Baeza je grad u provincijiJaénšpanjolske autonomne zajedniceAndaluzije. Baeza se nalazi na liticama planinskog vijenca Loma de Baeza, između rijeke Guadalquivir na jugu i njene pritoke Guadalimar na sjeveru. Zajedno sa susjednim gradomÚbedom uživao je naklonost bogatih obitelji koje su izgradile brojnerenesansne palače i crkve koje su izvrsno sačuvane. God. 2003. njihova povijesna središta su upisana naUNESCO-ovpopis mjesta svjetske baštine u Europi.[1]
Plaza del Pópulo s lavljom česmom i gradskim vratima Ubeda
Za vrijemeRimskog Carstva grad se zvaoBeatia (latinski: Ljepotica), a tijekomsrednjeg vijeka bio je razvijenimaurski grad za koji se vjeruje da je imao oko 50.000 stanovnika. Iz tog vremena sačuvana su gradska vrataCórdoba iÚbeda, te luk Baeza, koji su bili dio maurskih utvrdbenih gradskih zidina.
TijekomrekonkvisteFerdinand III. Kastiljski ("Sveti") je 1233. godine grad oteo od muslimanskih vladara i jedno vrijeme su u njemu u suživotu živjeli iMuslimani,Židovi iKršćani. Sukobi lokalnih plemića u 14. i 15. stoljeću su otežavali njegov razvoj, no te sukobe su okončali kršćanski vladari Kastilje koji gradu daju određene privilegije, s obzirom na to da se nalazio na granici muslimanske Granade i kršćanskog kraljevstvaKastilja-La Mancha. Prije svega naselili su stanovništvo izLeóna iKastilje, a osnovano je i upravno vijeće "Fuero de Cuenca" od srednjeg plemstva, koje se borilo za dvorsku službu.
Tijekom 16. stoljeća, Baeza i susjedna Úbeda su se razvijale zahvaljujući proizvodnji tkanina, te su lokalni plemići zaposlili slavne arhitekte (kao što jeAndrés de Vandelvira) da im u gradu izgrade nove palače, crkve i javne trgove u modernom talijanskom stilurenesanse.
Tijekom 17. stoljeća, zbog gospodarskog pada, grad se prestao razvijati i nisu nicale nove građevine, te je grad ostao primjerom renesansne arhitekture.
U gradu se nalazi mnogo spomenika i građevina od povijesnog i umjetničkog značaja, od kojih su gotovo svi u renesansnom stilu. God. 2003. godine postali suUNESCO-ovasvjetska baština, zajedno s povijesnim središtem gradaÚbeda.
Najznamenitiji su:
Gradska vijećnica (Ajuntamiento) se sastoji od dvije građevine upleterskom stilu spojenelukom.
Staro sveučilište (Antigua Universidad) je osnovano 1538. godine i danas je ljetna škola priSveučilištu u Granadi.
Gospina katedrala je izgrađena prekomaurskedžamije 1227. godine i njen najstariji dio je donji dio zvonika s tri islamsa luka. Obnovljena je 1529. godine ugotičkom stilu s tri broda, pilastrima i križnim svodom. Toranj je obnovljen 1549., a kapela sv. Mihovila dodana 1560. godine. ArhitektAndrés de Vandelvira je završio cijeli kompleks u renesansnom stilu.
Slavoluk Villalara (Arco de Villalar) je podignut 1521. godine nakon bitke za Villalar.
Palacio de Jabalquinto ima ulazna vrata okružena s dva kružna pilastra s pleterskimkapitelima, i bogatim dekoracijama između njih, te renesansno dvorište ibarokno stubište.
Romanička crkva sv. Križa (Santa Cruz) ima tri broda, polukružnu apsidu ivizogotski luk na jednom bočnom zidu.
TrgoviPlaza de España i Paseo de la Constitucíon
Kapela sv. Franje iz 1538. godine je nedovršena renesansna građevina.
Gotička crkva sv. Pavla ima renesansniportal, tri broda i gotičke kapele.
Vrata Ubede imaju samo jedan od izvorna tri luka.
Fontana Djevice Marije iz 1564. god.
Fontana lavova je donesena iz rimskog gradaCástulo i vjeruje se da predstavlja Hilmiceu, ženu kartaškog vođeHanibala.
Sjemenište sv. Filipa Nerija iz 1660. godine.
Ulaz u Staro sveučilište
Crkva sv. Križa (13. st.)
Kolegij sv. Ignacija
Gospina katedrala
Unutrašnjost katedrale
Pročelje palačeJabalquinto
Balkon stare gradske vijećnice
Palača pravde, bivša klaonica iz 16. st.
Oltar crkve Karmelićanskog samostana Utjelovljenja
.svg)
.JPG)
