Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Prijeđi na sadržaj
WikipedijaSlobodna enciklopedija
Traži

Beril

Izvor: Wikipedija
Beril

Tri vrste berila (s lijeva u desno): morganit,akvamarin ismaragd
Općenito
KategorijaSilikati
Kemijska formulaBe3Al2Si6O18{\displaystyle {\ce {Be3Al2Si6O18}}}
Identifikacija
Molekularna masa537,50
BojaZelena, žutozelena, plava, zelenoplava, žuta, ružičasta, crvena
Kristalni habitusDugoprizmatski, kratkostupićasti (ako sadržeCs iliRb)
Kristalni sustavŠesterokutna kristalna rešetka
SraslaciRijetki
KalavostSlaba po {0001}
LomŠkoljkast, ljušturast, neravan
ŽilavostLomljiv
Mohsova tvrdoća7,5 - 8
SjajStaklast do smolast
Indeks lomanω = 1,564–1,595
nε = 1,568–1,602
Optička svojstvaJednoosna (-)
Dvolomδ = 0,0040–0,0070
PleokroizamSlab do izrazit
OgrebBijel
Gustoća2,63 – 2,97 (prosjek 2,76)
TopljivostNetopiv ukiselinama
ProzirnostProziran do slabo proziran
Reference[1][2][3][4]

Beril (grč.βήρυλλος) jeheksagonski (šesterokutni)mineral,berilijev alumosilikat, Be3Al2Si6O18. Obično je bezbojan, ali katkad i obojen. Razlikuju se obični (veliki mutnikristali) i dragi berili (prozirni kristali nježnih boja, cijenjeni kaodrago kamenje), a najpoznatiji su:

Beril je najvažniji mineral za dobivanje berilija. Dolazi gotovo redovito upegmatitima (stijena koja se pojavljuje u obliku žila, leća, nepravilnih dajkova ili pločastih eruptivnih tijela, u matičnoj stijeni ili stijenama okoeruptiva.)granita, na primjerMoslavačke gore, te uškriljevcima.[5]

Heksagonalni kristali berila veličinom mogu biti vrlo malih dimenzija pa sve do nekoliko metara. Beril ima školjkastLom,tvrdoća mu je od 7,5-8, a specifičnagustoća 2,63 do 2,80. Ima staklastsjaj i može biti proziran do poluproziran.Kalavost mu je slaba po baznom pinakoidu, ahabitus mu je u obliku diheksagonske bipiramide. Čisti beril je bezbojan, ali vrlo često u sebi sadrži primjese pa su prisutni raznobojni varijeteti - bijeli, zeleni, plavi, žuti, crveni. Struktura mu se sastoji od međusobno povezanih šesteročlanih prstenova[Si6O18], koji su poredani jedni iznad drugih. Između tih prstenova nalaze se kanali u koje mogu ući kationi poput Na, K, Li, Cs, Ca, itd. ili čak molekula vode. Te strukturne primjese u kanalima određuju boju berila. Primjerci iz Brazila pokazujuasterizam. Danas je berile lako sintetski proizvesti, uz pomoć desetak različitih metoda.

Porijeklo imena

[uredi |uredi kôd]

Ime mu dolazi odgrčke riječiberyllos, što značiplavozelen ilimorska voda.

Oblici berila

[uredi |uredi kôd]

Varijeteti berila cijenjeni su kao drago kamenje, još od pretpovijesnog doba. I uBibliji je prepoznata njegova ljepota, pa takoEzekiel (1:16) opisuje kotačeBožjeg trona i uspoređuje ih sa sjajem berila. Zeleni beril zovemosmaragd, a zelena boja mu je odkroma koji je ušao u kanale između [Si6O18]-prstenova (još uvijek se raspravalja o ulozivanadija u njima). Ima ga na Uralu kodJekaterinburga i kodNevčinska,Rusija, u Kolumbiji (Muso i Chivor). Crveni jebiksbit ilicrveni smaragd, plavi beril jeakvamarin, ružičasti jevorobjevit, nazvan kasnijemorganit, bijeli/bezbojni jegoshenit, a žutozeleniheliodor (ima primjese željeza u kanalićima). Zlatni beril je žarkožute boje.Trapiche smaragdi su berili koji pokazuju sektorski rast kao rezultat uklapanjaalbita u berilu za vrijeme usporednog rasta.

Smaragd

[uredi |uredi kôd]
Podrobniji članak o temi:Smaragd

Smaragd (lat.smaragdus odgrč.σμάραγδος [λίϑος]) je zeleno obojeni oblikminerala berila (Be3Al2(SiO3)6). Svoju smaragdnozelenu boju dobio je od primjesakromova oksida. Lijepi i čisti smaragdi ubrajaju se u najskupocjenijedrago kamenje ibruse se u različitim oblicima zanakit. Smaragd dolazi upegmatitimagranita. Glavna su nalazišta:Kolumbija,Brazil,Ural i zapadnaAustralija. Ustarom vijeku najpoznatije ležište smaragda bilo je udrevnom Egiptu.

Akvamarin

[uredi |uredi kôd]
Podrobniji članak o temi:Akvamarin

Akvamarin (lat.aqua: voda +marinus: morski) je zelenkasto i modro obojeni oblikminerala berila.Kristalizira kao i beril uheksagonskom kristalnom sustavu kemijskog sastava Be3Al2[Si6O18]. Akvamarin dobiva svoju plavu boju dodavanjemdvovalentnih i trovalentnihionaželjeza (Fe2+ i Fe3+) na različitim položajima mreže.[6] Međutim, kao alokromatski mineral (strane boje), linija akvamarina uvijek je bijela. Sjena nazvana podragulju duboko je zelenoplava. Zbog visokeMohsove tvrdoće od 7,5 do 8 i često dobro razvijenih bistrihkristala, akvamarin se uglavnom prerađuje udrago kamenje.

Morganit

[uredi |uredi kôd]

Morganit, poznat i kao "ružičasti beril", "purpurni beril", "ružičasti smaragd" i "cezijski beril", rijedak je svijetlo ružičasti do ružičastidragulj minerala berila. Također se mogu naći narančasto/žute vrste morganita, a trake u boji su uobičajene. Može se rutinskitoplinski obrađivati kako bi se uklonile mrlje žute boje, a povremeno se zrači radi poboljšanjaboje. Ružičasta boja morganita pripisuje seionimamangana Mn2+.

Zlatni beril i heliodor

[uredi |uredi kôd]

Zlatni beril može se kretati u bojama od blijedo žute do sjajno zlatne. Za razliku od smaragda, zlatni beril općenito ima vrlo malo mana. Izraz "zlatni beril" ponekad je sinonim zaheliodor (odgrčkoghēlios - ἥλιος:Sunce +dōron - δῶρον: dar), ali zlatni beril odnosi se na čisto žute ili zlatnožute nijanse, dok se heliodor odnosi na zelenkasto-žute nijanse. Zlatno žuta boja pripisuje se ionima Fe3+.[7][8] I zlatni beril i heliodor koriste se kao dragulji ili drago kamenje. Vjerojatno najveći rezano zlatni beril je besprijekoran kamen od 2054karata koji je izložen u dvorani Hall of Gems, Washington, D.C., Sjedinjene Države.[9]

Ležišta

[uredi |uredi kôd]

Beril se većinom nalazi ugranitnimpegmatitima, granitima igrajzenima, ali također ga ima i utinjčevimškriljevcima naUralu i često je u zajednici skositrenim ivolframskimrudama. Ima ga uAustriji,Njemačkoj iIrskoj. Također se pojavljuje i naMadagaskaru (pogotovo morganit). Najpoznatiji izvorsmaragda na svijetu jesu Muso i Chivor, (Boyacá,Kolumbija), gdje se pojavljuju uvapnencima. Smaragda također ima uTransvaalu (JAR),Minas Geraisu (Brazil) te blizuMursinke naUralu. USAD-u ga ima uSjevernoj Karolini. Pegmatiti izNove Engleske proizveli su neke od najvećih kristala berila, uključujući i masivne kristale dimenzija 5,5 m x 1,2 m, teške skoro 18 tona! Ostale lokacije uključuju jošJužnu Dakotu,Colorado,Utah,Idaho iKaliforniju.Akvamarinska ležišta:Madagaskar,Uganda,Zimbabve,Egipat,Pakistan (druze),Afganistan, otokElba uItaliji. Berila također ima naMoslavačkog gori te naMotajici (BiH)

Uporaba

[uredi |uredi kôd]

Osim zanakit i ukrase, berili se upotrebljavaju kaorudaberilija, metala koji se zbog svoje izuzetno malegustoće sve više rabi u proizvodnjislitina i u novimtehnologijama.Druidi su berile upotrebljavali kao medij za proricanje, aŠkoti su ovaj mineral zvalikamenom moći. Najranije kristalne kugle bile su napavljene upravo od berila, a poslije je beril zamijenjen prozirnimkvarcom.

Slike

[uredi |uredi kôd]

Izvori

[uredi |uredi kôd]
  1. Beryl.mindat.org. Inačica izvorne stranicearhivirana 26. listopada 2007.
  2. Beryl Mineral Data.webmineral.org. Inačica izvorne stranicearhivirana 12. svibnja 2008.
  3. Beryl(PDF). Mineral Data Publishing. 2001. Inačica izvorne stranicearhivirana(PDF) 28. studenoga 2011.
  4. 112 www.books.google.com
  5. beril.Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža
  6. Christa Behmenburg, Maximilian Glas, Rupert Hochleitner, Michael Huber, Jan Kanis, Eckehard Julius Petsch, Karl Schmetzer, Stefan Weiß, Karl Egon Wild, Christian Weise: "Aquamarin & Co. die Berylle Aquamarin, Goshenit, Heliodor, Morganit und Roter Beryll", extraLapis, band= 23, Verlag= Christian Weise Verlag, München , 2002, seiten=13, ISBN= 3-921656-61-3, ISSN= 0945-8492
  7. Color in the beryl group. Mineral Spectroscopy Server.minerals.caltech.edu. California Institute of Technology. Inačica izvorne stranicearhivirana 22. kolovoza 2011. Pristupljeno 6. lipnja 2009.
  8. Ibragimova, E.M.; Mukhamedshina, N.M.; Islamov, A.Kh. 2009. Correlations between admixtures and color centers created upon irradiation of natural beryl crystals.Inorganic Materials.45 (2): 162.doi:10.1134/S0020168509020101.ISSN 0020-1685.S2CID 96344887
  9. Thomas, Arthur. 2007.Gemstones. New Holland Publishers. str. 77.ISBN 978-1-845-37602-4 Prenosi Google Books|url-status=dead zahtijeva|archive-url= (pomoć)
HE
Dio sadržaja ove stranice preuzet je iz mrežnog izdanjaHrvatske enciklopedije i nije slobodan za daljnju upotrebu pod uvjetima Wikipedijine licencije o sadržaju. Uvjete upotrebe uzdano nam pojašnjenje pogledajte nastranici Leksikografskog zavoda

Vanjske poveznice

[uredi |uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temiBeril
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Beril&oldid=6999684"
Kategorije:
Skrivene kategorije:

[8]ページ先頭

©2009-2025 Movatter.jp