Beril (grč.βήρυλλος) jeheksagonski (šesterokutni)mineral,berilijev alumosilikat, Be3Al2Si6O18. Obično je bezbojan, ali katkad i obojen. Razlikuju se obični (veliki mutnikristali) i dragi berili (prozirni kristali nježnih boja, cijenjeni kaodrago kamenje), a najpoznatiji su:
Beril je najvažniji mineral za dobivanje berilija. Dolazi gotovo redovito upegmatitima (stijena koja se pojavljuje u obliku žila, leća, nepravilnih dajkova ili pločastih eruptivnih tijela, u matičnoj stijeni ili stijenama okoeruptiva.)granita, na primjerMoslavačke gore, te uškriljevcima.[5]
Heksagonalni kristali berila veličinom mogu biti vrlo malih dimenzija pa sve do nekoliko metara. Beril ima školjkastLom,tvrdoća mu je od 7,5-8, a specifičnagustoća 2,63 do 2,80. Ima staklastsjaj i može biti proziran do poluproziran.Kalavost mu je slaba po baznom pinakoidu, ahabitus mu je u obliku diheksagonske bipiramide. Čisti beril je bezbojan, ali vrlo često u sebi sadrži primjese pa su prisutni raznobojni varijeteti - bijeli, zeleni, plavi, žuti, crveni. Struktura mu se sastoji od međusobno povezanih šesteročlanih prstenova[Si6O18], koji su poredani jedni iznad drugih. Između tih prstenova nalaze se kanali u koje mogu ući kationi poput Na, K, Li, Cs, Ca, itd. ili čak molekula vode. Te strukturne primjese u kanalima određuju boju berila. Primjerci iz Brazila pokazujuasterizam. Danas je berile lako sintetski proizvesti, uz pomoć desetak različitih metoda.
Varijeteti berila cijenjeni su kao drago kamenje, još od pretpovijesnog doba. I uBibliji je prepoznata njegova ljepota, pa takoEzekiel (1:16) opisuje kotačeBožjeg trona i uspoređuje ih sa sjajem berila. Zeleni beril zovemosmaragd, a zelena boja mu je odkroma koji je ušao u kanale između [Si6O18]-prstenova (još uvijek se raspravalja o ulozivanadija u njima). Ima ga na Uralu kodJekaterinburga i kodNevčinska,Rusija, u Kolumbiji (Muso i Chivor). Crveni jebiksbit ilicrveni smaragd, plavi beril jeakvamarin, ružičasti jevorobjevit, nazvan kasnijemorganit, bijeli/bezbojni jegoshenit, a žutozeleniheliodor (ima primjese željeza u kanalićima). Zlatni beril je žarkožute boje.Trapiche smaragdi su berili koji pokazuju sektorski rast kao rezultat uklapanjaalbita u berilu za vrijeme usporednog rasta.
Akvamarin (lat.aqua: voda +marinus: morski) je zelenkasto i modro obojeni oblikminerala berila.Kristalizira kao i beril uheksagonskom kristalnom sustavu kemijskog sastava Be3Al2[Si6O18]. Akvamarin dobiva svoju plavu boju dodavanjemdvovalentnih i trovalentnihionaželjeza (Fe2+ i Fe3+) na različitim položajima mreže.[6] Međutim, kao alokromatski mineral (strane boje), linija akvamarina uvijek je bijela. Sjena nazvana podragulju duboko je zelenoplava. Zbog visokeMohsove tvrdoće od 7,5 do 8 i često dobro razvijenih bistrihkristala, akvamarin se uglavnom prerađuje udrago kamenje.
Morganit, poznat i kao "ružičasti beril", "purpurni beril", "ružičasti smaragd" i "cezijski beril", rijedak je svijetlo ružičasti do ružičastidragulj minerala berila. Također se mogu naći narančasto/žute vrste morganita, a trake u boji su uobičajene. Može se rutinskitoplinski obrađivati kako bi se uklonile mrlje žute boje, a povremeno se zrači radi poboljšanjaboje. Ružičasta boja morganita pripisuje seionimamangana Mn2+.
Zlatni beril može se kretati u bojama od blijedo žute do sjajno zlatne. Za razliku od smaragda, zlatni beril općenito ima vrlo malo mana. Izraz "zlatni beril" ponekad je sinonim zaheliodor (odgrčkoghēlios - ἥλιος:Sunce +dōron - δῶρον: dar), ali zlatni beril odnosi se na čisto žute ili zlatnožute nijanse, dok se heliodor odnosi na zelenkasto-žute nijanse. Zlatno žuta boja pripisuje se ionima Fe3+.[7][8] I zlatni beril i heliodor koriste se kao dragulji ili drago kamenje. Vjerojatno najveći rezano zlatni beril je besprijekoran kamen od 2054karata koji je izložen u dvorani Hall of Gems, Washington, D.C., Sjedinjene Države.[9]
Osim zanakit i ukrase, berili se upotrebljavaju kaorudaberilija, metala koji se zbog svoje izuzetno malegustoće sve više rabi u proizvodnjislitina i u novimtehnologijama.Druidi su berile upotrebljavali kao medij za proricanje, aŠkoti su ovaj mineral zvalikamenom moći. Najranije kristalne kugle bile su napavljene upravo od berila, a poslije je beril zamijenjen prozirnimkvarcom.
↑beril.Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža
↑ Christa Behmenburg, Maximilian Glas, Rupert Hochleitner, Michael Huber, Jan Kanis, Eckehard Julius Petsch, Karl Schmetzer, Stefan Weiß, Karl Egon Wild, Christian Weise: "Aquamarin & Co. die Berylle Aquamarin, Goshenit, Heliodor, Morganit und Roter Beryll", extraLapis, band= 23, Verlag= Christian Weise Verlag, München , 2002, seiten=13, ISBN= 3-921656-61-3, ISSN= 0945-8492
↑Color in the beryl group. Mineral Spectroscopy Server.minerals.caltech.edu. California Institute of Technology. Inačica izvorne stranicearhivirana 22. kolovoza 2011. Pristupljeno 6. lipnja 2009.
↑Ibragimova, E.M.; Mukhamedshina, N.M.; Islamov, A.Kh. 2009. Correlations between admixtures and color centers created upon irradiation of natural beryl crystals.Inorganic Materials.45 (2): 162.doi:10.1134/S0020168509020101.ISSN0020-1685.S2CID96344887
↑Thomas, Arthur. 2007.Gemstones. New Holland Publishers. str. 77.ISBN978-1-845-37602-4 Prenosi Google Books|url-status=dead zahtijeva|archive-url= (pomoć)
