Bendi se igra već gotovo četiri tisuće godina. Tragovi i ostaci te igre mogu se naći uIranu (Perziji),Egiptu iGrčkoj. Na zidovima groba br. 16 na lokaciji Beni Hassan u dolini rijekeNila blizuMinije, prikazan je prizor iz igre gdje dva igrača sa štapovima i loptom počinju utakmicu.
Jedna grčkafreska iz480. pr. Kr. prikazuje šest igrača u gotovo istom početnom položaju. Otad su se načela igre primjenjivala u raznim oblicima i pod raznim imenima u mnogim dijelovima svijeta. Povjesničari spominju francuskihocquet, irskihurling, škotskishinty, engleskihawkey ihockey, velškibandy, gruzijskilelo i islandskiknattleikr. Bandy, hockey, knattleikr i shinty igrali su se na livadi ljeti i na ledu zimi.
SLužbena su pravila prvi put sastavljena1891., kad je uEngleskoj osnovan "National Bandy Association" (Državni bendijevski savez). Prije toga, momčadi bi dogovarale pravila i crtale rubove terena prije svake igre. Prvišvedski bandijevski klub osnovan je 1895. Osim toga, bendi se početkom 1890-ih igrao uŠvicarskoj,Njemačkoj iNizozemskoj, a službeno je uveden 1898. uRusiji, 1903. uNorveškoj, 1907. u Švedskoj i 1908. uFinskoj. Današnji je oblik bendi dobio1955., kad je osnovanMeđunarodni bendijski savez (International Bandy Federation - IBF).
Teren ima između 4.050 i 7.150četvornih metara (45-65 x 90-100metara). Lopta ima promjer 60-65 mm i obično je crvena ili narančasta. Gol ima 7 x 11½stopa.
Svaka momčad ima 11 igrača na terenu, uključujući braniča. Branič ima bolju tjelesnu zaštitu od ostalih igrača, te ne koristi štap, jer jedini smije rukama dirati loptu.
Igraju se dva poluvremena po 45 minuta s desetminutnom stankom. Neriješene se utakmice rješavaju u produžecima po 15 minuta i kaznenim udarcima.
