Baku (azerski:Bakı) jeglavni gradAzerbajdžana. Prema službenim podatcima broj stanovnika je 2.122.300 (2012.),[1] međutim zbog velikog priljeva izbjeglica smatra se da je ta brojka skoro dvostruko veća. Baku je nastao na mjestu koje je naseljavano stotinama godina pr. Kr., dok prvi pisani izvori o gradu potječu iz 6. stoljeća.
Uglavnom se vjeruje kako je Baku dobio ime odperzijske riječiBād-kube (باد-که ), tj. "Vjetroviti grad", ili pakBaghkuh (باغ), tj. "Božje brdo". Tako gaarapski izvori ga imenujuBaku, Bakuh, Bakija ili Bakije. No, postoji mogućnost da mu ime potječe od riječibaku što jednostavno znači "brdo", nalakijskom jeziku iturskom jeziku, ali i druge teorije imaju potkrijepu u drevnim izrazima.[2]
Neki znanstvenici tvrde kako Baku datira u 7., a drugi tek u 12. stoljeće pr. Kr.[3] No, sigurno je kako se Baku spominje u 6. stoljeću kao mjesto "Doma vatre", važnogperzijskog svetištazoroastrizma[4]
Nakon što je u 12. stoljećupotres uništio prijestolnicu, gradŠemahu, vladarŠirvana (djelomično neovisna kneževina koja je bila perzijskivazal od 800. god., a odgovara današnjem području zapadnog Azerbajdžana),Širvanšah Ahsitan I. je odabrao Baku za novu prijestolnicu. Baku uSrednjem vijeku dobiva svoje glavne građevine kao što su: Sinig Galaminaret (11. st.), zidine s tornjevima (11. – 12. st.),Toranj djeva, Multanikaravan-saraj ihamam Hadži Gajib (15. st.), tePalačuŠirvanšahova (15. – 16. st.),Buhara karavan-saraj i Gazimbegov hamam (16. st.).Safavidi su ga osvojili 1540., aIranski šahAbas I. je uništio Tvrđavu u Bakuu 1604. godine.
Ruski carPetar I. Veliki je poveo vojni pohod i nakon duge opsade njegova vojska je osvojila Baku 26. lipnja 1723. godine. God. 1795., perzijski vladarMuhamed Šah Kadžar je poveo vojnu protiv ruske ekspanzionističke politike naKavkazu i osvojio je Baku, ali ga je već sljedeće godine ruska vojska vratila u okriljeRuskog carstva.
God. 1806. Baku je, kao i cijeli Azerbajdžan, anektiralaRusija i tada je imao oko 707 trgovina i imao je oko 7.000 stanovnika. Grad je tada imao dva glavna ulaza kroz zidine, vrata Salijan i Šemaha, a štitilo ga je nekoliko topovskih serija sa zidina. Zidine su 1809. otvorene za trgovinu i iza njih su otvorene carinarnice.[5] Do 1811. obnovljene su zidine, a utvrde su pojačane i produžene. Tada se Baku počeo širiti izvan zidina i nastala su dva glavna dijela grada, tzv. "Unutarnji grad" (azerski:İçəri Şəhər) i "Vanjski grad" (Bayır Şəhər). Tijekom 19. stoljeća nastale su mnoge građevine u europskim stilovima arhitekture kao što su npr. neogotika i neobarok, čime je Baku izgubio istočnjački izgled. God. 1865. srušene su gradske zidine uz more čije je kamenje iskorišteno za izgradnju Vanjskog grada i Bulevara.
Ubijeni Azerbajdžanci tijekom "Dana marša" 1918. god.
Nafta je otkrivena u Bakuuskom predgrađu Bibi-Hejbat 1846. godine, a organizirana eksploatacija je otpočela 1872. godine. Zahvaljujući mnogim privatnim europskim tvrtkama, uz Baku je počeo nicati veliki industrijski kompleks poznat kao "Crni grad" i početkom 20. stoljeća čak pola svjetske nafte je dolazilo iz Bakua.[6]
U vrtloguOktobarske revolucije, na proljeće 1918. godine, na ulicama Bakua su se sukobile snage komunističke strankeArmenske Revolucijske Federacije pod vodstvom veterana revolucije Stepana Šaumjana s muslimanskimAzerima. Radikalneboljševičke iarmenske skupine su tada ubile oko 12.000 Azera upogromu poznatom kao "Dani marša".[7] No, nedugo potom, 15. rujna 1918. godine, snage novoosnovane Azerbajdžanske Demokratske Republike (ADR) su uz pomoćOsmanlijske "Islamske vojske", pod vodstvomEnver Paše, osvojili Baku i krvavo se osvetili za "Dane marša" ubivši tisuće Armenaca.[8]
Dana 28. travnja 1920. godine,Crvena armija je okupirala Baku i ponovno uspostavila boljševičku vlast nakon čega je Baku postao prijestolnicomAzerbajdžanske SSR, sve do 1991. godine i osamostaljenjaAzerbajdžana čiji je danas glavni grad.
Baku nudi veliku lepezu kulturnih događanja, te povijesnu i umjetničku baštinu međunarodnog značaja.U gradu se nalazi mnogo muzeja, uglavnom povijesti i umjetnosti. Njegove kulturne vrijednosti su prepoznate 2009. godine kada je bio "Islamskim gradom kulture"[9] U Baku je održana i Eurovizijsko natjecanje u plesu 2010. godine.Od kulturnih institucija najvažnije su: Azerbajdžanska državna filharmonija, Azerbajdžanska državna akademska opera i kazalište i Azerbajdžansko kino. Od festivala tu su: Internacionalni filmski festival, Internacionalni Jazz festival, FestivalNovruza,Gül Bayramı ("Festival cvijeća")[10] i Državni kazališni festival.
Arhitektura Bakua je svjetski poznata, odStarog grada (İçəri Şəhər) s povijesnim građevinama, do modernih građevina i prostranog plana Bakuske luke.
PrijeDrugog svjetskog rata nastalo je najviše građevina ueklektičnom stilu europskoghistoricizma kao jedinstven spoj utjecaja Istoka i Zapada.[11] Zbog toga je prozvan "Pariz Istoka". Kasna moderna ipostmoderna arhitektura se javlja 2000-ih, te zahvaljujući gospodarskom razvoju staklena pročelja niču širom grada (poput "SOCAR Tornja" ili "Plamenih tornjeva").
