Fridrik II., kralj Pruske, je poslao izaslanike u Beč sa zahtjevom da mu Marija Terezija prepustiŠlezijsko vojvodstvo, mineralima bogati austrijski teritorij koji je graničio s Prusijom. Marija Terezija je odbila bez razmišljanja.[1]:str 43. Pruska je do tada već bila zauzela Šleziju. Velika Britanija je Mariji Tereziji ponudila 12.000 vojnika u slučaju da svi mirovni pregovori propadnu.[1]:str 43. Austrijske trupe koje su se borila protiv pruske vojske imale su 6000 vojnika, a predvodio ih je generalMaximilian Ulysses Browne.[1]:str 51.
Budući da je Austriji nedostajalo iskusnih vojnih zapovjednika, Marija Terezija je oslobodila maršalaWilhelma Reinharda von Neipperga, kojeg je njen otac bio zatvorio zbog njegove slabe izvedbe u ratu s Osmanlijama. Neipperg je preuzeo komandu nad austrijskom vojskom u ožujku. Austrijanci su pretrpjeli veliki poraz u travnju iste godine. Francuska je za to vrijeme planirala uništavanje austrijske države i podjelu njenog teritorija između Pruske, Bavarske, Saske i Španjolske.[1]:str 56. Beč je bio u panici pošto nijedan od savjetnika Marije Terezije nije očekivao da će ih Francuska izdati.Đuro II., kralj Velike Britanije, i sam Franjo molili su Mariju Tereziju da pregovara s Pruskom, na što je ona nevoljko pristala.[1]:str 57.-58. Britanski kralj je ponudioGłogów,Świebodzin, iGrünberg, za što Marija Terezija nije znala. Fridrik je odbio ovu ponudu i ušao u savez s Francuskom u lipnju.[1]:str 38.
Do srpnja su propali svi pokušaji da se spriječi rat.Mauricije Saksonski je već bio prešaoRajnu i ušao uSveto Rimsko Carstvo, a Saska je napustila Austriju i pridružila se Francuskoj.[1]:str 75. Palatinat se udružio sKölnom i Bavarskom, a britanski kralj Đuro II. je svojBraunschweig-Lüneburg proglasio neutralnim.[1]:str 37.
Marija Terezija se okrunila za ugarskog kralja25. lipnja1741. godine. Dana26. listopada iste godine, bavarski vojvodaKarlo VII. Albert je osvojioPrag. i proglasio se kraljem Češke. Prodao je pruskom kralju Fridriku II. grofovijuGlatz po sniženoj cijeni u zamjenu za njegov glas pri izborima za cara, te je bio izabran za cara Svetog Rimskog Carstva24. siječnja1742. godine. Istog dana vojska Marije Terezije je zauzelaMünchen, carev glavni grad.[1]:str 93. Dana11. lipnja1742. godine uBerlinu je potpsian sporarum koji je okončan sukob Austrije i Pruske. Francuske trupe su napustile Češku u zimu iste godine. Dana12. svibnja1743. godine Marija Terezija se okrunila za kraljicu Češke u Katedrali sv. Vida.[1]:str 96.[2]:str 84.
Planovi Francuske su se raspali kada je Karlo Albert umro u siječnju1745. godine. Francuzi su pregazili Austrijsku Nizozemsku u svibnju, a13. rujnaFranjo Lotarinški, muž Marije Terezije, je izabran za cara Svetog Rimskog Carstva. Pruska je priznala Franju za cara, a Marija Terezija je priznala gubitak Šlezije u prosincu1745. godine.[1]:str 99. Rat se nastavio još tri godine, a okončan je sporazumom1748. godine kojim je ponovno priznat austrijski gubitak Šlezije, a Marija Terezija je još morala predati Parmu.[1]:str 100.
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
