Beat Generation iliBeat pokret bio jeamerički socijalni i književni pokret koji je počeo 1950-ih u umjetničkim krugovimaSan Francisca i uGreenwich Village uNew Yorku.
PojamBeat Generation koristio je prviJack Kerouac oko1948. da bi opisao svoj društveni krug, kazavši to piscuJohnu Clellonu Holmesu (koji je objavio prvi Beat-romanGo, 1952., zajedno s manifestom uNew York Times Magazinu: "This is the beat generation"). Engleski pridjev "beat" (uveo ga je Herbert Huncke) ima značenje "umoran" ili "odbačen".
Nazvati malu skupinu vrijednih umjetnika i pisaca "generacija", bila je tvrdnja da su bili reprezentativni i važni, početak jednog novog trenda, koji se može usporediti s"Izgubljenom generacijom" iz 1920-ih. Bio je to smion potez, koji se može shvatiti i kao arogantno, aktivno reklamiranje.
Povijest je pokazala da to nije bilo samo megalomansko razmišljanje, već pravi uvid u bit stvari; riječ je pridonijela da se stvori ono što je sama opisivala.
Članovi Beat-generacije bili su noviboemski borci za slobodu, koji su dali izraz svom spontanom, ponekad zbrkanom kreativitetu. Djela pisaca Beat-generacije bila su kontroverzna, i u svom zagovaranju različitosti, i u svom drugačijem stilu. Direktno i indirektno su bili pod utjecajem europskih trendova filozofijeegzistencijalizma.
Originalni književnici Beat-generacije sreli su se uNew Yorku:Jack Kerouac,Allen Ginsberg,William Burroughs, (1940-ih) i kasnije (1950.)Gregory Corso.Sveučilište Columbia, gdje su se Ginsberg i Kerouac upoznali još kao studenti, bilo je mjesto sastanka. Sredinom 1950-ih, skupina ima jedan ogranak i uSan Franciscu; kada se Kenneth Rexroth, Gary Snyder, Lawrence Ferlinghetti, Michael McClure, Philip Whalen i Lew Welch pridružuju pokretu.
Neka značajnija djela Beat generacije bila su KerouacovNa cesti (On the Road), Ginsbergova poemaHowl, i BurroughsovGoli ručak (Naked Lunch).
Manje kreativni članovi bili su također važni:Lucien Carr (koja je upoznala Kerouaca, Ginsberga i Burroughsa); Herbert Huncke, sitni kriminalac i ovisnik o drogama pridružuje se preko Burroughsa 1946.; Hal Chase,antropolog izDenvera kojeg je 1947. Neal Cassady predstavio skupini. Cassadya je Kerouac napravio besmrtnim u romanuNa cesti (pod imenom "Dean Moriarty"), kao jednu divlju osobu, uvijek bez novca, vrlo nemoralnu, ali i pored toga ta osoba uživa u životu.
Neke od žena iz prvog kruga bile su npr.Joan Vollmer i Edie Parker. Njihov stan naManhattanovoj zapadnoj strani često je služio kao mjesto okupljanja, i uglavnom je Joan Voller sudjelovala u maratonskim diskusijama s drugim članovima.
Gregory Corso je 1950. upoznao Ginsberga, koji je bio oduševljen Corsovom poezijom, koju je napisao dok je bio u zatvoru. Tijekom 1950-ih bilo je dosta kontakata s književnicima iz San Francisca. Ginsberg, Corso, Cassady i Kerouac su također svi živjeli u San Franciscu neko vrijeme. Lawrence Ferlinghetti, koji je osnovao izdavačku kuću City Lights Books 1953. s pripadajućomknjižarom, i sam je napisaosurealističku zbirku poezije 1955. On je rođen u New Yorku ali je živio u San Franciscu, kao i stariji pjesnik Kenneth Rexroth, čiji stan se pretvarao u klub za diskusije o književnosti, svakog petka uvečer. Rexroth je organizirao poznata čitanja (Six Gallery reading) 1955., gdje se prvi put javno pročitala i Ginsbergova poemaHowl. Kratak opis ovog događaja opisao je Jack Kerouac u drugom poglavlju svoje knjigeThe Dharma Bums iz 1959.
Kada je romanNa cesti objavljen 1957. (napisan je još 1951.), dobio je dobre kritike uNew York Times Book Review i postao bestseller. Na taj način su pripadnici Beat generacije postali poznati, željeli to oni ili ne.
William BurroughsovGoli ručak bio je prvi u seriji romana u kojima je pisac koristio žanrznanstvene fantastike, preuzimajući idejemodernističke književnosti. Efekti tog čina utjecali su i na druge pisce znanstvene fantastike što se moglo osjetiti u djelima Michaela Moorcocka, Normana Spinrada, Briana Aldissa i J. G. Ballarda.
