.–1969.)
Seattle SuperSonics (1973.–1977.)
Sacramento Kings (1987.–1988.)
Nagrade i dostignuća
11xNBA prvak (1957., 1959.-1966., 1968., 1969.)
2x OsvajačNCAA natjecanja (1955., 1956.)
12xNBA All-Star (1958.-1969.)
5xNBA Najkorisniji igrač (1958., 1961.-1963., 1965.)
1xNajkorisniji igrač NBA All-Star utakmice 1963.
3xAll-NBA prva petorka (1959., 1963., 1965.)
8xAll-NBA druga petorka (1958., 1960.-1962., 1964., 1966.-1968.)
1xAll-Defensive prva petorka 1969.
50 najvećih igrača u povijesti NBA
Olimpijske igre
zlatoMelbourne 1956.SAD

William Felton "Bill" Russell (Monroe,Louisiana,12. veljače1934.) umirovljeni jeamerički profesionalnikošarkaš. Igrao je na pozicijicentra, a izabrali su gaBoston Celticsi u 1. krugu (2. ukupno)NBA drafta1956. U svojoj trinaestogodišnjojNBA karijeri ostvario je mnoge uspjehe. Igravši za Boston Celticse osvojio je 11NBA prstena, 5 puta proglašavan jenajkorisnijim igračem lige te je jedanput proglašennajkorisnijim igračem NBA All-Star utakmice. Russell je dvanaesterostrukiNBA All-Star, te je jedanaest puta biran uAll-NBA momčad i jednom uAll-Defensive momčad.

Zajedno sHenryjem Richardom, zvijezdomNHL-a, Russell drži rekord po broju osvojenih naslova, kao igrač, uSjevernoj Americi. Prije profesionalne karijere, Russell je predvodio sveučilište u San Franciscu do osvajanja dva uzastopnaNCAA natjecanja. Russell se smatra jednim od najboljih obrambenih igrača u povijesti NBA lige zbog svojih sjajnih blokada i izvrsne obrane jedan na jedan što je bio ključ Bostonovog uspjeha. Bio je jednako dobar u skokovima te je ligu predvodio čak pet puta u toj kategoriji, a u svojoj karijeri sakupio je 21 620 skokova. Jedan je od dvojice igrača (drugi jeWilt Chamberlain) koji su u jednoj utakmici sakupili više od 50 skokova. Međutim, igrao je sjajno i u napadu te je imao vrlo dobre dodavačke sposobnosti, a u svojoj karijeri postigao je 14 522 poena i 4 100 asistencija. Nakratko je bio i trener. Trenirao je Boston Celticse tri godine i u isto vrijeme bio i igrač. Nakon umirovljenja,1973. godine Russell je prihvatio posao glavnog treneraSeattle SuperSonicsa gdje je proveo četiri godine. Potom je postao trenerSacramento Kingsa, ali je ubrzo dobio otkaz.

Russell je članKošarkaške Kuće slavnih i Sveučilišne Kuće slavnih.1996. godine primio je veliko priznanje kada je uvršten u popis 50 najvećih igrača u povijesti NBA lige.2007. godine Russell je primljen uFIBA-inu Kuću slavnih, a14. veljače2009., povjerenikNBA lige,David Stern, preimenovao je nagradu za najkorisnijeg igrača NBA finala u Russellovu čast te ona danas nosi nazivTrofej "Bill Russell" za najkorisnijeg igrača NBA finala.

Rani život

[uredi |uredi kôd]

Russell je rođen kao sin Charlesa i Katie Russell, uMonroeu u saveznoj državiLouisiani. Grad Monroe je u to doba bio rasno podijeljen te se u ranom djetinjstvu Russell morao suočiti s time. Zbog sve većih rasnih problema, u dobi od osam godina Russell se s obitelji preselio uOakland. Budući da mu je obitelj bila jako siromašna, Russell je svoje djetinjstvo proveo po brojnim domovima. U dobi od 12 godina, Russell je doživio teški emocionalni šok kad mu je majka umrla, a njegov otac odustao od posla vozača kamiona te se zaposlio u tvornici metala kako bi bio što bliže sirotištu u kojem je Russell bio smješten. U početcima pohađanja srednje škole McClymonds High School, Russell se mučio s košarkaškim vještinama. Bio je dobar trkač i skakač te je imao iznimno velike ruke, ali jednostavno nije razumio košarku te je izbačen iz momčadi. Tijekom druge godine srednje škole Russell se ponovno prijavio u momčad te je zamalo izbačen, ali tadašnji trener uočio je Russellov sportski talent te ga je poticao da usavrši osnove košarke. Ubrzo je postao prosječan igrač te je prave igre počeo pokazivati tek na četvrtoj godini srednje škole kada je razvio vrlo zanimljiv način igranja obrane s puno skokova i blokiranih šuteva.

Sveučilište

[uredi |uredi kôd]

Nakon završetka srednje škole, Russella su mnoga sveučilišta jednostavno zaobišla. Međutim, na jednoj njegovoj utakmici bio je i trener sveučilišta u San Franciscu. On nije bio zadivljen njegovom sposobnošću zabijanja koševa ili poznavanja osnova već je ostao zadivljen njegovom srčanom igrom pogotovo u ključnim situacijama. Kada mu je Hal DeJulio ponudio stipendiju, Russell ju je bez većeg razmišljanja prihvatio. Tada je Russell shvatio da mu je košarka jedini izlaz iz siromaštva i rasne diskriminacije.

Na sveučilištu je Russell postao startni centar momčadi te je imao jako dobrog trenera kojeg uopće nije smetala rasa, te je postao prvi trener koji je u momčadi imao trojicu crnaca. Tijekom boravka na sveučilištu, Russell je usavršio svoj jedinstveni način igranja obrane koristeći se svojom brzinom i agresivnošću kako bi prisilio druge suparnike na promašaj ili blokadu. Russellu i njegovim suigračima često je bilo teško igrati jer su im iz gledališta dovikivali uvrede često i na rasnoj osnovi. Jednom prilikom izbio je incident kada su igrači Russellove momčadi pokušali odsjesti u hotelu uOklahoma Cityu. Osoblje hotela odbilo je ugostiti trojicu tamnoputih igrača, među kojima je bio i Russell. Ostatak momčadi, uključujući i trenera, zgrožen tom situacijom protestirao je na način da su raširili šatore u hotelskom dvorištu.

Russell je odveo svoju momčad do osvajanja dvaNCAA natjecanja1955. i1956. godine, uključujući niz od čak 55 uzastopnih pobjeda. Tada je postao poznat po svojoj snažnoj igri u obrani i blokadama, uključujući 13 blokada u jednoj utakmici. Trener sveučilištaUCLA prokomentirao je Russellove izvedbe rekavši:„Russell je najbolji obrambeni igrač kojeg sam ja ikad vidio.“ Tijekom svoje sveučilišne karijere Russell je prosječno postizao 20.7 poena i 20.3 skokova po utakmici. Osim u košarci natjecao se u atletici, tj. u trčanju na 400 metara te skoku u dalj.1956. godine Russell se prijavio naNBA draft.

NBA karijera

[uredi |uredi kôd]

NBA draft

[uredi |uredi kôd]

PrijeNBA drafta treneruBoston Celticsa,Redu Auerbachu, svidio se Russellov način igre u obrani te je pomislio da je to jedino što mu nedostaje da stvori sjajnu momčad. Budući da su Celticsi prethodne sezone bili drugi, propala je mogućnost draftiranja Russella jer su Celticsi imali jako nizak izbor. Auerbachu je ostala još jedna mogućnost, a to je bila zamjena. Odlučio se odreći šesterostrukogNBA All-Star igračaEda Macauleyja i zamijeniti ga za Russella kojeg su već izabraliSt. Louis Hawksi. Međutim Hawksi su zatražili poboljšanje ponude iCliffa Hagana koji je tada služio vojsku. Auerbach se nakon puno razmišljanja odlučio odreći i usluga Cliffa Hagana te je zamjena uspješno obavljena. Prije toga, na draftu, Celticsi su izabrali buduće članove Kuće slavnihK. C. Jonesa iToma Heinsohna. Taj je draft kasnije prozvan jednim od najboljih u povijesti sjevernoameričkog sporta.

1956. – 1959.

[uredi |uredi kôd]

Russell se nije mogao pridružiti Celticsima sve doprosinca1956. godine zbog Olimpijskih igara. Svoj debi u dresu Celticsa, Russell je ostvario22. prosinca1956., upravo protivSt. Louis Hawksa koje je predvodioBob Pettit. Auerbach je postavio Russella da "ugasi" Pettitovu nadmoć. Russell nije nimalo razočarao, već je svojom sjajnom obranom jedan na jedan prisilio Pettita na promašaje ili blokade. Nakon povratka, odigrao je 48 utakmica te je prosječno postizao 14.7 poena i 19.6 skokova. Celticsi su prije toga bili više ofenzivna momčad te je upravo Russell donio tu obrambenu nadmoć koju je Auerbach iskoristio te momčad poučavao žestokoj obrani koja je protivnike prisilila na mnogo pogrešaka što je onda dovelo do lakih poena. Njegova igra u obrani bila je izvrsna, a pogotovo njegove blokade koje je često primjenjivao na utakmicama. Celticsi su sezonu završili s omjerom 44-28. Međutim, Russell se ponovno našao na meti provokatora, te je tijekom utakmice s Knicksima primao brojne provokacije od strane njihovog centra. Nakon idućeg time-outa Russell se požalio Auerbachu te mu je ovaj odgovorio da uzme stvar u svoje ruke. Nakon iduće provokacije Russell mu se približio i udario ga šakom u lice. Poslije utakmice Russell je morao platiti kaznu od 25 dolara, ali više nije bio na meti provokacija i vrijeđanja. U momčadi Celticsa započeli su napeti odnosi između Heinsohna i Russella jer je Heinsohn osvojio nagradu zanovaka godine iako ju je zaslužio Russell, ali je tako odlučeno jer Russell nije igrao gotovo pola sezone. Odnosi su postali još napetiji kada je Russell odbio dati atuogram Heinsohnovom rođaku, što je ovog razljutilo. Međutim kasnije su se odnosi smirili, ali su uvijek bili rezervirani, dok su npr.Bob Cousy i Russell razvili vrlo prijateljski odnos.

Godine 1957, u finalu Istočne konferencije, Celticsi su se susreli saSyracuse Nationalsima. Prvu utakmicu doigravanja Russell je završio sa 16 poena, 31 skokom i prema zapisima sa 7 blokada (tada se još nisu brojile blokade). Celticsi su pobijedili u utakmici 108:89, a konačni rezultat serije je bio 3-0 te su Celticsi ostvarili prvo NBA finale u povijesti franšize. U NBA finalu susreli su se upravo sa St. Louis Hawksima. Momčadi su podijelile prvih šest utakmica, te je rezultat serije bio 3-3. Što se dalje serija odmicala tenzije su sve više rasle tako da je u 3. utakmici Auerbach udario suparničkog trenera i zaradio kaznu od 300 dolara. U sedmoj utakmici Russell je davao sve od sebe kako bi "usporio" Pettita, ali je upravo Heinsohn, sa svojih 37 poena, održavao Celticse u utakmici. Russell je svojom blokadom nad Colemanom održao vodstvo Celticsa 103:102 i to 40 sekundi prije kraja utakmice. U drugom produžetku su se obje momčadi suočile s problemima u osobnim pogreškama, jer je bio Heinsohn izbačen, a Hawksima su ostala još samo sedmorica igrača na raspolaganju. Celticsi su vodili 125:132 sekundu prije kraja utakmice. Bek Hawksa pokušao je dugimalley-oopom naći Petitta, ali on nije uspio pogoditi koš te su Celticsi osvojili svoj prvi NBA naslov.[1]

U sezoni 1957./58. Russell je prosječno postizao 16.6 poena i 22.7 skokova. Na kraju sezone Russell je izabran zanajkorisnijeg igrača lige, ali je izabran tek uAll-NBA dugu petorku. Celticsi su ostvarili 49 pobjeda te su lagano osigurali doigravanje. Ponovno su ostvarili finale gdje su se ponovno susreli sa St. Louis Hawksima. Nakon prve dvije utakmice rezultat je bio 1-1. U trećoj utakmici Russell je ozlijedio nogu te nije mogao više sudjelovati u doigravanju. Četvrtu utakmicu iznenađujuće su dobili Celticsi, dok su u petoj i šestoj utakmici pobjedu odnijeli Hawksi predvođeni Petittom koji je u odlučujućoj šestoj utakmici postigao 50 poena.[2] Iduće sezone Russell je nastavio s odličnim igrama te je prosječno postizao 16.7 poena i 23 skoka. Celticsi su sezonu završili s 52 pobjede te su u NBA finalu s lakoćom svladaliMinneapolis Lakerse rezultatom 4-0.[3]

1959. – 1966.

[uredi |uredi kôd]

U sezoni 1959./60. NBA liga dobila je još jednog sjajnog centra i budućeg člana Košarkaške Kuće slavnih,Wilta Chamberlaina koji je urookie sezoni prosječno postizao čak 37.6 poena.7. studenog1959. po prvi puta sučelila su se i možda dva najbolja centra u povijestiNBA lige, Bill Russell i Wilt Chamberlain. Russell je bio više obrambeni, dok je Chamberlain bio više ofenzivni igrač. Unatoč tome što je Chamberlain nadmašio Russella s 30 nasuprot 22 poena, Celticsi su ipak odnijeli pobjedu rezultatom 115:106. Tada je počelo jedno od najvećih rivalstava Chamberlain-Russell te je proglašeno novo doba košarke. Russell je odveo Celticse do 59 pobjeda u regularnom dijelu, uključujući niz od 17 uzastopnih pobjeda. U finalu Istoka Celticsi su se susreli s ChamberlaineovimPhiladelphia Warriorsima. Iako je Chamberlain nadmašio Russella s ukupno 81 poenom, njegovi su Celticsi su odnjeli pobjedu u seriji rezultatom 4-2. U NBA finalu 1960. Celticsi su pobijedili Hawkse rezultatom serije 4-3 i osvojili svoj treći NBA naslov u posljednje četiri godine.[4] U drugoj utakmici finala Russell je postavio NBA rekord sakupivši čak 40 skokova, a u odlučujućoj sedmoj utakmici postigao je 22 poena i 35 skokova. U sezoni 1960./61. Russell je prosječno postizao 16.9 poena i 22.3 skokova i odveo momčad do omjera 57-22. U finalu Istoka svladali su Syracuse Nationalse u pet utakmica dok su u NBA finalu s lakoćom svladali St. Louis Hawkse rezultatom 4-1 i osvojili još jedan NBA naslov.[5]

Iduće sezone Russell je imao prosjek od 18.9 poena i 23.6 skokova. Chamberlain je u toj sezoni bio na prosjeku od 50.4 poena te je postigao 100 poena u jednoj utakmici, ali je Russell odveo momčad do 60 pobjeda u regularnom dijelu te je izabran za najkorisnijeg igrača lige. U doigravanju su se još jednom susreli s Chamberlainom i njegovim Warriorsima. U toj seriji Russell je odigrao sjajnu obranu na Chamberlainu te je znatno smanjio onaj prosjek od 50.4 poena po utakmici. U sedmoj utakmiciSam Jones je dvije sekunde prije kraja postigao ključni koš kojim je odveo Celticse do pobjede. U NBA finalu Celticsi su se susreli sLos Angeles Lakersima koje su predvodiliJerry West iElgin Baylor. Prvih šest utakmica bile su podijeljene te je serija bila izjednačena na rezultatu 3-3. U sedmoj utakmici rezultat je bio izjednačen sekundu prije kraja, a Lakersi su imali zadnji napad. Međutim, igrač Lakersa je promašio te su se igrali produžetci. Nakon problema s osobnim pogreškama, Celticsi su ostali bez napadačke četvorke te je Russell ostao sam. Međutim Russell je sa suigračem Guarliamom prisilio Baylora na promašaje te je s 30 poena i 40 skokova odveo momčad do pobjede i još jednog NBA naslova.[6] U sezoni 1962./63. Bob Cousy je otišao u mirovinu te su Celticsi izgubili važnog igrača, ali su na draftu izabrali Johna Havliceka koji je nadoknadio nedostatak. Te sezone Russell je prosječno postizao 16.8 poena i 23.6 skokova. Osvojio je još jednu titulu za najkorisnijeg igrača lige te je s 19 poena i 24 skoka proglašennajkorisnijim igračem NBA All-Star utakmice. U doigravanju su Celticsi ostvarili NBA finale te su pobijedili Los Angeles Lakerse rezultatom 4-2.[7]

U sezoni 1963./64. Russell je prosječno postizao 15 poena i 24.7 skokova te je odveo Celticse do omjera 58-22. U finalu Istoka svladali suCincinnati Royalse rezultatom 4-1 dok su se u NBA finalu ponovno susreli s Wiltom Chamberlainom iSan Francisco Warriorsima koje su svladali u pet utakmica. To je bio šesti uzastopni, ukupno sedmi Russelov naslov u osam godina igranja košarke.[8] U sezoni 1964./65. Russell je ponovno bio sjajan te je prosječno postizao 14.1 poena i 24.1 skokova i tako je odveo Celticse do 62 regularne pobjede. Po peti put proglašen je najkorisnijim igračem lige te je osigurao drugu uzastopnu titulu za najboljeg skakača lige. U finalu Istoka Celticsi su se susreli sPhiladelphia 76ersima, koji su zamjenom u svoje redove doveli Chamberlaina, te je ponovno ostvaren dvoboj Russell-Chamberlain. U petoj utakmici serije Russell je postigao 28 skokova, 10 blokada, 7 asistencija i 6 ukradenih lopti. U sedmoj i najdramatičnijoj utakmici serije Russell je pet sekundi prije kraja, pri vodstvu 76ersa 110:109, pogriješio i lopta je došla u ruke igrača 76ersa. Nakon time-outa lopta se izvodila sa strane. Lopta je ubačena u teren, a John Havlicek ju je spretno ukrao i položio u koš za pobjedu Celticsa i ulazak u još jedno NBA finale. U finalu su imali nešto lakši posao te su svladali Los Angeles Lakerse rezultatom 4-1.[9] U sezoni 1965./66. Celticsi su osvojili svoj osmi uzastopni NBA naslov preko Philadelphia 76ersa i Los Angeles Lakersa koje su svladali u sedam utakmica.[10] Te sezone Russell je prosječno postizao 12.9 poena i 22.8 skokova. To je bio prvi put u sedam godina da je Russellu pao prosjek ispod 23 skoka po utakmici.

1966. – 1969.

[uredi |uredi kôd]

Nekoliko dana prije početka sezone 1966./67. Auerbach se odlučio na umirovljenje. Za svog je nasljednika želioFranka Ramseyja, ali je Ramsey imao drugih obaveza te je odbio ponudu Celticsa da zauzme mjesto glavnog trenera. Posao je ponuđen Bobu Cousyju, ali je on izjavio da ne bi mogao trenirati bivše suigrače, dok je Tom Heinsohn također odbio ponudu misleći da ga Russell neće slušati. Međutim Heinsohn je Auerbachu predložio Russella te je nakon Auerbachovog upita Russell pristao. Time je Russell postao prviafroamerički trener u povijestiNBA lige. Međutim Celticsi nisu odigrali baš dobro, dok su Chamberlainovi 76ersi odigrali sjajno i pobijedili u 68 regularnih utakmica. U finalu Istoka Celticsi su se susreli sa 76ersima koji su ih iznenađujuće svladali rezultatom 4-1.[11] U petoj utakmici 76ersi su slomili obranu Celticsa te su im utrpali čak 140 poena. Nakon utakmice Russell je otišao u svlačionicu i stisnuo ruku Chamberlainu te mu čestitao na sjajnoj izvedbi. U sezoni 1967./68. Russell je i s 34 godine uspio prosječno postizati 12.5 poena i 18.6 skokova. U finalu Istoka 76ersi su bili blagi favoriti zbog boljeg regularnog omjera. Nakon atentata4. travnja1968. naMartina Luthera Kinga, mnogi afroamerički igrači obje močadi bili su u šoku te su pozivali ligu da otkažu ovu seriju. Međutim, ništa nije odgođeno te su igrači morali odigrati tu seriju. U prvoj utakmici Celticsi su pobijedili rezultatom 127:118, a u drugoj utakmici pobjedu odnose 76ersi rezultatom 115:106. U trećoj i četvrtoj utakmici 76ersi pobjeđuju te su bili blizu NBA finala jer ni jedna momčad nije uspjela nadoknaditi zaostatak od 3-1 u seriji. Međutim, Celticsi su podigli igru na višu razinu te su predvođeni Johnom Havlicekom pobijedili u iduće tri utakmice i postali prva momčad koja je nadoknadila zaostatak od 3-1 u seriji. U NBA finalu svladali su Los Angeles Lakerse 4-2 i time je Russell osvojio svoj deseti NBA prsten u dvanaest godina igranja.[12] Nakon kraja sezone Russell je izabran za igrača godine po magazinu "Sports Illustrated".

U sezoni 1968./69. Russell je doživio slom. Nakon atentata naRoberta F. Kennedya, početkarata u Vijetnamu i razvoda od svoje supruge Rose, Russell je bio uvjeren da je SAD korumpirana država i da troši svoje vrijeme igrajući košarku u SAD-u. Russell se udebljao 7 kilograma te je izašao iz forme. Nakon utamice sKnicksima Russell se požalio na stalne bolove te su mu liječnici dokazali da se previše iscrpio. Russell je i unatoč tome prosječno postizao 9.9 poena i 19.3 skokova. Celticsi su sezonu završili s omjerom 48-34 i zauzeli tek četvrto mjesto na Istoku. U doigravanju, Celticsi su preko 76ersa i Knicksa doši do NBA finala i ponovno se susreli s dosta jačim Lakersima kojima se pridružio Wilt Chamberlain. Russell je odlučio ne udvajati Westa, a West mu je zahvalio s 53 u prvoj i 41 poenom i drugoj utakmici koje su Lakersi dobili. Russell je uvidjevši pogrešku odlučio udvajati Westa te su Celticsi pobijedili trećoj utakmici. U četvrtoj utakmici Celticsi su vodili za jedan poen sedam sekundi prije kraja utakmice. Nakon što je Baylor stao na crtu lopta je došla u ruke Celticsa. Jones je poveo loptu i dodao Havliceku koji je pogodio koš za zvukom sirene i serija je bila izjednačena. Iduće dvije utakmice bile su podijeljene te se odluka o prvaku donosila u sedmoj utakmici. U sedmoj utakmici Celticsi su pobijedlili rezultatom 108:106, a Russell je osvojio svoj jedanaesti prsten u trinaest godina karijere.[13] West je osvojio nagradu zanajkorisnijeg igrača NBA finala (to je bio prvi put da je igrač iz poražene momčadi osvojio ovu nagradu). Russell je ubrzo otišao u mirovinu, a navijači Celticsa osjećali su se izdano jer je Russell napustio momčad koja je ostala bez kvalitetnog centra i trenera. Celticsi su iduću sezonu završili s omjerom 34-48 i propustili doigravanje po prvi put nakon1950. godine.

Rivalstvo Russell-Chamberlain

[uredi |uredi kôd]
Bill Russell i Wilt Chamberlain tijekom košarkaške utakmice

Tijekom većeg dijela svoje karijere Russell je bio vrlo blizak prijatelj sa svojim rivalom Wiltom Chamberlainom. Međutim, odnosi su postali napeti nakon sedme utakmiceNBA finala1969. godine. U toj vrlo izjednačenoj utakmici Chamberlain je šest minuta prije kraja izašao s terena i nije se više vratio. Russell ga je optužio da je kukavica i da se nije mogao suočiti s time da bi Lakersi možda mogli izgubiti dok je Chamberlian, koji zbog teško ozlijeđenog koljena nije mogao igrati doigravanje i većinu iduće sezone, izjavio da mu je Russell zabio nož u leđa. Ova dvojica igrača nisu razgovarala više od 20 godina, iako je Russell pokušao ispraviti stvari. Nakon Chamberlainove smrti1999. godine, njegov nećak izjavio je da je Russell druga osoba koju bi on obavijestio o Chamberlainovoj smrti.

Karijera nakon umirovljenja

[uredi |uredi kôd]

1972. godine Celticsi su odlučili umiroviti dres s brojem 6 u čast svog centra Billa Russella koji je samo tri godine kasnije izabran uKošarkašku Kuću slavnih. Nakon umirovljenja,1973. godine preuzeo jeSeattle SuperSonicse. Međutim po prvi puta njegova obrambena taktika nije uspjela te se mučio s ulaskom u doigravanje. Sonicse je napustio1977. godine te je svoju karijeru tamo završio s omjerom pobjeda i poraza 162:166. U sezoni 1987./88. Russell je preuzeoSacramento Kingse s kojima je ostvario omjer 17-41 te je dobio otkaz s mjesta glavnog trenera. Uz to Russell je ubrzo pao u financijske probleme nakon što je investirao 250 tisuća dolara u plantaže uLiberiji gdje je želio provesti ostatak života. Međutim, ta investicija nije se pokazala korisnom jer su plantaže ubrzo bankrotirale. Usiječnju2006. Russell je nagovorioShaquillea O'Neala da zakopa ratnu sjekiru sKobeom Bryantom i da se ponovno pomire. Kanije te godine primljen je u Sveučilišnu Kuću slavnih zbog svog doprinosa sveučilišnoj košarci.14. veljače2009. godine povjerenikNBA lige,David Stern, preimenovao je nagradu za najkorisnijeg igrača NBA finala u Russellovu čast te ona danas nosi nazivTrofej "Bill Russell" za najkorisnijeg igrača NBA finala. NakonNBA finala 2009. Russell je osobno uručio Kobeu Bryantu ovu prestižnu nagradu.

Američka reprezentacija

[uredi |uredi kôd]

Prije svojerookie sezone, Russell je imao dvije opcije: ostati s Celticsima i odigrati cijelu sezonu, ili nastupati naOlimpijskim igrama uMelbourneu1956. godine i propustiti dio sezone. Russell se odlučio na drugu opciju želeći što više pomoći reprezentaciji. Međutim, prije natjecanja nastali su problemi jer je jedan od čelnika olimpijskog saveza prozvao Russella profesionalcem jer je potpisao profesionalni ugovor. Russell je tada izjavio da će se natjecati u skoku u dalj ako ne bude mogao igrati košarku. Unatoč tim problemima, Russellu je kasnije dopušten nastup te je kao kapetan momčadi odveo reprezentaciju do zlatne medalje preko reprezentacijeSSSR-a rezultatom 89:55. ReprezentacijaSAD-a dominirala je cijelim turnirom pobjeđujući u prosjeku s 53.5 poena razlike, a Russell je predvodio momčad s 14.1 poena dok je njegov budući suigračK. C. Jones prosječno postizao 10.9 poena.

Privatni život

[uredi |uredi kôd]

Russell je bio u braku sa svojom dugogodišnjom djevojkom Rose Swisher od1956. do1973. godine. Imali su troje djece, kćer Karen Russell i dvojicu sinova Williama Jr. i Jacoba.1977. godine Russell se oženio s Dorothy Anstett, miss SAD-a iz1968. godine, ali su se rastali1980. godine.

NBA statistika

[uredi |uredi kôd]

Igračka statistika

[uredi |uredi kôd]

Regularni dio

[uredi |uredi kôd]
GodinaKlubOdig. uta.Uta. poč.Min.2P%3P%Sl. bac.%Skok.Asist.Ukr. lop.Blok.Poena
1956./57.Boston484835.3.427nisu bile uvedene.49219.61.8nisu se brojalenisu se brojale14.7
1957./58.Boston696938.3.442.51922.72.916.6
1958./59.Boston707042.6.457.59823.03.216.7
1959./60.Boston747442.5.467.61224.03.718.2
1960./61.Boston787844.3.426.55023.93.416.9
1961./62.Boston767645.2.457.59523.64.518.9
1962./63Boston787844.9.432.55523.64.516.8
1963./64.Boston787844.6.433.55024.74.715.0
1964./65.Boston787844.4.438.57324.15.314.1
1965./66.Boston787843.4.415.55122.84.812.9
1966./67.Boston818140.7.454.61021.05.813.3
1967./68.Boston787837.9.425.53718.64.612.5
1968./69.Boston777742.7.433.52619.34.99.9
Ukupno96396342.3.440.56122.54.315.1
All-Star121228.5.459.52911.53.2510.0

Trenerska statistika

[uredi |uredi kôd]
KlubGodinaUta.Pob.Izg.Pob.–Izg.%ZavršetakUta. vodioUta. pob.Uta. izg.Rezultat
Boston1966./67.816021.6712. u Istočnoj diviziji945Poraz u konferencijskom finalu
Boston1967./68.825428.6592. u Istočnoj diviziji19127Pobjeda uNBA finalu
Boston1968./69.824834.5854. u Istočnoj diviziji18126Pobjeda uNBA finalu
Seattle1973./74.823646.4393. u Pacifičkoj divizijiPropustili doigravanje
Seattle1974./75.824339.5242. u Pacifičkoj diviziji945Poraz u polufinalu doigravanja
Seattle1975./76.824339.5242. u Pacifičkoj diviziji624Poraz u prvom krugu doigravanja
Seattle1976./77.824042.4884. u Pacifičkoj divizijiPropustili doigravanje
Sacramento1987./88.581741.293otpušten
Ukupno631341290.540613427

Izvori

[uredi |uredi kôd]
  1. Celticsi nadvisili Hawkse za svoju prvu titulu
  2. Pettit herojski predvodi Hawkse
  3. Početak duge dominacije Bostona
  4. Dolazak Wilta Chamberlainea
  5. Robertson i West nakon Olimpijade dolaze u NBA
  6. Wilt Chamberlain zabija 100, u prosjeku 50
  7. Celticsi opet na vrhu
  8. Nova era, isti rezultati: Celticsi i dalje na vrhu
  9. Chamberlain napušta Warriorse
  10. Celticsi osvajaju osmi naslov za redom, Auerbach odlazi u mirovinu
  11. Wilt konačno bolji od Russella
  12. Boston osvaja titulu sa Russellom
  13. Russel odlazi u mirovinu sa 11. naslovom

Vanjske poveznice

[uredi |uredi kôd]


 
Poveznice koje vode na članak
v • u
Nagrada za najkorisnijeg igrača NBA
1956.:Pettit | 1957.:Cousy | 1958.:Russell | 1959.:Pettit | 1960.:Chamberlain | 1961.:Russell | 1962.:Russell | 1963.:Russell | 1964.:Robertson | 1965.:Russell | 1966.:Chamberlain | 1967.:Chamberlain | 1968.:Chamberlain | 1969.:Unseld | 1970.:Reed | 1971.:Abdul-Jabbar | 1972.:Abdul-Jabbar | 1973.:Cowens | 1974.:Abdul-Jabbar | 1975.:McAdoo | 1976.:Abdul-Jabbar | 1977.:Abdul-Jabbar | 1978.:Walton | 1979.:M. Malone | 1980.:Abdul-Jabbar | 1981.:Erving | 1982.:M. Malone | 1983.:M. Malone | 1984.:Bird | 1985.:Bird | 1986.:Bird | 1987.:Johnson | 1988.:Jordan | 1989.:Johnson | 1990.:Johnson | 1991.:Jordan | 1992.:Jordan | 1993.:Barkley | 1994.:Olajuwon | 1995.:Robinson | 1996.:Jordan | 1997.:K. Malone | 1998.:Jordan | 1999.:K. Malone | 2000.:O'Neal | 2001.:Iverson | 2002.:Duncan | 2003.:Duncan | 2004.:Garnett | 2005.:Nash | 2006.:Nash | 2007.:Nowitzki | 2008.:Bryant | 2009.:James | 2010.:James | 2011.:Rose | 2012.:James | 2013.:James | 2014.:Durant
v • u
Nagrada za najkorisnijeg igračaNBA All-Star utakmice
1951.:Macauley | 1952.:Arizin | 1953.:Mikan | 1954.:Cousy | 1955.:Sharman | 1956.:Pettit | 1957.:Cousy | 1958.:Pettit | 1959.:Baylor iPettit | 1960.:Chamberlain | 1961.:Robertson | 1962.:Pettit | 1963.:Russell | 1964.:Robertson | 1965.:Lucas | 1966.:A. Smith | 1967.:Barry | 1968.:Greer | 1969.:Robertson | 1970.:Reed | 1971.:Wilkens | 1972.:West | 1973.:Cowens | 1974.:Lanier | 1975.:Frazier | 1976.:Bing | 1977.:Erving | 1978.:R. Smith | 1979.:Thompson | 1980.:Gervin | 1981.:Archibald | 1982.:Bird | 1983.:Erving | 1984.:Thomas | 1985.:Sampson | 1986.:Thomas | 1987.:Chambers | 1988.:Jordan | 1989.:Malone | 1990.:Johnson | 1991.:Barkley | 1992.:Johnson | 1993.:Stockton iMalone | 1994.:Pippen | 1995.:Richmond | 1996.:Jordan | 1997.:Rice | 1998.:Jordan | 1999.:Nije se igrala | 2000.:O'Neal iDuncan | 2001.:Iverson | 2002.:Bryant | 2003:Garnett | 2004:O'Neal | 2005.:Iverson | 2006.:James | 2007.:Bryant | 2008.:James | 2009.:Bryant iO'Neal | 2010.:Wade | 2011.:Bryant | 2012.:Durant | 2013.:Paul | 2014.:Irving | 2015.:Westbrook | 2016.:Westbrook | 2017.:Davis | 2018.:James | 2019.:Durant | 2020.:Leonard | 2021.:Antetokounmpo
v • u
Nagrada za najboljeg skakača NBA
1951.:Schayes | 1952.:Mikan | 1953.:Mikan | 1954.:Gallatin | 1955.:Johnston | 1956.:Stokes | 1957.:Russell | 1958.:Russell | 1959.:Russell | 1960.:Chamberlain | 1961.:Chamberlain | 1962.:Chamberlain | 1963.:Chamberlain | 1964.:Russell | 1965.:Russell | 1966.:Chamberlain | 1967.:Chamberlain | 1968.:Chamberlain | 1969.:Chamberlain | 1970.:Hayes | 1971.:Chamberlain | 1972.:Chamberlain | 1973.:Chamberlain | 1974.:Hayes | 1975.:Unseld | 1976.:Abdul-Jabbar | 1977.:Walton | 1978.:T. Robinson | 1979.:Malone | 1980.:Nater | 1981.:Malone | 1982.:Malone | 1983.:Malone | 1984.:Malone | 1985.:Malone | 1986.:Laimbeer | 1987.:Barkley | 1988.:Cage | 1989.:Olajuwon | 1990.:Olajuwon | 1991.:D. Robinson | 1992.:Rodman | 1993.:Rodman | 1994.:Rodman | 1995.:Rodman | 1996.:Rodman | 1997.:Rodman | 1998.:Rodman | 1999.:Webber | 2000.:Mutombo | 2001.:Mutombo | 2002.:Wallace | 2003.:Wallace | 2004.:Garnett | 2005.:Garnett | 2006.:Garnett | 2007.:Garnett | 2008.:Howard | 2009.:Howard | 2010.:Howard | 2011.:Love
v • u
50 najvećih igrača u povijesti NBA
Kareem Abdul-Jabbar ·Nate Archibald ·Paul Arizin ·Charles Barkley ·Rick Barry ·Elgin Baylor ·Dave Bing ·Larry Bird ·Wilt Chamberlain ·Bob Cousy ·Dave Cowens ·Billy Cunningham ·Dave DeBusschere ·Clyde Drexler ·Julius Erving ·Patrick Ewing ·Walt Frazier ·George Gervin ·Hal Greer ·John Havlicek ·Elvin Hayes ·Magic Johnson ·Sam Jones ·Michael Jordan ·Jerry Lucas ·Karl Malone ·Moses Malone ·Pete Maravich ·Kevin McHale ·George Mikan ·Earl Monroe ·Hakeem Olajuwon ·Shaquille O'Neal ·Robert Parish ·Bob Pettit ·Scottie Pippen ·Willis Reed ·Oscar Robertson ·David Robinson ·Bill Russell ·Dolph Schayes ·Bill Sharman ·John Stockton ·Isiah Thomas ·Nate Thurmond ·Wes Unseld ·Bill Walton ·Jerry West ·Lenny Wilkens ·James Worthy
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Bill_Russell&oldid=6846561"
Kategorija:

[8]ページ先頭

©2009-2025 Movatter.jp