Banja Luka (na ćirilici: Бања Лука, do15. st.Vrbaski/Vrbaški Grad) je drugi po veličini grad uBosni i Hercegovini. Prema popisu stanovništva iz 2013. cijela općina broji 185 042 stanovnika i do 2019. bilježi pad budući da posljednja procjena zavoda za statistiku iznosi 184 843. Banja Luka je središteBosanske Krajine, regije na sjeverozapadu BiH. Grad leži na rijeciVrbasu. Banja Luka jede facto administrativni centarRepublike Srpske.[1]
Dopušteno je pisanje imena grada kao Banjaluka i Banja Luka. Ako se oblik grada piše Banjaluka, onda se stanovnici grada nazivaju Banjalučani, a ako se ime grada piše Banja Luka, onda se stanovnici grada nazivaju Banjolučani. Slično vrijedi i za pridjeve, ako je Banjaluka onda je pridjev banjalučki, a ako je Banja Luka onda je pridjev banjolučki.[2]
Banja Luka je drugi grad po veličini u BiH. Područje grada ima površinu od 1239 km2. Banja Luka leži s obje strane rijekeVrbas, u tektonskoj uvali pravca sjeveroistok-jugozapad. Sam grad se prostire na 150 km2, a nalazi se na 44º46' sjeverne zemljopisne širine i 17º11' istočne zemljopisne dužine. Prosječnanadmorska visina iznosi 164 metra.
Do sada poznati ostaci najstarijeg ljudskog obitavališta na području Bosne i Hercegovine otkriveni su1949. godine na Kamenu kod Makljenovca. To je lokalitet na ušću rijekeUsore nedaleko odDoboja. Zapaža se prisutnost čovjeka i u dolini Vrbasa. Povoljan geografski položajbanjalučke kotline u donjem toku rijeke Vrbasa omogućavao je rano naseljavanje. Najstarije naselje u blizini Banje Luke otkriveno je u Klašnicama, poznato kao lokalitet „Pećine“. Naselje datira iz srednjeg kamenog doba a pripadalo je tzv. kulturi musteriena.
Nalazi iz »Pećina« dokazuju da su ti naši davni prasta-novnici na ovome prostoru živjeli po pećinama, bavili se lovom, ribolovom i skupljanjem plodova. Ostaci kamenih predmeta sa spomenutog lokaliteta vidno su ornamentirani. U bakarnom dobu (eneolit: 2500. – 1800. godine pr. Kr.) nalazimo da je čovjek prisutan na spomenutom lokalitetu »Pećine« u Klašnicama i »Kastelu« u centru današnje Banje Luke. Posebnost iz ovog perioda predstavljaju naselja gradinskog tipa, građena na uzvišenjima, koja su opasana odbrambenim zidovima i palisadama. Takvo gradinsko naselje na području »Kastela« čini prvi kulturni soj, na kome se rađaju kasniji rimski, slavenski, srednjovjekovni i turski. Ovaj prvi kulturni sloj predstavlja prvo do sada otkriveno naselje na području Banje Luke. U Kastelu i Klašnicama otkrivene su glačane kamene i bakarne sjekire, te keramika s ornamentima, karakteristična za bakarno doba. Tragovi naselja iz brončanog doba (1800. – 700. godine pr. Kr.) naziru se u Barlovcima i Medenom polju (danas skladište banjolučke celuloze). Na tim lokacijama pronađeni su: bodeži, sjekire s krilcima, srpovi, koplja, narukvice, ukrasi za kosu...Metal ikeramika također nose obilježja geometrijske dekoracije. Ovi nalazi mogu se vidjeti kao eksponati u Muzeju Bosanske krajine u Banjoj Luci. Istovremeno, nizvodno uzSavu razvijala su se naselja sojeničkog tipa (Donja Dolina).
Istraživanjima je utvđeno da su stanovnici banjolučkoga kraja u najdavnija vremena biliKelti iIliri, a da su im prethodiliHatidi. Rimska osvajanja zatekla su ovdje Ilire, podijeljene na plemena i plemenske grupe. Mnogi tragovi vladavineRimljana, a ona je trajala oko 800 godina, nađeni su u Banjoj Luci i njenoj okolini putevi, ostaci naselja, novac, zgrade, grobnice... Pronalazak žrtvenika posvećenog boguJupiteru1895. godine i otkopavanje nadgrobnog spomenika na kome su se jasno vidjela slova D.M. spadaju u važna arheološka otkrića.
Banja Luka je bila obično najjužnije veće uporište Zagrebačke biskupije, a inače je pripadalaDonjim krajevima, odnosno starohrvatskoj župi Plivi.[5]Početkom 15. st. pripada plemiću i hrvatskom banuHrvoju Vukčiću Hrvatiniću. U to vrijeme se javlja i novi naziv – Banja Luka (u značenju Banska livada, po banu), koji je ostao do danas.Padom Bosne pod Turke1463. g., Banja Luka je postala dijelomJajačke banovine utemeljene radi otpora turskom osvajanju. U toj krajini bila je jedan od najvažnijih gradova.[5]
Time počinje razdoblje turske vlasti koje je trajalo sve1878. g. kada dolazi pod protektoratAustro-Ugarske Monarhije. U to vrijeme dolazi do bitnih promjena jer velik dio dotadašnjeg hrvatskog stanovništva iseljava prema zapadu, preostalo hrvatsko stanovništvo je pod pritiskom islamizacije, a u grad, kao i u sve krajeve koje su osvojili Turci, dolazi velik brojVlaha, kasnije pravoslavnih Vlaha.
Najstarije tursko naselje bilo je u Gornjem Šeheru i razvijalo se pretežno s desne strane Vrbasa, dok se razvoj Banje Luke s lijeve strane odvijao drugom polovicom 16. stoljeća, naročito u doba Ferhat-paše koji je1573. godine prenio središte bosanskog pašaluka izTravnika u Banju Luku. Banja Luka je ostala središte Pašaluka sve do1639. godine. Putopisci iz 17. stoljeća ističu Banju Luku kao veliko i napredno gradsko sjedište s jakom vojničkom posadom. U drugoj polovici 18. stoljeća stanovništvo Banje Luke se naglo smanjuje. Ovome je prethodilo prenošenje središta pašaluka1639. godine iz Banje Luke, te česti i dugi ratovi s Austrijom i Ugarskom, kao i unutrašnji nemiri.
Banja Luka je, ipak, ponovo postala jako upravno, gospodarsko i obrtno središte, zahvaljujući svom povoljnom prometnom i klimatskom položaju. Zbog bogatog žitorodnog zaleđa – Lijevče polja i nadaleko čuvenih proizvoda banjolučkih obrtnika, naročito predmeta od kože, krzna,zlata isrebra, Banja Luka je privukla mnoge srpske obitelji, pogotovo izHercegovine,Makedonije iSarajeva. Prema pisanju Giljferdinja, ruskog konzula u Sarajevu, gotovo svi pravoslavni banjolučki trgovci bili su doseljenici izTrebinja. On dalje kaže kako je bila obrazovana posebna kasta trgovaca, koja je predstavljala svojevrsnu aristokraciju u odnosu na ostalo stanovništvo.
Sredinom 19. stoljeća, oko 10 % stanovništva Banje Luke se bavilotrgovinom iobrtom. U Banjoj Luci je održavan najpoznatiji godišnji sajam, za koji je donošena roba i dovaženastoka iz svih krajeva Bosne. Postajući važno gospodarsko središte, Banja Luka se ubrzo formirala i kao jak nacionalno-politički centar. Među prvim učenim borcima za narodna prava i slobode u 19. stoljeću javlja seIvan Franjo Jukić, rođen1818. u Banjoj Luci. Pored svećeničkog poziva on se bavi i književnošću kao i općenarodnim problemima i potrebama. Početkom druge polovice 19. stoljeća otvara se u Banjoj Luci bogoslovija, koja je narodu i Crkvi dala nekoliko izvrstnih svećenika, učitelja i narodnih boraca. Bogoslovija je osnovana kao rezultat zauzimanja poduzetnih banjolučkih Srba, trgovaca i građana:Trifuna Jungića,Đorđa Delića,Tome Radulovića,Jove Pišteljića,Jove Kneževića,Save Miljića,Riste Vukića iSave Bilbije. Prvi upravitelj Banjolučke bogoslovije bio je poznatiVaso Pelagić.
Pred kraj turske i početkom austrougarske okupacije, Banja Luka bivaželjeznicom povezana s ostatkomEurope. Austrougarska vlast podiže široki stambeni pojas. Novi dio grada završava dvima željezničkim kolodvorima, tvorničkim dimnjacima, bolničkim i školskim zgradama, javnim građevinama. Kada je Banja Luka1879. godine postala sjedište okruga i kotara, formirane su i odgovarajuće ustanove, a središte grada preseljeno je uz lijevu obalu Vrbasa. Samostan "Marija Zvijezda" otvara nekoliko tvornica i električnu centralu koja je osvjetljavala grad. Tvornica duhana sagrađena je1887. godine. Iako grad nije imao urbanistički plan, tada posađeni banjolučki drvoredi ostali su tu i do današnjih dana, nagoneći suvremene urbaniste da se prilagođavaju njima i njihovoj ljepoti. Što se hotela tiče, hotelu "Balkan" pripadalo je vodeće mjesto, a na dobrom glasu su bili i "Bosna", "Austrija", "Mercel" i "Prunker".
Za početakPrvog svjetskog rata vezana je jedna zanimljivost. Naime, po objavljivanju rataSrbiji, Austro-Ugarska je u Banjoj Luci uhitila sve uglednije Srbe i optužila ih za veleizdaju. Slobodu za njih uspio je izboriti Alfonso XIII., tadašnji kraljŠpanjolske, a to je učinio preko svoje majke, Marie Christine od Austrije, koja je bila porijeklom s austrijskog dvora. Zahvalna Banja Luka i danas ima ulicu u samom centru grada koja nosi ime ovoga vladara. Austrougarska vlast u Banjoj Luci okončana je ulaskom srpske vojske u grad 21. studenoga1918. godine.
Središte današnje Banje Luke formirano je u vrijemeVrbaske banovine, poslije1929. godine, kada Banja Luka po drugi put u svojoj povijesti postaje središte šire regije. Zahvaljujući prvom banu,Svetislavu Milosavljeviću, izgrađeni su banska uprava i banski dvor, a između njih je podignuta Saborna crkva Svete Trojice, sa zvonikom visokim 46 metara (danas Crkva Sv. Krista spasitelja). Ban Milosavljević potiče gradnju gradskog parka s vodoskokom i paviljonom za glazbene orkestre, zgrade Higijenskog zavoda, sedam zgrada s pedeset stanova za činovnike, zatim zgrade banke s brončanim kipovima ispred ulaza. U njegovo vrijeme asfaltirane su prve banjolučke ulice, hotel"Palas" sagrađen je1935. godine.
Razvoj grada zaustavio je Drugi svjetski rat i njemačko bombardiranje 9. travnja1941. s velikim razaranjima, a potom i savezničko bombardiranje1944. U Drugom svjetskom ratu Banja Luka je bila u okviruNezavisne Države Hrvatske. Mnoge obitelji su protjerane, a neke od njih su završile usabirnom logoru Jasenovac. Nekada brojna židovska zajednica (uglavnom Sefarda) u Banjoj Luci gotovo sasvim je nestala.
Pripadnici "Poglavnikovog tjelesnog zdruga" (Pavelićeve garde) i VIII ustaške bojne, počinili su u zoru 7. veljače1942. u banjolučkim naseljimaDrakulić,Šargovac iMotike jedan od najvećih zločina na prostoru tadašnje Nezavisne Države Hrvatske. U ovom masakru hladnim oružjem je ubijeno oko 2300 Srba, većinom staraca, žena i djece. Grad su osvojili Partizani 22. travnja1945.
NDH je imala planove za premještanje glavnog grada iz Zagreba, koji se nalazio na rubu njenog teritorija, u Banja Luku, koja je bila "zemljopisno" u središtu.
1947. izmjerena je najniža temperatura u Banjoj Luci ikad: -28,4 Celzijeva stupnja.[6]
Najteži udarac u poslijeratnom razdoblju (SFRJ) gradu je zadao katastrofalnipotres iz1969. Godine. Najrazorniji udar dogodio se 27. listopada 1969. Podrhtavanje tla počelo je u noći 26. listopada u 2.55 h po lokalnom vremenu jakim „prethodnim udarom“; podrhtavanje se nastavilo do 8.53 h, kada je grad pogodio potres jačine 8°Mercallijeve ljestvice, odnosno 6° poRichteru s epicentrom u samom centru grada (gdje se danas nalazi zgrada robne kuće „Boska“). Zahvaljujući pravovremenim reakcijama, broj ljudskih žrtava je sveden na minimum (15 poginulih, a blizu 1000 ranjenih). Materijalna šteta bila je ogromna. Ukupno je oštećeno 112 gospodarskih objekata, 36.267 stanova, 131 školska zgrada, svi objekti kulture, socijalne zaštite i javnih službi. Medicinski centar je do temelja srušen. Gospodarstvo je pretrpjelo značajne gubitke. Nakon potresa došlo je vrijeme velike obnove grada te je izgrađeno mnoštvo novih objekata i stambenih naselja.
Nakon potresa u grad se doselilo dosta Srba i to većinom iz Srbije. Postotak Srba u gradu je rastao, tako da je 1991. grad imao 49 % Srba.
Za vrijemerata u BiH u Banjoj Luci nije bilo izravnih razaranja, ali je došlo do značajnih promjena u nacionalnoj strukturi stanovništva. U grad je došao veliki broj izbjeglih i raseljenih Srba, a iz njega je isto tako izbjegao veliki brojHrvata i Bošnjaka. Pored toga, ovaj period banjolučke povijesti obilježio je još jedan tragičan događaj. Od 22. svibnja do 19. lipnja1992. godine u Klinici za dječje bolesti u Banjoj Luci umrlo je 12 novorođenčadi. Svima je kisik za inkubatore bio neophodan, međutim, zbog ratnih zbivanja, bila je onemogućena dostava spremnika s kisikom kopnenim putem, kojim je Banja Luka do tada bila opskrbljivana. Zračni put, je također bio upitan radi zabrane letenja iznad BiH. Avion s bocama kisika je na batajničkom aerodromu nekoliko dana čekao posebno odobrenje za polijetanje. Unatoč brojnim apelima za pomoć, ovo odobrenje nikada nije stiglo.
Prvi popis stanovništva u Banjoj Luci provele su austrougarske vlasti1879. godine. Naselje Banja Luka tada je imalo 9650 stanovnika, a kotar (veća upravna jedinica, slično županiji) 86.209 stanovnika. Svakim sljedećim popisom stanovnika utvrđen je sve veći broj te je grad sve više rastao.
Jedini, ali neznatan pad s obzirom na prethodni popis, bilježi se1948. godine, a glavni razlog jeDrugi svjetski rat. Tim popisom u Banjoj Luci zabilježeno je 31.223 stanovnika.
Najveći rast broja stanovnika grad doživljava u godinama poslije potresa1969. godine. Nakon spomenutog događaja izgrađen je velik broj naselja, što je ubrzalo doseljavanje novog stanovništva iz okolnih krajeva. Tako prema popisu iz1971. godine Grad Banja Luka ima 90.831 stanovnika, a banjolučka općina 158.736 stanovnika.
Posljednji prijeratni popis stanovništva u Bosni i Hercegovini obavljen je1991. godine. Podaci koje donosi mogu se vidjeti u prikazanim tablicama:
Palata Republike (nekada zgrada Hipotekarne banke).
Godine1981. dohodak po glavi stanovnika u Banjoj Luci iznosio je 97 % jugoslavenskog prosjeka.Do1992. godine i početka ratnih sukoba Banja Luka je bila snažno gospodarsko središte s razvijenomindustrijom i 63.000 zaposlenih. Razvoj grada bio je zasnovan na razvitku industrije, uz dominaciju sekundarnog odjeljka u kojem je bilo zaposleno 54 % ukupnog broja zaposlenih. Iako grad nije izravno pogođen ratom, gospodarstvo Banje Luke tijekom sukoba stagnira. Time je propuštena nova tehnološka generacija, a instalirana oprema zastarjela je. Također, narušene su tradicionalne gospodarske veze, čime su izgubljeni značajni kupci i tržišta.
Nakon završetka rata provodi se procesprivatizacije, koji još nije u potpunosti dovršen.
U posljednjih nekoliko godina naglo se razvija financijski sektor i Banja Luka postaje financijsko središte. U2002. godini s radom počinje novoosnovanaBanjolučka burza. Tako se dionice najvećih gospodarskih subjekata Republike Srpske uvrštavaju na kotaciju. Među njima se nalaze dioniceTelekoma Srpske,Rafinerije ulja Modriča,Banjolučke pivare,Vitaminke i sl. Pojavljuju se investitori izSlovenije,Hrvatske iSrbije, a potom i izEuropske unije,Norveške,SAD-a,Japana iKine. Osim burze, u gradu su smještene i druge važne financijske institucije kao što su Komisija za hartije od vrijednosti Republike Srpske (komisija za vrijednosne papire), Agencija za bankarstvo Republike Srpske i Uprava za indirektno oporezivanje BiH.
Budući da se grad proteže obalama donjeg toka Vrbasa, na ovim prostorimaribolov je veoma staro zanimanje. Također, kanjoni ovih rijeka su i turističke atrakcije. Osim sjeverne strane, Banja Luka je okružena šumovitim brdima s raznovrsnom divljači. Lovišta srna se nalaze naManjači iČemernici, rezervatimedvjeda u šumama kod Maslovara i Šipraga (općina Kotor Varoš), a jezero Bardača (kod Srpca) obiluje barskom divljači, pretežno divljimpatkama iguskama. Trapiska šuma poznato je lovištefazana izečeva, kojih ima i u rezervatu na području Potkozarja.
Hram Krista Spasitelja.
Zahvaljujući blizinitermalnih izvora (Laktaši, Srpske Toplice, Slatina, Kulaši), Banja Luka ima uvjete za razvoj kupališno-rekreativnog turizma. Izvori su zbog ljekovitih svojstava korišteni još u doba Rimljana, ali do danas nije završena njihova rekonstrukcija i modernizacija.
Banja Luka je dugo zvana grad zelenila, jer je imala više od 10.000 zasađenih stabala, lijepo uređene parkove i zelenim površine. Planovi vezani za razvojturizma podrazumijevaju obnovu tvrđave Kastel i uređenje obala Vrbasa i zelenih oaza u blizini grada (Banj brdo, Šibovi, Trapisti i izletišta pored Vrbanje).
U posljednje vrijeme u okolici grada sve je popularniji i avanturistički turizam, poputraftinga,kajakaštva,planinarenja,speleologije,paraglidinga i sličnih aktivnosti, za koje rijeka Vrbas i njezin kanjon predstavljaju idealnu lokaciju.
Slijedi popis najpoznatijih gradskih znamenitosti:
Zgrada gradske uprave i banskog dvora
Saborna pravoslavna crkva Krista spasitelja
Katedrala svetog Bonaventure – katedralna crkva Banjalučke biskupije
U europsko kulturno ruho Banja Luka počela se vraćati tek s austrougarskom okupacijom, jer je turska vlast bila nepovjerljiva prema svim europskim idejama i kulturnim potrebama. Najjači kulturni trag u novijoj Banjoj Luci, pored nekoliko osnovnih i vjerskih škola, trgovačke i djevojačke škole, ostavila je Velika realka, gimnazija otvorena1895. godine. Njeno otvaranje privuklo je u Banju Luku veći broj intelektualaca profesora. Organiziraju se đačka i građanska prosvjetno-kulturna društva i ustanove, koji održavaju veze s gradovima u unutrašnjosti. DolazakPetra Kočića (1906.) u Banju Luku označava početak jednog novog povijesnog poglavlja u životu grada.Petar Kočić je pokrenuo listove "Otadžbina" i "Razvitak" oko kojih se okuplja grupa kulturnih, književnih i političkih zaposlenika iz ovog grada. Danas je Banja Luka sveučilišno središte sjevernog dijela Bosne. U znak zahvalnosti Petru Kočiću u Banjoj Luci je početkom1930. godine osnovano društvo "Zmijanje". Ono je namjeravalo Kočiću podići spomenik i prenijeti njegove kosti u Banju Luku. Spomenik su, dvije godine kasnije, izradili kipariAntun Augustinčić iVanja Radauš te je otkriven6. studenog1932. godine. Posmrtni ostatci pisca i narodnog tribuna nisu preneseni u Banju Luku, jer je njegova obitelj odustala od toga.
Banja Luka danas djeluje kao kulturno središte. Narodna i sveučilišna knjižnica "Petar Kočić" ima 150 000 knjiga i 3500 unikata velike vrijednosti. Narodno kazalište osnovano je1930. godine. U isto vrijeme osnovan je i Muzej, koji kao i Arhiv posjeduje značajno kulturno-povijesno blago. Tu su nadalje još i Umjetnička galerija, Dječje kazalište. Grad je i medijski centar, jer u njoj djeluju mnogobrojne televizijske i radio stanice kao RTRS, a mnoštvo listova i časopisa izlazi u Banjoj Luci. Središte kulturnih događanja i manifestacija je kulturni centarBanski dvor u centru grada.
Sveučilište u Banjoj Luci vodeća je visokoškolska znanstveno-obrazovna institucija u Republici Srpskoj i drugo po veličini sveučilište u Bosni i Hercegovini. Osnovano je 7. studenog 1975. godine, a njegovom osnivanju prethodilo je formiranje nekoliko viših škola i fakulteta.
Na Sveučilištu u Banjoj Luci, znanstveno-nastavni i umjetnički rad obavlja se na 16 fakulteta iAkademiji umjetnosti. Fakulteti i akademije pokrivaju sva znanstvena područja (prirodoslovno, tehničko, biotehničko, biomedicinsko, društveno, humanističko i umjetničko). Većina fakulteta Sveučilišta u Banjoj Luci nalazi se u sklopu dva sveučilišna kampusa, smještena nedaleko od obala rijekeVrbas, u neposrednoj blizini centra grada.
Trenutno na Sveučilištu studira oko 15.000 studenata iz svih krajeva Bosne i Hercegovine i iz inozemstva. Nastava se izvodi na 66 studijskih programa prvog ciklusa studija, na 64 programa drugog ciklusa, uz dva kombinirana studijska programa, te na 13 studijskih programa i jedan kombinirani studijski program trećeg ciklusa studija.[9]
Cestovni promet najrazvijenija je vrsta prometa u Banjoj Luci. Važneceste koje prolaze kroz grad magistralne su ceste M4 (Novi Grad –Doboj) i M16 (Bosanska Gradiška –Crna Rijeka (Jajce)). Nakon razdoblja općenite stagnacije u razvoju prometne infrastrukture na području grada i cijele Republike Srpske, u zadnjih nekoliko godina radi se na modernizaciji i rekonstrukciji prometnica. U tijeku je izgradnja autoceste Banja Luka – Bosanska Gradiška (E-661) koji će povezivati Banju Luku sautocestom E-70 (Beograd – Zagreb). Planirana je i izgradnja mreže autoputeva, koju bi pored navedenog činili i pravci Novi Grad – Banja Luka, Banja Luka – Doboj, Šamac – Doboj, Šamac – Bijeljina i Banja Luka – Kupres.
Banjolučka zračna luka nalazi se u mjestuMahovljani, 23 km sjeverno od grada. Iako je izgrađena1985. godine, za putnički promet otvorena je tek krajem1997., dok sustav prijevoza tereta još nije uspostavljen. Prva redovna putnička linija Beograd – Banja Luka – Beograd otvorena je promotivnim letomJugoslovenskog aerotransporta 2. ožujka1998. godine. Danaszrakoplovi polijeću prema dvije europske destinacije:Ljubljani iZurichu. Osim toga, ova zračna luka koristi se kao zamjenska za one u Zagrebu iSarajevu, te zrakoplovi ovdje slijeću kada zbog vremenskih neprilika ne mogu sletjeti u neki od ta dva grada.
Nogometni klub, također imena Borac (FK Borac Banja Luka), natječe se uPremijer ligi BiH, a najveći ostvareni uspjeh mu je osvajanje Srednjoeuropskog nogometnog kupa. Stadion na koji je dom Borca zove se Gradski stadion FK Borac. Osimnogometa irukometa, u posljednje vrijeme razvija se itenis. Od 2002. godine se održava ATP turnir 'Banja Luka Challenger' na terenima 'TK Mladost'. Također, godine2006. u Banjoj Luci igrali su se i pojedini susretiDavis Cupa euroafričke zone, skupine 3.
U posljednje vrijeme u Banjoj Luci se razvijaju športovi koji su malo zastupljeni u zemlji, kaostreljaštvo ilifloorball.Značajnije športske uspjehe još su postizali i boksači, šahisti, biciklisti i košarkaši. Danas je u Banjoj Luci organizirano i aktivno radi više od 100 športskih organizacija, saveza, športsko-rekreativnih društava i udruženja u više od 20 športova.Na području grada postoji oko 70 športskih objekata. Uz već navedeni nogometni stadion FK Borca, najpoznatije su športske dvorane „Borik“ i „Obilićevo“, koje su zajedno s kuglanom „Borik“ u sastavu javne ustanove „Sportski centar Borik“.
Od 1976., u naselju Borik, održava seTurnir u malom fudbalu Borik. Turnir je početak imao na rukometnom stadionu Borca još 1959.[10][11][12]
I. Lovrenović, Svjetlost Evrope u Bosni i Hercegovini; Buybook,Sarajevo,2004. godine
Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva – Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
_%25D1%259F%25D0%25B0%25D0%25BC%25D0%25B8%25D1%2598%25D0%25B0_1.jpg)
.jpg)
