Bijela roda (lat.Ciconia ciconia) jeptica iz porodiceroda (Ciconiidae) koja ima dug i crvenkljun. Dugačakvrat i duge, crvene i tanke noge.Perje joj je bijele boje, a nakrilima se nalazi nešto duže i crnije perje. Ženka i mužjak ne razlikuju se s obojenošću. Staništa su joj područja uzmočvare, poplavne livade i vlažne šume. Let joj je spor. Glasa se klepetanjem. Hrani se različitim malim životinjama, kao što sukukci, svime onim što može uloviti. Utravnju ilisvibnju savija velikognijezdo, u krošnji stabla ili na krovovimakuća. Najčešće ima petjaja. Oba roditelja sjede na jajima i brinu se o mladima. Živi usrednjoj iistočnoj Europi. Bijela roda je strogo zaštićena kao i crna roda. Selica je.
Bijela roda je široko rasprostranjena diljem palearktičkog pojasa, od Atlantske obale na zapadu do europskih dijelova Rusije na istoku. Manji dio populacije gnijezdi u centralnoj Aziji. Europska populacija je podijeljena na zapadnu i istočnu preletnu populaciju koje migriraju preko Gibraltara i Bospora.[1] Ukupna svjetska populacija procijenjena je najmanje između 166.424 – 168.934 gnijezdeća para, od čega je u Europi 160.000 gnijezdećih parova (96% od ukupne gnijezdeće populacije).[2]
Bijele rode su rasprostranjene u Panonskoj nizini i sjevernim kontinentalnim dijelovimaHrvatske koji su omeđeni rijekama Murom i Dravom na sjeveru,Dunavom na istoku i Kupom, Unom i Savom na jugu, iako nekoliko parova gnijezdi i južnije od te linije sve doPlaškog. Gnijezdi se u selima i gradovima koji su okruženi odgovarajućim vlažnim staništima i ekstenzivno obrađenim poljoprivrednim zemljištem. Najgušća gnijezdeća populacija nalazi se uParku prirode Lonjsko polje (Čigoč) uz poplavne nizine rijeke Save, Dunava (Borovo) i Ilove (Marino Selo). Brojnost gnijezdeće populacija bijele rode u 2011. godini u Hrvatskoj procjenjuje se na 1100 – 1300 parova. Najpoznatije hrvatske rode suKlepetan i Malena.
