Bakanalije na rimskomsarkofagu iz ranog 3. stoljeća.
Bakanalije su bile popularni, neslužbeni i privatno organiziranirimski festivali u čast rimskom boguBacchusu, temeljeni na raznim ekstaznim elementima grčkihdionizijskih festivala. Gotovo je sigurno da ih se povezivalo s izvorno rimskim kultom bogaLibera te da su se počeli izvoditi u Rimu oko 200. g. pr. Kr. Kao i kod drugihmisterijskih kultovaantičkoga doba (u kojima bi mogli sudjelovati samoinicijanti, tzv.mystai), ne zna se mnogo o obredima vezanima uz bakanalije. Iz povijesnih je izvora poznato da su bile popularne i dobro organizirane diljem središnjeg i istočnogApeninskog poluotoka.[1][2][3]
Rimski povjesničarTit Livije zapisao je skandaliziran i živopisan opis bakanalija koji sadrži opise obreda pod utjecajem ludila; nasilne seksualne inicijacije bez obzira na spol, dob ili društveni stalež. Livije kult predstavlja kao krvožedni instrument urote protiv rimske države. Iskazuje da je potvrđeno oko sedam tisuća vođa i pripadnika kulta, od kojih je većina pogubljena. Livije je pri tome smatrao da je skandal s bakanalijama bio jedan od dokaza o nezaustavnojmoralnom propadanju Rima. Suvremeni povjesničari, međutim, smatraju da je Livijev opis potencijalno nepouzdan zbog njegovih političkih i socijalnih konzervativnih stavova.[1][4]
Kult nije bio zabranjen. Pokušajisenata 186. godine da reformira bakanalije (lat.Senatus consultum de Bacchanalibus) odnosili su se na njihovu veličinu, organizaciju i svećeništvo te propisivali smrtne kazne u slučaju nepoštivanja procedure.[2][5] Motivacija za takav zakon vjerojatno nisu bile glasine koje je opisivao Livije, već težnja senata za osnaživanjem svoje civilne, moralne i vjerske vlasti nad Rimom i njegovim saveznicima nakon društvene, političke i vojne krize nastale poDrugom punskom ratu (218. – 201. g.).[6][7] Moguće je da su se reformirane bakanalije pripojilefestivalima u čast boga Libera (lat. mn.Liberalia), s obzirom da je u kasnijem razdoblju Rimske republike (od 133.) došlo do sinonimizacije Bacchusa, Libera i Dioniza, a njihovi su misterijski kultovi opstali sve do dobaPrincipata.
↑abWalsh, P. G. 1996. Making a Drama out of a Crisis: Livy on the Bacchanalia.Greece & Rome.43 (2): 188–203.doi:10.1093/gr/43.2.188.JSTOR643095
↑abTakács, Sarolta A. 2000. Politics and Religion in the Bacchanalian Affair of 186 B.C.E.Harvard Studies in Classical Philology.100: 301–310.doi:10.2307/3185221.JSTOR3185221
↑Gildenhard, Ingo; Zissos, Andrew. 2016. The Bacchanalia and Roman Culture. Gildenhard, Ingo; Zissos, Andrew (ur.).Ovid, Metamorphoses, 3.511-733: Latin Text with Introduction, Commentary, Glossary of Terms, Vocabulary Aid and Study Questions. Open Book Publishers. str. 65–68.ISBN978-1-78374-085-7.JSTORj.ctt1fzhh5b.10
↑Orlin, Eric M. 2002. Foreign Cults in Republican Rome: Rethinking the Pomerial Rule.Memoirs of the American Academy in Rome.47: 1–18.doi:10.2307/4238789.JSTOR4238789
↑T.P. Wiseman,Remus: a Roman myth, Cambridge University Press, 1995, p.133.
↑Erich S. Gruen,Studies in Greek culture and Roman policy, University of California Press, 1996, Ch. 2.